Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-240/2025-167

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja CD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Gregurić odvjetnik iz ZOU Zlatko Gregurić, Tatjna Figač Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara protiv tuženika AD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Vukmanović odvjetnik iz Bjelovara, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 4. studenog 2025. u nazočnosti pun. tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu presude od 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tuženik je dužan tužitelju platiti iznos od 18.834,98 EUR-a (osamanesttisućaosamstotridesetčetirieuraidevedesetosamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 29. srpnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje i od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Tužbeni zahtjev se odbija za iznos od 28.768,71 EUR-a.

III Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od

11.084,48 EUR-a (jedanaesttisućaosamdesetčetirieuraičetrdesetosamcenti) u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 10.143,00 EUR-a.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 8.382,50 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 357.216,36 kn sada 47.410,76 EUR-a

2. U tužbi navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-29/08-11. od 23. srpnja 2008. tuženik imenovan stečajnim upraviteljem dužnika Moslavina d.d. za trgovinu na veliko i malo iz [adresa] koji je navedenu dužnost obavljao sve do 17. veljače 2014. kada je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-2/14-263 razriješen dužnosti stečajnog upravitelja.

3. Dodaje da je tijekom obavljanja dužnosti stečajnog upravitelja tuženik učinio niz propusta te nije postupao savjesno i uredno, pa je tako dana 12. svibnja 2009., 16. srpnja 2009. i 12. lipnja 2010 sa žiro-računa Moslavina d.d. u stečaju prenio iznose od 3.300,00 kn, 7.482,00 kn i 3.000,00 kn a da nije poznata svrha zbog koje je novac podignut, kojim radnjama je oštetio stečajnu masu za navedene iznose.

4. Nadalje navodi da je stečajni upravitelj zbog svog neodgovornog ponašanja dopustio donošenje dvije presude zbog ogluhe i to: presudu zbog ogluhe Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Pm-254/09. od 3. travnja 2009. u pravnoj stvari tužitelja TD, ĐD i PD svi iz [adresa] protiv tuženika Moslavina d.d. u stečaju iako je tužbeni zahtjev bio neosnovan čime je prouzročio trošak za Moslavinu d.d. u stečaju u iznosu od 2.831,63 kn i presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Ivanić Gradu Stalna služba u Čazmi poslovni broj P- 124/10. od 17. ožujka 2010. u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa] protiv tuženika Moslavina d.d. u stečaju čime je isto prouzročio trošak za Moslavinu d.d. u stečaju u ukupnom iznosu od 2.037,58 kn.

5. Navodi da stečajni upravitelj nije htio bez opravdanog razloga dobrovoljno predati u posjed Vindiji d.d. poslovni prostor u [adresa] pa je isti predan u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Ivanić Gradu Stalna služba u Čazmi pod poslovnim brojem Ovr-771/10. čime je također stečajnom dužniku bez razloga prouzročen trošak u iznosu od 13.733,00 kn kao i daljnji trošak radi prisilne naplate u spisu istog suda Ovr-329/11. u iznosu od 1.730,00 kn uvećano za kamatu odnosno ukupan trošak od 16.809,01 kn za koji iznos je tuženik također oštetio stečajnu masu, te da tuženik kao stečajni upravitelj nije izvršio plaćanje računa za obveznu pričuvu društvu Beming d.o.o. Bjelovar u iznosu od 10.464,50 kn čime je prouzročio dodatni trošak u ukupnom iznosu od 3.366,09 kn.

6. Osim toga, navodi da tuženik nije namjerno plaćao komunalnu naknadu gradu [adresa] iako je imao dovoljno novca na žiro-računu zbog čega je grad [adresa] bio primoran istu naplaćivati prisilnim putem uz zaračunavanje troškova prisilne naplate i kamata u ovršnim postupcima temeljem rješenja o ovrsi od 31. ožujka 2009., 8. rujna 2009., 13. travnja 2010., 11. studenog 2010. i 25. svibnja 2011. čime je tuženik oštetio stečajnu masu a time i stečajne vjerovnike po svim rješenjima za ukupan iznos od 4.578,23 kn.

7. Nadalje, navodi da tuženik nije uložio žalbu na rješenje o ovrsi od 8. rujna 2009. kojim je grad [adresa] prisilno naplatio dug komunalne naknade koji je nastao prije pokretanja stečajnog postupka u iznosu od 12.840,79 kn za period od mjeseca srpnja 2007. do mjeseca srpnja 2008. čime je također prouzročio štetu stečajnim vjerovnicima u navedenom iznosu, te da nije htio dobrovoljno predati u posjed nekretninu prodanu kupcu Praetorian d.o.o. iz [adresa] te je ista predana u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Ivanić Gradu Stalna služba u Čazmi u predmetu poslovni broj Ovr-394/13. čime je oštetio stečajnu masu i stečajne vjerovnike za najmanje 4.975,00 kn uvećano za kamate.

8. Navodi da je tuženik na dražbi koja je održana kod javnog bilježnika u [adresa] 12. ožujka 2010. radi prodaje zemljišta u [adresa], unatoč tome što se pojavio potencijalni kupac naprasno prekinuo dražbu, s ciljem da se ista ne proda po cijeni od 39.444,50 kn, pa je na slijedećoj zakazanoj dražbi navedena nekretnina prodana istom kupcu za 28.600,00 kn unatoč odluci Odbora vjerovnika od 27. srpnja 2010. da se isto zemljište ne može prodati ispod 50.000,00 kn, a prema saznanjima tužitelja se ne zna gdje je nestao uplaćeni iznos od strane kupca RD iz [adresa], te da je tuženik kao stečajni upravitelj namjerno kod stečajnog dužnika zapošljavao više radnika s ciljem da potroši sav novac stečajne mase i da vjerovnici I Višeg isplatnog reda ne dobiju ništa, te je pogodovao nekim djelatnicima i to LD koja je bila direktorica kod stečajnog dužnika od 1. lipnja 2006. do dana otvaranja stečajnog postupka, Mariji Funtek koju je tuženik zaposlio bez odobrenja vjerovnika, a suglasnost Odbora vjerovnika je dobio tek l5. **.**.2009., te KD koju je zadržao u radnom odnosu od otvaranja stečajnog postupka pa sve do 1. srpnja 2013. a nije bilo potrebe za time jer je tuženik za poslove u stečajnom postupku mogao angažirati knjigovodstveni servis za najviše 1.000,00 kn mjesečno što bi bio trošak u ukupnom iznosu od 59.000,00 kn te je nepotrebno prouzročio trošak a time i štetu stečajnom dužniku u iznosu od 415.453,75 kn.

9. Tužitelj navodi da je ovakvim postupanjem tuženik pričinio štetu stečajnom dužniku u ukupnom iznosu od 487.518,58 kn, a samom tužitelju kao stečajnom vjerovniku I Višeg isplatnog reda u iznosu od 357.216,41 kn.

10. Naime, tužitelj navodi da su na ispitnom ročištu od 1. listopada 2008. i 20. veljače 2009. utvrđene tražbine zaposlenika u iznosu od 660.343,36 kn a među njima i tužitelja ID u iznosu od 1.810.295,49 kn što ukupno iznosi 2.470.638,85 kn, a izražena u postotku tražbina tužitelja iznosi 73,27237% odnosno 357.216,41 kn, te kako je sukladno odredbi čl. 28. st. 1 Stečajnog zakona propisano da je stečajni upravitelj dužan naknaditi štetu svim sudionicima ako je skrivljeno povrijedio koju od svojih dužnosti, predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 357.216,36 kn.

11. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da je za vrijeme obavljanja dužnosti stečajnog upravitelja učinio niz propusta te postupao nesavjesno i neuredno.

12. Navodi da činjenica što tužitelju eventualno nije poznato za koje svrhe su vršena plaćanja koja navodi u tužbi, ne znači istovremeno da bi tim plaćanjima bila oštećena stečajna masa i stečajni vjerovnici jer su svi korišteni za podmirenje troškova stečajnog postupka, te osporava da je neodgovornim ponašanjem dopustio donošenje dviju presuda zbog ogluhe ističući da tužitelj neosnovano i neargumentirano ističe kako je tužbeni zahtjev u predmetu Pm-254/09. na koji tuženik nije podnio odgovor na tužbu bio neosnovan te da su tužitelji TD i dr. neosnovani stekli posjed na nekretnini u [adresa] budući da isti u parničnom predmetu nije niti sudjelovao, a isto tako, poriče navode tužitelja da kao stečajni upravitelj nije htio izdati OD očitovanje podobno za brisanje prava zaloga na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], pod.ul. 17 k. o. [katastarska općina] jer je prije izdavanja očitovanja razmatrao osnovanost traženog brisanja zaloga, te je u tom razdoblju došlo do podnošenja tužbe iako za to OD ZD kao tužitelj nije imao opravdan razlog.

13. Osporava da bez opravdanog razloga nije htio predati dobrovoljno u posjed Vindiji d.d. Varaždin poslovni prostor u [adresa], te da su radi toga neosnovano vođeni postupci radi predaje u posjed, čime je nastao trošak, jer su u konkretnom slučaju u tom prostoru postojale i pokretnine vlasništvo stečajnog dužnika Moslavina d.d. [adresa] koje su prodane trećoj osobi kao kupcu, tako da je bilo potrebno tom kupcu omogućiti da ih preuzme odnosno odveze, a da su te stvari bile izmještene prije predaje u posjed nekretnine Vindiji d.d. iste bi morale bila skladištene na trošak stečajnog dužnika čime bi nastali veći troškovi od troškova koji se navode u tužbi.

14. U odnosu na navode tužitelja vezane za neplaćanje pričuve društvu Beming d.o.o. i komunalne naknade gradu [adresa] navodi da se ne radi o namjernom neplaćanju, već o nemogućnosti pravovremenog plaćanja.

15. Također osporava da nije htio dobrovoljno predati u posjed prodanu nekretninu Praetorian d.o.o. [adresa] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] pod.ul. k. o. [katastarska općina] jer se je navedeni kupac već nalazio u posjedu te nekretnine tako da nije bila ni potrebna posebna predaja.

16. Isto tako, osporava navode tužitelja da je tuženik prekinuo dražbu održavanu kod javnog bilježnika u [adresa] dana 12. ožujka 2010. jer upravo suprotno proizlazi iz zapisnika javnog bilježnika Torbašinović Ljerko od 12.ožujka 2010. iz kojeg je vidljivo da na tu dražbu nije htio pristupiti ni jedan kupac, a niti je plaćena jamčevina.

17. Također, osporava da je nepotrebno zapošljavao radnike a posebno da bi isto činio s ciljem da potroši novac stečajne mase i da vjerovnici I Višeg isplatnog reda ništa ne dobiju jer su svi radnici zadržani odnosno zaposleni uz odobrenje Odbora vjerovnika.

18. Navodi da tužitelj primjenom pogrešnih kriterija utvrđuje da bi mu kao stečajnom vjerovniku I Višeg isplatnog reda nastala šteta od 357.216,41 kn ističući da tužitelj zanemaruje činjenicu da njemu čak kada bi u potpunosti bila istinita njegova teza o šteti koju je u navedenom iznosu, navodno uzrokovao tuženik, njemu kao tužitelju, tj. vjerovniku I Višeg isplatnog reda, svakako ne bi pripao navedeni iznos već bi taj novac sukladno odredbama Stečajnog zakona bio utrošen za druge svrhe propisane tim Zakonom, a koje su po redoslijedu namirenja predviđene za isplatu prije tužiteljeve tražbine slijedom čega tužitelju od štete u iznosu od 487.518,58 kn koju je navodno uzrokovao tuženik, ne bi pripalo gotovo ništa, a pogotovo ne utuženi iznos, tim više, što je njemu tijekom stečajnog postupka isplaćen iznos od cca 40.000,00 kn.

19. Podneskom predanim na ročištu od 13. siječnja 2016. tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 768.937,26 kn sada 102.055,51 EUR-a navodeći da je osim radnji i propusta koje su obuhvaćene tužbom stečajni upravitlej tuženika još učinio niz propusta, te nije postupao savjesno i uredno pa je tako sa žiro-računa stečajnog dužnika Moslavina d.d. u stečaju podizao iznose na ime materijalnih troškova za KD, ali se ne zna koji su to materijalni troškovi, i to dana 15. siječnja 2009. iznos od 500,00 kn, dana l6. lipnja 2009. iznos od 100,00 kn, dana 31. srpnja 2009. iznos od 300,00 kn, dana 24. kolovoza 2009. iznos od 1.000,00 kn, dana 2. lipnja 2010. iznos od 2.000,00 kn, dana 18. veljače 2013. iznos od 3.000,00 kn i dana 11. ožujka 2010. iznos od 1.000,00 kn.

20. Nadalje, navodi da je stečajni upravitelj sa računa stečajnog dužnika podigao iznos od 6.044,00 kn dana 26. siječnja 2012. i iznos od 7.380,00 kn dana 9. veljače 2011. koji je isplatio tvrtki DIV d.o.o. iz Varaždina, a da nije poznato u koju svrhu, te je navedenim radnjama također oštetio stečajnu masu i stečajne vjerovnike.

21. Osim toga, navodi da je stečajni upravitelj za poslove iseljenja iz poslovnih prostorija odnosno prodavaonica dužnika temeljem ugovora o djelu isplatio ukupan iznos od 56.797,96 kn, a ove poslove je mogao povjeriti trgovačkom društvu Komunalije d.o.o. iz [adresa] za iznos od 8.100,00 kn čime je oštetio stečajne vjerovnike za iznos od 48.697,60 kn.

