REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

posl.br. P-5388/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marija Vujasin, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović, protiv tuženika Sigdom d.o.o., Zagreb, Ulica Andrije Žaje 27, OIB: 28009510726, koga zastupa punomoćnik Vladimir Matić, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 11. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Sigdom d.o.o., Zagreb, Ulica Andrije Žaje 27, OIB: 28009510726 da isplati tužiteljici PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Sigdom d.o.o., Zagreb, Ulica Andrije Žaje 27, OIB: 28009510726 da isplati tužiteljici PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška iznos od 1.129,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom bila u pregovorima za kupnju stana u [adresa] u [adresa] te je 11. srpnja 2024. uplatila tuženiku iznos od 4.000,00 eura na ime rezervacije za kupnju stana. Tužiteljica se e-mailom od 26. srpnja 2024. obavijestila tuženika da iz osobnih razloga odustaje od kupnje predmetnog stana te je pozvala tuženika da joj vrati iznos uplaćene rezervacije na isti račun s kojeg je i uplaćena. Tužiteljica je te razloge pojasnila u e-mailu. Nakon toga je tuženik 31. srpnja 2024. e-mailom odgovorio da odbija vratiti rezervaciju obzirom je ona dio kapare. Tužiteljica se dopisom i e-mailom 26. kolovoza 2024. putem punomoćnika obratila tuženiku prije podnošenja tužbe te ga je pozvala na povrat rezervacije. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 303 Zakona o obveznim odnosima (35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO) koji propisuje da se kapara ugovara i daje kao znak da je ugovor sklopljen a za postojanje kapare nije dovoljno da je jedna strana drugoj dala nešto u konkretnom slučaju rezervaciju u utuženom iznosu već je potrebno da su se ugovorne strane sporazumjele da se radi o kapari. To ugovaranje rezervacije kao kapare je izostalo. Tužiteljica navodi da je tuženik prema tužiteljici nastupio kao jača ugovorna strana te je kao trgovac koji je dužan prilikom sklapanja ugovora i ispunjavanja prava i obveza iz tog ugovora postupiti s pažnjom dobrog stručnjaka. Tuženik nema pravnu osnovu za držanje primljenog iznosa te ju je dužan sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a vratiti sa pripadajućim zakonskim kamatama prema odredbi čl. 1115 ZOO-a. Slijedom toga tužiteljica predlaže da sud donese presudu pobliže opisanu u točki I izreke ove presude te da naloži tuženiku da tužiteljici plati trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije uredna ni podobna za raspravljanje iz razloga što tužiteljica nije dostavila sudu niti jedan dokaz u svrhu svojih tvrdnji te se poziva na odredbu čl. 186 vezano uz odredbu čl. 106 Zakona o parničnom postupku. Predlaže da sud pozove tužiteljicu na otklanjanje navedenih nedostataka. Nadalje, tuženik navodi da tužiteljica nije priložila vjerodostojnu ispravu iz koje bi proizišla osnovanost tražbine. Poriče da su bili samo u pregovorima vezano za kupnju predmetnog stana već su ugovorili predmet kupoprodaje, čak i način isplate dijelova kupoprodajne cijene radi čega je potpisana rezervacija 11. srpnja 2024. te je slijedila uplata od strane tužiteljice u iznosu od 4.000,00 eura na ime rezervacije s kojim iznosom je zakaparila stan te se slijedom toga uplata rezervacije (kapare) smatra odustatninom. Tuženik navodi da je istu praksu primijenio i za ostale kupce stanova. Navodi da je tužiteljica obavijestila tuženika da odustaje od kupnje predmetnog stana, od toga je odustala bez ikakvog razloga te tužiteljica nema osnova za potraživanje iznosa rezervacije po odredbi čl. 1111 ZOO-a te primjene odredbe čl. 303 ZOO-a. Predlaže da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je nalog za uplatu od 11. srpnja 2024. (list 5 spisa), zahtjev za povrat rezervacije od 26. kolovoza 2024. (list 6 do 8 spisa), rezervacija stana od 11. srpnja 2024. (list 9 spisa), korespondencija stranaka od 28. srpnja 2024. (list 11 spisa), e-mailovi (list 12 do 14 spisa), saslušan je svjedok TC (list 42 spisa), tužiteljica kao stranka (list 42 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Uvidom u dokumentaciju koja je priložena u spis i to rezervaciju stana od 11. srpnja 2024. utvrđeno je da su stranke taj dokument potpisale dana 11. srpnja 2024. godine, da je u tom dokumentu unesen opis stana, cijena te pod stavkom „rezervacija“ iznos od 4.000,00 eura uplaćen na račun tuženika 11. srpnja 2024., a pod stavkom „ostatak“ i to a) 46.000,00 eura prilikom potpisa predugovora, b) 40.000,00 eura nakon završetka izvođenja grubih radova i c) 291.500,00 eura prilikom potpisa glavnog kupoprodajnog ugovora.

