P-2666/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
P-2666/2024
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J.F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Sandri Rotar, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge, Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 580, Zagreb, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TD, odvjetničkog vježbenika, i zamjenice punomoćnice tuženika GD, odvjetničke vježbenice, s danom objave 11. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom, br. 5110066544 od 30.05.2005. sklopljenog između tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, i korisnika kredita Hilding Anders d.o.o., Prelog, a koje u dijelu čl. 6. glase: „Korisnik kredita se obvezuje platiti sljedeće naknade: naknada za obradu zahtjeva: 5.000,00 (slovima: pettisuća) HRK, jednokratno unaprijed.“
II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Lonjička ulica 2A, Zagreb, OIB: 25132169807, isplati iznos od 700,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.06.2005. do isplate, prema stopi koja se određuje, do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, do 31.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1.1.2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju Druga Fundacija SPV d.o.o., Lonjička ulica 2a, Zagreb, naknaditi tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 580, Zagreb, parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućima od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 19. prosinca 2024. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je naveo da je 30. svibnja 2005. između tuženika i korisnika kredita Hilding Anders d.o.o. sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom, br. 5110066544 (dalje: Ugovor o kreditu) kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 6.550.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita, da se odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu tuženik obvezao korisnika kredita na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva, i to u visini od 5.000,00 kn, da je ta naknada od korisnika kredita i naplaćena, da je Ugovor o kreditu tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva jer iz nje ne proizlazi što konkretno ulazi u trošak obrade kreditnog zahtjeva. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju. Tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita se obvezuje platiti sljedeće naknade: naknada za obradu zahtjeva:
5.000,00 (slovima: pettisuća) HRK, jednokratno unaprijed.“ i isplatu iznosa od 700,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem u bitnome osporava osnovu tužbenog zahtjeva, navodi da tužitelj i ustupitelj nisu potrošači, da su na temelju utvrđenja iz parnice vezane za kolektivnu zaštitu potrošača koju su isti ostvarivali u kolektivnom sporu, potrošači dobili pravo da u pojedinačnim postupcima ostvaruju svoja pojedinačna i osobna prava, da ta prava na pripadaju pravnim osobama koje nisu potrošači, da se radi o tražbini koja je osobne naravi i čija se narav protivi prenošenju na drugoga, da se radi o jasnoj, razumljivoj i transparentnoj odredbi te ističe prigovor zastare. Tuženik je učinio nespornom činjenicu da je utuženi iznos s osnove te naknade naplatio od korisnika kredita 31. svibnja 2005.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao obavijest korisnika kredita (list 6 spisa), obavijest tužitelja (list 7 spisa), Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom (list 8-11 spisa), prometna kartica (list 12-17 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (list 18- 22 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 102-120 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka DD (list 135-136 spisa).
4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita se obvezuje platiti sljedeće naknade: naknada za obradu zahtjeva: 5.000,00 (slovima: pettisuća) HRK, jednokratno unaprijed.“ i za isplatu iznosa od 700,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
6. Nije sporno da su tuženik i društvo HESPO d.o.o. (sadašnje tvrtke HILDING ANDERS d.o.o.) iz Preloga sklopili Ugovor o kreditu.
7. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva.
8. Najprije valja naglasiti da Ugovor o kreditu nastaje u trenutku kad se strane suglase o bitnim sastojcima, iznosima i uvjetima davanja kredita (čl. 1065. u vezi s čl. 26. ZOO- a). Stoga ugovorne odredbe o uvjetima davanja kredita predstavljaju nuzgredne sastojke ugovora (čl. 1065. i čl. 1066. ZOO-a), bez kojih ugovor može opstati. Prema utvrđenju ovoga suda korisnik kredita je potpisivanjem Ugovora o kreditu pristao i na plaćanje naknade za obradu zahtjeva u iznosu od 5.000,00 kn jednokratno unaprijed (čl. 6.). Slijedom toga, nema dvojbe da je korisnik kredita, koji nije potrošač, već pravna osoba i koji je pri sklapanju ugovora bio dužan upotrijebiti povećanu pažnju, potpisivanjem i javnobilježničkom ovjerom Ugovora o kreditu pristao na plaćanje te naknade koja je u tom Ugovoru bila jasno određena. Iako iz iskaza svjedoka DD, njegova ranijeg zastupnika po zakonu, proizlazi da mu nisu bili poznati parametri za određivanje visine ulazne naknade te da se radilo o tipskom ugovoru, ne proizlazi da je korisnika kredita na sklapanje toga Ugovora itko prisilio, već da je Ugovor o kreditu sklopljen u svrhu realizacije poslovnih investicija. Svjedok nije iznosio nikakve činjenice iz kojih bi se dalo zaključiti da je sporna ugovorna odredba bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da je prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita. Iz iskaza svjedoka DD nadalje proizlazi da konkretni Ugovor o kreditu nije bio jedini ugovor o kreditu kojega je sklopio s tuženikom, već naprotiv, da je tih ugovora bilo bilo više , a to je razvidno i iz odredbe o namjeni kredita sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu.
9. Slijedom navedenog, iz stanja spisa ne proizlazi osnovanost tužiteljeve tvrdnje o ništavosti Ugovora o kreditu niti prema jednom od propisanih razloga za ništavost ugovora sadržanih u odredbama čl. 42., 52., 75., 103., 141. i 143. ZOO-a.
10. Stoga je o tužbenom zahtjevu odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
11. Tuženiku u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava odgovora na tužbu, podneska od 27. ožujka 2025. i podneska od 3. rujna 2025., svih po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR po podnesku, te zastupanje na ročištima 7. svibnja 2025. i 12. studenoga 2025., oba po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, što zajedno iznosi 1.000,00 EUR i što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 1.250,00 EUR. Na taj iznos tuženiku teku i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora. Slijedom toga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 11. prosinca 2025.
Sudac
Sandra Rotar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
