- 1 -              Revd 2534/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2534/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz B., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. H., odvjetniku u Odvjetničkom društvu H. & p. u Z., protiv tuženika H. A. R. L. G., iz Republike Austrije, K., zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje B. Č., iz Republike Njemačke, A., OIB: ..., kao umješača na strani tužiteljice, zastupane po punomoćniku S. H., odvjetniku u Odvjetničkom društvu H. & p. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i umješača za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-166/2023-2 od 23. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P-3770/22 od 19. prosinca 2022., u sjednici održanoj 19. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužiteljice i umješača za dopuštenje revizije djelomično se odbija, a djelomično odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica i umješač su zajedno podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-166/2023-2 od 23. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P-3770/22 od 19. prosinca 2022.

 

2. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena pitanja za koja tužiteljica smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, i za razvoj prava u sudskoj praksi.

 

3. Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:

 

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili

 

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili

 

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili

 

- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

 

4. Postavljenim pitanjima predlagateljica u bitnom problematizira je li joj povrijeđeno pravo na pravično suđenje ako je sud odbio provođenje dokaza uvidom u poslovne knjige tuženika i provođenje financijskog vještačenja, sve putem međunarodne pravne pomoći. Pritom se poziva na odluku ovog suda broj Rev 929/2011-2 od 1. srpnja 2014. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da onemogućavanje stranci korištenja učinkovitog pravnog sredstva, kojim se remeti pravična ravnoteža stranaka u postupku, predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

5. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

5.1. Hoće li pri tome ili ne primijeniti odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima, SL L 174/1 od 27.06.2001., odnosno Uredbe (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza), SL L 405/10 od 2.12.2020., koje sadržavaju pravila procedure prema kojima sud koji upućuje zahtjev pristupa zamoljenom sudu radi izvođenja dokaza na teritoriju te države članice EU, a ne sadržavaju kogentne odredbe o obvezi provođenja dokaza putem međunarodne pravne pomoći, stvar je ocjene suda u okviru odredbe čl. 220. st. 2. ZPP.

 

5.2. Pojam „izvođenje dokaza“ u smislu navedenih Uredbi ima euroautonomno značenje na način da je to sudska metoda primanja informacija, odnosno, sve aktivnosti usmjerene na pružanje informacija sudu. O tome hoće li sam izvoditi dokaze ili pak, putem inozemnog suda odlučuje sud koji provodi postupak primjenom odredbi ZPP, pri čemu mora dati jasne i argumentirane razloge neprihvaćanja prijedloga stranaka za izvođenje pojedinih dokaza ili predloženog načina njihova izvođenja.

 

6. Predlagateljica smatra i da je od strane nižestupanjskih sudova došlo do osobito teških povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 250. i čl. 251. ZPP te čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP jer da drugostupanjska odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati uslijed kojih je došlo i do povrede njenog prava na pravično suđenje.

 

7. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

 

8. Pravo na pravično suđenje zajamčeno je odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), koja određuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

 

8.1. Također, odredba čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

 

9. U odnosu na navode predlagateljice o povredi prava na pravično suđenje, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije sadrže određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Odgovor na pitanje što čini pravičan postupak ovisi o svim okolnostima svakog pojedinačnog slučaja. Pritom se postupak promatra kao jedinstvena cjelina, a ne na temelju jedne izolirane okolnosti.

 

10. Po ocjeni ovog revizijskog suda, predlagateljica nije učinila vjerojatnim da bi postupanjem nižestupanjskog suda bila počinjena neka povreda odredaba parničnog postupka koja bi bila osobito teška ili bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi predlagateljice i dokazni prijedlozi cijenjeni su i obrazloženi od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, kao i odbijanje pojedinih dokaznih prijedloga, a prvostupanjski sud je neposredno izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju tuženika te je neposredno proveo dokaz financijskim vještačenjem u Republici Hrvatskoj.

 

11. Budući su nižestupanjski sudovi u svojim odlukama iznijeli razloge o tome zbog čega nije prihvaćen prijedlog za provođenje dokaza financijskim vještačenjem i uvidom u poslovne knjige tuženika putem međunarodne pravne pomoći, to proizlazi da navedene odluke nisu ni arbitarne ni nerazumne.

 

12. Prvostupanjski sud je obrazložio da je tuženik dostavio cjelokupnu relevantnu dokumentaciju kojom raspolaže, pa je smatrao nesvrsishodnim isto to nalagati tuženiku putem inozemnog suda, a drugostupanjski sud je i dodatno ukazao na sadržaj odredbi čl. 8. i 220. ZPP. Posljedično tomu, predlagateljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede njenih temeljnih ustavnih i konvencijskih ljudskih prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

 

13. Slijedom svega navedenog, proizlazi i da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, niti je predlagateljica učinila vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, pa je njen prijedlog valjalo djelomično odbiti a djelomično odbaciti pozivom na odredbe čl. 389.a st. 4. i 5. i čl. 389.b st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 19. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.