Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-6/2023-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dubravke Škalabrin kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženog BP, zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 23. rujna 2022. posl. br. K-357/18-88, u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženom BP za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 navedeno pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, te se optuženi BP na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 23. rujna 2022. posl. br. K-357/18-88 proglašen je krivim opt. BP da je u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv imovine – prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, te je optuženiku za kazneno djelo pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za kazneno djelo pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude također na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 optuženiku utvrđena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci, pa je na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik BP osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenoj BPŠ dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 1.050,00 HRK / 139,36 EUR i naloženo je optuženiku platiti navedeni novčani iznos oštećenoj u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, kao i oštećeniku PP imovinskopravni zahtjev u iznosu 1.600,00 HRK / 212,36 EUR, te je naloženo optuženiku platiti navedeni novčani iznos oštećeniku, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos 3.750,00 HRK / 497,71 EUR predstavlja imovinsku korist koju je optuženi BP ostvario kaznenim djelom pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude iz čl. 236. st. 1. KZ/11 te da će navedeni novčani iznos postati imovina Republike Hrvatske pa je od optuženika BP oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u navedenom iznosu, te mu je naloženo navedeni iznos u roku 15 dana od pravomoćnosti presude uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske jer nitko ne može zadržati korist ostvarenu kaznenim djelom te budući oštećena BPŠ nije postavila imovinskopravni zahtjev u punom iznosu ostvarene imovinske koristi.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je optuženiku naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 HRK / 66,36 EUR te trošak nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određeni posebnim rješenjem prvostupanjskog suda po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji – uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači na način da se opt. BP osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. Prije svega, povodom podnesene žalbe, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji (uvjetnoj osudi) smatra da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, a neke okolnosti utvrđene na strani optuženika da su cijenjene kao olakotne, iako to nisu (očinstvo petero djece, protek vremena od počinjenja kaznenog djela), dok da je s druge strane podcijenio utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženika, poglavito njegovu raniju osuđivanost i da se radi o specijalnom povratniku na kojeg čak ni kazne zatvora nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i da ne čini nova kaznena djela, a uz to da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri dao pozornost načinu počinjenja kaznenih djela i dr. Razmotrivši žalbeni prigovor, ovaj drugostupanjski sud ocijenio je da je žalba državnog odvjetnika osnovana. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio na strani optuženika kao olakotnu okolnost njegovo priznanje kaznenih djela, čime je u bitnom olakšao vođenje i skratio trajanje predmetnog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela i primjereno ponašanje optuženika pred sudom te da je prihvatio imovinskopravne zahtjeve oštećenika i iskazao spremnost imovinskopravne zahtjeve isplatiti. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude optuženiku, tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen prvostupanjskom presudom u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik za vrijeme provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Naime, u predmetnom slučaju, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sama prijetnja kaznom bez njezina izvršavanja neće u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. To iz razloga, na što osnovano ukazuje u svojoj žalbi državni odvjetnik, jer je opt. BP osoba koja je višestruko osuđivana zbog raznih kaznenih djela, prema izvodu iz KE Ministarstva pravosuđa i uprave od 23. rujna 2022. optuženik je osuđivan u 16 navrata (ne u 12, kako pogrešno navodi državni odvjetnik u žalbi), u razdoblju od 20 godina, od toga u 14 navrata prije počinjenja predmetnih kaznenih djela, a u dva navrata nakon počinjenja istih, pa je tako između ostalog dva puta osuđivan zbog kaznenog djela krivotvorenja iz čl. 311. st. 2. KZ/97, šest puta zbog kaznenih djela krađe i teške krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97, čl. 217. st. 1. KZ/97 i čl. 228. st. 1. KZ/11, tri puta zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 2. KZ/97, jednom je osuđen i zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97, dakle zbog istog kaznenog djela kao u predmetnom slučaju (sada čl. 236. st. 1. KZ/11), optuženiku su izricane i uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora (npr. presudom Općinskog suda u Zadru posl. br. od 18. veljače 2011. kojom je objedinjeno više pravomoćnih presuda, osuđen je na jedinstvenu bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i osam mjeseci), što sve ukazuje da u konkretnom slučaju bez izvršenja kazne se neće utjecati na optuženika da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela, pa kada se ima u vidu naprijed izneseno i stupanj krivnje (najveći-izravna namjera) kojim su djela počinjena, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud nalazi da su po prvostupanjskom sudu ispravno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako od kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim, u trajanju od deset, odnosno devet mjeseci, te da je adekvatna bezuvjetna jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Tako izrečenom kaznom, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ispunit će se svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika, tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela, a s druge strane kazna je takva da omogućuje optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

7.1. U odnosu na očinstvo petero djece, od kojih je dvoje maloljetno, što je prvostupanjski sud optuženiku cijenio kao olakotnu okolnost, u pravu je državni odvjetnik da se ta činjenica ne može optuženiku cijeniti kao olakotna, budući je optuženik, prema naprijed spomenutom izvodu iz KE, osuđivan i zbog kaznenog djela zapuštanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 1. i 2. KZ/97 i povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 209. st. 1. i 2. KZ/97, a i zbog nasilničkog ponašanja u obitelji iz čl. 215.a KZ/97, dakle optuženiku se ne može cijeniti činjenica da je otac djece, ako je osuđivan da je na štetu te djece činio kaznena djela. Glede proteka vremena od počinjenja predmetnih kaznenih djela, u pravu je državni odvjetnik da se ni to ne može cijeniti optuženiku kao olakotna okolnost, jer ne samo da je do toga došlo zbog vanjskih okolnosti, već i zbog okolnosti koje je prouzrokovao sam optuženik, budući mu u više navrata nisu mogli biti uručeni pozivi na adresi njegova prijavljenog prebivališta, u više navrata optuženik nije dolazio na rasprave i pored uredne dostave poziva pa je sud morao izdavati i dovedbeni nalog za prisilno dovođenje optuženika na raspravu (list 161 spisa).

8. Iz iznesenih je razloga žalba državnog odvjetnika prihvaćena kao osnovana te je zbog toga trebalo na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Šibeniku 11. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Jakoliš