22. Nadalje, navodi da je stečajni upravitelj propustio obavijestiti grad [adresa] o promjeni vlasništva na nekretninama koje su prodane u ovršnom postupku, te je obavljao plaćanje komunalne naknade gradu [adresa] umjesto da od dana pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnina komunalnu naknadu plaća kupac čime je za ukupan iznos od 7.920,03 kn oštećena stečajna masa, a isto tako, nije zatražio od grada [adresa] nakon otvaranja stečajnog postupka od 23. srpnja 2008. smanjenje plaćanja komunalne naknade od 50% što je učinio godinu i pol poslije l8. prosinca 2009., iako mu je to bila obveza prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, čime je oštetio stečajnu masu i stečajne vjerovnika za iznos od 26.495,92 kn.

23. Dodaje da je tuženik namjerno isprovocirao postupke u predmetima Vindija d.d. Varaždin broj Ovr-443/11. Beming d.o.o. Bjelovar, broj Ovr-360/11., Đurđevčanka d.o.o. Đurđevac broj Ovr-1030/10., Moslavina d.d. [adresa] – Privredna banka broj Ovr-541/06., Praetorian d.o.o. [adresa] broj Ovr-394/13. i CD, [adresa] broj Ovr-992/12., a da za to nije bilo objektivno nikakve potrebe, čime je prouzročio trošak za odvjetničke usluge u iznosu od 70.206,03 kn, te da je propustio osigurati naplatu iznosa od 30.278,79 kn po osnovu najamnine i režijskih troškova za poslovni prostor u vlasništvu stečajnog dužnika iznajmljen društvu Elektrocentar Petek d.o.o. Ivanić Grad i iznosa od 17.500,00 kn za poslovni prostor iznajmljen društvu Praetorian d.o.o Čazma.

24. Nadalje, tužitelj navodi da tuženik nezakonito drži bez ikakve pravne osnove iznos koji mu je stečajni sudac nezakonito dosudio na ime nagrade u bruto iznosu od 291.593,22 kn i na ime putnih troškova u bruto iznosu od 69.566,99 kn budući je Visoki trgovački sud RH dva puta ukinuo prvostupanjska rješenja kojima je Trgovački sud u Bjelovaru dosudio predmetnu nagradu i troškove i to odlukama poslovni broj Pž-1276/12-3 od 21. ožujka 2012. i Pž-7743/10-3 od l8. siječnja 2011., a da nakon ukidanja više nikada prvostupanjski sud nije donio novo rješenje.

25. Slijedom navedenog tužitelj navodi da je tuženik stečajnog dužnika oštetio za daljnji iznos od 561.904,72 kn, a samog tužitelja kao stečajnog vjerovnika I Višeg isplatnog reda s obzirom na postotak od 73,27237% za iznos od 411.720,90 kn.

26. Tuženik, osim ranije istaknutih navoda u odgovoru na tužbu, nadalje navodi da je protiv njega vođen kazneni postupak po kaznenoj prijavi ID ovdje tužitelja tamo oštećenika u kojem postupku je Općinsko državno odvjetništvo u Ivanić Gradu donijelo rješenje kojim je obustavljena istraga protiv tuženika, a u navedenom postupku je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje kojim je utvrđeno da tuženik kao okrivljenik nije oštetio stečajnu masu radnjama koje su identične ovim radnjama za koje se u tužbi navodi da je njima pričinjena šteta, a nakon toga je tužitelj kao oštećenik pokušao preuzeti postupak kaznenog progona no i taj je postupak okončan identično.

27. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: povijesni izvadak iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru od 29. srpnja 2014., oglas iz Narodnih novina o razrješenju dužnosti stečajnog upravitelja AD od l9. veljače 2014., preslika rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-767/09. od 27. srpnja 2009., oglas o usmenoj dražbi radi prodaje imovine st. dužnika od 12. ožujka 2010., izvaci o promjenama i stanju na računu od 20. kolovoza 2009. i 24. rujna 2010., preslika rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladen Ježek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-9323/11. od 2. lipnja 2011., zapisnik s usmene javne dražbe javnog bilježnika Ljerko Torbašinović br. OU-260/09- 22 od l8. srpnja 2014., rješenja o ovrsi Općinskog suda u Ivanić gradu poslovni broj Ovr-771/10 od 15. listopada 2010. i br. Ovr-329/11. od l8. svibnja 2011., rješenja o ovrsi Upravnog odjela grad Čazme radi naplate komunalne naknade (list spisa 24-28 i 37), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Ivanić gradu br. Ovr-394/13. od 3. lipnja 2013., izvaci o promjenama i stanju na računu od 12. svibnja 2009., 12. lipnja 2009. i l6. srpnja 2009., preslika presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Pm-254/09 od 3. travnja 2009. i presude Općinskog suda u Ivanić gradu Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-124/10. od 17. ožujka 2010., izvaci o promjenama i stanju na računu od 27. lipnja 2011. srpnja 2011., zapisnik sa sjednice Odbora vjerovnika od 27. srpnja 2010., izvješće stečajnog upravitelja od 6. rujna 2013. i od 10. veljače 2014., troškovnik Komunalije d.o.o. [adresa] od 25. kolovoza 2014., rješenja o dosudi nekretnine Općinskog suda u Ivanić gradu Stalna službe u Čazmi poslovni broj Ovr-10/09. od l5. prosinca 2009. i Ovr-10/09. od 30. ožujka 2010., zahtjev za promjenu visine komunalne naknade od l8. prosinca 2009., rješenja o ovrsi grada [adresa] radi naplate komunalne naknade od 31. ožujka 2009., 8. rujna 2009. i 13. travnja 2010., rješenja VTS-a RH poslovni broj Pž-1276/12 od 21. ožujka 2012. i br. Pž-7743/10-3 od 18. siječnja 2011., rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-29/08. od 11. siječnja 2012., troškovnik stečajnog postupka od 7. studenog 2011., zapisnik o uvođenju u posjed nekretnine od l6. rujna 2010. poslovni broj Ovr-10/09-103 i zapisnik o ispražnjenu i predaji nekretnina u posjed kupca od 20. svibnja 2010. poslovni broj Ovr-10/09-89, rješenje RH Općinsko državno odvjetništvo u Ivanić gradu broj K-DO-344/12, Is-DO-3/13 od 2. siječnja 2015.

28. Osim toga je izvršen uvid u stečajni predmet Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-29/08. te su spisu priložene preslike: Rješenje o otvaranju stečaja St- 29/08-10 od 23. srpnja 2008., tablice prijavljenih tražbina sa ispitnog ročišta od 1. listopada 2008., izvješće st. upravitelja o gospodarsko-financijskom stanju za izvještajno, zapisnik sa ispitnog ročišta St-29/08-34 od 1. listopada 2008. i zapisnik sa izvještajnog ročišta St-29/08-36 od 1. listopada 2008., zapisnik sa 1 sjednice odbora vjerovnika sa izvješćem st. upravitelja o stanju st. mase 15. listopad 2008. St- 29/08-36, rješenje St-29/08-66 od od 23. veljače 2009. dopunsko rješenje St-29/08- 81 od l8. kolovoza 2009., zapisnik sa sjednice odbora vjerovnika od l5. travnja 2009. St-29/08-74, zapisnik javnog bilježnika iz [adresa] OU-260/09-18 o usmenoj javnoj dražbi od 26. veljače 2010. radi prodaje nekretnine u [adresa] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zapisnik javnog bilježnika o usmenoj javnoj dražbi od 12. ožujka 2010. broj OU- 260/09-22, rješenje o određivanju nagrade st. upravitelju br. St-29/08-94 od 6. srpnja 2010. i rješenje VTS-a br. Pž-7743/10-3 od l8. siječnja 2011., zapisnik sa sjednica odbora vjerovnika od 27. srpnja 2010. St-29/08-99 , zapisnik o ročištu za javnu dražbu kod TS u Bjelovaru br. St-29/08-123 od l8. siječnja 2011. , rješenje o dosudi broj St-29/08-125 od 25. siječnja 2011., dopis st. suca Općinskom sudu od 15. veljače 2011., rješenje St-29/08-177 od 11. siječnja 2012. o nagradi st. upravitelju, rješenje St-2/14-263 od 17. veljače 2014., rješenje St-2/14-283 od l7. lipnja 2014. , rješenje Tt-14/927-1 od 29. srpnja 2014., te je također izvršen uvid u kazneni predmet Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici poslovni broj K-DO- 436/2015., presliku kaznene prijave podnijete Državnom odvjetništvu u Ivanić Gradu zaprimljene 16. kolovoza 2012., preslika rješenja o dosudi Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Grubišnom polju poslovni broj Ovr-957/2019-69 od 23. rujna 2021., preslika rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-2/14-102 od 21. studenog 2022., preslika zaključka sa sjednice odbora vjerovnika od 13. rujna 2013. u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru St-32/12-218 preslika zapisnika sa sjednice odbora vjerovnika St-32/12-228 od 13. rujna 2012., preslika zapisnika od 24. rujna 2013., preslika od 4. listopada 2013. i preslika rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-2/14-83 od 2. listopada 2020.

29. Također je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Gordani Ratković, dipl. ecc. iz Osijeka kao dopuna vještačenja po istom vještaku, te izvršen uvid u parnični predmet Općinskog suda u Ivanić gradu Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-124/10. i to u tužbu sa prilozima od 12. veljače 2010. u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], protiv tuženika Moslavina d.d. u stečaju [adresa], radi brisanja hipoteke, te pravomoćnu presudu zbog ogluhe poslovni broj P-124/10-3 od 17. ožujka 2010. čije su preslike priložene u spis, te izvršen uvid u parnični predmet Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Pm-254/09 i to u tužbu s prilozima od 16. srpnja 2008. u pravnoj stvari tužitelja TD i ĐD oboje iz [adresa] i PD iz [adresa] protiv tuženika Moslavina d.d. [adresa], radi iseljenja iz nekretnine, pravomoćnu presudu zbog ogluhe poslovni broj Pm-254/09-11 od 3. travnja 2009. čije su preslike priložene u spis.

30. Osim navedenog, sud je službenim putem zatražio od Trgovačkog suda u Bjelovaru podatak o tome da li se je tužitelj namirio kao razlučni vjerovnik ovrhom na nekretninama stečajnog dužnika upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] i u kojem iznosu.

31. Nisu od utjecaja za donošenje odluke o glavnoj stvari navodi tuženika da je protiv njega vođen kazneni postupak u kojemu je nadležno Općinsko državno odvjetništvo donijelo rješenje kojim je obustavljena istraga te da je u tom postupku provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje i utvrđeno da tuženik tamo okrivljenik nije oštetio stečajnu masu radnjama koje su identične radnjama za koje tužitelj navodi da mu je tuženik njima pričinio štetu.

32. Ovo iz razloga što je građansko pravna odgovornost za štetu šira od kazneno pravne odgovornosti i prilikom odlučivanja o odgovornosti tuženika za naknadu štete u konkretnom slučaju sud je cijenio druge pretpostavke od onih koje sud cijeni u kaznenom postupku.

33. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i tuženika za saslušanjem stranaka kao i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka: stečajnog suca Mate Ivančić, djelatnica Moslavine d.d.u stečaju Čazma Birt KD, LD, Funtek ĐD i Zubić Vlatke, javne bilježnice Konjević Milice i Valentić Branka, odvjetnice Mihalić Sanje te provođenje novog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja budući da je činjenično stanje dovoljno i potpuno utvrđeno na temelju svih provedenih dokaza u postupku.

34. U ranijem postupku sud je donio presudu pod poslovnim brojem P- 704/2016-62 od 22. listopada 2018. kojom je u točki I naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 75.449,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2011. do isplate, u točki II je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 693.487,44 kn, u točki III je obvezao tužitelja naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 56.750,00 kn u roku od 8 dana, dok je u točki IV odbio zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 56.750,00 kn.

35. Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelj i tuženik, a Visoki trgovački sud RH u Zagrebu je presudom i rješenjem poslovni broj Pž-484/2019-3 od 30. travnja 2021. potvrdio presudu u dijelu točke II izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 410.267,24 kn, dok je ukinuo prvostupanjsku presudu u točki I izreke, u dijelu točke II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 283.220,20 kn, te u točki III i IV izreke, te je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak.

36. U ponovljenom postupku sud je odlučivao o ukinutom dijelu presude koji se odnosi na tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 358.670,02 kn sada 47.603,69 EUR-a za koji tvrdi da mu je nanesena šteta na slijedeće načine: da je zbog neodgovornog ponašanja tuženik dopustio donošenje 2 presude zbog ogluhe i to: presudu zbog ogluhe Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Pm-254/09. od 3. travnja 2009. u pravnoj stvari tužitelja TD, ĐD i PD svi iz [adresa], protiv tuženika Moslavina d.d. u stečaju, čime je prouzročio trošak za Moslavinu d.d. u stečaju u iznosu od 2.831,63 kn i presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Ivanić Gradu Stalna služba u Čazmi poslovni broj P-124/10. od 17. ožujka 2010. u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa] protiv tuženika Moslavina d.d. u stečaju čime je prouzročio trošak za Moslavinu d.d. u stečaju u ukupnom iznosu od 2.037,58 kn, da je bez opravdanog razloga odbio dobrovoljno predati u posjed Vindiji d.d. poslovni prostor u [adresa] pa je on predan u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Ivanić Gradu Stalna služba u Čazmi pod poslovnim brojem Ovr-771/10 čime je također stečajnom dužniku bez razloga prouzročen trošak u iznosu od 13.733,00 kn kao i daljnji trošak radi prisilne naplate u spisu istog suda Ovr-329/11 u iznosu od 1.730,00 kn uvećano za kamatu odnosno ukupan trošak od 16.809,01 kn za koji iznos je tuženik također oštetio stečajnu masu, da nije dobrovoljno predao u posjed nekretninu prodanu kupcu Praetorian d.o.o. iz [adresa] te je ona predana u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Ivanić Gradu Stalna služba u Čazmi u predmetu poslovni broj Ovr-394/13 čime je oštetio stečajnu masu i stečajne vjerovnike za najmanje 4.975,00 kn uvećano za kamate, da tuženik nije namjerno plaćao komunalnu naknadu gradu [adresa] iako je imao dovoljno novca na žiro-računu zbog čega ju je grad [adresa] bio primoran naplaćivati prisilnim putem uz zaračunavanje troškova prisilne naplate i kamata u ovršnim postupcima na temelju rješenja o ovrsi od 31. ožujka 2009., 8. rujna 2009.,13. travnja 2010., 11. studenog 2010. i 25. svibnja 2011. čime je tuženik oštetio stečajnu masu, a time i stečajne vjerovnike po svim rješenjima za ukupan iznos od 4.578,23 kn, da tuženik nije podnio žalbu na rješenje o ovrsi od 8. rujna 2009. kojim je grad [adresa] prisilno naplatio dug komunalne naknade koji je nastao prije pokretanja stečajnog postupka u iznosu od 12.840,79 kn za period od mjeseca srpnja 2007. do mjeseca srpnja 2008. čime je prouzročio štetu stečajnim vjerovnicima u navedenom iznosu, da je za poslove iseljenja iz poslovnih prostorija odnosno prodavaonica dužnika na temelju ugovora o djelu isplatio ukupan iznos od 56.797,96 kn, a ove poslove je mogao povjeriti trgovačkom društvu Komunalije d.o.o. iz [adresa] za iznos od 8.100,00 kn čime je oštetio stečajne vjerovnike za iznos od 48.697,60 kn na štetu u iznosu od 732,72 kn (od ukupnog iznosa od 1.000,00 kn) na ime akontacije za putne troškove od 24. kolovoza 2009. kao i na štetu u iznosu od 2.198,17 kn (od ukupnog iznosa od 3.000,00 kn) koji se odnosi na iznos podignut 18. veljače 2013. na ime materijalnih troškova, te na štetu u iznosu od 4.428,58 kn (od ukupnog iznosa od 6.044,00 kn) koji iznos je stečajni upravitelj podigao s računa stečajnog dužnika 26. siječnja 2012. kao i na štetu u iznosu od 291.593,22 kn koji je stečajni upravitelj isplatio samom sebi po osnovu nagrade za rad u stečajnom postupku te u iznosu od 69.566,99 kn na ime putnih troškova koje si je isplatio stečajni upravitelj sa računa stečajnog dužnika u razdoblju od 25. rujna 2008. do 8. veljače 2013.

37. Nije sporno tijekom postupka da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-29/08-10 od 23. srpnja 2008. otvoren stečajni postupak nad dužnikom Moslavina dioničko društvo za trgovinu na veliko i malo iz [adresa] i da je navedenim rješenjem tuženik AD imenovan stečajnim upraviteljem te da je isti obnašao ovu dužnost do 17. veljače 2014. kada je rješenjem istog suda poslovni broj St-2/14-263 razriješen ove dužnosti. (list spisa 117-119 i 177-178)

38. Isto tako, nije sporno da je tužitelj vjerovnik I Višeg isplatnog reda čija tražbina je utvrđena i priznata u ukupnom iznosu od 1.810.295,40 kn (rješenje St- 29/08-66 od 23. veljače 2009. i St-29/08-81 od 18. kolovoza 2009. – list spisa 145- 149).

39. Također je nesporno da je nad stečajnim dužnikom Moslavina d.d. u stečaju obustavljen i zaključen stečajni postupak zbog nedostatnosti stečajne mase rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-2/14-283 od l7. lipnja 2014. te da je isti brisan iz Sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Tt-14/927-1 od 29. srpnja 2014. (list spisa 179-182)

40. Sporno je da li je tuženik kao stečajni upravitelj tijekom obavljanja dužnosti stečajnog upravitelja učinio niz propusta te nepravilnosti opisanih u činjeničnom dijelu tužbe, zbog kojih je tužitelju nastala šteta koja se sastoji u izmakloj dobiti, odnosno koristi koju bi isti ostvario po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnih radnji opisanih u točki 36. obrazloženja u ukupnom iznosu od 358.670,02 kn sada 47.603,69 EUR-a.

41. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

42. Naime, sukladno čl. 230. st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. u daljnjem tekstu ZOO-a), tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Tužitelj je najkasnije saznao za štetu 16. kolovoza 2012. kada je podnio kaznenu prijavu protiv tuženika Državnom odvjetništvu u Ivanić gradu (list spisa 862-865) budući je iz sadržaja kaznene prijave razvidno da je tužitelj podnio kaznenu prijavu protiv tuženika za iste radnje koje koje navodi u ovom postupku, a budući je tužbu protiv tuženika radi naknade štete podnio sudu dana 29. srpnja 2014. ista je podnijeta u zakonskom roku iz čl. 230. st. 1 ZOO-a.

43. Sud je ocijenio osnovanim navode tužitelja da je tuženik time što nije dao odgovor na tužbu prouzročio nastanak parničnih troškova dosuđenih presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Ivanić Gradu, Stalna služba u Čazmi poslovni broj P- 124/10 od 18. ožujka 2010. u iznosu od 1.230,00 kn, te da je prouzročio nastanak ovršnog troška u iznosu od 13.733,00 kn određenih rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Ivanić gradu od 15. listopada 2010., te daljnji ovršni trošak u iznosu od 1.730,00 kn određen u ovršnom predmetu Općinskog suda u Ivanić gradu Stalna služba u Čazmi poslovni broj Ovr-329/11. koji troškovi su nastali radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu Vindija d.d. Varaždin koju tuženik nije dobrovoljno predao.

44. Ovo iz razloga što je tuženik imao mogućnost postupiti sukladno čl. 157. ZPP-a ukoliko je smatrao da je tužbeni zahtjev u predmetu poslovni broj P-124/10. osnovan pa bi time izbjegao obvezu plaćanja parničnih troškova tužitelju, a u odnosu na prouzročene troškove ovršnog postupka u predmetu Ovr-329/11. tuženik nije dokazao da nije bio u mogućnosti dobrovoljno predati i isprazniti nekretninu kupcu Vindija d.d. Varaždin.

45. Nadalje, također su osnovani i navodi tužitelja da je tuženik prouzročio nastanak ovršnog troška radi ispražnjena i predaje nekretnine kupcu C d.o.o. [adresa] po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Ivanić gradu broj Ovr-394/13. od 3. lipnja 2013. u iznosu od 4.975,00 kn (list spisa 29-30)

46. Ovo iz razloga što tuženik i u odnosu na ove troškove nije dostavio dokaz da nije mogao dobrovoljno isprazniti i predati nekretninu ovom kupcu Praetorian d.o.o. [adresa].

47. Osim toga, tužitelj osnovano tvrdi da je tuženik prouzročio troškove prisilne naplate komunalne naknade po rješenjima Grada Čazme od 8. rujna od 8. rujna 2009. u iznosu od 200,00 kn, od 11. studenog 2010. u iznosu od 200,00 kn, od 25. svibnja 2011. u iznosu od 200,00 kn i od 13. travnja 2010. u iznosu od 200,00 kn (list spisa 25-28). Ovo iz razloga što je iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko- knjigovodstvene struke razvidno da je u razdoblju kada je dospjela komunalna naknada i pričuva bilo na računu stečajnog dužnika dovoljno sredstava za plaćanje komunalne naknade i pričuve, a tuženik nije dokazao da ove troškove nije platio na vrijeme iz opravdanih razloga.

48. Također sud je ocijenio osnovanim navode tužitelja da je tuženik Stečajnoj masi prouzročio štetu u iznosu od 12.840,79 kn jer nije podnio žalbu na rješenje Grada Čazme koje odnosi na prisilnu naplatu komunalne naknade za razdoblje prije otvaranja stečajnog postupka s obzirom na to da je po redovitom tijeku stvari bilo za očekivati da bi se u daljnjem postupku utvrdilo da Grad Čazma nema pravo na naplatu te naknade kao obveze stečajne mase, te da je u tom slučaju Grad Čazma bio dužan prijaviti to potraživanje u stečajnom postupku i namirivati se kao i ostali stečajni vjerovnici.

49. Isto tako, tužitelj osnovano navodi da je tuženik pričinio štetu stečajnoj masi isplatom troškova za poslove iseljenja iz poslovnih prostorija odnosno prodavaonica dužnika na temelju ugovora o djelu iznos od 56.797,96 kn budući je ove poslove mogao ugovoriti po puno nižoj cijeni.

50. Ovo iz razloga što tuženik tijekom postupka nije dokazao da je odbor vjerovnika prihvatio njegovo izvješće od 6. rujna 2013. u kojem je specificirao ove troškove, a niti je dostavio ugovore o djelu temeljem kojih je izvršio isplatu ovog iznosa.

51. Isto tako, tužitelj osnovano navodi da je tuženik isplatama iznosa od 3.300,00 kn od 12. svibnja 2009., 3.000,00 kn od 16. srpnja 2009., 1.000,00 kn od 11. ožujka 2010. i iznosa od 7.380,00 kn od 9. veljače 2011. oštetio stečajnu masu budući da navedene isplate nisu dokumentirane, a što je sve utvrdio vještak financijsko-knjigovodstvene struke u nalazu i mišljenju od 17. listopada 2017. i dopuni nalaza od 17. siječnja 2018. slijedom čega čega je oštetio stečajnu masu za ukupan iznos od 14.680,00 kn.

52. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 17. listopada 2017. (točka 13. zaključka) je razvidno da je tuženik kao stečajni upravitelj isplatio sebi iznos od 291.236,45 kn na ime bruto nagrade i iznos od 69.567,00 kn na ime putnih troškova u razdoblju od 25. rujna 2008. do 18. veljače 2013. (list spisa 229)

53. Sud je ocijenio osnovanim navode tužitelja da je tuženik navedenim isplatama oštetio stečajnu masu jer je isplatu izvršio prije pravomoćnosti rješenja poslovni broj St-29/08-94 od 6. srpnja 2010. kojim su mu nagrada i troškovi odobreni.

54. Naime, uvidom u stečajni predmet Trgovačkog suda u Bjelovaru sud je utvrdio da su navedena rješenja stečajnog suca kojim je određena ova isplata po žalbi ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu poslovni broj Pž- 7743/10-3 od 18. siječnja 2011. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a tuženik nije izvršio povrat isplaćene nagrade i putnih troškova nakon ukidanja prvostupanjskih rješenja.

55. Nadalje, rješenjem poslovni broj St-29/08-177 od 11. siječnja 2012. stečajni sudac Trgovačkog suda u Bjelovaru je odredio stečajnom upravitelju nagradu u bruto iznosu od 291.593,22 kn kao i putne troškove u bruto iznosu od 69.771,87 kn, a rješenjem Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu poslovni broj Pž- 1276/12-3 od 21. ožujka 2012. je ukinuto i navedeno rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak, a uvidom u stečajni predmet Trgovačkog suda u Bjelovaru je utvrđeno da u istome ne prileži nova odluka stečajnog suca o određivanju nagrade i putnih troškova stečajnom upravitelju.

56. Slijedom navedenog, ocjenjujući rezultate dokaznog postupka, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza ukupno sud je došao do uvjerenja da je tužitelj dokazao da je tuženik kao stečajni upravitelj za ukupan iznos od 467.590,20 kn sada 62.059,88 EUR-a oštetio stečajnu masu a time i stečajne vjerovnike I višeg isplatnog reda u koji ulazi i tužitelj budući da u obavljanju dužnosti stečajnog upravitelja nije postupao sukladno čl. 25. st. 1 Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04 i 82/06.) koji je bio na snazi u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom Moslavina d.d. [adresa] slijedom čega je dužan naknaditi štetu tužitelju sukladno čl. 28. st. 1 Stečajnog zakona srazmjerno postotku u kojem bi se tužitelj kao vjerovnik I višeg isplatnog reda namirio iz stečajne mase da nije bilo štetnih radnji tuženika kojima je oštetio stečajnu masu.

57. Uvidom prijavu tražbine tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj stečajnom upravitelju dostavio i obavijest o postojanju razlučnog prava za predmetno potraživanje koje ima na nekretninama stečajnog dužnika između ostalog i na nekretninama upisanim u [broj poduloška] zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] tri zgrade i dvorište, Trg čazmanskog kaptola površine 304 čhv suvlasnički dio 2/4 etažno vlasništvo, te na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu površine 201 čhv i kč. br. [katastarska čestica] voćnjak i ograda u mjestu površine 163 čhv.(list spisa 700-704)

58. Tužitelj se je kao razlučni vjerovnik djelomično namirio u iznosu od 154.200,00 kn sada 20.465,86 EUR-a, što je razvidno iz rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-2/14-102 od 21. studenog 2022. (list spisa 747-749) i u iznosu od 47.001,20 EUR-a što je razvidno iz dopisa Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-233/2023-63 od 1. travnja 2025. (list spisa 825) odnosno djelomično se je namirio u ukupnom iznosu od 67.467,06 EUR-a.

59. Sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 17. siječnja 2018. ukupno utvrđene i priznate tražbine vjerovnika – zaposlenika I Višeg isplatnog reda iznose 2.470.638,76 kn koji iznos je umanjen za iznos od 183.085,39 kn koji je Fond za razvoj i zapošljavanje isplatio zaposlenicima – vjerovnicima I Višeg isplatnog reda (neto plaće i otpremnine) tako da se za taj iznos umanjuju tražbine vjerovnika, zaposlenika i iste prelaze na Fond za razvoj i zapošljavanje slijedom čega ukupno priznate tražbine vjerovnika, zaposlenika iznose 2.287.553,46 kn sada 303.610,52 EUR-a postotak tužiteljeve priznate tražbine iznosi 67,84% odnosno 1.676.141,45 kn sada 222.462,20 EUR-a.

60. Sukladno čl. 84. tada važećeg Stečajnog zakona, vjerovnici s pravom odvojenoga namirenja su stečajni vjerovnici ako im je dužnik i osobno odgovoran. Oni imaju pravo na razmjerno namirenje iz stečajne mase samo ako se odreknu odvojenoga namirenja ili ako se ne uspiju odvojeno namiriti.

61. Nesporno je da tražbina tužitelja priznata kao vjerovnika I Višeg isplatnog reda u iznosu od 1.810.295,40 kn sada 240.267,49 EUR-a kao i da se tužitelj nije odrekao prava na odvojeno namirenje, te budući da se je kao razlučni vjerovnik djelomično namirio u iznosu od 67.467,06 EUR-a pripada mu pravo na razmjerno namirenje iz stečajne mase u odnosu na iznos u kojem se nije namirio od 172.800,43 EUR-a a što čini 57% ukupno priznatih tražbina I Višeg isplatnog reda .

62. Sukladno čl. 85. st. 1 Stečajnog zakona iz stečajne mase se namiruju troškovi stečajnog postupka i ostale obveze stečajne mase.

63. Primjenom jednostavne matematičke operacije sud je utvrdio koliki bi iznos pripao tužitelju kao vjerovniku I višeg isplatnog reda da stečajna masa nije oštećena za iznos od 62.059,88 EUR-a.

64. Uzimajući u obzir po tužitelju sporan iznos naplaćen iz stečajne mase za koji je sud utvrdio da je njime oštećena stečajna masa u iznosu od 62.059,88 EUR-a umanjen za nepodmirene ostale obveze stečajne mase utvrđene na dan 29. srpnja 2014. u visini od 218.621,46 kn sada 29.016,05 EUR-a, vjerovnicima I Višeg isplatnog reda bi bio isplaćen iznos 33.043,83 EUR-a od kojeg iznosa bi tužitelju bio isplaćen iz stečajne mase iznos 18.834,98 EUR-a. (57% od 33.043,83 EUR-a)

65. Slijedom navedenog, na temelju provedenog dokaznog postupka, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan za iznos od 18.834,98 EUR-a pa je presudio kao u točki I izreke presude sukladno čl. 28. st. 1 Stečajnog zakona i čl. 29. st. 1 i 2, čl. 1045. i čl. 1046. ZOO-a, dok je u točki II izreke odbio tužbeni zahtjev za iznos od 28.768,71 EUR-a kao neosnovan.

66. Sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08. i 78/15. u daljnjem tekstu ZOO-a), obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete što znači da tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na ovaj iznos od dana nastanka štete, odnosno od dana kada su stečajna masa a time i stečajni vjerovnici oštećeni za za navedeni iznos.

67. Budući da su ranije navedene radnje tuženika kojima su oštećeni stečajna masa i stečajni vjerovnici poduzete u različitom vremenskom razdoblju, sud nije mogao tužitelju dosuditi zakonsku zateznu kamatu na pojedinačne iznose kako je to tužitelj naveo u tužbi jer tužitelj pojedinačne iznose glavnog duga koje potražuje po osnovu naknade štete nije izrazio u postotku od 57,00%, a niti je iste umanjio za ostale obveze stečajne mase sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko- knjigovodstvene struke.

68. Iz navedenog razloga sud je tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete od 18.834,98 EUR-a dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe

29. srpnja 2014. do isplate.

69. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2, a u svezi s čl. 155. ZPP-a pa je tuženiku dosuđen trošak postupka u iznosu od 11.084,48 EUR-a.

70. Naime, da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pripadalo bi mu pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 31.409,85 EUR-a na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) – za sastav tužbe 1.000,00 EUR-a, za sastav žalbe od 9. rujna 2014. – 500,00 EUR-a, za pristup na ročište od 17. studenog 2015. – 250,00 EUR-a, za sastav podneska od 12. siječnja 2016. – 1.000,00 EUR-a, za pristup na ročište od 13. siječnja 2016. – 1.538,00 EUR-a, za pristup na ročište 27. travnja 2017. – 1.538,00 EUR-a, za pristup na ročište od 30. svibnja 2017. - 1.538,00 EUR- a, za sastav podneska od 1. prosinca 2017. - 1.538,00 EUR-a, za pristup na ročište od 5. prosinca 2017. - 1.538,00 EUR-a, za sastav podneska od 9. ožujka 2018. – 1.538,00 EUR-a, za pristup na ročište od 24. travnja 2018. – 1.538,00 EUR-a, za pristup na ročište od 18. rujna 2018. - 1.538,00 EUR-a, za pristup na ročište od 16. rujna 2021. – 1.000,00 EUR-a, za sastav podneska od 21. listopada 2021. – 1.000,00 EUR-a, za sastav žalbe od 2. studenog 2018. - 625,00 EUR-a, za pristup na ročište od 16. studenog 2021. – 500,00 EUR-a, za sastav podneska od 24. studenog 2021. – 1.000,00 EUR-a, za pristup na ročište od 12. siječnja 2022. – 1.000,00 EUR-a, za pristup na ročište od 4. svibnja 2023. – 1.000,00 EUR-a, za sastav podneska od 19. svibnja 2023. - 1.000,00 EUR-a, za pristup na ročište od 16. lipnja 2023. – 1.000,00 EUR-a, za pristup na ročište od 4. studenog 2025. – 1.000,00 EUR-a, sa ukupnim pripadajućim PDV-om u iznosu od 6.044,75 EUR-a, trošak vještačenja u iznosu od 663,61 EUR-a i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 522,49 EUR-a u skladu sa Tbr. 2 st. 1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN br. 37/2023.) koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama.

71. Kako je tužitelj u sporu uspio sa 18% (u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 102.055,51 EUR-a tužitelj je uspio sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 18.834,98 EUR-a) pripada mu pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 5.653,77 EUR-a.

