Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-280/2023-7

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dubravke Škalabrin i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Petre Bilan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog VR i dr., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 u nastavku: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog VR i optuženog GR, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 1. rujna 2023. poslovni broj: K-59/2023-34, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi VR za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci, a optuženi GR se za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

II. Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu, te se odbijaju kao neosnovane žalbe optuženog VR i optuženog GR, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru proglasio je krivim optuženog VR i optuženog GR da su na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinili kazneno djelo kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11., te je temeljem istog članka optuženi VR osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok je optuženi GR osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom VR je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. prosinca 2022. sve do ukidanja istražnog zatvora dana 19. srpnja 2023., dok je optuženom GR u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. prosinca 2022. sve do ukidanja istražnog zatvora dana 19. srpnja 2023.

1.2. Temeljem članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog GR oduzet je novčani iznos u apoenima od 2 X 200,00 kuna oduzete od II. optuženog GR potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj].

1.3. Temeljem članka 189. stavak 1. ZKP/08. optuženom VR vraćen je mobilni telefon marke Huawei Y5, [IMEI broj] i nosač SIM kartice Telemach broj [broj SIM kartice].

1.4. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. optuženom VR i optuženom GR naloženo je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 39,82 EUR (tridesetdeveteuraiosamdesetdvacenta) / 300,00 kn (tristokuna) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude obzirom će se u suprotnom isti naplatiti prisilnim putem kao i kao i trošak branitelja po službenoj dužnosti o čemu će sud odlučiti posebnim rješenjem, sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženici.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 470. stavak 2. ZKP/08.) i zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da drugostupanjski sud okrivljenike osudi na strože kazne zatvora.

2.2. Optuženi VR se žali se po braniteljici VRT, odvjetnici iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kazni i odluke o troškovima, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.3. Žali se i optuženi GR osobno kao i po braniteljici Maji Džaić, odvjetnici iz [adresa], zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 470. stavak 2. ZKP/08.) i zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom da nadležni sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjeno sudsko vijeće, podredno da preinači pobijanu presudu na način da II. optuženom izrekne kaznu bezuvjetnog zatvora u trajanju od jedne godine.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi VR po braniteljici VRT i optuženi IR osobno i po braniteljici Maji Džaić, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije, te usvoje žalbe optuženika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO- 104/2024 od 26. ožujka 2024. vratio spis.

5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana dok su žalbe optuženika u cijelosti neosnovane.

6. Iako optuženi VR u uvodu žalbe kao osnovu pobijanja presude ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, tu žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava nego samo parafrazira zakonsku odredbu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pri čemu ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala. Stoga je sud drugog stupnja pobijanu presudu u tom dijelu ispitao sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., te nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženi GR kada navode da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio odlučne činjenice, odnosno pogrešno utvrdio činjenično stanje.

7.1. Žaleći se iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi da su prema iskazu ispitanih svjedoka uvjeti vožnje bili nečovječni jer u tovarnom prostoru nije bilo sjedala, sigurnosnih pojaseva i ventilacije, prozora, bilo kakvih otvora, koji prostor je namijenjen isključivo za prijevoz tereta, da su migranti sjedili na podu vozila koje je namijenjeno isključivo za prijevoz tereta unutar kojeg su se nalazile prazne PVC boce vode, prazne limenke energetskih napitaka, vreće za spavanje i deke, čime da su prema njihovoj ocjeni ostvarena obilježja kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ-a.

7.2. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, za ostvarenje modaliteta kvalificiranog oblika predmetnog kaznenog djela koji se odnosi na dovođenje u opasnost života i tijela osoba koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj podrazumijeva postojanje konkretne opasnosti za život i tijelo tih osoba, tako da u opisu tog kvalificiranog oblika nije dovoljno navesti samo činjenice koje ukazuju na postojanje apstraktne opasnosti za njihov život ili tijelo, već je nužno navesti i okolnosti koje govore o tome da je takva opasnost bila konkretna, stvarna i neposredna.

7.3. Iz činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela proizlazi da državni odvjetnik postojanje navedenog kvalificiranog elementa suštinski nalazi samo u činjenici da je optuženik u vozilu prevozio više osoba u teretnom prostoru koji nije imao sjedala i nije namijenjen za prijevoz putnika, čime se doduše opisuje postojanje apstraktne opasnosti za život i tijelo tih osoba, međutim, izostaje opis okolnosti koje bi ukazivale da je takva opasnost bila konkretna, stvarna i neposredna (primjerice, da su putnici bili zbijeni u vozilu u premalom prostoru, bez zraka, odnosno bez dovoljno zraka, bez vode i hrane, izloženi velikoj hladnoći ili vrućini, u duljem kontinuiranom prijevozu u takvim uvjetima, da su uslijed načina vožnje zadobili ozljede i slično).

7.4. Vezano za kvalificirani oblik predmetnog kaznenog djela opisan u čl. 326. st. 2. KZ/11 koji ostvaruje onaj tko pri počinjenju tog djela prema osobama koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj postupa na nečovječan ili ponižavajući način, prvenstveno valja primijeti kako je po stavu ovog suda da bi se moglo govoriti o prijevozu, odnosno postupanju počinitelja prema prevoženim osobama na nečovječan ili ponižavajući način također potreban veći konkretni stupanj neprimjerenosti uvjeta njihova prijevoza, a budući da se i taj modalitet kvalificiranog oblika predmetnog kaznenog djela u optužbi u bitnome temelji samo na okolnostima koje govore o tome da je više osoba prevoženo u teretnom prostoru koji nije imao sjedala i nije namijenjen za prijevoz putnika, to se u konkretnom slučaju ne može govoriti niti o postojanju tog modaliteta počinjenja kvalificiranog oblika ovog kaznenog djela, već se radi o većem stupnju neprimjerenosti uvjeta prijevoza stranih državljana, odnosno prijevoz nije obavljan na nečovječan način jer je provedenim dokazima utvrđeno da je ovakav prijevoz trajao kratko, a i kombi vozilo u kojem su se nalazili državljani Indije je većih dimenzija kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu PGP Tovarnik, dakle ne radi se o tako skučenom prostoru unutar kojeg bi, obzirom na njegovu unutrašnjost, visinu i prostranost, prtljažnog prostora, osobe bile pretrpane i zbijene.

7.5. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje optuženi GR ističe da je vijeće pogrešno utvrdilo da kod optuženog VR nisu utvrđene nikakve okolnosti koje bi dovele u sumnju njegovu ubrojivost, jer je isti dugogodišnji konzument teških droga i opijata, te registrirani narkoman. Nadalje, navodi kako ima nove spoznaje vezane za ovaj kazneni postupak, te navodi ime osobe NR koji da je prilikom uhićenja izmakao policiji, te da ove činjenice namjerava obrazložiti u ponovljenom postupku.

7.6. Razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjena kaznena djela, sud drugog stupnja nalazi da optuženi GR navodima svoje žalbe nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u odnosu na inkriminirana kaznena djela, te je za takva svoja utvrđenja u obrazloženju presude iznio veoma opširne, logične i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Što se tiče ubrojivosti VR, na koju u žalbi ubire optuženi GR, prvostupanjski sud je valjano obrazložio kako tijekom postupka nisu utvrđene okolnosti koje bi dovele u sumnju njegovu ubrojivost, a činjenica da je netko ovisnik o opijatima, sama po sebi automatski ne dovodi u sumnju ubrojivost osobe, tim više što nitko tijekom postupka nije predlagao da se na okolnost optuženikove ubrojivosti provede vještačenje. U pogledu novih spoznaja koje u žalbi navodi optuženik, za istaknuti je kako temeljem članka 450. ZKP/08. sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi pa stoga nove spoznaje koje u žalbi navodi optuženik nisu od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, niti su iste dovele u sumnju činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu.

8. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni po žalbenoj osnovi iz članka 471. stavak 1. ZKP/08., državni odvjetnik smatra da kazna zatvora na koju su optuženici osuđeni pobijanom presudom, nije primjerena težini djela kao niti svim opisanim okolnostima počinjenja kaznenog djela koje im je stavljeno na teret, dok optuženici smatraju da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio niti valorizirao nabrojane olakotne okolnosti na strani optuženika. Tako optuženi VR u žalbi navodi kako sud nabrojane olakotne okolnosti na strani optuženika i to iskreno priznanje djela, kajanje i žaljenje za počinjenim, da je u vrijeme počinjenja imao problema sa zlouporabom narkotika nije u dovoljnoj mjeri cijenio i valorizirao kod odmjeravanja kazne. II-optuženi GR smatra kako su otegotne okolnosti na njegovoj strani precijenjene, dok također nisu dovoljno cijenjene olakotne okolnosti odnosno da je lošeg imovnog stanja, bez redovnih primanja, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, te pomaže u uzdržavanju istih, da je lošeg zdravstvenog stanja, da je djelo ostalo u pokušaju, kao i stupanj krivnje na strani optuženika.

8.1. Ocjenjujući odluku o kazni u skladu sa žalbenim navodima stranaka, po stavu ovog drugostupanjskog suda neosnovano optuženici predlažu izricanje blaže kaznenopravne sankcije, dok je u pravu državni odvjetnik da je pobijanom presudom optuženicima izrečena preblaga kazna.

8.2. Naime, sud prvog stupnja je dao premali značaj otegotnoj okolnosti jačine ugrožavanja i povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra kao i ranije osuđivanosti optuženika, ovo stoga što je u tom smislu prvostupanjski sud ispravno utvrdio, no, pogrešno vrednovao utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženika, pa niti utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika ne opravdava izricanje takve kazne, kako s aspekta generalne, tako i specijalne prevencije. S druge strane pogrešno optuženi GR u žalbi navodi kako sud kod odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir da je djelo ostalo u pokušaju, jer je djelo dovršeno, kao i stupanj krivnje na strani optuženika, jer je isti djelo počinio sa najvišim stupnjem krivnje, dakle u trenutku počinjenja kaznenog djela bio je ubrojiv, djelo je počinio s izravnom namjerom, pri tom svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. Nadalje iz kaznene evidencije optuženog VR proizlazi da je isti od 1996. do 2022. u kontinuitetu u sukobu sa zakonom pa je tako osuđivan za razna kaznena djela i to kazneno djelo teške krađe, krivotvorenja isprava, zlouporabe opojnih droga, razbojništvo, te su istome izricane uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora. Što se tiče optuženog GR isti je također višestruko kazneno osuđivan za ista kaznena djela iako manje nego I- optuženik, međutim isti je specijalni povratnik kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj iz članka 326. stavak 1. KZ/11., jer je presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-269/17 od 7. svibnja 2018. pravomoćno osuđen za navedeno kazneno djelo na bezuvjetnu kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca. Dakle, očito je da kod optuženika do sada izrečene sankcije nisu djelovale na način da se klone protupravnog ponašanja pa s pravom državni odvjetnik tvrdi da je izrečena kazneno pravna sankcija, vrlo blizu zakonskog minimum i kao takva ne može polučiti svrhu kažnjavanja. Dakle i po stavu ovog suda izrečene kazne su neprimjerene osobama optuženika, načinu počinjenja i kriminalnoj količini, te se istima ne može ostvariti smisao kažnjavanja, pa tako niti generalna niti specijalna prevencija, kao ni adekvatna društvena osuda počinitelja kaznenog djela.

8.3. Iz navedenih razloga trebalo je preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni na način da se optuženi VR za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci, a optuženi GR se za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine kojom će se, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. utjecati na optuženike da ubuduće ne čine kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te će im se omogućiti ubrzo i ponovno uključivanje u društvo.

9. Nadalje, I-optuženi VR podnosi žalbu i u odnosu na dosuđene troškove kaznenog postupka navodeći kako presuda ne sadrži razloge zbog čega sud smatra da će optuženik biti u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka kada je isti nezaposlen, nema nikakvih pokretnina i nekretnina u svom vlasništvu.

9.1. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu i u odnosu na troškove kaznenog postupka te utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno naložio optuženicima da snose troškove kaznenog postupka i to 39,72 eura na ime paušalne svote, kao i trošak branitelja po službenoj dužnosti o čemu će biti odlučeno posebnim rješenjem. Ovaj sud drži da je trošak kaznenog postupka odmjeren prema vremenskom trajanju i složenosti postupka, a optuženik ničim nije dokazao da bi naknadom navedenih troškova bila ugrožena njegova egzistencija ili egzistencija osoba za koje se dužan brinuti. Ovo ne ograničava optuženika da u smislu odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08. naknadno zatraži donošenje posebnog rješenja o oslobađanju dužnosti naknade troškova kaznenog postupka uz dostavljanje potvrde o imovinskom stanju i prihodima od porezne uprave.

9.2. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženog VR zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

10. Slijedom svega izloženog, ne nalazeći da bi bila počinjena kakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je sud dužan paziti po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. ZKP/08) temeljem odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Šibenik, 11. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić