Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1000/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke koji je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćniku ĐP dipl. iur., temeljem generalne punomoći broj Su-849/23, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, koje zastupa punomoćnik Denis Lauc odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8632/2023- 17 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P 8632/2023-17 od 14. ožujka 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijaju se cijelosti tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku, Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747 Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 4.298,44 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 09.06.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi parnične troškove, a sve to u roku od petnaest dana."
dok je točkom II. pobijane presude naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/1, 70/19, 80/2022, 114/2022 i 155/23 dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.298,44 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama s osnova isplaćene obiteljske mirovine djeci i supruzi smrtno stradalog osiguranika tužitelja PP za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. travnja 2023..
6. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:
- da je osiguranik tužitelja PP **.**.2011. smrtno stradao u prometnoj nezgodi, te da je prometnu nezgodu skrivio osiguranik tuženika EP, što proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-308/12-13 od 12. rujna 2012.
- da je rješenjima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: UP/I 140-03/12-01/03347583987, URBROJ: 341-25-05/3-12-6918 od 27. travnja 2012. priznato IP kao osiguraniku tužitelja pravo na obiteljsku mirovinu, te prema rješenju tužitelja KLASA: UP/I-140-03/13-01/03347583987, URBROJ: 341-25-05/3- 13-7409 od 12. srpnja 2013. priznato RP kao osiguraniku tužitelja pravo na obiteljsku mirovinu, a iz obrazloženja citiranog rješenja od 27. travnja 2012. proizlazi da je uzrok smrti osiguranika ozljeda izvan rada u prometu.
- da je za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. travnja 2023. obitelji stradalog tužitelj isplatio ukupan iznos od 6.140,63 eura
- da se tužitelj dopisom od 18. svibnja 2023. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete na ime isplaćene mirovine priznate zbog ozljede izvan rada, a nastale u navedenoj prometnoj nesreći, za navedeno razdoblje., u iznosu od 4.298,44 eura, s time da je tužitelj uzeo u obzir omjer odgovornosti njegova osiguranika od 30%, a na koji dopis se tuženik očitovao dopisom od 7. lipnja 2023., navodeći da je isti pravno neosnovan
7. Suprotno pravnom shvaćanju tužitelja, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda po kojem je za odluku o zahtjevu tužitelja mjerodavna odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - u nastavku ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme pojedinih isplata koje su predmet ovog postupka. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (primjerice Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev- 1067/2012 od 12. srpnja 2017., Rev-768/2022 od 11. srpnja 2023.).
8. Prema članku 116. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, pa ovaj sud prihvaća stajalište Vrhovnog suda po kojem je za odluku o sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, o čemu se radi u ovoj pravnoj stvari, radi povratka iznosa koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku, mjerodavno materijalno pravo Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, točnije u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (prometne nezgode) i ne Zakon o mirovinskom osiguranju prema kojem je utvrđeno pravo na invalidsku odnosno obiteljsku mirovinu.
9. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud među ostalim navodi kako nije prihvatio tužiteljev obračun isplata sa lista 66 spisa kao dokaz visine tužbenog zahtjeva, pa da isti stoga nije dokazao odlučnu činjenicu – nastanak i visinu štete. Međutim, u pogledu tereta dokazivanja visine naknade koja tužitelju pripada i primjene članka 221.a ZPP, stajalište prvostupanjskog suda u suprotnosti je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1055/2021-2 od 5. ožujka 2024., kojom odlukom je reafirmirano pravno shvaćanje istog suda sadržano u odluci poslovni broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023.prema kojem je, kada tuženik (društvo za osiguranje) prigovori da je tužiteljev osiguranik ostvario pravo na starosnu imovinu, odnosno, kada prigovori visini štete, teret dokaza da je visina starosne mirovine koju bi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po redovnog tijeku stvari bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja, jednaka ili manja od visine tužbenog zahtjeva, upravo na tuženiku.
10. Imajući u vidu da tužitelj visinu naknade koju zahtijeva istaknutim regresnim zahtjevom dokazuje obračunom izvršenih isplata na ime obiteljske mirovine u spornom razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. travnja 2023. koji je dostavljen uz tužbu i predstavlja internu dokumentaciju ovjerenu od strane tužitelja, da je tuženik prigovorio visini zahtijevane naknade upravo smatrajući da bi tužitelj osnovano mogao zahtijevati isplatu samo stvarne štete (ako mu je ona nastala), slijedom navedenih stajališta ovog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u smislu članka 219. stavka 1. ZPP na tuženiku je teret dokazivanja da zatražena naknada ne odgovara stvarnoj šteti i novčanim iznosima navedenim u zahtjevu i obračunu tužitelja. Dakle, prema citiranim procesnim odredbama, svaka stranka je dužna dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev pa je tako tužitelj, u ovom slučaju, bio dužan dokazati štetu, što uključuje i njezinu visinu, dok je tuženik koji tvrdi da visina štete ne odgovara stvarnoj šteti i novčanim iznosima navedenim u zahtjevu i obračunu tužitelja, bio dužan to dokazati.
11. Zbog izloženog razloga, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, po odredbi članka 370. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
12. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud raspraviti spornu činjenicu visine štete u svjetlu izloženog shvaćanja ovog suda o teretu dokazivanja, te će potom, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
Split, 11. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Mimica
