P-2504/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyjev trg 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja AUTOCENTAR POREČ d.o.o., Poreč, K [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ivan Župan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate iznosa od 135,00 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 12. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja KO, odvjetničkog vježbenika, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 23. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska ulica 2, isplatiti tužitelju AUTO CENTAR POREČ d.o.o. iz [adresa], ukupan iznos od 135,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 23. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu:
- zateznih kamata na iznos od 135,00 EUR tekućih od 23. kolovoza 2024. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude te
- zateznih kamata na iznos od 135,00 EUR tekućih od 25. lipnja 2024. do 22. kolovoza 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska ulica 2, naknaditi tužitelju AUTO CENTAR POREČ d.o.o. iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 363,66 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 363,66 EUR tekućih od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene točki III. izreke ove presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu 28. studenoga 2024. radi isplate iznosa od 135,00 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 24. lipnja 2024. nastala šteta na vozilu marke DACIA DUSTER, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ĆO iz Banki, da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja koju ima ugovorenu sa štetnikom, da je tuženik 9. srpnja 2024. sačinio izvid štete, da je oštećenik za popravak vozila odabrao tužitelja, da je tužitelj izvršio popravak vozila prema pravilima struke te da je za svoju uslugu ispostavio račun br. 2478/1/1 u ukupnom iznosu od 1.474,91 EUR (PDV uključen), da je tuženik likvidirao račun na iznos od 1.339,91 EUR i izvršio isplatu navedenog iznosa, dok razliku od 135,00 EUR tuženik nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on ne priznaje. NO je svoju tražbinu ustupio tužitelju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tužiteljevu aktivnu i tuženikovu pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost te tijek zateznih kamata.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun br. 2478/1/1 (list 9 spisa), izvid štete tuženika (list 10 spisa), obrazložene ponude tuženika (list 11-12 spisa), izvadak Zagrebačke banke (list 13-14 spisa), e-mail korespondenciju (list 15 i 20 spisa), cjenik tužitelja (list 16 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 17-18 spisa), notifikaciju (list 19 spisa), dopis HANFA-e (list 35-36 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 51-54 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka NO (list 89-90 spisa) i zastupnika po zakonu tužitelja AO (list 90-91 spisa).
4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 135,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
6. U postupku su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva, tužiteljeva aktivna i tuženikova pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost te tijek zateznih kamata.
7. Tužiteljevu aktivnu legitimaciju, činjenicu nastanka štetnog događaja te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u račun br. 2478/1/1, tuženikove obrazložene ponude u iznosima od 770,EUR i 569,91 EUR koje se odnose upravo na naknadu štete za vozilo reg. oznake navedeno u računu br. 2478/1/1, izvode tužiteljeve banke iz kojega je vidljivo djelomično plaćanje računa od strane tuženika u iznosima od 770,00 EUR i 569,91 EUR, u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 4. listopada 2024. te na temelju iskaza tužiteljeva zastupnika po zakonu AO i svjedoka ĆO, kojima je sud povjerovao kao istinitima i u svemu sukladnom ispravama u koje je sud izvršio uvid u dokaznom postupku.
8. Postojanje tuženikove pasivne legitimacije i odgovornosti za štetu sud je utvrdio na temelju iskaza svjedoka ĆO i na temelju činjenice da je tuženik prema tužiteljevom računu br. 2478/1/1 u ukupnom iznosu od 1.474,91 EUR (PDV uključen), izvršio tužitelju isplatu nespornoga iznosa od 1.339,91 EUR, tako da je ostao neplaćen utuženi iznos od 135,00 EUR. Stoga nije odlučno što tužitelj u tužbi nije naznačio opis štetnog događaja, podatke o štetniku i reg. oznaci njegova vozila te podatke o obveznom automobilskom osiguranju štetnika.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik odbio isplatiti dio zahtijevane naknade štete koji se odnosi na razliku u cijeni radnog sata popravka oštećenikova vozila koja je prema cjeniku tužitelja važećem u vrijeme popravka (list 16 spisa) iznosila 45,00 EUR plus PDV i one koju inače priznaje tuženik. Uvidom u tužiteljev račun sud je utvrdio da je ista obračunata upravo sukladno navedenom cjeniku i to upravo u količini koju je tuženik naznačio u izvidu štete. S tim u svezi se ističe da je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima, pa okolnost što možda postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Slijedom navedenog, sud je odbio tuženikov prijedlog za izvođenje dokaza pribavom i uvidom u račune popravka vozila za 2024. godinu sa dokazom da su isti računi plaćeni od strane fizičkih osoba, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja te prometnim i/ili financijskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera, te u servisima na koje je tuženik uputio, a to su Auto centar Adria ili R.B. Auto u Rijeci
10. Slijedom svega navedenog, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 921. i čl. 84. st. 1. ZOO-a i u preostalom neplaćenom iznosu od 135,00 EUR. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate koje mu pripadaju od 23. kolovoza 2024. kao prvoga dana iza dana dospijeća tužiteljeva računa do isplate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer izvorna tražbina koja je bila predmet ustupa ne proizlazi iz trgovačkog ugovora pa tužiteljev zahtjev nije priznat u dijelu preko dosuđene stope. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
11. Tužitelj u parnici nije uspio samo s neznatnim dijelom svoga zahtjeva pa mu je tuženik dužan u cijelosti nadoknaditi parnične troškove. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 50,00 EUR, sastav podneska od 29. siječnja 2025. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 50,00 EUR i zastupanje na ročištima 27. veljače 2025., 12. rujna 2025. i 12. studenoga 2025., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 50,00 EUR po ročištu, trošak ročišta za objavu presude po Tbr. 9/3 OT u iznosu od 25,00 EUR, što zajedno iznosi 275,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 68,75 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i na presudu u iznosu od 13,27 EUR, što ukupno iznosi 363,66 EUR, na koji iznos mu po načelu akcesornosti pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po istoj stopi po kojoj su mu dosuđene zatezne kamate i na glavni dio zahtjeva, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude, dok je tužiteljev zahtjev kao neosnovan odbijen u odnosu na zatezne kamate na dosuđeni trošak parničnog postupka po stopi preko dosuđene u točki III. izreke ove presude, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
Zagreb, 11. prosinca 2025.
Sudac
Sandra Rotar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.