REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3979/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika PB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Goranu Jedličku u Zagrebu, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 11. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od dana 27. studenog 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-38574/2006 od dana 07. srpnja 2006.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 27. studenog 2025. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-38574/2006 od dana 07. srpnja 2006.

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-38574/2006 od dana 07. srpnja 2006. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 27. studenog 2025. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-38574/2006 od dana 07. srpnja 2006.

2. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 28. listopada 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-38574/2006 od dana 07. srpnja 2006., a koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 16. rujna 2006. Iz specifikacije izvršenja navedenog rješenja o ovrsi proizlazi da je ovršeniku ustegnut/zaplijenjen iznos od 1.169,65 eura po osnovi glavnice i iznos od 1.849,88 eura po osnovi kamata. Zakonske zatezne kamate ovrhovoditelj potražuje na iznos od 63,43 eura od 25. kolovoza 2005. do isplate, na iznos od 471,28 eura od 25. rujna 2005. do isplate te na iznos od 418,07 eura od 20. veljače 2006. do isplate. Međutim, ovršenik ističe da je nastupila zastara predmetnog potraživanja. Naime, ovrhovoditelj je navedeno rješenje o ovrsi prvi puta podnio Financijskoj agenciji na naplatu dana 08. prosinca 2011. te je sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestalo izvršavanje osnove i ista je isknjižena zbog nemogućnosti izvršenja dana 04. kolovoza 2018. Ovrhovoditelj je nakon toga ponovno dana 28. listopada 2025. godine podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem iste osnove. Sukladno čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima zatezne kamate koje potražuje ovrhovoditelj zastarijevaju u roku od 3 godine od dana ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Stoga ovršenik ističe da je u cijelosti nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja po osnovi zateznih kamata, odnosno ovršeniku je neosnovano zaplijenjen iznos od 1.849,88 EUR-a po osnovi zakonskih zateznih kamata. Stoga ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim te odgoditi predmetnu ovrhu, pri čemu ovršenik ne navodi do kada predlaže odgoditi ovrhu.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 02. prosinca 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana, no isti se nije očitovao.

4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6. Slijedom navedene zakonske odredbe proizlazi da je pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju ovršeniku temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim - dopušteno isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta sukladno odredbi čl. 209. OZ-a.

7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, sud je utvrdio da je ovrhovoditelj sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a Financijskoj agenciji dostavio na provedbu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Škaričić - Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-38574/2006 od dana 07. srpnja 2006., a kojim rješenjem o ovrsi je određena ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika.

8. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari ne radi se o postupku izravne naplate predviđene odredbom čl. 209. OZ-a, kako to pogrešno navodi ovršenik, već se radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primjenjuju odredbe čl. 284. OZ-a. Stoga ovršenik ne može koristiti pravna sredstva zaštite u postupku izravne naplate iz čl. 210. OZ-a, već jedino i isključivo može koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a ( žalba nakon proteka roka te zatražiti odgodu ovrhe).

9. Slijedom navedenog, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim nije dopušten obzirom u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate pa stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

10. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o izvansudskoj ovrsi iz čl. 284. OZ-a te obzirom na navode ovršenika iznesene u prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sud je prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a.

11. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

12. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a, ovršenik ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

13. Obzirom ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 55. st. 2. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

14. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

15. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

16. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

17. Navodi ovršenika izneseni u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno predstavljaju žalbu nakon proteka roka (iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a) propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

18. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

19. U svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik niti navodi da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta niti navodi i obrazlaže u čemu bi se sastojala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju bi provedbom ovrhe pretrpio, kao što ni ne ističe da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, već samo predlaže sudu odgoditi ovrhu, pri čemu ne navodi niti do kada predlaže odgoditi ovrhu.

20. Sama činjenica da je protiv ovršenika podnesen Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu ne znači da će on zbog te naplate pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, već je ovršenik u svom prijedlogu dužan obrazložiti zbog čega bi naplata ovrhovoditeljeve tražbine za njega predstavljala nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

21. Ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe nije naveo nikakve činjenice niti priložio dokaze koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (npr. u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih i prenesenih novčanih sredstava od ovrhovoditelja).

22. Za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

23. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

24. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

25. Zbog navedenog ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio sudu nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s njegovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

26. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. prosinca 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a).

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. Ovršenici po pun.

2. Ovrhovoditelju po pun.

3. Spis

Z/ kal.30 dana