Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-112/2024-6

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, Dubravke Škalabrin i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Petre Bilan, kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optuženog ZB, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi optuženog ZB podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: K- 104/2023 od 3. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ZB kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poslovni broj: K-104/2023 od 3. listopada 2023. Općinski sud u Virovitici je na temelju članka čl. 139. st. 2. KZ/11 optuženog ZB osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koja kazna mu je uvjetovana, temeljem odredbe čl. 56. KZ/11., na rok provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 86,94 eura (slovima: osamdeset šest eura i devedeset četiri centa) / 655,05 kuna (slovima: šesto pedeset pet kuna i pet lipa) i paušalne naknade u iznosu od 132,72 eura (slovima: sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) / 1.000,00 kuna (slovima: tisuću kuna) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žali se optuženi ZB po branitelju Vladimiru Terešaku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni.

3. Na žalbu optuženika državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku odluku.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08. („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu ZKP/08.) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-134/2024 od 10. travnja 2024. vratio spis.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. jer smatra da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da presuda uopće nama razloga, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok su oni razlozi koji su u obrazloženju presude izneseni nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

6.1. Žalitelj prije svega drži da su izostali razlozi u odnosu na zaključak o subjektivnom obilježju djela, jer da je nejasno na temelju kojih to rezultata dokaznog postupka je prvostupanjski sud stvorio zaključak da je optuženik konkretne zgode postupao sa oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera i da je njegova namjera konkretne zgode bila upravo izazvati osjećaj straha i ugroženosti kod oštećenika. Ujedno ističe da su zaključci izneseni pod točkama 22. i 23. obrazloženja pobijane presude o sadržaju iskaza svjedoka i zaključcima koje je sud izveo iz njihovih iskaza proturječni zapisnicima o njihovom ispitivanju, ujedno da su zaključci suda u tom dijelu nejasni, nedovoljno obrazloženi, zbog čega da se isti ne mogu ispitati.

6.2. Suprotno tvrdnji žalbe optuženika, nije ostvarena navedena bitna povreda jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni dokazima pa tako i u odnosu na zaključak o subjektivnom obilježju djela. Prvostupanjski je sud argumentirano i okolnosno obrazložio koje je odlučne činjenice kaznenog djela za koje se optuženik tereti utvrdio i iz kojih dokaza, obrazložio je zašto vjeruje oštećeniku i koji dokazi podupiru njegov iskaz, te obrazlaže zašto ne prihvaća obranu optuženika. Drugo je pitanje što se žalitelj s tom argumentacijom ne slaže, a to predstavlja daljnji žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.3. Nadalje, žalitelj ističe da su pod točkom 4. obrazloženja pobijane presude izostali jasni i detaljni razlozi zašto je sud odbio dokazni prijedlog obrane za provođenje rekonstrukcije na licu mjesta u prisutnosti vještaka za zaštitu buke na okolnost da li se pri radu traktora mogao čuti razgovor optuženika i oštećenika.

6.4. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je jasno, valjano i argumentirano obrazložio zašto je odbio dokazni prijedlog obrane imajući u vidu da su tijekom dokaznog postupka ispitani svjedoci koji su iskazivali u pogledu pozicije sudionika događaja kao i o sadržaju njihova razgovora, a čije iskaze je sud cijenio kao uvjerljive. Stoga nema govora da bi se radilo o bitnoj povredi kaznenog postupka na koju upire žalitelj. Slijedom navedenog obrazloženje pobijane presude sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni dokazima.

7. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ustvari ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima presude i iznosi vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza izvlačeći zaključke suprotne onima prvostupanjskog suda.

7.1. Tako žalitelj posebno analizira iskaz svjedoka JB, te dovodeći njegov iskaz sa obranom optuženika smatra da je netočan zaključak prvostupanjskog suda da bi optuženik inkriminirane zgode izrekao oštećeniku riječi "ugušit ću te, udavit ću te" te da je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno utvrdio činjenično stanje.

7.2. Protivno navodima žalbe, prvostupanjski je sud na temelju pravilne analize i ocjene obrane optuženika, personalnih dokaza, te isprava u spisu i njihovom savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u odnosu na inkriminirano kazneno djelo, te je za takva svoja utvrđenja u obrazloženju presude iznio veoma opširne, logične i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Svjedoci ĆB, DB, RB, KB istovjetno iskazuju da je optuženik prišao oštećeniku, uhvatio ga za prsa i zaprijetio mu da će ga udaviti. Iako su svjedoci iskazali da je optuženik rekao oštećeniku da će ga udaviti, dok je svjedok oštećenik iskazao kako mu je rekao da će ga "ugušiti i udaviti" ta razlika u iskazima je očekivana, radi se o manjoj razlici u iskazima koja potječe od normalne pogrešivosti opažanja i pamćenja. Dakle, iako se iskazi razlikuju u pojedinim sitnim dijelovima, oni se u bitnim činjenicama poklapaju. Uprave sitne razlike ukazuju da se ne radi o tzv. namještenim iskazima.

7.3. Svjedok DB je pored toga iskazao kako je optuženik uz to rekao i da ostavi na miru njega i njegovu majku, pa kada se navedeni iskaz dovede u vezu sa činjenicom da je oštećenik ranije odlazio do optuženikove majke te se žalio na ponašanje njenih sinova to potvrđuje da je iskaz svjedoka DB istinit, a ujedno i upućuje na postojanje motiva kod optuženika za prijetnju, a to su raniji konflikti između optuženika i oštećenika. S druge strane, opravdano prvostupanjski sud cijeni neuvjerljivom obranu optuženika da od oštećenika osjeća strah kada je po primitku informacije da njegov radnik ne može proći traktorom zbog postavljenog kombi vozila tvrtke "[obrt]" u kojoj je zaposlen oštećenik, donio odluku da osobno dođe na lice mjesta, te njegovi navodi da je oštećenik kritične zgode imao mačetu nisu potvrđeni iskazima svjedoka očevidaca izuzev iskaza svjedoka JB, međutim pravilno je prvostupanjski sud njegov iskaz ocijenio kao kao neistinit i pristran, jer je isti zaposlen kod optuženika i očito zainteresiran za ishod ovog postupka, pa ovakvim kazivanjem nastoji pomoći optuženiku u otklanjanju kaznenopravne odgovornosti.

7.4. Dakle, prvostupanjski je sud vrlo temeljito i s potrebom kritičnošću pristupio ocjeni izvedenih dokaza, te cijenio istinitim iskaze svjedoka-oštećenika i svjedoka ĆB, DB, RB, KB, koji svjedoci su iskazivali na temelju osobnih saznanja i to okolnosno, uvjerljivo i razložno u bitnome podudarno, u njihovim iskazima nije bilo kontradiktornosti i nelogičnosti, dok je s pravom iskaz optuženika cijenio neistinitim te po ocjeni drugostupanjskog suda, nisu s uspjehom dovedena u dvojbu pravilna utvrđenja odlučnih činjenica po prvostupanjskom sudu.

7.5. Što se tiče ozbiljnosti prijetnje za napomenuti je da je objekt radnje kaznenog djela prijetnje osobna sigurnost pojedinca, što podrazumijeva apstraktnu mogućnost slobodnog djelovanja svakog pojedinca pa taj delikt ulazi u kaznena djela apstraktnog ugrožavanja. Radnja počinjenja je ozbiljna prijetnja usmjerena na nanošenje nekog zla drugoj osobi. Za postojanje ovog kaznenog djela dovoljno je da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti, odnosno kazneno djelo postoji bez obzira na to iz kojih se razloga prijeti i što se time želi postići. Stoga sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja i to da je optuženik reagirao prema oštećeniku na način da je nakon hvatanja za prsa i odgurivanja istome zaprijetio da će ga udaviti, tako izgovorene prijetnje optuženika su u svakom slučaju ozbiljne prijetnje koje su kao takve objektivno podobne da kod oštećenika izazovu osjećaj straha i uznemirenosti.

7.6. Slijedom navedenog, u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba reći da je prvostupanjski sud, nasuprot mišljenju žalitelja, utvrdio sve odlučne činjenice i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da je optuženik načinom postupanja navedenim u izreci pobijane presude, ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.

8. Optuženik je podnio žalbu i zbog odluke o kazni. Smatra da u situaciji kada je sud prvog stupnja našao dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, da nije ispravno cijenio olakotne okolnosti koje postoje na strani optuženika i da mu je izrekao prestrogu kaznenopravnu sankciju.

8.1. Iako žalitelj dovodi u pitanje pravilnosti vrednovanja okolnosti koje su relevantne u smislu odmjeravanja kazne iz članka 47. KZ/11, pravilno je prvostupanjski nakon što je utvrdio olakotne okolnosti na strani optuženika u vidu njegove dosadašnje neosuđivanosti, da je otac troje malodobne djece, kao i njegovu mlađu životnu dob, a ne nalazeći otegotnih okolnosti optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz rok kušnje od jedne godine. Izrečenom uvjetnom osudom, a kako je to optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu, ispuniti će se svi zahtjevi kako specijalne, tako i generalne prevencije, odnosno tako izrečena vrsta i mjera kazne adekvatna je svim utvrđenim okolnostima i tom kaznom će se utjecati kako na optuženika, tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela, slijedom čega žalba optuženika nije osnovana.

9. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

Šibenik, 11. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić