P-1378/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja NATURA d.o.o., Buzet, Srnegla 21, OIB: 05878740110, koje po punomoći zastupa Zajednički odvjetnički ured Dejan Jakac i Marina Mraković, II Istarske brigade 14/I, Buzet, protiv I.- tuženika TRANS AVIO TIM d.o.o. za prijevoz, trgovinu i usluge, Zagreb, Fabkovićeva 7, OIB: 60994872016, koje po punomoći zastupa B, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o., II.- tuženika Lufthansa Cargo Aktiengesellschaft Njemačka, D-60546 Frankfurt am Main, Frankfurt Flughafen, Tor 21, Gebäude 322 (ranije: Flughafen Bereich West, Tor 25, Gebäude 451), Podružnica Lufthansa Cargo Aktiengesellschaft, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 3 (ranije: Pleso bb, Pleso, Zračna luka Zagreb), OIB: 41542322344, koje po punomoći zastupa Neven Balenović odvjetnik iz Balenović & Jurman odvjetničko društvo, d.o.o., Radnička cesta 80, Zagreb, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika I.- II. tuženika, dana 11. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev se djelomično usvaja:

Nalaže se II.- tuženiku da isplati tužitelju iznos u visini od 19.240,00 EUR za zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana 29. ožujka 2016., pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Tužbeni zahtjev se djelomično odbija u dijelu koji glasi:

„Nalaže se I.- tuženiku da isplati tužitelju iznos u visini od 19.240,00 EUR za zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana 29. ožujka 2016., pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se I.- tuženiku da isplati tužitelju trošak postupka u iznosu od 6.002,22 eura, uvećan za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana 11. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.250,00 eura, kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju da isplati I.- tuženiku trošak postupka u iznosu od 5.625,00 eura, uvećan za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana 11. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev I.- tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.437,50 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je dana 7. prosinca 2015. putem I. - tuženika kao špeditera poslao paket robe proizvoda Natura d.o.o. Buzet u vrijednosti od 19.240,00 eura gdje je II. - tuženik bio prijevoznik. Za navedenu uslugu I. - tuženik je tužitelju izdao račun broj 1274-15/PP1/2 u iznosu od 1.786,97 kuna.

I.- tuženik nije izvršio uslugu odnosno roba nije nikada došla do kupca budući da je II.- tuženik prilikom prijevoza izgubio pošiljku. Tužitelj je od strane II.- tuženika obavješten da roba nikada nije stigla do odredišta odnosno do aerodroma JFK New York. Zbog navedene činjenice tužitelj je pretrpio štetu u visini robe koja se nalazila u paketu. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.

I.- tuženik u odgovoru na tužbu, navodi da istu osporava u cijelosti, kako osnov tako i visinu. Smatra da tužitelj nema pravne osnove za potraživanje štete od I.- tuženika. Dakle navodi da nije sporno da je I. - tuženik od tužitelja primio na otpremu pošiljku sviježih tartufa, da je I.- tuženik tom prigodom, a radi izvršenja međunarodnog zračnog prijevoza pošiljke, društvu WHITE TRUFFELS za račun tužitelja kao pošiljatelja sklopio ugovor o međunarodnom zračnom prijevozu robe s II. - tuženikom, o čemu svjedoči tovarni list izdan od strane II.- tuženika. Tom prilikom je I. - tuženik u odnosu prema tužitelju nastupao u svojstvu špeditera koji se obvezuje samo pribaviti pošiljatelju usluge prijevoza. Navodi da on nije niti jednu radnju obavio za svoj račun, već isključivo za račun tužitelja kao pošiljatelja odnosno II. - tuženika kao prijevoznika. Također ističe da su usluge u pogledu otpreme pošiljke od strane I. - tuženika od trenutka preuzimanja robe iste na otpremu do trenutka izdavanja tovarnog lista i preuzimanja pošiljke na prijevoz od strane II. - tuženika bile uredno izvršene. Prilikom navedenog I. - tuženik se uredno pridržavao uputa tužitelja kao pošiljatelja u pravcu puta, sredstvima i načinu prijevoza, stoga I. - tuženik kao špediter u ovom slučaju ne može biti odgovoran za štetu. Osporava i visinu štete te se poziva na odredbe sukladno Montrealskoj konvenciji. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, navodi da je vlasništvo i rizik nad robom s tužitelja kao prodavatelja na kupca prešli u trenutku kada je tužitelj predao robu I.- tuženiku radi otpreme kupcu. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti, te tužitelja obvezati na naknadu troškova ovog postupka I.- tuženiku.

3.

II.- tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor aktivne i pasivne legitimacije, jer II.- tuženik nije zračni prijevoznik. Ističe prigovor apsolutne nenadležnosti. Navodi da se ovdje radi o međunarodnom zračnom prijevozu na koji se primjenjuje Montrealska konvencija, i time ograničenje odgovornosti prijevoznika na 19 posebnih prava vučenja u slučaju izgubljene pošiljke. Smatra da utuženi iznos obuhvaća potpunu odgovornost prijevoznika po ugovoru o prijevozu time prijevoznik nije dužan naknaditi troškove prijevoza pošiljatelju. Također ističe da pošiljatelj nije ugovorio osiguranje uobičajeno za pošiljke veće vrijednosti, a prema čl. 25 Konvencije prijevoznik može odrediti da ugovor o prijevozu podliježe višim ograničenjima što ovdje nije bio slučaj. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti, te tužitelja obvezati na naknadu troškova ovog postupka II.- tuženiku.

4.

Prvenstveno o prigovoru aktivne i pasivne legitimacije, te apsolutne nenadležnosti suda, valja navesti da su isti prigovori samo paušalno navedeni nisu obrazloženi, te se ističe da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati štetu u ovom predmetu, upravo od I.- II.- tuženika što upravo proizlazi iz tovarnog lista koji je pravni dokument u transportu koji služi kao dokaz o postojanju i uvjetima ugovora o prijevozu između pošiljatelja i prijevoznika, služi kao potvrda o primitku robe, stoga su takvi prigovori neosnovani. Nadalje, kako se ovdje u ovom postupku radi o potraživanju na ime naknade štete ista spada u sudsku nadležnost, time je i taj prigovor neosnovan. Također valja navesti da u ovom postupku nema mjesta preinaci tužbe jer je tužitelj samo precizirao tužbeni zahtjev na način da kao II.- tuženika određuje osnivača podružnice u skladu s OIB [osobni identifikacijski broj]om.

5.

Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u: e mail korespodenciju (list 7, 37-38, 55-58 spisa), račun (list 6 spisa), izvješće ( list 8 spisa) izjava o ustupanju ( list 10 spisa), tovarni list ( 13-14, 62-63, 86-87, 105-107 spisa), izvadak iz knjigovodstvene evidencije ( list 35-36 spisa), izvadak iz sudskog registra ( list 40-42 spisa), dispozicija za izvoz ( list 77 spisa), izvozna isprava, carinska deklaracija ( list 78 spisa), koto kartica ( list 91 spisa), saslušao svjedoke BH ( list 146-147 spisa), ČH ( list 148-149 spisa), zz. tužitelja MH ( list 158 spisa), zz. I.- tuženika LH ( list 159 spisa), GH ( list 176-177 spisa), proveo financijsko vještačenje ( list 197-199 spisa) te dodatno saslušao vještaka ( list 223 spisa).

II.- tuženik je odustao od saslušanja svjedoka OH.

6.

Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/19 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan i to osnovan je u donosu na II. - tuženika i neosnovan je u odnosu na I. - tuženika.

7.

Predmet spora je naknada štete na ime izgubljene robe.

8.

Među strankama tijekom postupka nije sporno da je tužitelj dana 7.12.2015. g. putem I.- tuženika kao špeditera poslao paket proizvoda ( bijeli tartufi), da je I.- tuženik od tužitelja primio na otpremu tu pošiljku sviježih tartufa, da je tu istu pošiljku predao II. - tuženiku kao prijevozniku, te da predmetna pošiljka nije nikada stigla na odredište. Za ovaj sud stoga nije sporna ni činjenica nastanka štete, jer je nesporno predmetna roba izgubljena. Sporna je uzročno posljedična veza između radnji tuženika i nastale štete, te je sporna visina štete.

9.

Također valja naglasiti da tužbeni zahtjev u konkretnom predmetu prema tuženicima nije trebao biti postavljen kao prema formalnim ili materijalnim suparničarima, nego kao eventualnim odnosno supsidijarnim suparničarima iz čl. 197. ZPP-a.

10.

Prvenstveno o krivnji I.- tuženika za nastalu štetu.

11.

Člankom 849. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), propisano je da ugovorom o otpremi obvezuje se otpremnik radi prijevoza stvari sklopiti u svoje ima, a za račun nalogodavca ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prijevoza , a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu naknadu.

12.

Člankom 856. st.1. ZOO-a, propisano je da otpremnik odgovara za izbor prijevoznika te za izbor drugih osoba s kojima je u izvršenju naloga sklopio ugovor, ali ne odgovara i za njihov rad, osim ako je tu odgovornost preuzeo ugovorom.

13.

Uvidom u tovarni list ( 82-83 spisa) i zračni tovarni list ( 87-88 spisa), a koji je izdan od II.- tuženika sud je utvrdio da je I.- tuženik od tužitelja primio na otpremu pošiljku sviježih tartufa radi međunarodnog zračnog prijevoza istih na relaciji zračna luka Zagreb-RH- Zračna luka JFK New York, SAD, da je I.- tuženik tom prigodom, a radi izvršenja međunarodnog zračnog prijevoza pošiljke, društvu WHITE TRUFFELS za račun tužitelja kao pošiljatelja sklopio ugovor o međunarodnom zračnom prijevozu robe s II. - tuženikom. Nadalje, iz istog proizlazi da je predmetnu robu II.- tuženik uredno zaprimio od I. - tuženika a što nije niti sporno u ovom postupku, odnosno proizlazi da su usluge u pogledu otpreme pošiljke od strane I. - tuženika od trenutka preuzimanja robe iste na otpremu do trenutka izdavanja tovarnog lista i preuzimanja pošiljke na prijevoz od strane II.- tuženika bile uredno izvršene. Stoga takvom radnjom I. -tuženika sva odgovornost što se tiče predmetne robe pa tako i slučaja kada se radi o prijevozu robe prelazi na prijevoznika u ovom slučaju II. - tuženika. Naime, upravo je čl. 856. st. 1 ZOO-a propisano da otpremnik ne odgovara za rad prijevoznika, osim ako je takvu odgovornost izričito preuzeo ugovorom, a to znači ne ugovori li odgovornost i za rad sudionika, a s pozornošću dobrog gospodarstvenika izabrao je solidnog ispunjenja, ne odgovara za njegov rad. Na primjer, izabrani može biti prvoklasni prijevoznik ali je u konkretnom poslu izgubio robu, prijevoznik dakle, II.- tuženik, odgovara samostalno, a nalogodavac, tužitelj, ne može pozvati otpremnika I. - tuženika na odgovornost.

14.

Nadalje, isto u svojem iskazu i potvrđuju zz. I.- tuženika LH, zz. tužitelja MH, također i svjedoci GH, BH kao i svjedok ČH, kojima sud vjeruje jer su iskazivali prvenstveno u suglasju s drugim provedenim dokazima, i isti su izričito naveli, između ostalog, da je pošiljka predana uredno prijevozniku, dakle II.- tuženiku, da je I.- tuženik uredno odradio svoj dio posla, a za što su dobili i potvrdu da je roba skladištena.

15.

Također uvidom u nalog za carinjenje ( list 77 spisa), carinsku deklaraciju ( list 78 spisa), proizlazi da je predmetna roba ocarinjena i da je predana na prijevoz. Stoga je valjao u odnosu na I. - tuženika odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. II. izreke.

16.

Nadalje, potrebno je naglasiti da ovdje nije od važnosti činjenica da li je predmetna roba bila osigurana ili ne jer je ova tužba podnijeta radi naknade štete, a ne radi eventualne isplate sukladno ugovoru o osiguranju.

17.

Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje čl. 1045. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO).

18.

Odredbom čl. 1046. ZOO-a, propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine ( obična šteta).

19.

Dakle, da bi netko morao odgovarati i nadoknaditi štetu moraju biti ispunjene sve pretpostavke i to : mora postojati štetna radnja, konkretna šteta, štetna radnja mora biti uzrok štete i te da je štetnik postupio iz nehaja ili namjerno.

20.

Slijedom iznijetoga a na temelju tako provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da postoji odgovornost za štetu II.- tuženika jer je predmetna roba, pošiljka, izgubljena nakon što je uredno predana II.- tuženiku na prijevoz, dakle izgubljena je na putu od Zagreba do New Yorka, gdje je trebala biti isporučena, ( nesporno), time je tužitelj izgubio vrijednost robe, a gubitak robe je životno očekivana posljedica neprovođenja adekvatnog praćenja robe ili pravilnog nadzora i osiguranja tereta u fazi manipulacije, stoga postoji uzročno posljedična veza između postupanja prijevoznika II.- tuženika i nastale štete. Dakle, gubitak tereta je upravo ona šteta koja je tipična i očekivana posljedica propusta prijevoznika. Stoga sukladno čl. 1046 ZOO-a II.- tuženik odgovara za štetu tužitelju.

21.

Nadalje, sud je proveo i financijsko vještačenje na okolnost visine štete obzirom da je ista sporna. Iz nalaza i mišljenja vještaka, te dodatnog očitovanja, ZH u bitnome proizlazi da je visina štete vrijednost robe zaračunate računom broj E-177/VB/701 koji je tužitelj izdao kupcu a koja iznosi 19.240,00 eura.

22.

Stoga sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na II.- tuženika u utvrđenoj visini od 19.240,00 eura. Stoga, tužitelju pripada pravo na isplatu kako iznosa glavnice tako i zateznih kamata na tu glavnicu za razdoblje od 29. ožujka 2016. ( dan podnošenja tužbe), do dana plaćanja. Visinu stope zatezne kamate sud je odredio na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a., pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.

23.

Odluka o troškovima sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa).

24. Tužitelju pripada naknada troška: za sastav tužbe, za pristup ročištu dana 29.9.2016., 9.2.2023., 28.03.2023., 15.02.2024., 11.4.2024., 28.10.2025. za svaku radnju iznos od 500,00 eura (Tbr. 7/1, 9/5, 8/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., dalje u tekstu: OT/), 9/1 i Tbr. 42 OT-a). Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 42. Tarife, sve uvećano za iznos PDV-a. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu iznosu od 663,61 eura i presudu 663,61 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, stoga je tužitelju priznat sveukupni trošak u iznosu od 6.002,22 eura i odlučeno je kao u toč. III. izrijeke ove presude.

25.

Tužitelju ne pripada trošak u iznosu od 1.250,00 eura a koji trošak se odnosi na naknadu za pristup ročištu dana 9.12.2019. i 7.12.2022. budući da su ista ročišta odgođena i odlučeno je kao u toč. IV. izrijeke ove presude.

26.

Nadalje, I.- tuženiku je kao trošak parničnog postupka priznat u iznosu od 5.625,00 eura a koji trošak se odnosi na trošak za odgovor na tužbu u iznosu od 500,00 eura, za podneske od 19.09.2016., 25.7.2025. za svaki iznos od 500,00 eura, za pristup ročištu dana 29.9.2016., 9.2.2023., 28.03.2023., 15.2.2024., 11.4.2024., 28.10.2025., za svaki iznos od 500,00 eura, sve uvećano za iznos PDV-a i odlučeno je kao u toč. V. izrijeke ove presude.

27.

I.- tuženiku ne pripada trošak u iznosu od 1.437,50 eura a koji trošak se odnosi na naknadu za pristup ročištu dana 9.12.2019. i 7.12.2022. budući da su ista ročišta odgođena, te za sastav podneska od 1.2.2017., 11.10.2018., 19.5.2022., 2.4.2024., obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka i odlučeno je kao u toč. VI. izrijeke ove presude.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

Sudac:

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. NATURA d.o.o., Buzet, Srnegla 21, OIB: 05878740110, koje po punomoći zastupa Zajednički odvjetnički ured Dejan Jakac i Marina Mraković, II Istarske brigade 14/I, Buzet,

2. TRANS AVIO TIM d.o.o. za prijevoz, trgovinu i usluge, Zagreb, Fabkovićeva 7, OIB: 60994872016, koje po punomoći zastupa B, Č, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o.,

3. Lufthansa Cargo Aktiengesellschaft Njemačka, D- [adresa] Frankfurt am Main, Frankfurt Flughafen, Tor 21, Gebäude 322 koje po punomoći zastupa Neven 4. Balenović odvjetnik iz Balenović & Jurman odvjetničko društvo, d.o.o., Radnička cesta 80, Zagreb