Poslovni broj P-614/2019-59

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hana Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, zastupanog po Odvjetničkom društvu KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d., radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i zamjenika punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 11. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjev učinjena podneskom od 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 3.i 4. Ugovora o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007., od 19. svibnja 2007., koji je dana 23. svibnja 2007. solemniziran kod javnog bilježnika Želimira Mirić pod br. OU-8264/07 i koji je sklopljen između tužitelja HZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i prednika tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6 OIB: 14036333877, Slavonske banke d.d., kojim se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu čija kamatna stopa je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora te da Banka ima pravo povećati ugovorenu kamatnu stopu, a sve prema važećoj Odluci banke, kao i odredaba čl. 2. Aneksa br.1. uz Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Alena Vajcl dana 07. siječnja 2010. pod brojem OV-103/2010 prema kojem se na glavnicu kredita obračunavaju kamate od 6,75 % dekurzivno, godišnje, kao i da je kamatna stopa promjenjiva.

II. Utvrđuju se ništetnom odredbe pod čl. 3. 4. i 5. Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007, koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Želimira Mirić dana 23. svibnja 2007. pod brojem OV-8264/2007 i odredba pod čl.3. zaključenog između tužitelja HZ iz [adresa] (ranije: [adresa]) OIB: [osobni identifikacijski broj], i Slavonske banke d.d. Osijek kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, Zagreb OIB: 14036333877 prema kojima se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu, u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća za CHF, kao i odredbe čl.1, 2. i 22a Aneksa br.1. uz Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita] – 27000059469/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Alena Vajcl dana 07. siječnja 2010.godine pod brojem OV-103/2010 prema kojem su stranke suglasne da glavnica kredita na dan 30. studenoga 2009. iznosi 105.071,91 CHF, da se kredit vraća u mjesečnim anuitetima čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate kredita, koji se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF HNB na dan plaćanja, te da Korisnik svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju HZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos na ime otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u visini od 4.681,17 € (četiritisućešestoosamdesetjedaneuroisedamnaestcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi do 31.12. 2007. u visini od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, koje teku na svakomjesečni preplaćeni iznos kako slijedi:

- za listopad 2007. iznos od 55,63 € sa kamatom od 15. studenog 2007. do isplate,

- za studeni 2007. iznos od 57,36 € sa kamatom od 15. prosinca 2007.god. do isplate,

- za prosinac 2007. iznos 55,40 € sa kamatom od 15. siječnja 2008. do isplate,

- za siječanj 2008. iznos od 57,12 € sa kamatom od 15. veljače 2008. do isplate,

- za veljaču 2008. iznos od 56,86 € sa kamatom od 15. ožujka 2008. do isplate,

- za ožujak 2008. iznos od 74,17 € sa kamatom od 15. travnja 2008. do isplate,

- za travanj 2008. iznos od 79,10 € sa kamatom od 15. svibnja 2008. do isplate,

- za svibanj 2008. iznos od 76,39 € sa kamatom od 15. lipnja 2008. do isplate,

- za lipanj 2008. iznos od 78,76 € sa kamatom od 15. srpnja 2008. do isplate,

- za srpanj 2008. iznos od 76,07 € sa kamatom od 15. kolovoza 2008. do isplate,

- za kolovoz 2008. iznos od 78,42 € sa kamatom od 15. rujna 2008. do isplate,

- za rujan 2008. iznos od 78,27 € sa kamatom od 15. listopada 2008. do isplate,

- za listopad 2008. iznos od 75,58 € sa kamatom od 15. studenoga 2008. do isplate,

- za studeni 2008. iznos od 77,92 € sa kamatom od 15. prosinca 2008. do isplate,

- za prosinac 2008. iznos od 75,24 € sa kamatom od 15. siječnja 2009. do isplate,

- za siječanj 2009. iznos od 129,24 € sa kamatom od 15. veljače 2009. do isplate,

- za veljaču 2009. iznos od 129,34 € sa kamatom od 15. ožujka 2009. do isplate,

- za ožujak 2009. iznos od 116,60 € sa kamatom od 15. travnja 2009. do isplate,

- za travanj 2009. iznos od 128,72 € sa kamatom od 15. svibnja 2009. do isplate,

- za svibanj 2009. iznos od 124,32 € sa kamatom od 15. lipnja 2009. do isplate,

- za lipanj 2009. iznos od 128,16 € sa kamatom od 15. srpnja 2009. do isplate,

- za srpanj 2009. iznos od 123,77 € sa kamatom od 15. kolovoza 2009. do isplate,

- za kolovoz 2009. iznos od 127,59 € sa kamatom od 15. rujna 2009. do isplate,

- za rujan 2009. iznos od 127,50 € sa kamatom od 15. listopada 2009. do isplate,

- za listopad 2009. iznos od 122,94 € sa kamatom od 15. studenog 2009. do isplate,

- za studeni 2009. iznos od 126,72 € sa kamatom od 15. prosinca 2009. do isplate,

- za prosinac 2009. iznos od 122,35 € sa kamatom od 15. siječnja 2010. do isplate,

- za siječanj 2010. iznos od 126,11 € sa kamatom od 15. veljače 2010. do isplate,

- za veljaču 2010. iznos od 130,70 € sa kamatom od 15. ožujka 2010. do isplate,

- za ožujak 2010. iznos od 118,97 € sa kamatom od 15. travnja 2010. do isplate,

- za travanj 2010. iznos od 132,82 € sa kamatom od 15. svibnja 2010. do isplate,

- za svibanj 2010. iznos od 129,52 € sa kamatom od 15. lipnja 2010. do isplate,

- za lipanj 2010. iznos od 134,89 € sa kamatom od 15. srpnja 2010. do isplate,

- za srpanj 2010. iznos od 131,53 € sa kamatom od 15. kolovoza 2010. do isplate,

- za kolovoz 2010. iznos od 132,10 € sa kamatom od 15. rujna 2010. do isplate,

- za rujan 2010. iznos od 131,75 € sa kamatom od 15. listopada 2010. do isplate,

- za listopad 2010. iznos od 127,16 € sa kamatom od 15. studenog 2010. do isplate,

- za studeni 2010. iznos od 131,00 € sa kamatom od 15. prosinca 2010. do isplate,

- za prosinac 2010. iznos od 126,42 € sa kamatom od 15. siječnja 2011. do isplate,

- za siječanj 2011. iznos od 117,48 € sa kamatom od 15. veljače 2011. do isplate,

- za veljaču 2011. iznos od 117,14 € sa kamatom od 15. ožujka 2011. do isplate,

- za ožujak 2011. iznos od 105,48 € sa kamatom od 15. travnja 2011. do isplate,

- za travanj 2011. iznos od 116,33 € sa kamatom od 15. svibnja 2011. do isplate,

- za svibanj 2011. iznos od 112,23 € sa kamatom od 15. lipnja 2011. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos na ime otplate kredita koji je nastao uslijed povećanja tečaja, i to u visini od 5.598,69 € (pettisućapetstodevedesetosameuraišezdesetdevetcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi do 31. prosinca 2007. u visini od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, koje teku na svakomjesečni preplaćeni iznos kako slijedi:

- za lipanj 2007. iznos od 0,08 € sa kamatom od 15. srpnja 2006. do isplate,

- za kolovoz 2007.iznos od 3,58 € sa kamatom od 15. rujna 2007. do isplate,

- za rujan 2007. iznos od 1,88 € sa kamatom od 15. listopada 2007. do isplate,

- za studeni 2007. iznos od 31,98 € sa kamatom od 15. prosinca 2007. do isplate,

- za prosinac 2007. iznos od 103,57 € sa kamatom od 15. siječnja 2008. do isplate,

- za siječanj 2008. iznos od 49,38 € sa kamatom od 15. veljače 2008. do isplate,

- za veljaču 2008. iznos od 59,23 € sa kamatom od 15. ožujka 2008. do isplate,

- za ožujak 2008. iznos od 49,88 € sa kamatom od 15. travnja 2008. do isplate,

- za travanj 2008. iznos od 52,45 € sa kamatom od 15. svibnja 2008. do isplate,

- za lipanj 2008. iznos od 0,57 € sa kamatom od 15. srpnja 2008. do isplate,

- za srpanj 2008. iznos od 4,51 € sa kamatom od 15. kolovoza 2008. do isplate,

- za kolovoz 2008. iznos od 29,09 € sa kamatom od 15. rujna 2008. do isplate,

- za rujan 2008. iznos od 45,11 € sa kamatom od 15. listopada 2008. do isplate

- za listopad 2008. iznos od 70,12 € sa kamatom od 15. studenog 2008. do isplate,

- za studeni 2008. iznos od 32,65 € sa kamatom od 15. prosinca 2008. do isplate,

- za prosinac 2008. iznos od 9,19 € sa kamatom od 15. siječnja 2009. do isplate

- za siječanj 2009. iznos od 42,08 € sa kamatom od 15. veljače 2009. do isplate,

- za veljaču 2009. iznos od 94,58 € sa kamatom od 15. ožujka 2009. do isplate,

- za svibanj 2009. iznos od 70,03 € sa kamatom od 15. lipnja 2009. do isplate,

- za srpanj 2009. iznos od 47,36 € sa kamatom od 15. kolovoza 2009. do isplate,

- za rujan 2009. iznos od 294,40 € kn sa kamatom od 15. listopada 2009. do isplate,

- za listopad 2009. iznos od 51,00 € sa kamatom od 15. studenog 2009. do isplate,

- za studeni 2009. iznos od 10,43 € sa kamatom od 15. prosinca 2009. do isplate,

- za siječanj 2010. iznos od 5,61 € sa kamatom od 15. veljače 2010. do isplate,

- za travanj 2013. iznos od 8,87 € sa kamatom od 15. svibnja 2013. do isplate,

- za travanj 2013. iznos od 15,05 € sa kamatom od 15. svibnja 2013. do isplate,

- za svibanj 2013. iznos od 14,08 € sa kamatom od 15. lipnja 2013. do isplate,

- za lipanj 2013. iznos od 14,09 € sa kamatom od 15. srpnja 2013. do isplate,

- za srpanj 2013. iznos od 14,02 € sa kamatom od 15. kolovoza 2013. do isplate,

- za kolovoz 2013. iznos od 53,60 € sa kamatom od 15. rujna 2013. do isplate,

- za rujan 2013. iznos od 5,76 € sa kamatom od 15. listopada 2013. do isplate,

- za rujan 2013. iznos od 42,45 € sa kamatom od 15. listopada 2013. do isplate,

- za listopad 2013. iznos od 12,54 € sa kamatom od 15. studenog 2013. do isplate,

- za listopad 2013. iznos od 43,03 € sa kamatom od 15. studenog 2013. do isplate,

- za studeni 2013. iznos od 6,49 € sa kamatom od 15. prosinca 2013. do isplate,

- za studeni 2013. iznos od 43,15 € sa kamatom od 15. prosinca 2013. do isplate,

- za prosinac 2013. iznos od 6,59 € sa kamatom od 15. siječnja 2014. do isplate,

- za prosinac 2013. iznos od 44,06 € sa kamatom od 15. siječnja 2014. do isplate

- za siječanj 2014. iznos od 5,34 € sa kamatom od 15. veljače 2014. do isplate,

- za siječanj 2014. iznos od 43,13 € sa kamatom od 15. veljače 2024. do isplate,

- za veljaču 2014. iznos od 15,01 € sa kamatom od 15. ožujka 2014. do isplate,

- za ožujak 2014. iznos od 15,13 € sa kamatom od 15. travnja 2014. do isplate,

- za travanj 2014. iznos od 15,07 € sa kamatom od 15. svibnja 2014. do isplate,

- za svibanj 2014. iznos od 14,72 € sa kamatom od 15. lipnja 2014. do isplate,

- za lipanj 2014. iznos od 14,65 € sa kamatom od 15. srpnja 2014. do isplate,

- za srpanj 2014. iznos od 15,00 € sa kamatom od 15. kolovoza 2014. do isplate,

- za kolovoz 2014. iznos od 15,18 € sa kamatom od 15. rujna 2014. do isplate,

- za rujan 2014. iznos od 15,22 € sa kamatom od 15. listopada 2014. do isplate,

- za listopad 2014. iznos od 15,35 € sa kamatom od 15. studenog 2014. do isplate,

- za studeni 2014. iznos od 13,89 € sa kamatom od 15. veljače 2014. do isplate,

- za prosinac 2014. iznos od 15,69 € sa kamatom od 15. siječnja 2015. do isplate,

- za siječanj 2015. iznos od 13,06 € sa kamatom od 15. veljače 2015. do isplate,

- za veljaču 2015. iznos od 2,89 € sa kamatom od 15. ožujka 2015. do isplate,

- za veljaču 2015. iznos od 20,44 € sa kamatom od 15. ožujka 2015. do isplate,

- za ožujak 2015. iznos od 2,75 € sa kamatom od 15. travnja 2015. do isplate

- za ožujak 2015. iznos od 24,58 € sa kamatom od 15. travnja 2015. do isplate,,

- za travanj 2015. iznos od 2,85 € sa kamatom od 15. svibnja 2015. do isplate

- za travanj 2015. iznos od 25,36 € sa kamatom od 15. svibnja 2015. do isplate,,

- za svibanj 2015. iznos od 9,16 € sa kamatom od 15. lipnja 2015. do isplate,

- za svibanj 2015. iznos od 25,22 € sa kamatom od 15. lipnja 2015. do isplate,

- za lipanj 2015. iznos od 8,31 € sa kamatom od 15. srpnja 2015. do isplate,

- za lipanj2015. iznos od 24,58 € sa kamatom od 15. srpnja 2015. do isplate,

- za srpanj 2015. iznos od 43,92 € sa kamatom od 15. kolovoza 2015. do isplate

- za srpanj 2015. iznos od 24,93 € sa kamatom od 15. kolovoza 2015. do isplate,,

- za kolovoz 2015. iznos od 7,26 € sa kamatom od 15. rujna 2015. do isplate,

- za kolovoz 2015. iznos od 70,17 € sa kamatom od 15. rujna 2015. do isplate,

- za rujan 2015. iznos od 68,73 € sa kamatom od 15. listopada 2015. do isplate,

- za listopad 2015. iznos od 70,80 € sa kamatom od 15. studenog 201. do isplate,

- za studeni 2015. iznos od 71,80 € sa kamatom od 15. prosinca 2015. do isplate,

- za prosinac 2015. iznos od 71,99 € sa kamatom od 15. siječnja 2016. do isplate,

- za siječanj 2016. iznos od 72,16 € sa kamatom od 15. veljače 2016. do isplate,

- za veljaču 2016. iznos od 70,82 € sa kamatom od 15. ožujka 2016. do isplate,

- za ožujak 2016. iznos od 63,97 € sa kamatom od 15. travnja 2016. do isplate,

- za travanj 2016. iznos od 63,62 € sa kamatom od 15. svibnja 2016. do isplate,

- za svibanj 2016. iznos od 60,37 € sa kamatom od 15. lipnja 2016. do isplate,

- za lipanj 2016. iznos od 52,21 € sa kamatom od 15. srpnja 2016. do isplate,

- za lipanj 2016. iznos od 63,29 € sa kamatom od 15. srpnja 2016. do isplate,

- za srpanj 2016. iznos od 57,39 € sa kamatom od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- za kolovoz 2016. iznos od 62,54 € sa kamatom od 15. rujna 2016. do isplate,

- za rujan 2016. iznos od 61,81 € sa kamatom od 15. listopada 2016. do isplate,

- za listopad 2016. iznos od 62,04 € sa kamatom od 15. studenog 2016. do isplate,

- za studeni 2016. iznos od 64,30 € sa kamatom od 15. prosinca 2016. do isplate,

- za prosinac 2016. iznos od 31,26 € sa kamatom od 15. siječnja 2017. do isplate,

- za prosinac 2016. iznos od 64,32 € sa kamatom od 15. siječnja 2017. do isplate,

- za siječanj 2017. iznos od 3,05 € sa kamatom od 15. veljače 2017. do isplate,

- za siječanj 2017. iznos od 65,24 € sa kamatom od 15. veljače 2017. do isplate,

- za veljaču 2017. iznos od 7,82 € sa kamatom od 15. ožujka 2017. do isplate,

- za veljaču 2017. iznos od 7,03 € sa kamatom od 15. ožujka 2017. do isplate,

- za veljaču 2017. iznos od 64,42 € sa kamatom od 15. ožujka 2017. do isplate,

- za ožujak 2017. iznos od 7,96 € sa kamatom od 15. travnja 2017. do isplate,

- za ožujak 2017. iznos od 62,99 € sa kamatom od 15. travnja 2017. do isplate,

- za travanj 2017. iznos od 1,27 € sa kamatom od 15. svibnja 2017. do isplate,

- za travanj 2017. iznos od 7,42 € sa kamatom od 15. svibnja 2017. do isplate,

- za travanj 2017. iznos od 71,85 € sa kamatom od 15. svibnja 2017. do isplate,

- za svibanj 2017. iznos od 2,42 € sa kamatom od 15. lipnja 2017. do isplate,

- za svibanj 2017. iznos od 68,26 € sa kamatom od 15. lipnja 2017. do isplate,

- za lipanj 2017. iznos od 67,03 € sa kamatom od 15. srpnja 2017. do isplate..

- za rujan 2017. iznos od 14,10 € sa kamatom od 15. listopada 2017. do isplate,

- za listopad 2017. iznos od 37,77 € sa kamatom od 15. siječnja 2017. do isplate,

- za siječanj 2018. iznos od 137,45 € sa kamatom od 15. veljače 2018. do isplate,

- za veljaču 2018. iznos od 19,62 € sa kamatom od 15. ožujka 2018. do isplate,

- za travanj 2018. iznos od 88,95 € sa kamatom od 15. svibnja 2018. do isplate,

- za rujan 2018. iznos od 21,36 € sa kamatom od 15. listopada 2018. do isplate,

- za listopad 2018. iznos od 10,41 € sa kamatom od 15. studenog 2018. do isplate,

- za studeni 2018. iznos od 319,61 € sa kamatom od 15. prosinca 2018. do isplate,

- za prosinac 2018. iznos od 66,60 € sa kamatom od 15. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019. iznos od 74,25 € sa kamatom od 15. veljače 2019. do isplate,

- za rujan 2017. iznos od 14,09 € sa kamatom od 15. listopada 2017. do isplate,

- za listopad 2017. iznos od 36,40 € sa kamatom od 15. studenog 2017. do isplate,

- za siječanj 2018. iznos od 66,39 € sa kamatom od 15. veljače 2018. do isplate,

- za travanj 2018. iznos od 87,94 € sa kamatom od 15. svibnja 2018. do isplate,

- za svibanj 2018. iznos od 79,16 € sa kamatom od 15. lipnja 2018. do isplate,

- za lipanj 2018. iznos od 84,26 € sa kamatom od 15. srpnja 2018. do isplate,

- za srpanj 2018. iznos od 83,89 € sa kamatom od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- za kolovoz 2018. iznos od 97,16 € sa kamatom od 15. rujna 2018. do isplate,

- za kolovoz 2018. iznos od 6,15 € sa kamatom od 15. rujna 2018. do isplate,

- za rujan 2018. iznos od 24,33 € sa kamatom od 15. listopada 2018. do isplate,

- za listopad 2018. iznos od 112,58 € sa kamatom od 15. studenog 2018. do isplate,

- za studeni 2018. iznos od 111,82 € sa kamatom od 15. prosinca 2018. do isplate,

- za prosinac 2018. iznos od 113,60 € sa kamatom od 15. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019. iznos od 108,13 € sa kamatom od 15. veljače 2019. do isplate,

- za veljaču 2019. iznos od 105,11 € sa kamatom od 15. ožujka 2019. do isplate,

- za ožujak 2019. iznos od 105,98 € sa kamatom od 15. travnja 2019. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.812,50 eura (dvijetisućeosamstodvanaesteuraipedesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je sa prednikom tuženika 19. svibnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005, a koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Želimira Mirića, 23. svibnja 2007. pod brojem OV-8264/2007(u daljem tekstu ugovor o kreditu), a temeljem kojeg Ugovora mu je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 116.300,00 CHF, obračunatom po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, na rok otplate od 16 godina, s tim da su 18. prosinca 2009. stranke zaključile aneks broj 1 uz ugovor o kreditu kojim su izmijenili čl. 3. i 6. te dodali čl. 22. a.

1.1. Nadalje tužitelj navodi da je istim Ugovorom ugovoreno da je on kao korisnik kredita obvezan plaćati redovnu kamatu koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,40% godišnje, s tim da se tijekom otplate kredita kamatna stopa sa početno ugovorenih 4,40% godišnje u više navrata mijenjala temeljem čl. 4. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

1.2. Također tužitelj navodi da je ugovoreno da ukoliko korisnik kredita prestane primati osobna primanja putem tekućeg računa u Slavonskoj banci, banka ima pravo povećati ugovorenu kamatnu stopu a sve prema važećoj odluci banke, što je tuženik primijenio kod sklapanja Aneksa broj 1 na način da je kamata povećana na 6,75%, u skladu sa svojim jednostranim odlukama na koji način je tuženik povrijedio odredbe čl. 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015,– u daljem tekstu ZOO/05), kao i odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003 ZZP/03).

1.3. Nadalje tužitelj navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., a u dijelu gdje se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, što je potvrdio i Vrhovni sud RH povodom revizije Revt 249/14-2 na gore navedene presude.

1.4. Budući da su gornje navedene presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa od strane Udruge Potrošač, sukladno čl. 502a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP), tužitelj navodi da u ovom individualnom postupku ima pravo pozivati se na utvrđenja iz navedenih presuda protiv tuženika.

1.5. Nadalje tužitelj navodi da tuženik ne samo da je u Ugovor o kreditu unio nepoštene a posljedično tome i ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, nego je člankom 3. 4, i 5. Ugovora inkorporirao i valutnu klauzulu kojom je anuitete kao i kamate vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu a čijim nekontroliranim rastom je tužitelj oštećen za razliku između tečaja švicarskog franka koji je iznosio na dan isplate kredita tužitelju i tečaja koji je iznosio na dan plaćanja dospjelih mjesečnih anuiteta.

1.6. Za ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tuženik navodi da su bile nerazumljive tužitelju, kao prosječnom potrošaču te nepoštene i prema tome ništetne jer je tuženik kao kreditor u vrijeme zaključivanja ugovora propustio informirati tužitelja o četiri činjenice i to o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

1.7. Temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tužitelj ima pravo potraživati novčani iznos preplaćen na ime tečajne razlike, a što će se financijsko knjigovodstvenim vještačenjem precizno utvrditi radi čega predlaže da sud za potrebe točnog izračuna preplaćenog službenim putem pribavi od tuženika tzv. Integralni plan otplate. U prilog svojih navoda tužitelj se poziva i na pravni stav izražen u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. i u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

1.8. Uzimajući u obzir odredbe članka 81. i Članka 84. ZZP/03, odredbe članaka 96. i 99. ZZP/07 te odredbu članka 3. i 4. ZOO/05, te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, proizilazi da je tuženik ugovaranjem kako promjenjive kamatne stope, tako i valutne klauzule, postupao nepošteno i time tužitelja doveo u neravnopravan položaj na način da je u ugovoru o kreditu ponudio nisku kamatnu stopu i inkorporirao valutnu a istodobno prešutivši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika i rizik povećanja kamatne stope, radi čega je dio ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetan, radi čega je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog dijela Ugovora o kreditu primio sukladno odredbama čl. 1111. ZOO/05, radi čega tužitelj predlaže temeljem odredbe čl. 186. b. st. 3. ZPP-a sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetnom odredbu čl. 3. i 4. kao i odredbu čl. 2 Aneksa broj 1 uz Ugovor o kreditu kojim se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu, čija kamatna stopa je promjenjiva.

1.9. Nadalje tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnom odredbe pod čl. 3., 4. i 5. Ugovora o kreditu prema kojima se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu, u mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća za CHF, kao i odredbe čl. 1., 2. i 22.a. Aneksa broj 1 uz Ugovor o kreditu prema kojima su stranke suglasne da glavnica kredita na dan 30. studeni 2009. iznosi 105.071,91 CHF, da se kredit vraća u mjesečnim anuitetima čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate kredita.

1.10. Također tužitelj predlaže da sud naloži tuženik da tužitelju isplati novčanu tražbinu s kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa a čija će se visina tražbine odrediti nakon što se od tuženika pribave potrebni podaci te provede odgovarajuće vještačenje, uz naknadu parničnog troška tužitelju s kamatom od donošenja presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koju tužitelj namjerava naknadno specificirati, navodeći da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 186. b. st. 3. ZPP, odnosno nije ispunjen niti jedan uvjet iz citiranog članka. Budući da tužitelj raspolaže svim podacima potrebnim za postavljanje tužbenog zahtjeva budući da mu je sva dokumentacija dostavljena uključujući i početni otplatni plan, svi kasniji otplatni planovi i obavijesti o promjenama kamatne stope, a tužitelj koji je vršio uplate treba znati koliko je i kada je plaćao na ime mjesečnih anuiteta.

2.1. Nadalje, tuženik navodi da ne postoji valjana pravna osnova temeljem koje bi tuženik bio u obvezi dostaviti tužitelju zatražene podatke budući da je kredit u cijelosti otplaćen u srpnju 2017.

2.2. Tuženik podredno ističe prigovor zastare utuženih iznosa pozivajući se na odredbu čl. 226. st. 2. a u vezi sa st. 1. ZOO/05, koji predviđa zastarijevanje za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, radi čega je nastupila zastara svih navodnih tražbina tužitelja. U svezi prigovora zastare, nadalje navodi da ukoliko tužitelj kao pravnu osnovu svog potraživanja pronalazi u institutu stjecanja bez osnove, također je potraživanje u zastari, s obzirom da je istekao zastarni rok od pet godina, poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda RH izraženo u odluci Rev-x 183/11-2 od 16. listopada 2013.

2.3. Nadalje, tuženik je isticao prigovor da tužitelj nema pravo na vraćanje iznosa plaćenih po Ugovoru o kreditu, i to iz razloga jer je otplatom kredita u cijelosti isti Ugovor prestao postojati, odnosno više ne postoji dužničko vjerovnički odnos između stranaka, te stoga više i ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, i stoga se više iste ne mogu utvrđivati ništetnim, niti se temeljem njih može tražiti bilo kakvo plaćanje od tuženika.

2.4. Posebno tuženik ističe da tužitelj ničim nije dokazao da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu u pogledu načina promjene kamatne stope i valutne klauzule bile ništetne i u cijelosti osporava da bi se na ovaj konkretni slučaj mogla primijeniti presuda donesena u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Ovaj prigovor tuženik ističe iz razloga jer nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, i stoga se po tuženiku tužitelj uopće ne može pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u okviru kolektivnog spora koji se ne odnosi na ugovor o kreditu.

2.5. Posebno smatra da je pravna zaštita koja je pružena u kolektivnoj presudi pružena na apstraktnoj razini i da se ne može automatski primijeniti na konkretni Ugovor o kreditu, već da je upravo na tužitelju teret dokaza da je ništetna odredba Ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule. Pri tome smatra da je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja u trenutku sklapanja Ugovora. Ističe da u odnosu na sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu ispunjeni uvjeti za provođenjem testa poštenosti iz odredbe čl. 84. ZZP/03, niti uvjeti iz čl. 81. ZZP/03, da bi se ista odredba mogla utvrditi nepoštenom. Po tuženiku odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredba o valutnoj klauzuli ne mogu biti ništetne iz razloga jer iste nisu zabranjene, odnosno nisu protivne niti jednom prisilnom propisu, a osim toga po tuženiku su iste odredbe uočljive, jasne i razumljive.

2.6. Tijekom zaključenja Ugovora o kreditu tuženik tvrdi kako se tužitelja detaljno upoznalo s kreditnim proizvodom, uključujući i valutnu klauzulu, na koju okolnost je predlagao saslušanje javnog bilježnika i svjedoka.

2.7. Posebno se tuženik protivi zahtjevu tužitelja da se navodna preplata po osnovu ništetnih odredbi utvrdi primjenom početne ugovorene kamatne stope i tečaja za CHF u vrijeme isplate kredita, smatrajući da bi se u tom slučaju isti kredit pretvorio u kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom, a što nije bila volja ugovornih stranaka prilikom zaključenja Ugovora o kreditu.

3. Tužitelj u podnesku od 28. veljače 2020. koji je zaprimljen u sudu 3. ožujka 2020. očitujući se na navode iz odgovora na tužbu navodi da su navodi tuženika paušalni, te u suprotnosti sa zakonskim propisima i sudskom praksom.

3.1. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužitelj navodi da je isti neosnovan s obzirom na stav Vrhovnog suda RH izražen u presudi Rv-2245/17 od 20. ožujka 2018.

3.2. Nadalje tužitelj navodi da tuženik kao kreditor je u vrijeme zaključenja ugovora imao stručna znanja, a propustio je informirati tužitelja o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu i to naročito valutnu klauzulu CHF uz promjenjivu kamatnu stopu, što tužitelju kako prosječnoj osobi nije bilo poznato, a na okolnost svoje informiranosti predlagao je saslušanje sudužnika ČZ i založnog dužnika OZ, koji su bili prisutni kod sklapanja ugovora o kreditu.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. P-614/2019-6 od 3. ožujka 2020. objavljenim na ročištu naloženo je tuženiku da dostavi dokumentaciju koja se odnosi na Ugovor o kreditu što je tuženik učinio ujedno dostavivši podnesak od 9. ožujka 2020. koji je zaprimljen u sudu 13. ožujka 2020., navodeći da u trenutku sklapanja ugovora o kreditu tuženik nije imao nikakvu zakonsku niti ugovornu obvezu dati potrošačima neke propisane informacije prije sklapanja potrošačkih ugovora o kreditu, te se poziva na sudsku praksu izraženu u odlukama suda Europske unije u predmetu C-186/16 od 20. rujna 2017., C-415/11, C-51/17 od 20. rujna 2018., C-618/10 i C-488/11 od 30. svibnja 2013.

5. Tuženik u podnesku od 21. kolovoza 2020. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako je potraživanje po ugovor o kreditu prodano, o čemu je tužitelj obaviješten, te se poziva na sudsku praksu izraženu u presudi Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-193/2020 od 21. svibnja 2020.

6. Tužitelj u podnesku od 25. rujna 2020. navodi da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, pri tom ne osporava da je tuženik s trećom osobom, zaključio Ugovor o cesiji, s tim da je u konkretnom slučaju tuženik na treću osobu prenio samo dospjelu nenaplaćenu tražbinu, dok je tužitelj vršio uplate tuženiku sve do srpnja 2017.

7. Tuženik u podnesku od 26. veljače 2021. koji je zaprimljen u sudu 1. ožujka 2021. predlaže sudu da prihvati sudjelovanje treće osobe DDM Invest III AG u ovom postupku u svojstvu umješača, navodeći da je prije podnošenja tužbe obavijestio tužitelja o ustupu potraživanja s tim da isti nije prijavio svoje sudjelovanje u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika u smislu odredbe čl. 206. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP).

8. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu s lista 6-10 sudskog spisa, uvidom u aneks br. 1 Ugovor o kreditu s lista 11-12 sudskog spisa, uvidom u odgovor na zahtjev s lista 13 sudskog spisa, uvidom u priloženu sudsku praksu s lista 50-53 spisa, uvidom u priloženu stručnu literaturu s lista 54-98 spisa, uvidom u sudsku praksu s lista 99-125 sudskog spisa, uvidom u stručni članak s lista 126-141 spisa, uvidom u dokumentaciju s lista 142-269 spisa, uvidom obavijesti o promjenama kamatnih stopa s lista 299-301 sudskog spisa, uvidom u otplatni plan s pregledom prometa za klijenta s lista 302-331 sudskog spisa, uvidom u podatke iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu s lista 349-355 sudskog spisa, uvidom u obavijesti o promjenama kamatne stope s lista 380-382 sudskog spisa, uvidom u otplatni plan s lista 383-399 sudskog spisa, uvidom u ugovor o prijenosu sredstava osiguranja s lista 400-434 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke Marijane Ilišević s lista 512-517 sudskog spisa, uvidom u očitovanja sudskog vještaka Marijane Ilišević s lista 527-530 i s lista 683-684 sudskog spisa, te saslušanjem sudskog vještaka Marijane Ilišević i saslušanjem tužitelja.

9. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

10. Nesporno je da su tužitelj i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek zaključili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je tužitelju kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje novčani iznos od 116.300,00 CHF, s tim da je kredit isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da je kredit zaključen na rok otplate od 16 godina, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja Ugovora o kreditu iznosila 4,40% godišnje, s tim da je člankom 4. točka 1. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa, te da je ista promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.

11. Nesporno je da je tužitelj 18. prosinca 2009. s pravnim prednikom tuženika zaključio Aneks broj 1 uz Ugovor o kreditu kojim je određena kamata od 6,75%, te utvrđeno da glavnica kredita na dan 30. studeni 2009. iznosi 105.071,91 CHF.

12. Nesporno je da je tuženik kao cedent sklopio s DDM Invest III AG kao cesionarom 30. lipnja 2017. Ugovor o cesiji po kojem je cedent na cesionara prenio tražbinu iz Ugovora o kreditu.

13. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenog Ugovora o kreditu i Aneks Ugovora o kreditu i to konkretno članci kojima se određuje da se odobrava kredit u iznosu od 116.300,00 CHF koji će se otplaćivati, odnosno podmirivati u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB, na dan dospijeća odnosno plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, te kojima se određuje promjenjiva kamatna stopa koja će se mijenjati sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa ugovoru.

14. Sporna je pasivna legitimacija te je li nastupila zastara potraživanja tužitelja, te je li presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i prednika tuženika, te je li dopuštena preinaka tužbe.

15. Tuženik je pasivno legitimiran za period do sklapanja gore navedenog Ugovora o cesiji od 30. lipnja 2017. odnosno pasivno je legitimiran za sva potraživanja koja je tužitelj uplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu jer se Ugovorom o cesiji ustupa nenaplaćeno potraživanje u smislu odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015,– u daljem tekstu ZOO/05).

16. Nesporno je da je tužitelj podnio tužbu u smislu odredbe čl. 186. b. st. 3. ZPP-a što je mogao učiniti jer ne raspolaže s podacima niti stručnim znanjem da u tužbi bez pribavljanja potrebne dokumentacije i provedenog knjigovodstvenog vještačenja postavi kondemnatorni tužbeni zahtjev, stoga njegovo postavljanje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja podneskom od 12. ožujka 2025. u smislu odredbe čl. 186. b. st. 4. ZPP-a nije preinaka tužbe iz čl. 191. st. 1. ZPP-a nego je određivanje tužbenog zahtjeva nakon pribavljanja dokumentacije i provedenog dokaza knjigovodstvenim vještačenjem.

17. Postavljanje tužbenog zahtjeva podneskom od 25. travnja 2025. predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a budući da je tim podneskom tužitelj povećao postojeći tužbeni zahtjev nakon dodatnog očitovanja sudskog vještaka.

17.1. Temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

17.2. Sud ne pronalazi krivnju tužitelja budući da je tek dodatnim očitovanjem sudskog vještaka na primjedbe tužitelja utvrđeno da je dio sredstava tužitelju i jamcu naplaćen putem uskrata na FINI i u ovršnom postupku, radi čega je temeljem odredbe čl. 192. ZPP-a dopuštena preinaka tužbe.

18. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.

19. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetnu poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

20. Nesporno je nadalje među parničnim strankama da je Slavonska banka d.d. Osijek, a koja je sa tužiteljem zaključila sporni ugovor o kreditu tijekom 2008., pripojena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb i to temeljem ugovora o pripajanju od 18. lipnja 2008., a da je potom temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt- 16/22619-2, Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb nastavila svoje daljnje poslovanje pod nazivom Addiko Bank d.d. Zagreb.

21. Nesporno je također među parničnim strankama da Slavonska banka d.d. Osijek u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača i u vrijeme donošenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., nije postojala kao poseban pravni subjekt.

22. Sud smatra da se tužitelj može pozivati na pravna utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača bez obzira što za Slavonsku banku d.d. Osijek nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za način promjene kamatne stope i za način ugovaranja valutne klauzule. Naime, nesporno je da je kolektivna tužba za zaštitu interesa potrošača podnesena 2012., kada Slavonska banka d.d. Osijek nije postojala kao zaseban pravni subjekt, budući je ista tijekom 2008. pripojena Hypo Alpe-Adria Banci d.d. Zagreb koja je kao takva sudjelovala u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, a potom ista od 2016. nastavlja poslovati pod nazivom Addiko Bank d.d. Zagreb.

22.1. Uzimajući u obzir pravne učinke pripajanja koji su regulirani odredbom čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 11/93, 34/99, 121/99, 55/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19), odnosno da upisom pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, to onda proizlazi da je tadašnja Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb kao prednik ovdje tuženika preuzela sva prava i obveza tadašnje Slavonske banke d.d. Osijek, pa tako i obveze koje eventualno mogu nastati temeljem utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji je predmet ovoga spora.

23. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

24. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku, te koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj Rev 3142/18, od 19. ožujka 2019.

25. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti odredbi članka 4. Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, sud je primijenio odredbe ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tj. na dan 19. svibnja 2007. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.

26. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.

27. Analizirajući spornu odredbu članka 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru sukladno odlukama banke, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima.

28. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Ovakvo formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog Ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog Ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 4. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

29. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je odredba ugovora o kreditu o načinu izmjene kamatne stope nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna.

30. Kako je već naprijed navedeno da je o pitanju ništetnosti ovako formulirane odredbe o promjeni kamatne stope pravomoćno odlučeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i da utvrđenja iz iste presude vezuju i ovaj parnični sud u pojedinačno pokrenutom postupku potrošača, (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj: Rev-3142/2018, od 19. ožujka 2019.).

31. I u situaciji da pravomoćna presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i utvrđenja iz iste presude ne vezuju ovaj parnični sud u pojedinačno pokrenutom postupku potrošača, proizilazi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna temeljem odredbi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP-a, s obzirom da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila unaprijed formulirana od strane trgovca putem formuliranog standardnog ugovora trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Tuženik koji tvrdi da je njegov pravni prednik pojedinačno pregovarao sa tužiteljem, to je dužan dokazati, što nije učinio niti bi se to dokazalo saslušanjem svjedoka koje je predložio, s obzirom da je predložio saslušanje svjedoka koji nisu sudjelovali kod sklapanja Ugovora o kreditu, predložio je saslušanje svjedoka HZK i BZ sa adrese tuženika u Zagrebu, a iz Ugovora o kreditu vidljivo je da je u ime Slavonske banke podružnica u Vinkovcima kod sklapanja Ugovora o kreditu sudjelovao MZ i RZ, tako da se nije prihvatio niti prijedlog za saslušanjem trećeg svjedoka ZZ iz poslovnice tuženika u Vinkovcima koji iako sada radi kod tuženika u podružnici u Vinkovcima nije sudjelovala u sklapanju Ugovora o kreditu.

32. Tužitelj u svom iskazu navodi da je predmetni kredit trebao za renoviranje kuće te ga je namjenski potrošio a u toj kući i sada živi, a on i njegovi članovi obitelji nikada nisu imali obrt niti registriranu djelatnost u toj kući. Nadalje je naveo da je primao mirovinu u Slavonskoj banci, da je službeniku u toj banci rekao da treba kredit između 450.000,00 i 500.000,00 kn a on nakon što je provjerio tužiteljevu kreditnu sposobnost je rekao da može dobiti kredit u traženom iznosu te mu je službenik rekao da je za tužitelja najpovoljnije da sklopi ugovor o kreditu u CHF sa promjenjivom kamatnom stopom, radi čega se tužitelj kod njega interesirao što će se događati po pitanju kamate i tečaja CHF tijekom otplate kredita a službenik mu je rekao da nema razloga za zabrinutost te da se "masovno" dižu krediti pod takvim uvjetima, povjerovao je u ono što mu je rečeno te je nakon realizacije kredita isti u skladu sa ugovorenim odredbama počeo vraćati, rata mu je iznosila oko 3900 kn, međutim tijekom vremena rata je narasla na cca 6500 kn što nije mogao vraćati, radi čega mu je kreditor "blokirao" mirovinu. Tijekom vremena zbog situacije u kojoj se našao išao je kod kreditora te mu je rečeno da je "kredit prodan", a kredit i sada vraća pravnoj osobi kojoj je banka prodala potraživanje prisilnim putem u ovršnom postupku, naglasio je da kredit pod uvjetima kakav sam sklopio nikada ne bi sklopio da je znao daljnji razvoj događaja. U odnosu na aneks s lista 11-12 spisa naveo je da je pozvan u banku, a kada je došao, već ga je čekao pripremljen ankes uz obrazloženje da je ugovor tehničke naravi s obzirom da je Slavonska banka prodana u kojem uvjerenju je potpisao navedeni aneks kojeg je letimično pogledao a kada je tražio od službenika objašnjenje on mu je rekao da se tu nema što objašnjavati jer je riječ o ugovoru tehničke naravi, tako da sam vjerujući tom službeniku ankes i potpisao bez da je pravovaljano upoznat sa njegovim sadržajem od strane banke.

32.1. Na pitanje svog punomoćnika, tužitelj je naveo da mu službenik banke kod sklapanja ugovora o kreditu nije tumačio odredbe ugovora uključujući i odredbe o valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, te rizike sklapanja ovakvog ugovora s promjenjivom kamatnom stopom i valutom chf, te je naveo da se sve odvijalo vrlo brzo po principu uzmi ili ostavi. tužitelj je naglasio da je želio postaviti tom prilikom pitanja službeniku u banci koji mu je odgovorio da mu nema što tumačiti jer sve piše u ugovoru, tako da nije mogao pregovarati o uvjetima budući da ga je već dočekao pripremljeni ugovor.

32.2. Na pitanje tuženika tužitelj je naveo da je pokušao na brzinu jer se sve odvijalo vrlo brzo pročitati ugovor o kreditu međutim njemu kao osobi koja ima završena tri razreda osnovne škole ništa od navedenih odredbi nije jasno a što god je pitao službenika u banci on mu je rekao da to nije ništa bitno te da sklapa "sigurni kredit", a također je naveo i da se postupak kod javnog bilježnika odvijao velikom brzinom. Također je tužitelj naveo da on ne razumije značenje pojma tečaj, da mu je ugovor o kreditu prvi kredit kojeg je podigao, da ga nitko u banci prije potpisivanja ugovora nije upozorio da će mu rate kredite biti različite zbog promjene tečaja i kamate, a on ne zna razliku između fiksne i promjenjive kamatne stope, učinio je nespornim da tijekom otplate kredita nije tražio izmjenu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ali je tražio da mu se produži rok vraćanja da bi imao manju ratu što banka nije prihvatila, s tim da je naglasio da se interesirao u Slavonskoj banci kod sklapanja ovog ugovora o kreditu da li može dobiti kredit u kunama a rečeno mu je da je najbolje za njega da sklopi ugovor s valutnom klauzulom CHF.

33. S obzirom na iskaz tužitelja proizilazi da u ovom konkretnom slučaju tužitelj od strane kreditora nije u dovoljnoj mjeri informiran o ugovornim odredbama po kojima se mijenja kamatna stopa.

34. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu, što je sadržano u čl. 3. Ugovora o kreditu.

35. Nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

36. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda poslovni broj P- 1401/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

37. S obzirom na navedeno nesporno je da su ništetne odredbe i to u dijelu čl. 3. gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

38. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15 u daljem tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. c ZPP-a, kojom je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

39. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.

40. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača.

41. Ova presuda Vrhovnog suda RH bila je predmet ispitivanja i pred Ustavnim sudom RH i to upravo povodom podnese ustavne tužbe ovdje tuženika protiv presude Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., te je u ustavnosudskom postupku utvrđeno da je Vrhovni sud u osporavanoj presudi iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa pri tome dovodeći u vezu odredbu čl. 502. c ZPP-a o okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača zbog čega Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrđuje da takvo stajalište Vrhovnog suda nije neobrazloženo niti je proizvoljno.

42. S obzirom na gore navedeno, utvrđene su ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, a slijedom toga temeljem odredbi čl. 323. st. 1. ZOO/05, a u svezi s čl. 1111. ZOO/05, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora.

43. S obzirom na to da je odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na način primjene redovne kamate odredba o bitnom sastavnom dijelu ugovora, a koji je nesporno utvrđen ništetnim, potrebno je utvrditi može li se Ugovor o kreditu održati na snazi bez djelomično ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

44. Pri tome su mjerodavne odredbe čl. 87. ZZP/03, a prema kojoj odredbi je ništava nepoštena ugovorna odredba, dok prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ne povlači i ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, a podredno i opća odredba iz čl. 324. st. 1. ZOO-a, a prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

44.1. Iste odredbe potrebno je tumačiti na način da predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez ništetne odredbe prema kojoj se redovna kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora te se taj dio odredbe Ugovora o kreditu ima smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.

44.2. S obzirom na to da su stranke Ugovora o kreditu iskazale volju da se na isti ugovorni odnos primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a koja je u trenutku zaključenja Ugovora iznosila 4,40%, na ugovorni odnos se primjenjuje odredba o kamati po stopi u visini od 4,40% sve dotle dok se na zakonom pripisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatnih stopa.

44.3. Način na koji bi se mogle nadomjestiti odredbe Ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom je volja stranaka, zakon i odluka suda ili neke druge vlasti.

45. Stav je suda da u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12), a koji se primjenjuje od 19. listopada 2012., nije došlo do nikakvoga mehanizma promjene kamatne stope po nekoj od naprijed navedenih osnova kojom bi se dopunom ugovora nadomjestila ništetna odredba i na temelju kojeg bi tužena bila ovlaštena u razdoblju nakon sklapanja ugovora obračunati i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od 4,40%. Naime, nesporno je da odlukom suda nije došlo do intervencije u predmetni ugovorni odnos na način da se presudom dopunjava Ugovor o kreditu tako što bi sud odredio parametre za izračun promjenjive kamatne stope, a takva mogućnost intervencije suda nije ni bila predviđena odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji se primjenjuje na predmetni Ugovor.

45.1. Nadalje, niti zakoni koji su uređivali ovu materiju od dana sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i to počevši od Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te Zakona o potrošačkom kreditiranju, proizlazi da nije bilo nikakve zakonske intervencije u ugovorne odnose iz ugovora o potrošačkom kreditiranju bilo propisivanjem visine kamatne stope za određena razdoblja, propisivanjem najviše stope redovne kamate za određena razdoblja ili nekom drugom normom.

45.2. Zbog svega naprijed navedenog, a uzimajući u obzir pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatnih stopa, smatra se da je nužno primijeniti jedino poznatu i ugovorenu kamatnu stopu od 4,40% (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019.) i to počev od zaključenja Ugovora o kreditu.

46. Nesporno je da je 19. listopada 2012. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim Zakonom je zakonodavac intervenirao u obvezne odnose zasnovane na već postojećim ugovorima o potrošačkim kreditiranjima, pa je tako čl. 5. istog Zakona dodan čl. 11. a, koji glasi: "1. Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanje istih parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojem se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope." Po istoj zakonskoj odredbi parametri koji utječu na korekciju promjenjive kamatne stope mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik RH i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane.

46.1. Dakle, zakonom je naloženo banci da kod sklapanja ugovora definira parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope tako što će izabrati jedan od ponuđenih parametara promjenjivosti. Radi se o prisilnom propisu, pa su tuženik kao banka i tužitelj kao korisnik kredita nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. mogli u konkretnom slučaju nadomjestiti ništetnu odredbu o načinu promjene kamatne stope i to samo u skladu sa naprijed citiranim čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012., kojim se nadomješta ništetna odredba, i koji se primjenjuje na već postojeći ugovorni odnos samo za ubuduće dok traje isti ugovorni odnos.

47. Tijekom ovoga postupka tuženik uopće nije dostavio nikakve akte iz kojih bi bio vidljiv način formiranja kamatnih stopa sukladno čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

47.1. Dakle, definiranje jednog od parametara kao kriterija za donošenje odluke o načinu promjene kamatne stope nije samo po sebi dovelo do dopune Ugovora o kreditu i stoga tuženik nije mogao na taj način steći pravo potraživati kamatu po stopi višoj od 4,40% u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/2012, te se stoga i nakon stupanja na snagu istog Zakona ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019.).

47.2. Upravo iz tog razloga neosnovan je prigovor tuženika da se na ovaj način uzima kao da je tijekom cijelog trajanja otplate po zaključenom Ugovoru o kreditu među strankama ugovorena fiksna kamatna stopa, već upravo suprotno tome, s obzirom da je utvrđeno da je način izmjene tako ugovorene promjenjive kamatne stope bio ništetan, ovo je jedini odredivi postotak kamatne stope koje je bilo moguće primijeniti.

48. U odnosu na tečaj CHF s obzirom na gore navedeno valjalo je primijeniti tečaj važeći na dan isplate kredita.

49. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Marijani Ilišević koja u nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2024. navodi da je iznos anuiteta prema otplatnom planu uz Ugovor o kreditu iznosio 845,54 CHF, a primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 25.05.2007. godine u visini 4,428301 kuna za 1 CHF visina anuiteta iznosi 3.744,31kuna (496,96 EURA, 1 Euro=7,53450 kuna), da je tuženik svojim jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu tijekom otplate ovog kredita, tako da je kamata navedena u Ugovoru o kreditu od 4,40% povećana 1. rujna 2007. kamatna stopa na 5,40%, od 1. veljače 2008. na 5,80%, od 1. prosinca 2008. na 6,75% i od 1. prosinca 2010. na 6,50%, dok se visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala cijelo vrijeme otplate kredita.

49.1. Nadalje sudski vještak navodi da ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužitelja u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 26.9096.20 kuna, a primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 3.571,58 EURA, dok ukupna razlika u uplatama u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a u odnosu na početno ugovoreni tečaj CHF-a i naknadna smanjenja tečaja CHF-a u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi 326.58 kuna. a primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 43,34 EURA.

49.2. Vezano za podatke o tome koje iznose je tužitelj platio tuženiku s obzirom na navode tuženika da je za predmetni ugovor o kreditu sklopio ugovor o cesiji od 30. lipnja 2017., a koje iznose je platio trećoj osobi, sudski vještak navodi da nema podataka o navedenom, te isto nije bilo predmet vještačenja.

50. Tužitelj u podnesku od 9. travnja 2024. navodi da u nalazu i mišljenju nedostaje izračun razlike zbog promjene kamatne stope, te nedostaje izračun razlike zbog promjene tečaja nakon 30. lipnja 2017. kada je sklopljen Ugovor o cesiji, radi čega predlaže da sudski vještak dopuni nalaz i mišljenje u skladu sa primjedbama tužitelja.

51. Tuženik u podnesku od 29. travnja 2024. također navodi da u nalazu i mišljenju nedostaju iznosi koje je tužitelj platio tuženiku nakon 30. lipnja 2017., te ističe kako vještak nije prikazao metodologiju i način izračuna, radi čega se ne može provjeriti ispravnost i pravilnost izrađenog nalaza i mišljenja, ali je primijetio da je vještak prikazao pogrešne pojedine datume uplata, te da ukupne uplate vještak nije umanjio za naplaćene zatezne kamate i ostale troškove koji su vidljivi u dokumentu „Pregled prometa“, radi čega traži pisano očitovanje vještaka, a u privitku podneska tuženik je dostavio vlastitu simuliranu tablicu izračuna, koja je napravljena s namjerom provjere izračuna vještaka te traži očitovanje vještak na isto, te i nadalje ponavlja da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku kada je zatražio izračun "više plaćenog" uz primjenu tečaja CHF na dan isplate kredita uz primjenu kamatne stope od 4,40% godišnje, te da je eventualno moguće primijeniti kamatnu stopu koja je u tom razdoblju vrijedila za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom, iz razloga što je sud Ugovor o kreditu tumačio kao kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom.

52. Sudski vještak Marijana Ilišević na ročištu 11. veljače 2025. navodi da ostaje u cijelosti kod nalaza mišljenja, dalje navodeći da su joj bili dostupni podaci o uplata do 30. lipnja 2017., a izračun više plaćenog zbog promjene kamate navela je da može naknadno učiniti, radi čega je dostavila nalaz i mišljenje od 11. veljače 2025. koji je zaprimljen u sudu 21. veljače 2025. u kojem navodi da ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužitelja u odnosu na promjenu kamate i to uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatu u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene kamate, iznosi 35.270,31 kuna, a primjenom fiksnog tečaja konverzije za euro iznosi 4.681,17 €.

53. Sudski vještak Marijana Ilišević u nalazu i mišljenju od 27. veljače 2025. koji je zaprimljen u sudu 4. ožujka 2025. navodi da postoje naplaćeni iznosi po Ugovoru o kreditu od tužitelja temeljem ovršne isprave Ov-8266/07, tako da ukupna razlika u uplatama vršenim temeljem ovršne isprave Ov-8266/07 u odnosu na povećanje tečaja CHF-a odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja iznose 6.675,26 kuna, a primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 884,98 Eura, dok ukupna razlika u uplatama vršenim od strane sudužnika ČZ plaćenim temeljem ovršne isprave OV-8266/07 u odnosu na povećanje tečaja CHF-a iznose 10.778,45 kuna, a primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 1.430,54 Eura, a u tom periodu nije bilo tzv. negativne razlike zbog smanjenja tečaja CHF, tako da ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužitelja u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, plaćenim temeljem ovršne isprave Ov-8266/07 iznosi 17.453,71 kuna, a primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 2.315,52 EURA.

53.1. Ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužitelja UZ i sudužnika ČZ, plaćenim temeljem ovršne isprave Ov-8266/07, a koje nisu evidentirane u Pregledu prometa za klijenta, u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a iznosi 17.453,71 kuna, a primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 2.315,52 EURA.

54. Tužitelj u podnesku koji je zaprimljen u sudu 12. ožujka 2025. navodi da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, stoga specificira tužbeni zahtjev u kondemnatornom dijelu na način da potražuje od tuženika preplaćeni iznos na ime otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u visini od 4.681,17 € sa kamatama od uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa, dok s osnova preplaćenog iznosa koji je nastao uslijed povećanja tečaja, potražuje i iznos od 3.571,58 €, sa kamatom, također od uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa.

55. Tuženik u podnesku od 21. ožujka 2025. navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, u vidu povećanja vrijednosti predmeta spora na 8.252,75 EUR, kako je to učinio tužitelj podneskom, za što također ističe prigovor zastare.

56. Tužitelj u podnesku od 25. travnja 2025. navodi da je on sudužniku vratio od njega naplaćeni iznos, pa ga stoga potražuje od tuženika, s tim da ne potražuje iznose plaćene DDM INVEST III AG, tako da tužitelj prihvaća utvrđenje stalnog sudskog vještaka iz dopune nalaza i mišljenja, te temeljem iskazane razlike u iznosu od 2.027,11 €, u odnosu na povećanje tečaja CHF-a, tužitelj za taj iznos povećava svoju tražbinu iskazanu u specificiranom podnesku od 4. ožujka 2025., tako da tražbina po tom osnovu sada iznosi ukupno 5.598,69 € (3.571,58 + 2.027,11), koji iznos potražuje s kamatom od uplate svakog više plaćenog iznosa tako da u tom dijelu povećava tužbeni zahtjev sa do tada traženog iznosa od 3.571,58 eura.

57. Tuženik u podnesku od 5. svibnja 2025. navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, u vidu povišenja visine tužbenog zahtjeva, te i u odnosu na novi preinačeni dio tužbenog zahtjeva tuženik ističe prigovor zastare.

58. Sudski vještak Marijana Ilišević saslušana na ročištu 11. veljače 2025. navodi da ostaje u cijelosti kod nalaza mišljenja, kao i očitovanja na primjedbe tužitelja te je dalje navela da su joj nakon izrade nalaza i mišljenja postali dostupni podaci o uplatama do 30. lipnja 2017., dok je prilikom drugog saslušanja na ročištu 26. lipnja 2025. navela da ostaje kod nalaza i mišljenja i dostavljenih očitovanja, dalje navodeći da primjećuje da je tužitelj tužbeni zahtjev podneskom od 25. travnja 2025. po pitanju promjenjive kamatne stope postavio u skladu sa njezinim utvrđenjima iz očitovanja od 11. veljače 2025., a po pitanju valutne klauzule tužbeni zahtjev je uskladio sa prvotno dostavljenim nalazom i njezinim očitovanjem od 27. veljače 2025.

59. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti kao stručan i objektivan.

60. Cijeneći činjenicu da je utvrđena ništetnom ugovorna odredba Ugovora o kreditu, a temeljem koje je odredbe tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu po ugovoru o kreditu i valutnu klauzulu stav je suda da se u konkretnom slučaju na kondemnatorni zahtjev tužitelja ima primijeniti odredba članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima), a koja regulira institut stjecanja bez osnove i kojom je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno drugoj nadležnoj vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istoga članka propisano kako obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

61. Ocjenjujući prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat plaćenog s osnova povećanja stope zatezne kamate utvrđeno je da je prigovor neosnovan iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2019., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13. lipnja 2014., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

62. Ocjenjujući prigovor zastare za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat plaćenih iznosa zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu proizilazi da je prigovor tuženika neosnovan i to iz razloga jer je prema gore navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2019., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 15. lipnja 2018., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega je i odbijen prigovor zastare od strane tuženika u odnosu i na ovaj dio tužbenog zahtjeva.

63. U slučaju da presuda u tzv. slučaju franak ne obvezuje ovaj sud tada ne bi niti obvezivao zastarni rok koji se odnosi na pojedinačne parnice pokrenute temeljem navedene presude, te i u tom slučaju bio bi neosnovan prigovor zastare jer je člankom 328. ZOO/05 propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu, a kakav stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku sjednice građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

64. Radi gore navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude te je tuženik sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, a u svezi s odredbom čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN 11/93, 34/99, 121/99, 55/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19) kao društvo preuzimatelj Slavonske banke d.d. obvezan tužitelju vratiti zatraženi novčani iznos od 15.105,74 kn s naslova preplate zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje su zatražene od uskrate odnosno plaćanja koje je izvršio tužitelj te je kamata određena sukladno Uredbi o visini stope zateznih kamata (NN 72/02 i 153/04) i prema odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, dok je tijek zakonskih zateznih kamata koji je gore naveden određen sukladno odredbi čl. 1115. st. 1. ZOO- a, budući se u konkretnom slučaju tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

65. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

66. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 151. st. 1. i 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. ZPP-a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 u daljem tekstu Tarifa). Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi sastava zahtjeva banci za dostavu dokumentacije od 15. svibnja 2019. za što se temeljem Tbr. 37. Tarife mogao priznati iznos od 25 bodova, trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 3. ožujka 2020., 11. veljače 2025., 26. lipnja 2025. i 4. studeni 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 28. veljače 2020. u kojem se očitovao na odgovor na tužbu, sastav obrazloženih podnesaka od 25. rujna 2020., 5. travnja 2024., 29. siječnja 2025., 12. ožujka 2025. i 25. travnja 2025. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak. Nadalje tužitelju je priznat trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude za što se temeljem Tbr. 9. toč. 3. mogao priznati iznos od 50 bodova. Tužitelju je na radnje poduzete po ranijem punomoćniku priznat PDV i to za radnje poduzete do 25. rujna 2020. a nakon toga PDV nije niti zatražen uz navode da je sadašnji punomoćnik tužitelja izvan sustava PDV-a, tako da je tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat iznos od 2.562,50 eura.

66.1. Nadalje, tužitelju je priznat trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 250,00 eura, što ukupno iznosi s osnova parničnog troška tužitelja 2.812,50 eura.

67. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je tužitelj postavio zahtjev za naknadom ovog troška.

U Županji, 11. prosinca 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Hana Lukić Hob, odvjetnica iz Vinkovaca,

2. Odvjetničko društvo KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d.