6. Uvidom u korespondenciju stranaka sud je utvrdio da se tužiteljica tuženiku dana 28. srpnja 2024. obratila e-mailom u kojem ga obavještava da odustaje od rezervacije stana zbog promijenjenih okolnosti te predlaže povrat predmetne rezervacije. Uvidom u međusobnu korespondenciju e-mailove tuženika od 6. rujna 2024. i 9. rujna 2024. utvrđeno je da tuženik tužiteljici na ime povrata rezervacije nudi iznos od 2.000,00 eura. Time je tuženik odgovorio na e-mail punomoćnika tužiteljice od 10. rujna 2024. kojim je tražila povrat cjelokupne rezervacije.

7. U ovoj pravnoj stvari saslušana je tužiteljica kao stranka te je navela da je u ljeto 2024. vidjela tablu na zemljištu gdje se planira gradnja gdje je bila dizalica na kojoj piše Armus te se obratila na telefonski broj na koji se javio TC te je odgovorio da je tuženik graditelj a to je firma u vlasništvu njegove punice a dizalica je vlasništvo firme njegovog oca. Tužiteljici je poslao idejno rješenje budućeg objekta gdje je odabrala stan i parkirno mjesto te je sa TC održala dva sastanka, pregovarali su oko cijene, znala je da još nema građevinske dozvole koja se očekivala. TC je tražio uplatu rezervacije ali joj nije objasnio da se to ima smatrati kaparom već je naveo da kaparu plaća naknadno u iznosu od 40.000,00 eura i da se tih 4.000,00 eura uračunava u kaparu nakon ishođenja građevinske dozvole i potpisa predugovora. Nakon uplate rezervacije postala je sumnjičava, te je iz obiteljskih razloga odustala od kupnje predmetnog stana. Obratila se TC, tražio je razloge odustanka a ona povrat rezervacije. Nakon što je u pregovore uključila punomoćnika tuženik joj je nudio ½ polovinu povrata iznosa ona je tražila 3/4 na što tuženik nije pristao. Vezano uz predmetni pravni posao kontaktirala je jedino sa svjedokom tako i kod potpisa rezervacije ali je na „rezervaciji“ bio potpis vlasnice tuženika JC.

8. Svjedok TC je naveo da nije zaposlenik tuženika već je zadužen za prodaju stanova u predmetnoj nekretnini. U bitnome potvrđuje iskaz tužiteljice u dijelu koji se odnosi na opis budućeg stana i parkirnog mjesta te činjenice da nije bila ishođena građevinska dozvola. Navodi da se stoga nisu sklapali predugovori već se uplaćivala rezervacija u iznosu 1% od kupoprodajne cijene a predugovor bi bio sklopljen nakon ishođenja građevinske dozvole. Potvrđuje e-mail korespondenciju koju je u iskazu opisala tužiteljica te da je direktorica tuženika tužiteljici namjeravala vratiti polovinu iznosa tvrdeći da je rezervacija dio kapare ali je tužiteljica nakon toga tražila ¾ i nije postignut dogovor. Tvrdi da je tužiteljici objasnio prije potpisa rezervacije da može odustati od kupoprodaje ali da gubi od rezervacije te ako tuženik odustane da je u obvezi vraćanja duple rezervacije te da je u samoj rezervaciji stana naveden način daljnje isplate.

9. Dakle, iz iskaza tužiteljice i svjedoka TC te dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da su stranke potpisale dokument „rezervacija“ temeljem koje je tužiteljica uplatila na račun tuženika iznos od 4.000,00 eura 11. srpnja 2024. godine te da je u stavkama tog dokumenta taksativno navedeno koji iznosi se uplaćuju na račun tuženika prilikom potpisa predugovora itd.

10. Prema odredbi čl. 376 st. 1 ZOO-a ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. U čl. 377 ZOO-a propisano je da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

11. Odredba čl. 268 ZOO-a propisuje mogućnost sklapanja predugovora na način da je to ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi glavni ugovor te propisu u obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora.

12. U čl. 303 st. 1 ZOO-a je propisano da ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanoviti iznos novca ili stanovitu količinu drugih izmjenjivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara) ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana ako nije što drugo ugovoreno.

13. Prema odredbi čl. 306 st. 1 ZOO-a je propisano da sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustanu od ugovora davanjem odustatnine. Odredbom čl. 307 st. 1 ZOO-a je propisano da kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora, a u st. 2 je propisano da ako odustane strana koja je dala kaparu gubi je a ako odustane strana koja je kaparu primila vraća ju u dvostrukom iznosu.

14. Dakle, dokument „Rezervacija stana“ od 11. srpnja 2024. godine ne sadrži niti jedan element temeljem kojeg bi se moglo zaključiti da je tužiteljica tuženiku uplatila iznos od 4.000,00 eura na ime kapare za koju je propisana stroga zakonska forma koja mora slijediti formu budućeg predugovora odnosno ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine a to je pisani oblik. Ista forma propisana je i za sklapanje predugovora.

15. Dakle, kao što je već naprijed navedeno sukladno citiranim zakonskim odredbama ZOO-a iz dokumenta „Rezervacija stana“ od 11. srpnja 2024. ne proizlazi da su stranke iz ovog predmeta sklopile bilo kakav ugovor a posebno nisu ugovorile kaparu niti kaparu kao odustatninu za koje je propisana stroga zakonska forma koja slijedi formu glavnog ugovora a to je pisani oblik, već dokument „Rezervacija stana“ predstavlja dobru volju da će tužiteljica jednog dana s tuženikom potpisati predugovor te glavni ugovor kad tuženik ispuni navedene uvjete iz tog dokumenta. Tuženik dakle, nije dokazao da je s tužiteljicom ugovorio kaparu a posebno ne kaparu kao odustatninu te tužiteljica osnovano zahtjeva u ovom predmetu povrat uplaćenog iznosa a temeljem stečenog bez osnove prema odredbi čl. 1111 ZOO-a. Dakle, zadržavanje uplaćenog iznosa od 4.000,00 eura na strani tuženika nema osnova u pravnom poslu odnosno taj iznos mu je uplaćen na temelju osnove koja je kasnije otpala, te ga je tuženik dužan tužiteljici vratiti. Tuženik je tužiteljici predmetni iznos dužan vratiti prema odredbi čl. 1115 ZOO-a sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja pa do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod I.

16. Tuženik je u odgovoru na tužbu neosnovano prigovarao da tužba nema sve elemente propisane u odredbi čl. 186 a vezano uz odredbu čl. 106 ZPP-a tužiteljica je dostavila sve dokaze kojima potkrepljuje svoje navode te dokaz „Rezervacija“, nalog tužiteljice za uplatu utuženog iznosa i korespondenciju stranaka.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

18. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, sastav podneska od 21.3.2025. prema tbr. 8 točka 1 – 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 2.4.2025. i 8.10.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, što ukupno iznosi 800,00 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 200,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu 43,23 eura i presudu 86,45 eura pa je sud tužitelju priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.129,68 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod II.

U Zagrebu, 11. prosinca 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika