Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž -3345/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj tužitelja pod 1) SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2) PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] obje zastupane po punomoćnicima Miri Boban i Gordanu Loliću, odvjetnicima u ZOU u Splitu, protiv tuženika Erste Card Club d.o.o., OIB: 85941596441, Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, zastupano po direktoru SSĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] oni zastupani po punomoćniku Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem od 8.studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda i odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-1376/2023 od 8.studenog 2024. te predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim tražbinama ovršenika pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, a koja je ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, posl. broj: Ovr-469/2020 od 14. lipnja 2021. godine.

1.1. Prvostupanjskom rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere zabranom Financijskog agenciji pljenidbe novčanih sredstava po računima tužiteljica te ustezanje mjesečnih iznosa sa računa tužiteljica prema Rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, posl. broj: Ovr- 469/2020 od 14. lipnja 2021. godine, a koja bi ostala na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka, odnosno do drugačije odluka suda ako se okolnosti zbog kojih je ova mjera određena kasnije bitno promjene tako da mjera više nije potrebna, a ukoliko tuženici postupe suprotno ovom rješenju, izreći će im se novčana kazna sukladno odredbi čl. 346. st. 6 i čl. 16. Ovršnog zakona. ( točka I. izreke).

1.2. U odluci pod točkom II. rješenja naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 750,00 eura.

2. Protiv navedene presude, i odluke o troškovima postupka žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određena Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, posl. broj: Ovr-469/2020 od 14. lipnja 2021. godine.

4. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnje je u bitnom utvrdio:

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, pod poslovnim brojem Ovr- 469/2020 od 14. lipnja 2021. , određena ovrha pljenidbom po svim računima temeljem ovršne isprave – rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 7171/03 od 2.rujna 2003.,

- da je citirano rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 7171/03 od 2.rujna 2003. doneseno protiv prednika tužiteljica pok. AS, na temelju vjerodostojne isprave -knjigovodstvene kartice, radi podmirenja duga u iznosu od 20.017,85 kuna,

- da su tužiteljice protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-469/2020 od 14.lipnja 2021. izjavile žalbu, između ostalog, jer je nastupila apsolutna zastara tražbine utvrđene pravomoćnim rješenjem o ovrsi Ovr-7171/2003. ,a o osim toga da se radi o dugovanju po kreditnoj kartici odnosno o tražbini koja dospijeva godišnje ili u kraćim razmacima pa da je nastupila zastara zbog proteka trogodišnjeg zastarnog roka od ovršnosti.

-da je Općinski sud u Splitu – Stalna služba u Trogiru zaključkom pod poslovnim brojem Ovr- 469/2020 od 23.ožujka 2023. uputio tužiteljice na pokretanje parnice iz razloga iz čl. 50. st 1) toč 11 OZ-a.

5. Temeljem navedenih utvrđenja suda prvog stupnja je smatrao osnovanim istaknuti prigovor zastare te prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja držeći utvrđenim kako je podnošenjem prijedloga za ovrhu u postupku pod poslovnim brojem Ovr-469/2020 tuženik kao ovrhovoditelja temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 7171/03 od 2.rujna 2003., koji je steklo svojstvo pravomoćnosti, podnio izvan desetogodišnjeg zastarnog roka, radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

6. Osnovano žalitelj u žalbi navodi da je prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer su razlozi prvostupanjske presude u suprotnosti sa provedenim dokazima posebice sadržaja pribavljenog i u dokazne svrhe pregledano spisa suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-1006/2019 ( ranije Ovr-5251/2015)

7. Naime, tužiteljice tužbeni zahtjev da se ovrha proglasi nedopuštenom temelje na odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ), odnosno iz razloga što je nastupila zastara naplate tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom u konkretnom slučaju pravomoćnim rješenjem od ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-7171/03 od 2 rujna 2003.

8. U konkretnom slučaju radi se o žalbenom navodi iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ- a odnosno iz razloga što je nastupila zastara naplate tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

9. Prvostupanjski sud se pri tome pravilno poziva na članak 379 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 dalje: ZOO/91), jer je tražbina čije se prisilno namirenje traži dospjela na naplatu u vrijeme važenja ovog Zakona.

10. Prema ovoj odredbi sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10.1. Tuženik tijekom postupka osporavajući osnovanost zahtjeva tužitelja tvrdi kako je u konkretnom slučaju nastupio prekid zastare budući da se postupak neprekidno vodio od podnošenja prijedloga 11. kolovoza 2003. do pravomoćnosti rješenja o obustavi ovrhe od 9. lipnja 2020. ukazujući i u žalbenim navodima kako je ovršni postupak pokrenut temeljem rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem br. Ovrv-7171/03 obustavljen, čime je i činjenično stanje odlučno za valjanu primjenu materijalnog prava u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Naime, odredba članka 388. .ZOO/91, koja na istovjetan način kao i sada važeća odredba članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO/05), propisuje kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

10.1. Prema odredbi članka 389. stavka 1. ZOO/91 ( sada odredba članka 242. stavak 1. ZOO/05) prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, a prema odredbi stavka 2. toga članka isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

11. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi, od odlučnog značenja je za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u postupku utvrditi je li u konkretnom slučaju došlo do prekida ovršnog postupka jer samo u slučaju kada razlozi za obustavu ovršnog postupka ne leže na ovrhovoditelju tada pokretanje tog ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) nema za posljedicu prekid zastare (tako i Rev 943/2017-2 od 10. svibnja 2017.),

12. Naime, odlučno je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog nastupa zastare potraživanja ovrhovoditelja tj. tuženika, utvrditi je li došlo do prekida zastare te isto tako jesu li ostvarene pretpostavke iz članka 389. stavak 2. ZPP/91( članka 242. st. 2. ZOO/05), a temeljem kojih se smatra da nije bilo prekida zastare.

13. U tom smislu treba reći da je u odnosu na to ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine, koji je dovršen obustavom postupka, učinak prekida zastare u svakom slučaju, potrebno ocijeniti razlog zbog kojeg je došlo do obustave ovršnog postupka te pitanje učinka prekida zastare vezati uz razlog obustave postupka. Naime, u situaciji kada je na primjer ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanja ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno a u situaciji kada je ovrhovoditelj odgovoran za obustavu ovršnog postupka tada pokretanje tog ovršnog postupka (koji je okončan obustavom postupka) nema za posljedicu prekid zastare.

14. Ovdje je ukazati i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 943/2017. od 10. svibnja 2017. u kojoj je zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "... kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno".

15.Slijedom naprijed izloženog žalbu tuženika je valjalo uvažiti temeljem odredbe članka 369. stavak 1. te pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu postupka na način da će u potpunosti utvrditi sadržaj u dokazne svrhe pribavljenog spisa pod poslovnim brojem Ovr-1006/2019 ( ranije Ovr-5251/2015) te utvrditi razloge koji su doveli do obustave ovršnog postupka na što ukazuje žalitelj žalbenim navodima, a koji su odlučni za ocjenu je li u konkretnom slučaju došlo ili ne do prekida zastare te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica