Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 3142/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada K., K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u K., protiv tuženika S. B. iz K., OIB ..., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-3573/2022-2 od 17. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-157/2022-3 od 6. srpnja 2022., u sjednici održanoj 19. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
4. U prvom dijelu postavljenog pravnog pitanja tužitelj pita „je li organizator javne manifestacije odgovoran za naknadu štete osobi koja je napadnuta od strane treće osobe i pritom zadobila teške tjelesne ozljede izvan prijavljenog radnog vremena manifestacije te na prostoru koji ne obuhvaća prostor na kojem se ta manifestacija održava“.
5. Međutim, odgovornost organizatora javne manifestacije prema oštećeniku u ovome postupku nije predmet spora; ona je već utvrđena prethodno donesenim pravomoćnim odlukama po kojima je tužitelj (nesporno je) isplatio sveukupni iznos toj, trećoj osobi (oštećeniku). Naime, u toj su parnici stranke ovoga postupka bili (kao tamo tuženici) utvrđeni solidarnim dužnicima prema tom oštećeniku. Tužitelj sada, u ovoj parnici, upravo taj isplaćeni iznos potražuje od tuženika - osobe koja je u tim parnicama, sa ovdje tužiteljem, a tamo također tuženikom, utvrđena solidarnim dužnikom, sve u smislu čl. 1109. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 - dalje: ZOO).
6. Nadalje, u odluci na koju se, kao na razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP poziva tužitelj - a zapravo radi se o ukidnom rješenju istog drugostupanjskog suda donesenom u prethodnom tijeku ovoga parničnog postupka, poslovni broj Gž 3098/2016, od 3. studenog 2020. - nije izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo nepodudarno s onim iz pobijane odluke, a u pogledu odgovornosti organizatora javne manifestacije za naknadu štete osobi koja je napadnuta.
7. Također, tom se odlukom nije izrazilo drugačije pravno shvaćanje (od onog izraženog u pobijanoj odluci) u pogledu propitivanog prvim dijelom pitanja (v. toč. 4. ovoga obrazloženja), nego je njome prvostupanjska presuda (djelomično) ukinuta zbog nepotpunog utvrđenja činjeničnog stanja, koje je kasnije potpuno utvrđeno i dovelo je do promjene (kako činjenične tako i) činjeničnopravne situacije. Dakle, pravno je shvaćanje u pobijanoj odluci doneseno na temelju bitno drugačije činjeničnopravne situacije od one u prethodno donesenom ukidnom rješenju.
8. Stoga je za zaključiti da, osim što u tom dijelu navedeno pravno pitanje nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, nije naznačen niti razlog važnosti tog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a.
9. Drugim dijelom postavljenog pravnog pitanja tužitelj pita „da li tužitelj ima pravo na regresni zahtjev za isplatu solidarne obveze koja proizlazi iz pravomoćnih sudskih odluka u kojima je strankama iz ovog postupka naložena isplata naknade štete trećoj osobi, a koju je tužitelj kao jedan od solidarnih dužnika isplatio toj trećoj osobi.?“.
10. Međutim, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci nije da tužitelj nema pravo na regresni zahtjev od solidarnog dužnika utvrđenog drugim presudama (ovdje tuženika). Štoviše, u ovom je parničnom postupku prethodno čak i dosuđena (djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u prethodnom tijeku postupka) takva isplata tužitelju. U ovom se predmetu radi, kako je već navedeno o utvrđivanju udjela u šteti između pojedinih solidarnih dužnika, sukladno čl. 1109. ZOO.
11. Stoga, to pravno pitanje, u tom dijelu, nema utjecaja na odluku u sporu, a, čak i ako bi se uzelo da ima, moralo bi se dalje zaključiti da u odlukama na koje se tužitelj pozvao kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP nije izrazilo pravno shvaćanje drugačije od onoga koje je (u pogledu tog dijela pitanja) izrazio sud u pobijanoj odluci.
12. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 19. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.