REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VUKOVARU
Vukovar, Županijska 31
P Ob-48/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru po sucu tog suda Mariji Jurić kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja GT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada na adresi [adresa]
zastupanog po punomoćniku Borisu Hlatkom odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika DT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru, radi uzdržavanja, nakon zaključene glavne rasprave 14. studenog 2025. održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja po odvjetničkom vježbeniku UT u odvjetničkom uredu Borisa Hlatkog, odvjetnika u Vukovaru i punomoćnika tuženika Stjepana Šporčića odvjetnika u Vukovaru, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 11. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže tuženiku DT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplaćivati tužitelju GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada na adresi [adresa] na ime uzdržavanja iznos od 250,00 eura mjesečno, počevši od dana podnošenja ove tužbe 23. veljače 2024., pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do 15. u mjesecu za tekući mjesec, s time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a buduće kako budu dospijevali, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate.
II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj je sin tuženika te je kod ovog suda podnio tužbu protiv tuženika kojom traži uzdržavanje.
1.1. U tužbi tvrdi da je nakon smrti majke TT ostao živjeti sa ocem sve do 25. prosinca 2023. kada je odselio kod bake zbog narušenih odnosa sa tuženikom kao svojim ocem. Tužitelj je učenik 3. c razreda Srednje strukovne škole Marko Babić u [adresa], te redovito ispunjava svoje učeničke obveze, dok je tuženik zaposlen kod trgovačkog društva Planum d.o.o. iz [adresa], te ostvaruje redovna mjesečna primanja. Slijedom navedenog tuženik je dužan plaćati uzdržavanje tužitelju pa predlaže da sud donese presudu kojom obvezuje tuženika na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 250,00 eura mjesečno od podnošenja tužbe pa nadalje dok za to postoje razlozi i da mu tuženik nadoknadi parnični trošak.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu ne protivi tužbi po osnovi, ali se protivi po visini budući da isto nije u skladu sa Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 48/2023). Tuženik je spreman doprinositi za uzdržavanje tužitelja u iznosu od maksimalno 200,00 € mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe sudu. Naime, tuženik ima minimalna mjesečna primanja u iznosu od oko 700,00 €, te bi mu obveza doprinosa za uzdržavanje tužitelja u iznosu od 250,00 € znatno ugrozila životnu egzistenciju. Radi navedenoga, tuženik predlaže da sud usvoji tužbu tužitelja do iznosa od 200,00 €, dok se protivi tužbenom zahtjevu iznad iznosa od 200,00 € te da sud obveže tužitelja na snošenje parničnih troškova tuženiku zajedno sa pripadajućim kamatama, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
3. Punomoćnik tužitelja se podneskom očitovao da su svi navodi tuženika činjenično i pravno neosnovani, jer iz Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (NN 48/23) proizlazi da minimalni novčani iznosi za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u dobi od 13 do 18 godine iznosi 22% prosječne plaće, odnosno 223,46 eura. Tužitelj je punoljetna osoba u dobi od 19 godina, koja pohađa 3.c razred Srednje strukovne škole Marko Babić u [adresa], te iznos od 250,00 eura postavljen u tužbenom zahtjevu tužitelj smatra primjerenim budući su potrebe tužitelja povećane, obzirom da se navedeni novčani iznos odnosi na ukupne materijalne potrebe djeteta odnosno na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a posebno uzimajući u obzir da se tužitelj kao dijete liječio od maligne bolesti, te i dalje mora redovito odlaziti liječniku i kontrolirati svoje zdravstveno stanje, kao i da je tužiteljeva majka preminula, te nema drugog roditelja koji bi ga mogao uzdržavati. Tužitelj predlaže da sud službenim putem od poslodavca tuženika i Porezne uprave pribavi podatke o prihodima tuženika. Protivi se plaćanju parničnih troškova tuženiku, jer je tuženik inicirao pokretanje ovog parničnog postupka na plaćanjem uzdržavanja i tužitelju prouzročio troškove postupka u vidu angažmana kvalificiranog punomoćnika za zastupanje, obzirom da kao pravno neuka stranka nije u mogućnosti zastupati se na sudu, te u vidu troškova sudskih pristojbi. Sukladno navedenom, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženika obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška.
4. Na pripremnom ročištu 06. rujna 2024.g. tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva i svih navoda iz podneska od 3. svibnja 2024, te se obvezao u spis priložiti rješenje od HZSR da tužitelj prima inkluzivni dodatak na osnovni svoje invalidnosti jer je prebolio zloćudni tumor, dok je po članku 290. stavak 4. Obiteljskog zakona tuženik obvezi uzdržavati tužitelja dokle traje invalidnost.
5. Tuženik je na istom pripremnom ročištu ostao kod odgovora na tužbu, ima informacije da je tužitelj završio srednju školu, više nije nastavio školovanje pa predlaže da sud obveže tužitelja za dostavu potvrde o statusu tužitelja vezano za školovanje, ne protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja, smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 290. stavak 4. da bi tuženik bio dužan plaćati uzdržavanje za tužitelja, dok nesposobnost, odnosno invaliditet kod tužitelja traje budući da za tužitelja do sada nije utvrđeno i da bi bio nesposoban za rad jer sama invalidnost ne povlači za sobom i bezuvjetnu nesposobnost za rad. Vezano za osnovu uzdržavanja godinu dana od prestanka školovanja iz članka 290. stavak 2. Obiteljskog zakona navodi da je isto proteklo 11. lipnja 2025., s obzirom da je godinu dana ranije tužitelj završio školovanje, a nije nastavio daljnje obrazovanje. Tuženik do sada nije plaćao ništa s osnova plaćanja tužitelju.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: rodni list za tužitelja (list 7 spisa), potvrdu Srednje strukovne škole Marko Babić od 30. siječnja 2024. (list 8 spisa), svjedodžbu o završnome radu od 14. lipnja 2024. (list 20 spisa), potvrdu HZMO (list 21 spisa), rješenje HZSR PU Vukovar od 27. kolovoza 2024. (list 26-27 spisa), potvrdu o visini dohodaka i primitaka od 24. rujna 2025. (list 35-38 spisa), te saslušao parnične stranke.
6.1. Sud nije izvodio druge dokaze jer je činjenično stanje dostatno razjašnjeno.
7. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je do 25. prosinca 2023.g. živio sa ocem jer je majka umrla, a od oca je otišao živjeti kod bake po mami jer su se posvađali. Od kada je otišao otac mu nije davao ništa na ime uzdržavanja, a primao je doplatak za njega od 110,00 eura mjesečno. On je u međuvremenu završio školu 24. svibnja 2024., a nakon toga se nije nastavio školovati. U međuvremenu se razbolio jer je kao dijete od godine dana imao opaki tumor a sada se dobro osjeća, dijagnoza mu je postavljena: Intelektualne teškoće II. stupnja, te prima inkluzivni dodatak od 162,00 eura od 27. kolovoza 2024. Dok se školovao trebalo mu je 250,00 eura mjesečno, od toga mu je trebalo 205,00 eura za hranu i odjeću, a 45,00 eura za higijenu. Sve troškove za njega je plaćala baka.
8. Tuženik je u svom iskazu naveo da je točno da je tužitelj otišao od njega 25. prosinca 2023. živjeti kod bake nakon što su se posvađali, rekao je da će se vratiti, međutim u veljači 2024. stigla mu je tužba. Spreman je plaćati uzdržavanje od podnošenja tužbe do kraja škole 200,00 eura mjesečno, a poslije završetka škole bi mu priznao 50,00 eura mjesečno za džeparac do godinu dana, s tim da se redovno javlja na Zavod za zapošljavanje. Poznato mu je da tužitelj od godinu dana bolesna osoba, te mu je utvrđena dijagnoza: Neuroblastom C74, vodio je brigu o tužitelju dok je bio kod njega a tužitelj se može i dalje vratiti živjeti sa njim, on je uposlen u Planum gradnja d.o.o. sa plaćom u iznosu od 900,00 eura, živi u stanu u vlasništvu grada kao zaštićeni najmoprimac, oko 250,00 eura su mu režije po zimi, a ljeti su nešto manje jer nema grijanja. Na hranu troši 200,00 eura, najam za stan je 25,00 eura, ima dva kredita ukupno 240,00 eura i to za prekoračenje po tekućem računu u dvije banke, u jednoj 70,00 a drugoj 140,00 eura, pa mu za život ostane oko 300,00 eura. Protiv njega je u tijeku prekršajni postupak zbog obiteljskog nasilja na štetu tužitelja u vrijeme dok je tužitelj živio sa njim, a radi se o ekonomskom nasilju.
9. Uvidom u rodni list za tužitelja vidljivo je da je rođen **.**.2005. od majke TT i oca GT, te je u vrijeme podnošenja tužbe 23. veljače 2024.g. imao 18 godina.
10. Prema svjedodžbi o završenom radu izdanoj od Srednje strukovne škole Marko Babić Vukovar od 14.lipnja 2024.g. tužitelj je stekao kvalifikaciju za prodavača sa odličnim uspjehom (list 20 spisa).
11. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 09. rujna 2024.g. (list 21 spisa) tužitelj nije korisnik prava iz mirovinskog osiguranja.
12. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vukovar od 27. kolovoza 2024.g. tužitelju je priznato pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 162,00 eura.
13. Prema potvrdi o visini dohotka i primitaka od 24. rujna 2025.g. tuženik je u razdoblju od veljače 2024. godine do prosinca 2024. godine ostvario ukupan dohodak u iznosu od 10.248,46 eura, te neoporezive primitke koji se odnose na nagrade za radne rezultate, prigodne nagrade, troškove prehrane i doplatka za djecu u daljnjem iznosu od 925,93 eura. Od siječnja do srpnja 2025.g. tuženik je ostvario ukupno prihod od 7.884,68 eura te neoporezivi primitak od 730 eura, što podijeljeno na 6 mjeseci predstavlja prosječan prihod u šest mjeseci tekuće godine od 1.435,78 eura.
14. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, po slobodnoj ocjeni dokaza, sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kako po osnovi tako i po visini.
15. Od činjenica među parničnim strankama nije sporno:
- da je tužitelj sin tuženika,
-u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj je bio učenik srednje škole u dobi od 18 godina,
- da je tužitelj uredno izvršavao svoje obveze u školi koju je prema svjedodžbi koju je priložio i završio dana 14.lipnja 2024.g.,
- da tuženik nije ništa doprinosio za uzdržavanje tužitelja od podnošenja tužbe pa nadalje.
16. Obzirom na nesporne činjenice na strani tužitelja i tuženika u ovom sporu valja primijeniti materijalno pravo iz odredbe čl. 290. st. 1. Obiteljskog zakona, po kojoj su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno programom za osnovno obrazovanje ili programom srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.
17. Sporna visina tužbenog zahtjeva iznad 200,00 eura mjesečno od podnošenja tužbe.
18. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva potrebno je postupiti po čl. 317. stavak 1. Obiteljskog zakona po kojem odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.
19. Iako su prema članku 316. stavak 2. Obiteljskog zakona, oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čanka 290. tog Zakona, tužitelj ima živog samo oca ovdje tuženika koji je dužan postupiti po čl. 290. Obiteljskog zakona.
20. Pri ocjenjivanju potreba uzdržavanja tužitelja u smislu čl. 307. st. 2. Obiteljskog zakona utvrđeno je a i općepoznato da mladoj osobi u dobi u kojoj je tužitelj potrebno za hranu i odjeću oko 200,00 eura mjesečno i na higijenu cca 50,00 eura mjesečno, koje troškove tužitelj ima u razdoblju od podnošenja tužbe pa nadalje najmanje dok za to postoje uvjeti, a koji iznosi su određeni realno i primjereno cjelokupnim mjesečnim potrebama za uzdržavanje tužitelja, s time da su tužiteljeve potrebe i veće obzirom da njegovo zdravstveno stanje.
21. S druge strane pri ocjenjivanju mogućnosti tuženika koji je dužan uzdržavati tužitelja sud je u smislu čl. 307. st. 3. Obiteljskog zakona na strani tuženika utvrdio a na temelju raspoloživih podataka, i iskaza tuženika da tuženik ostvaruje zaradu u tvrtki Planum d.o.o. u iznosu od prosječno cca 1.400,00 eura u zadnjih 6 mjeseci, mjesečni troškovi za hranu, stan i režije mu iznose oko 475 eura mjesečno, te je u mogućnosti uzdržavati tužitelja u iznosu koji potražuje jer nema drugih osoba za uzdržavanje osim tužitelja. Pri tome kreditno zaduženje koje tuženik navodi nema prednost pred zakonskim uzdržavanjem djeteta.
22. Slijedom navedenog sud smatra da dosuđeni iznos uzdržavanja neće ugroziti egzistenciju tuženika koji je zdrava osoba, i u mogućnosti zaraditi i dodatno za potrebe svoga jedinog djeteta.
23. Tužitelj ovom tužbom ne traži uzdržavanje za vrijeme invalidnost iz čl. 290. st. 4. Obiteljskog zakona, ili godinu dana od prestanka školovanja iz čl. 290. st. 2. Obiteljskog zakona, pa sud o tome u ovom postupku nije raspravljao jer sud vezan tužbenim zahtjevom.
24. Tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata ne neisplaćeni dio uzdržavanja sve prema odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
25. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku obzirom na uspjeh u parnici.
26. Obzirom da je tužitelj uspio u ovom sporu po osnovi i po visini, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini jednokratne nagrade iz Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika od 200 bodova, a obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr.50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 400,00 eura, uvećano za PDV od 25% ili ukupno 500,00 eura, koliko je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju na ime parničnog troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku.
2 7. Slijedom iznijetog odlučeno je kao pod toč. II. Izreke presude.
28. Uz primjenu čl. 154. Zakona o parničnom postupku, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je odbijen kako je riješeno pod toč. II. Izreke presude.
29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Vukovaru 11. prosinca 2025.
S u d a c
Marija Jurić, univ. spec. iur.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba drugostupanjskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka u roku od 15 dana putem ovog suda.
DOSTAVITI:
1. Tužitelju putem punomoćnika
2. Tuženiku putem punomoćnika