72. Da je tuženik u cijelosti uspio u sporu pripadalo bi mu pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 20.412,50 EUR-a na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) - za sastav odgovora na tužbu - 1.000,00 EUR-a, za pristup na ročište od 17. studenog 2015. – 250,00 EUR-a, za pristup na ročište od 13. siječnja 2016. – 1.536,00 EUR-a, za pristup na ročište od 27. travnja 2017. – 1.536,00 EUR-a, za pristup na ročište od 30. svibnja 2017. – 1.536,00 EUR-a, za sastav podneska od 6. ožujka 2018. – 200,00 EUR-a, za sastav podneska od 23. travnja 2018. – 1.536,00 EUR-a, za pristup na ročište 18. rujna 2018. – 1.536,00 EUR-a, za sastav žalbe protiv presude od 30. listopada 2018. - 200,00 EUR-a (žalba je izjavljena samo na dosuđeni iznos od 75.449,82 kn), za pristup na ročište od 16. rujna 2021. – 1.000,00 EUR-a, za sastav podneska od 15. studenog 2021. – 1.000,00 EUR-a, za pristup na ročište od 16. studenog 2021. – 1.000,00 EUR-a, za pristup na ročište od 12. siječnja 2022. – 1.000,00 EUR-a, za pristup na ročište od 4. svibnja 2023. – 1.000,00 EUR-a, za pristup na ročište od 16. lipnja 2023. – 1.000,00 EUR-a, za sastav podneska od 4. studenog 2025. – 1.000,00 EUR-a, sa ukupnim pripadajućim PDV-om u iznosu od 4.082,50 EUR-a.

73. Kako je tuženik u sporu uspio sa 82% (u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 102.055,51 EUR-a tuženik je uspio u odnosu na tužbeni zahtjev u iznosu od 83.220,00 EUR-a) pripada mu pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 16.738,25 EUR-a.

74. Kada se prebiju troškovi tuženika u iznosu od 16.738,25 EUR-a i troškovi tužitelja u iznosu od 5.653,77 EUR-a ostaje iznos od 11.084,48 EUR-a u korist tuženika pa je sud obvezao tužitelja da ovaj iznos parničnih troškova naknadi tuženiku u točki III izreke presude.

75. Sud nije tužitelju priznao trošak pristupa na ročište od 17. studenog 2015. iznos od 500,00 EUR-a budući je isto odgođeno prije početka raspravljanja pa mu pripada pravo na 25% od punog iznosa od 1.000,00 EUR-a odnosno iznos od 250,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. t. 5 OT, kao niti trošak sastava podneska od 13. siječnja 2016. u iznosu od 1.538,00 EUR-a budući je isti predan na ročištu koje je održano istog dana a za koje je tužitelju priznat trošak pristupa, kao niti trošak sastava podneska od 1. veljače 2016. u iznosu od 770,00 EUR-a budući je navedenim podneskom tužitelj dostavio dokumentaciju vezanu za navode iz podneska od 13. siječnja 2016., a koju je mogao dostaviti uz taj podnesak.

76. Nadalje, sud nije priznao tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude od 22. listopada 2018. u iznosu od 100,00 EUR-a budući je tom ročištu nazočio osobno tužitelj a ne njegov punomoćnik, kao niti trošak sastava žalbe na presudu od 2. studenog 2018. u iznosu od 1.922,50 EUR-a budući je tužitelj djelomično uspio sa žalbom u iznosu od 28.768,71 EUR-a slijedom čega mu pripada pravo na trošak za sastava žalbe u iznosu od 625,00 EUR-a, kao niti trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a budući da punomoćnik tužitelja nije nazočio ročištu za objavu presude.

77. Isto tako, sud nije tužitelju priznao materijalni trošak putovanja u iznosu od 2.419,20 EUR-a jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka budući je tužitelj mogao angažirati punomoćnika – odvjetnika sa područja ovog suda, kao niti trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 1.327,22 EUR-a i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.327,22 EUR-a jer je tužitelj uz tužbu dostavio dokaz da je nadležnom uredu državne uprave dostavio zahtjev za odobravanje korištenja pravne pomoći o kome nije pravomoćno odlučeno, pa navedene pristojbe nisu niti naplaćene.

78. Slijedom navedenog valjalo je za iznos od 10.143,00 EUR-a u koji iznos je uračunat i PDV na svaku parničnu radnju, odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao što je to u točki IV izreke presude.

79. Sud nije tuženiku priznao trošak pristupa na ročište od 17. studenog 2015. puni iznos od 1.000,00 EUR-a budući je isto odgođeno prije početka raspravljanja pa mu pripada pravo na 25% od tog iznosa odnosno 250,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. t. 5 OT, za sastav podneska od 20. svibnja 2017. u iznosu od 200,00 EUR-a budući je isti predan na ročištu od 30.5. 2017. za koji mu je već priznat trošak pristupa u iznosu od 1.536,00 EUR-a, za sastav podneska od 21. lipnja 2017. u iznosu od 50,00 EUR- a i sastav podneska od 21. listopada 2017. u iznosu od 200,00 EUR-a i za sastav podneska od 29. svibnja 2028. u iznosu od 50,00 EUR-a budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka jer je tim podnescima tuženik samo obavijestio sud o korištenju godišnjeg odmora odnosno o spriječenosti dolaska na ročište zbog bolesti te je predlagao odgodu ročišta.

80. Nadalje sud tuženiku nije priznao trošak pristupa na ročište do 24. travnja 2018. u iznosu od 1.536,00 EUR-a budući mu je trošak pristupa na navedeno ročište već dosuđen raspravnim rješenjem ovog suda poslovni broj P-704/16-49 sukladno čl. 156. ZPP-a.

81. Nadalje, sud tuženiku nije priznao trošak sastava žalbe na presudu od 30. listopada 2018. u iznosu od 1.920,00 EUR-a budući se je tuženik žalio samo na dosuđujući dio presude u iznosu od 75.449,82 kn, slijedom čega mu pripada pravo trošak u iznosu od 200,00 EUR-a.

82. Isto tako, sud nije priznao tuženiku trošak sastava podnesaka od 26. rujna 2021., od 16. prosinca 2021, od 28. prosinca 2021, od 15. rujna 2025. i 20. listopada 2025. svaki u iznosu od 200,00 EUR-a budući je navedenim podnescima tuženik samo predlagao odgodu ročišta, pa navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka.

83. Sud nije priznao tuženiku niti sastav podneska od 4. svibnja 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR-a i podneska od 4. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR-a budući da navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka jer je tuženik navode u tim podnescima mogao iznijeti na ročištu koje je održano istog dana 4. svibnja 2023.

84. Slijedom navedenog valjalo je za iznos od 8.382,50 EUR-a u koji je uključen i PDV, odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao što je to u točki V izreke presude.

U Osijeku, 11. prosinca 2025.

S U D A C

Gordana Njari

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno putem ovog suda, od dana objave.