Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-780/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Branko Kobaš, odvjetnik u Osijeku, Stjepana Radića 14/I, protiv tuženice PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa predsjednik uprave ZI, a njega punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, A. Medulića 31, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 27. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Jasminke Houška, odvjetnice iz Zagreba, odlukom objavljenom 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 8.889,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- 14,78 EUR tekućom od 16.01.2009. do isplate,

- 15,32 EUR tekućom od 16.02.2009. do isplate,

- 12,37 EUR tekućom od 16.03.2009. do isplate,

- 11,64 EUR tekućom od 16.04.2009. do isplate,

- 10,53 EUR tekućom od 16.08.2009. do isplate,

- 13,54 EUR tekućom od 16.11.2009. do isplate,

- 63,35 EUR tekućom od 16.03.2010. do isplate,

- 30,29 EUR tekućom od 16.03.2010. do isplate,

- 18,99 EUR tekućom od 16.04.2010. do isplate,

- 20,19 EUR tekućom od 16.04.2010. do isplate,

- 60,63 EUR tekućom od 16.06.2010. do isplate,

- 121,60 EUR tekućom od 16.07.2010. do isplate,

-14,33 EUR tekućom od 16.09.2010. do isplate,

- 5,20 EUR tekućom od 16.10.2010. do isplate,

- 40,77 EUR tekućom od 16.10.2010. do isplate,

- 35,33 EUR tekućom od 16.11.2010. do isplate,

- 69,87 EUR tekućom od 16.12.2010. do isplate,

- 47,97 EUR tekućom od 16.01.2011. do isplate,

- 38,21 EUR tekućom od 16.04.2011. do isplate,

- 66,74 EUR tekućom od 16.05.2011. do isplate,

- 53,46 EUR tekućom od 16.05.2011. do isplate,

- 63,90 EUR tekućom od 16.06.2011. do isplate,

- 0,66 EUR tekućom od 16.07.2011. do isplate,

- 74,54 EUR tekućom od 16.09.2011. do isplate,

- 87,91 EUR tekućom od 16.10.2011. do isplate,

- 73,47 EUR tekućom od 16.10.2011. do isplate,

- 60,78 EUR tekućom od 16.11.2011. do isplate,

- 65,28 EUR tekućom od 16.01.2012. do isplate,

- 69,23 EUR tekućom od 16.01.2012. do isplate,

- 69,23 EUR tekućom od 16.02.2012. do isplate,

- 67,14 EUR tekućom od 16.04.2012. do isplate

- 69,23 EUR tekućom od 16.06.2012. do isplate

- 69,23 EUR tekućom od 16.06.2012. do isplate

- 69,23 EUR tekućom od 16.07.2013. do isplate

- 7.284,82 EUR tekućom od 16.05.2014. do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.300,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbacuje se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 2.300,00 eura do iznosa od 2.900,00 eura, kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženik s zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe protiv presude od 1. srpnja 2024., kao i sa zahtjevom za naknadu ostalih troškova parničnog postupka, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu dana 6. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Iz tužbe i priloga dostavljenih uz istu u bitnom proizlazi da je u tužitelj u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio dana 7. travnja 2006. Ugovor o kreditu za adaptaciju stambenog objekta broj: 9011137958, dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 39.480,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u 180 mjesečnih obroka u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Dalje navodi da ga tuženik prilikom sklapanja ugovora nije niti usmeno, a niti pismeno upozorio na moguće rizike vezane uz sklapanje ugovora sa valutnom klauzulom kao niti da je rizik sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR. Stoga odredbu o valutnoj klauzuli kojom se otplata kredita vezuje uz neizvjestan tečaj CHF smatra u cijelosti ništetnom te zbog ništetnosti iste potražuje isplatu preplaćenih anuiteta. Pri tome se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora koji je proveden u slučaju "Franak", jer smatra da se učinci sudskih odluka iz tog slučaja imaju temeljem čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku primijeniti u konkretnom slučaju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava da bi odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli bile ništetne. Smatra da su ugovorne strane dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik promjenjivosti tečaja i kamatne stope, a što proizlazi iz činjenice da je tuženik u vrijeme zaključenja Ugovora nudio kredite s valutnom klauzulom u različitim valutama koje su sadržavale različite uvjete te je tužitelj imao na raspolaganju mogućnost izbora nakon što je detaljno analizirao sve ponuđene opcije. Tužitelj je, nakon što je od strane tuženika upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kredit, odabrao valutnu klauzulu u CHF čime je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Naglasio je da su na rast kamatne stope utjecali realni parametri poput CDS- a, LIBOR-a, kao i regulatorni trošak. Istaknuo je prigovor da tužitelj nema status potrošača u predmetnom ugovornom odnosu, kao i prigovor zastare. Također ističe i prigovor radi prebijanja u odnosu na sve iznose kad je tečaj bio niži, odnosno kamata niža od one koju kao usporednu određuje tužitelj.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tužitelj konačni tužbeni zahtjev postavio nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u podnesku zaprimljenom 25. ožujaka 2024. (str. 208-210 spisa). Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja na okolnost mogućnosti pregovaranja o spornoj odredbi, o informacijama koje je dobio u obliku pojašnjenja o rizicima koji proizlaze iz sklapanja ugovora s valutnom klauzulom te na okolnost ima li isti u konkretnom slučaju svojstvo potrošača. Provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja visine preplate po kreditu. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile na sudski spis. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj je Sud objavio dana 19. lipnja 2024. presudu poslovni broj: P-595/2023- 44. Navedenom presudom u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev na način da je u točki I. izreke utvrđena ništetnom odredba čl. 7. st. 2. Ugovora u djelu kojim se otplata mjesečnih anuiteta vezuje za srednji tečaj valute CHF prema tečajnoj listi tuženika važećem na dan plaćanja anuiteta, točkom II. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni novčani iznos od 8.889,76 eura uslijed utvrđene ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedinačne novčane iznose preplate prema Nalazu vještaka, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.800,00 eura te je točkom IV. tužitelj odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa od 1.800,00 eura do zatraženog iznosa od 2.400,00 eura, kao neosnovanim.

3.1. Povodom žalbe tuženika presuda ovog Suda poslovni broj: P-595/2023-44 od 19. lipnja 2024. potvrđena je presudom Županijskog suda u Zadru broj: Gž- 665/2024-2 od 13. svibnja 2025. u točki I. izreke. U odnosu na točku II. i III. izreke ista je ukinuta rješenjem Županjskog suda u Zadru istog poslovnog broja i datuma. U odnosu na točku IV. izreke, kojom je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 1.800,00 eura do zatraženih 2.300,00 eura, presuda ovog Suda poslovni broj: P-595/2023-44 od 19. lipnja 2024. postala je pravomoćna jer stranke u tom djelu istu nisu pobijali žalbom. Iz obrazloženja citirane presude i rješenja Županijskog suda u Zadru u bitnom proizlazi da prvostupanjski sud u odnosu na prigovor zastare nije u cijelosti utvrdio činjenično stanje jer iz Nalaza vještaka nije razvidno koji se iznosi preplate odnose na više plaćenu kamatu, a koji na više plaćeno po tečajnoj razlici. Stoga je prvostupanjskom sudu naloženo da u ponovljenom postupku pozove vještaka da preplaćene iznose anuiteta prikaže na način da odvoji iznose preplaćene redovne kamate zbog promijenjene kamatne stope od iznosa preplaćenih po osnovu tečajne razlike te da donese novu odluku o parničnom trošku u kojoj će biti uključen i trošak povodom žalbe tuženice.

4. Postupajući po uputi iz rješenja Županijskog suda u Zadru broj: Gž-665/2024- 2 od 13. svibnja 2025. u ponovljenom postupku pozvan je vještak da dopuni svoj Nalaz sukladno uputi. Po zaprimanju Dopune Nalaza omogućeno je strankama da se o istoj očituju te je vještak pisano odgovorio i razjasnio primjedbe koje je tuženik imao na Dopunu Nalaza. Nakon toga, na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to: zamolba i ostatak prepiske upućen e- poštom (str. 6-8 spisa), ugovor o kreditu (str. 10-15), otplatna tablica za kredit (str. 16- 19), potvrda o izvršenoj transakciji (str. 106), ugovor o kreditu (str. 118-124), podnesak vještaka (str. 153-154), podnesak i dokumentacija dostavljena uz isti od strane tuženika s knjigovodstvenom karticom, otplatnim planom i pregledom izvršenih uplata po kreditu (str. 158-186), nalaz i zaključak sudskog vještaka (str. 187-196), račun vještaka (str. 197), očitovanje sudskog vještaka s ispravkom nalaza (str. 203-205) i podnesak tužitelja kojim specificira tužbeni zahtjev (str. 208-210), drugostupanjska presuda i rješenje (str. 316-322 spisa), dopuna nalaza vještaka (str. 329-342 spisa)

5. Predmet spora, nakon što je potvrđena presuda ovog Suda broj: P-595/2023- 44 od 19. lipnja 2024. u deklaratornom djelu tužbenog zahtjeva sadržanom u točki I. izreke, je isplata preplate koja je nastala u otplati kredita uslijed utvrđene ništetnosti djela odredbe čl. 7. st. 2. Ugovora, koja se odnosi na valutnu klauzulu kojom se otplata mjesečnih anuiteta vezuje za srednji tečaj valute CHF prema tečajnoj listi tuženika važećem na dan plaćanja anuiteta.

6. Među strankama nije sporno da je između istih dana 7. travnja 2006. sklopljen predmetni Ugovor (str. 10-15 spisa) te da je isti potvrđen 11. travnja 2006. po javnom bilježniku Mandici Popović iz Valpova pod poslovnim brojem: OU-307/06-1. Također nije sporno da je temeljem Ugovora tuženik odobrio tužitelju isplatu namjenskog kredita za adaptaciju kuće u iznosu 39.480,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate 180 mjeseci. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća anuiteta. Nesporno je i da je tužitelj u međuvremenu predmetni kredit u cijelosti otplatio koristeći mogućnost prijevremene otplate. Više nije sporno niti da su dijelovi odredbe čl. 7. st. 2. Ugovora u kojima je sadržana valutna klauzula ništeni i da tužitelj ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu.

7. Među strankama je ostalo sporno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita zbog prethodno utvrđene ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Sporno je i je li vještak u svom Nalazu od 21. veljače 2024. (str. 187-196 spisa) i Dopuni Nalaza (str. 203-205 spisa) isključio utjecaj promjenjive kamatne stope iz pojedinačno izračunatih iznosa preplate, a s tim u vezi sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku te iz iskaza tužitelja u cijelosti proizlaze činjenice koje su sada među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

9. Iz Dopune Nalaza stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Posrednik d.o.o. od 19. kolovoza 2025. (str. 329-342 spisa) proizlazi da su iznosi preplate po osnovi tečenje razlike identični iznosima preplate po toj osnovi iz Dopune Nalaza istog vještaka od 23. ožujka 2024. (str. 203-205 spisa). Dakle, vještak je i u Dopuni Nalaza od 19. kolovoza 2025. (str. 329-342 spisa) u ponovljenom postupku utvrdio da je tuženik za vrijeme otplate kredita mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Na taj način, a vezano isključivo za tečajnu razliku u otplati anuiteta, koja je predmet ovog spora, tuženik je od tužitelja po kreditu naplatio 8.889,76 eura više od utvrđenog početnim otplatnim planom, a što je razvidno iz tabelarnog prikaza (str. 340-341 spisa) i zaključka sudskog vještaka (str. 342 spisa). Preplata po osnovi promjenjive kamatne stope između stope redovne kamate koju je tijekom otplate primjenjivao tuženik i stope redovne kamate u početnom otplatnom planu iznosi ukupno 1.386,25 eura, a što je također razvidno iz tabelarnog prikaza (str. 340-341 spisa) i zaključka sudskog vještaka (str. 342 spisa). Na opisani način iz Dopune Nalaza od 19. kolovoza 2025. proizlazi da je vještak isključio utjecaj promjene kamatne stope iz izračunatih iznosa preplate tečajne razlike te je preplatu po tim osnovama razdvojio i pokazao odvojeno. Da je tome tako vještak je ponovio i u pisanom očitovanju zaprimljenim 3. rujna 2025. (str. 350-351 spisa) povodom tuženikovih primjedbi na Dopunu Nalaza te je u tom očitovanju ponovno naglasio, kao i na glavnoj raspravi 6. lipnja 2024. (str. 268-270 spisa), da za vrijeme otplate tečaj CHF nije niti u jednom razdoblju bio niži od početno ugovorenog pa stoga nema negativnih razlika.

9.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka i sve kasnije dopune istog, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer su isti izrađeni sukladno zadatku suda te je vještak u skladu s pravilima struke jasno i argumentirano obrazložio navode iz istih. Neosnovano je tuženikovo prigovaranje da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, jer se taj prigovor svodi na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne odlučuje. Vještak je nalaz i zaključak dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio Sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj Sud. Isti je tijekom postupka više puta naglasio da je isključio utjecaj promjenjive kamatne stope iz izračuna preplate po osnovi tečajne razlike u svakom pojedinom uplaćenom anuitetu te je na kraju u posljednjoj Dopuni Nalaza jasno i određeno prikazao koliki se dio preplate po pojedinim anuitetima odnosi na utjecaj promjenjive kamatne stope, a koji na utjecaj promjene tečaja. Ne treba pri tome zaboraviti da predmetni kredit nije konvertiran i da je prijevremeno otplaćen 14. travnja 2014. uplatom u kojoj je sadržan najveći dio preplate po navedenim osnovama, a što je i životno jer je posljednja uplata kojom je ujedno i zatvoren kredit bila daleko veća od zbroja svih prethodnih uplata.

10. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO- a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Budući je tužitelj pokrenuo ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012, isti je ovlašten temeljem čl. 502.c ZPP-a pozvati se na pravna utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem.

13. Ranije utvrđena ništetnost djela odredbe čl. 7. st. 2. Ugovora o valutnoj klauzuli, koja je pravomoćno utvrđena točkom I. izreke presude ovog Suda broj: P- 595/2023-44 od 19. lipnja 2024., zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio odredbi Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju važećem na dan korištenja (isplate) kredita. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan korištenja (isplate) kredita izračunao preplatu. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev u skladu je sa Nalazom i zaključkom sudskog vještaka i njegovim dopunama.

14. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, budući konačno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu (str. 208-210 spisa) predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći rok zastare čl. 225. ZOO-a), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva broj Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.. Pritom treba naglasiti da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu - jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbo o valutnoj klauzuli, počinje teći od 14. lipnja 2018.. To stoga što je presuda iz kolektivne tužbe, koju je donio Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P- 1401/2012 dana 4. srpnja 2013. postala pravomoćna u djelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.. Predmetnu tužbu u ovom postupku tužitelj je podnio 6. lipnja 2023. putem punomoćnika odvjetnika predajom pošiljke sustavu za komunikaciju sa sudovima elektronskim putem. Dakle, tražbina tužitelja s osnove preplate po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli nije u zastari, jer rok zastare od pet godina nije istekao do navedenog dana kada je pokrenuta predmetna parnica pa je u tom djelu i neosnovan tuženikov prigovor zastare.

15. Utvrđeni preplaćeni iznos, koji predstavlja ono što je tuženik od tužitelja primio po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer je preplaćeni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, svojom jednostranom odlukom naplatio više nego što bi mu pripadalo da takve odredbe nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog po osnovi promjene tečaja sa zateznim kamatama od dana kad je svaki pojedini iznos preplaćen, budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koje ujedno predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci pod I..

16. U odnosu na tuženikovo prigovaranje da se u obzir trebaju uzeti iznosi kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog tečaja te da se za te iznose treba umanjiti preplata, treba naglasiti da je sudski vještak utvrdio da za cijelo vrijeme otplate tečaj niti u jednom razdoblju nije bio niži od početno ugovorenog. Međutim, i da je tečaj bio niži u pojedinom razdoblju takav bi prigovor bio osnovan samo u okolnostima kad bi tuženik točno određene iznose, potraživao protutužbom ili prigovorom radi prebijanja ili materijalno pravnim prigovorom prijeboja, a što isti nije učinio.

17. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. i čl. 155. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa. Pri tome treba naglasiti da vrijednost predmeta spora, naznačena u tužbi u iznosu od 1.340,50 EUR te u podnesku od 25. ožujka 2024., kojim je konačno specificiran tužbeni zahtjev (str. 208-210 spisa) u iznosu od 8.889,76 EUR, nisu od utjecaja na troškove postupka jer je Tarifom (Tbr. 7.1.) za raspon vrijednosti predmeta spora od 1.327,01 EUR do 13.272,00 EUR propisana ista nagrada od 100 bodova.

Tužitelju koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici priznati su troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- trošak sastava tužbe (str. 1-4 spisa) u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava podneska od 21. lipnja 2023. uz koji je dostavljen Ugovor o kreditu i otplatni plan (str. 9-19 spisa) u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 8.4. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 24. listopada 2023. (str. 72-77 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife

- trošak sastava obrazloženog podneska od 25. listopada 2023. u kojim se tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu (str. 82-86 spisa) u iznosu od 200 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava podneska od 14. studenog 2023. uz koji je dostavljena potvrda o uplati predujma vještačenja (str. 105-106 spisa) u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 8.4. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 19. prosinca 2023. (str. 143- 144 spisa) u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava podneska od 26. veljače 2024. kojim je tražena dopuna Nalaza vještaka jer je isti izostavio evidentirati u Nalazu iznos prijevremene otplate kredita i preplate prilikom takve otplate (str. 198 spisa) u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 8.4. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife

-trošak sastava obrazloženog podneska od 25. ožujka 2023. u kojim je tužitelj specificirao konačni tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i dopuni nalaza vještaka (str. 208-210 spisa) u iznosu od 200 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 25. travnja 2024., ročište odgođeno (str. 220-221 spisa) u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 9.5. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 06. lipnja 2024. (str. 268-270 spisa) u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 19. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 9.3. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 22. kolovoza 2025. u kojim se tužitelj očitovao o Dopuni Nalaza vještaka u ponovljenom postupku (str. 346 spisa) u iznosu od 200 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj 27. studenog 2025. (str. 352- 353 spisa) u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife

- trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 11. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 9.3. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife

Slijedom navedenog, tužitelju su za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 2.000,00 eura, koji su po ocjeni ovog Suda bili nužni za uspjeh tužitelja u ovoj parnici. Tužitelju je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 300,00 eura, budući je taj iznos i isplaćen vještaku prema računu (str. 197 spisa), a vještačenje je bilo nužno za utvrđivanje visine preplate. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 2.300,00 eura (2.000,00 eura - trošak punomoćnika + 300,00 eura- stvarni trošak vještačenja) te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. .

18. Tužitelj je točkom IV. izreke presude ovog Suda broj: P-595/2023-44 od 19. lipnja 2024., koja je postala pravomoćna jer stranke na taj dio citirane presude nisu ulagale žalbu odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu troškova i to za sastav podneska po punomoćniku odvjetniku od 16. studenog 2023. (str. 115-117), sa zahtjevom za sastav podnesaka po punomoćniku odvjetniku od 24. travnja 2024. (str. 219 spisa) i 31. svibnja 2024. (str. 235-238 spisa) i sa zahtjevom za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku na glavnoj raspravi 25. travnja 2024. i to iznad priznatog iznosa od 50,00 eura do iznosa od 200,000 eura jer je to ročište odgođeno prije raspravljanja. Budući je isti u ponovljenom postupku zatražio ponovno za navedene podneske s kojima je ranije pravomoćno odbijen, odlučeno je kao u izreci pod točkom III.

19. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u cijelosti jer isti nije uspio u parnici. Isti je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe na presudu ovog Suda broj: P-595/2023-44 od 19. lipnja 2024. jer na kraju isti sa tom žalbom nije uspio utjecati da drugačiji ishod postupka.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 11. prosinca 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku