REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: P-88/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po opunomoćeniku Korneliji Đuratović odvjetnici u [adresa] protiv tuženika-protutužitelja ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po opunomoćeniku Željku Damjancu odvjetniku u [adresa] radi utvrđenja prava vlasništva nakon održane javne rasprave zaključene 1.prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja-protutuženika OA odvjetnika u [adresa] i zamjenika opunomoćenika tuženika-protutužitelja LA **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1.Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik BA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnik u 58/100 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Ljušnjača, livada pov.7651 m2, oranica pov.1350 m2, ukupne pov. 9001 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tuženik-protutužitelj ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na ime i u korist tužitelja-protutuženika BA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 58/100 dijela k. č. br. [katastarska čestica] Ljušnjača, livada pov.7651 m2, oranica pov.1350 m2, ukupne pov. 9001 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve temeljem ove presude, sve u roku od 15 dana.

2.Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi izvršiti uknjižbu prava suvlasništva za korist tužitelja-protutuženika BA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kako je opisano u točki I izreke.

3.Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate.

II Prihvaća se protutužbeni zahtjev protutužitelja koji glasi:

1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da preda tuženiku–protutužitelju TA OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dio oduzetog posjeda njegove nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u djelu njene površine od 5.528 m2, koji dio je označen na skici izmjere društva Geo Agent d.o.o. izrađene po odgovornoj osobi za obavljanje stručnih geodetskih poslova Mladenu Kao dipl. ing. Geod. od 29. rujana 2025. a koja skica je sastavni dio ove presude, likom omeđenim ljubičastom , zelenom i crvenom linijom, te mu se nalaže da ukloni sedam postavljenih betonskih stupića visine cca 1m, označeni na skici izmjere kvadratićima plave boje brojevima 30,31,32,33,34,35 i 36, te mu se zabranjuje svako ovakvo ili slično buduće uznemiravanje ove tuženikove – protutužiteljeve nekretnine.

2. Tužitelj –protutuženik BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je naknaditi tuženiku –protutužitelju TA OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog postupka u iznosu od 2.507,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos dosuđenih troškova po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućim od dana presuđenja pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 2.travnja 2024. tužitelj BA podnio je tužbu ovom sudu navodeći da je tuženik ĐA formalno upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi livada ljušnjača, ukupne površine 9001 m2. Formalno odnosno upisano stanje ne odgovara stvarnom faktičnom stanju stvari. Tužitelj je kao kupac ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 05. siječnja 2024. godine stekao izvanknjižno vlasništvo i posjed na dijelu predmetne nekretnine od prednika HA, a koji je fizički odvojen.

1.1. Nadalje navodi da je tužiteljev prednik vlasništvo i posjed stekao od svojih roditelja, a koji su se nalazili u mirnom, zakonitom i poštenom posjedu od 1970. godine, tj. od donošenja Rješenja o komasaciji posjeda od 29.10. 1970 te ga do dana sklapanja kupoprodajnog ugovora s kupcem ovdje tužiteljem nitko nije smetao u vršenju posjeda. Shodno navedenom tužiteljev posjed je zakonit, pošten i istinit.

1.2. Tužitelj će specificirati svoj tužbeni zahtjev o kojem djelu površine se točno radi i identificirati ga po točkama nakon provedenog očevida i vještačenja od strane ovlaštenog geodetskog vještaka. Kako su ispunjene zakonske pretpostavke za originarnim stjecanjem prava vlasništva glede kvalitete i trajanja posjeda, tužitelj predlaže da se nakon provedenog sudskog postupka prihvati tužba i tužbeni zahtjev.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu od 27.svibnja 2024. naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da nije točno da je tuženik samo formalno upisan kao vlasnik sporne nekretnine. Dalje navodi da prema podacima zemljišnih knjiga, Katastarskog opereta, tužiteljev prednik ŽA niti njegovi prednici, nikad nisu bili evidentirani u zemljišnim knjigama kao vlasnici niti kao posjednici u katastarskom operetu sporne nekretnine, pa prema tome nisu bili niti predmjevani vlasnici u smislu članka 166. Zakona o vlasništvo i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu ZVDSP), kako se iznosi u tužbi. Tužitelj je očigledno zaključio kupoprodajni ugovor sa nevlasnikom slijedom čega temeljem tog ugovora niti je stekao niti je mogao steći kakvo pravo na spornoj nekretnini. Dakle očigledno da temeljem pravnog posla na koji se tužitelj poziva nije došlo do stjecanja vlasništva u smislu čl.115. i 119. ZVDSP-a.

2.1. Što se tiče navoda da je sporni neidentificirani dio predmetne nekretnine fizički odvojen od preostalog dijela iste tuženiku tako nešto nije poznato niti je ta tvrdnja istinita. Naime tuženik je primitkom tužbe ( ne prije 14. svibnja ove godine, saznao od zakupnika Blim Drage koji je kao zakupnik u neposrednom posjedu sporne nekretnine temeljem ugovora o zakupu od 08.05.2015., da je nepoznata mu osoba na dijelu predmetne nekretnine i to po cijeloj njenoj dužini a u širini od cca 15,5 metara zasadila ranijih godina kukuruz koji je zapušten, a o čemu ga zakupnik nije informirao, niti poduzimao kakve radnje za prestanak uznemiravanja tog dijela sporne nekretnine. Očigledno je dakle da je opisanu radnju uznemiravanja oduzimanjem dijela posjeda poduzeo tužitelj ili pak treća osoba po njegovom nalogu a riječ je o samovlasnom smetanju posjeda i uznemiravanju prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini. Tako stečeni posjed još uvijek nije posto miran u smislu članka 189.st.2. ZVDSP-a. Tuženik inače živi i radi Republici Srbiji, tako da on sadržaj posjeda sporne nekretnine vrši putem svog zakupnika, koji ga nikada prije nije obavijestio o navodnom fizičkom odvajanju dijela sporne nekretnine.

2.2. Dakle, kako je navedeno niti iz jedne isprave na koju se poziva tužitelj a niti iz isprava koje u dokaz svojih tvrdnji prilaže tuženik u odgovoru se ne može zaključiti da bi tužitelj bio zakoniti, pošteni i istiniti posjednik sporne nekretnine, u smislu čl.18. ZVDSP-a. Naime, tužitelj nema valjanog pravnog temelja za posjed (pravo na posjed) kao niti za stjecanje vlasništva po osnovu dosjelosti, u smislu članka 159. ZVDSP-a. budući nikada nije imao kakvoću posjeda potrebnu za stjecanje vlasništva po tom osnovu niti je protekao zakonom predviđeni tijek vremena za to. Iz činjeničnih navoda nije vidljivo da bi na koji drugi zakonom predviđeni način stekao pravo posjeda tog dijela nekretnine, a također nije vidljivo iz činjeničnog supstrata tužbe niti iz isprava na koje se poziva tužitelj da posjed nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom odnosno zlouporabom povjerenja. Konačno da posjed nije pošten neoborivo dokazuju upravo isprave na koje se poziva tužitelj a posebno rješenje o komasaciji za Vernot Stjepana i Vernot Alojza, prednika prodavatelja po kupoprodajnom ugovoru na koji se poziva tužitelj. Naime iz navedenog rješenja jasno je vidljivo da sporna nekretnina nije bila obuhvaćena postupkom komasacije u odnosu na navedene osobe niti im je dodijeljena komasacijom. Isto tako tužiteljevi prednici odnosno njegov prodavatelj nikada nigdje nije bio evidentiran kao posjednik spornog dijela nekretnine a taj posjed im tuženik odnosno njegovi prednici nikada nisu predali. Kako je navedeno sam tuženik je spornu nekretninu valjanim pisanim ugovorom dao u zakup i to predloženom svjedoku NA, koji u odnosu na ovu nekretninu ostvaruje i poticaje kod nadležne Agencije za plaćanja u poljoprivredi a prije njega u posjedu iste je bio predloženi svjedok EA, odnosno njegova obitelj, a ovi ga nikada nisu upoznali da bi spornu nekretninu koristio tužiteljev prodavatelj u bilo kojem njenom dijelu.

2.3. Slijedom iznesenog tužbeni zahtjev je neosnovan te se predlaže da ga sud odbije u cijelosti i naloži tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku. Sam tužitelj navodi u tužbi da je sporni inače neidentificirani dio sporne tužiteljeve nekretnine fizički odvojen, a što je tuženik saznao kada je zaprimio tužbu, nakon čega je o toj činjenici kontaktirao zakupnika, koji ga je izvijestio da je na dijelu te nekretnine njemu nepoznata osoba po cijeloj dužini a u širini od cca 15,5 metara, od međe sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je upisana kao put u vlasništvu Općine Jakšić – javno dobro u općoj, zasadila sada zapušteni kukuruz te mu time oduzela dio posjeda ove nekretnine, što predstavlja uzurpiranu oduzetu površinu od cca najmanje 5.270 m2.

2.4. Budući je tužitelj – protutuženik na opisani način oduzimanjem dijela sporne nekretnine uznemirava tuženika – protutužitelja u vršenju sadržaja prava vlasništva na istoj, temeljem članka 161. i 162. ZVDSP-A, tuženik –protutužitelj podnosi protutužbeni zahtjev te predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tužitelju-protutuženiku da ukloni zapuštene ostatke nasada kukuruza te neovlašteno postavljene međašne znakove, te da mu se zabranjuje svako ovakvo ili slično buduće uznemiravanje ove tuženikove – protutužiteljeve nekretnine.

3. U odgovoru na protutužbu tužitelj-protutuženik navodi da tužitelj-protutuženik svoje pravo vlasništva temelji na odredbi članka 159. ZVDSP-a kojom je propisano dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Dakle, navedenom odredbom je propisan originarni način stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a tužitelj-protutuženik je u tužbi predložio dokaze na okolnost da su sve pretpostavke koje su zakonom propisane i ispunjene jer da je njegov posjed samo i pošten, protekao je rok propisan zakonom, slijedom čega je tužitelj stekao pravo vlasništva temeljem samog zakona. Tužitelj-protutuženik se protivi tužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja usmjerenom na predaju predmetne nekretnine u posjed, u cijelosti jer smatra da je njegov tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva osnovan. Ostaje kod činjenica i dokaza predloženih u tužbi.

4. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je sklopljen između prodavatelja ŽA i kupca ĆA, rješenje o komasaciji posjeda, izvadak iz zemljišne knjige, prijepis posjedovnog lista, ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta koji je sklopljen između zakupodavatelja ĐA i zakupoprimatelja IA, saslušao je svjedoke IA, CA, UA, SA, EA, tužitelja-protutuženika ĆA, tuženika-protutužitelja ĐA, provedeno je vještačenje po vještaku geodetske struke Mladena Kao, proveden je očevid na licu mjesta te je pročitana ostala dokumentacija koja prileže spisu.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Protutužbeni zahtjev protutužitelja je osnovan.

7. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 dalje u tekstu: ZPP) sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

8. Među parničnim strankama nije sporno da se na dijelu kč. br. [katastarska čestica] u naravi Livada Ljušnjača k. o. [katastarska općina] nalaze betonski stupići koje je postavio tužitelj kao crtu razgraničenja između nekretnine za koju tvrdi da pripada njemu kao vlasniku i tuženiku u površini koju treba identificirati geodetski vještak.

9. Sporno je u ovom postupku da li tužitelju pripada dio površine upisane kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi Livada Ljušnjača k. o. [katastarska općina], ako mu pripada po kojoj je osnovi stekao prednik tužitelja rješenjem o komasaciji od 29.listopada 1970. ili temeljem dosjelosti.

10. Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, a kako to i propisuje odredba čl. 219. ZPP-a.

11. Za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe ZVDSP-a. Člankom 159.st.1 ZVDSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredom čl. 159. st 3. ZVDSP-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a odredbom st. 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija jedinice lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću tih stvari tek pošto je njegov barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga propisanoga u čl. 159. st. 2. i 3. ZVDSP-a.). Odredbom članka 161. ZVDSP-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno. Dok je člankom 162. istog zakona navedeno da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Zakon o zemljišnim knjigama ( NN broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24 dalje u tekstu ZZK u članku 209.ZZK-a navodi da se pojedinačni ispravni postupak pokreće na prijedlog osobe koja ima pravni interes dok je stavkom 4. istog članka navedeno da se prijedlogu iz stavka 1. ovoga članka treba priložiti isprave iz kojih proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka odnosno isprave kojima se dokazuje osnovanost prijedloga (npr. isprave o prijenosu ili osnivanju knjižnih prava u korist podnositelja prijedloga koje ne ispunjavaju sve pretpostavke za valjanost tabularne isprave, izvaci iz katastra zemljišta o posjedniku nekretnine, javno ovjerovljene izjave zemljišnoknjižnog vlasnika ili njegovih nasljednika kojima se potvrđuje pravo predlagatelja i sl.).

12. Vezano za izjavu tužitelja da je tuženik samo formalno upisan kao vlasnik sporne nekretnine, Sud je mišljenja da tužitelj nije dokazao da je prednik tužitelja bio vlasnik sporne nekretnine. Iz rješenja o komasaciji od 29.listopada 1970. proizlazi da su predniku tužitelja nadjeljena kč. br. [katastarska čestica] Oranica Gradina u k. o. [katastarska općina] a ne sporna nekretnina. Sud smatra da postoji i najmanja vjerojatnost da bi upis vlasništva sporne nekretnine bio pogrešan tužitelj bi u skladu sa odredbama čl.209. ZZK-a bio legitimiran na pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka. No za to nema pretpostavki jer iz dokaza koji se prilažu u tužbi ne proizlazi niti vjerojatnost, predviđena čl.208.st.3. ZZK, da bi tužitelju pripadalo pravo vlasništva koje je predmetom ovog spora. Prema podacima zemljišnih knjiga, Katastarskog opereta, tužiteljev prodavatelj ŽA niti njegovi prednici, nikad nije bio evidentiran u zemljišnim knjigama kao vlasnik niti kao posjednik u katastarskom operetu sporne nekretnine, pa prema tome nije bio niti predmjevani vlasnik u smislu članka 166.ZV-a. Tužitelj je očigledno zaključio kupoprodajni ugovor sa nevlasnikom slijedom čega temeljem tog ugovora niti je stekao niti je mogao steći kakvo pravo na spornoj nekretnini . Što se tiče navoda da je sporni neidentificirani dio predmetne nekretnine fizički odvojen od preostalog dijela iste, Sud je proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudskog vještaka-geodeta, saslušanjem svjedoka i stranaka.

13. Svjedok IA koji je saslušan pred ovim sudom 10.lipnja 2025. naveo je da navedenu parcelu obrađuje od 1991. ili 1992. godine, s prekidom od 2011. do 2016. godine, pa dalje do današnjeg dana, iako je u ugovoru o zakupu navedeno da je sklopljen zakup 2015. Čekao je da FA prekine zakup, pa je on stupio na njeno mjestu. ŽA je bio vlasnik parcele s lijeve strane kanala, dok je ĐA bio vlasnik parcele desno od kanala, a to mu je poznato iz stanja zemljišnih knjiga i stanja na terenu. Svjedok je iskazao da ga od 1991 do 2011. nitko nije smetao u posjedu nekretnine, a da je nakon toga stupila u posjed FA, te izjavljuje da od 2016. 2017. pa nadalje obrađuje zemlju, ali ne u onom opsegu kao prvotno, budući da je vidio da je dio čestice uzurpiran od strane trećih osoba. Svjedok je naveo da je na početku bilo uzurpirano oko 9 i pol metara u širinu i to dio do kanala, a da bi došlo otprilike do 14 i pol metara, tj. otprilike polovica zemljišta. Uzurpator je bio RA koji mu je rekao da to radi za tužitelja BA. Navedene nepravilnosti prijavljivao je policiji, kao i Agenciji za plaćanje, koji su mu rekli da nemaju veze s tim, odnosno da je to pitanje vlasništva, koje je potrebno utvrditi kod suda.

14. Svjedok EA koji je saslušan pred ovim sudom 10.lipnja 2025. naveo je da je predmetnu nekretninu obrađivao DA, pored čestice se nalazi kanal, uz cijelu česticu. DA je obrađivao česticu prije 2000. godine pa do 2013. ili 2014. kada je preuzeo IA. Koliko mu je poznato predmetnu nekretninu i dalje obrađuje IA.

15. UA je na glavnoj raspravi koja je održana 10.lipnja 2025. naveo da trenutno parcelu obrađuje BA, i to otprilike 15-tak metara širine ali ne može reći o kojoj točno površini se radi. Zajedno s bratom SA obrađivao je tu parcelu od 1980-tih godina, pa do otprilike 2000. godine, a od 2000. zemlju obrađuje BA u kontinuitetu, te može iskazati da ga nitko nije smetao u posjedu, kao niti njih do 2000. godine. Također je iskazao da IA, kao niti FA i DA nisu obrađivali navedenu parcelu.

16. SA je na glavnoj raspravi koja je održana 10.lipnja 2025.naveo da se sporna nekretnina nalazi duž kanala, nije mu poznata površina, kao niti dužina zemlje. Uslugu oranja, kao i ostalih radova vršio je njegov otac, brat i on kao pomoć prijatelju, dok je plodove ubirao ŽA i njegova obitelj. To je bilo razdoblje 1980. -tih godina, dok je BA nije počeo obrađivati. Naveo je nije nikada vidio IA niti druge osobe da obrađuju navedenu parcelu.

17. CA je na glavnoj raspravi koja je održana 10.lipnja 2025. naveo da se sporna nekretnina nalazi duž kanala 200-tinjak metara, širine 15-tak metara. Nije mu poznata činjenica tko je vlasnik predmetne nekretnine, ali mu je poznato tko je bio u posjedu te nekretnine, a to je bila obitelj Vernot, otprilike od 1980-tih godina. Obitelj DA nije bila u posjedu, odnosno da nije obrađivala tu zemlju. ŽA, kao i njegova obitelj bili su u posjedu od 1980-tih pa do otprilike 1997. ili 1998. Nakon 2000.-tih zemlju su obrađivali IA, obitelj DA, a BA je posjednik unazad 7-8 godina.

18. Svjedok VA je na glavnoj raspravi koja je održana dana 10.lipnja 2025. naveo da se nekretnina nalazi duž kanala, 300-tinjak metara, širine 15-tak metara. Susjednu parcelu obrađuje IA, a nije mu poznato vlasništvo te parcele. Spornu nekretninu obrađuje BA, prije njega nekretnina je bila u posjedu ŽA, a ŽA su obrađivali zemlju obitelj SA, a to mu je poznato zato što se njegova nekretnina nalazi blizu sporne nekretnine. Predmetna nekretnina u posjedu je bila ŽA prije Domovinskog rata, kao što je i sam naveo a to mu je bilo poznato jer u vlasništvu ima susjednu nekretninu cca 100-tinjak metara od sporne nekretnine.

19. Tužitelj BA naveo je da prednika ŽA koji je bio vlasnik nekretnine poznaje cijeli svoj život. Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sklopili su u siječnju 2024. Od 2001. godine osobno pomaže ŽA u obavljanju kućnih poslova, kao i poljoprivrednih poslova. Od 2001. godine obrađivao je dio poljoprivrednog zemljišta kraj njegove kuće na adresi [adresa], te sporno zemljište, kao i livadu u predjelu Popove livade. Njemu je ŽA rekao da je njegova obitelj u posjedu tog zemljišta od komasacije 1970. godine, da je to zemljište pripalo njemu obiteljskom podjelom, a da je bratu bila isplaćena naknada. Predmetna dokumentacija od komasacije kojom je on raspolagao je predana u spis na temelju koje on polaže pravo vlasništva na spornoj nekretnini.

20. Tuženik ĐA naveo je da je on nasljednik sveukupne imovine iza pok. oca GA i bake MA. Što se tiče predmetne nekretnine navodi da je njegov otac GA i baka MA stekli temeljem komasacije koja je provedena 1970-tih godina, kada je zamijenjeno zemljište i dodijeljena im u vlasništvo čestica koja je predmet ovog postupka. Njegov otac je umro 1992., a baka 1993. godine, sporovi o nasljedstvu su se vodili dužni niz godina, a končano rješenje o nasljeđivanju je doneseno 2013., ili 2014, te je utvrđeno da je on suvlasnik sa njegovim bratom svako u 1/2 dijela. Brat je 2018. godine darovnim ugovorom svoj nasljedni dio u 1/2 dijela poklonio njemu, tako da je on postao vlasnik u cijelosti. Za konkretnu česticu zna da ju je baka dala PPK Kutjevu u arendu da se obrađuje, te je PPK obrađivalo tu česticu dok nije došlo do pretvorbe vlasništva. Baka mu nikad nije spominjala da bi netko osporavao vlasništvo te čestice, niti smetao u posjedovanju. Nakon što je PPK prestao obrađivati zemlju baka je dala česticu u arendu IA, koji je obrađivao sa prekidima. Navedenu česticu obrađivala je i obitelj DA. Nakon što je on naslijedio česticu, svoju polovinu dijela dao je IA u zakup, a i ostale čestice koje su bile u njegovom vlasništvu, te su sklopili ugovor o zakupu 2013. ili 2014., kada je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno.

21. Sud je 29.rujna 2025. obavio očevid zajedno s vještakom geodetske struke te naložio vještaku da identificira nekretninu za koju tvrdi tužitelj da je u njegovom vlasništvu. Nalaz i mišljenje sudski vještak je dostavio 6.prosinca 2025. na koji stranke nisu imale primjedbe niti su tražili da se sudski vještak sasluša na glavnoj raspravi koja je bila održana 1.prosinca 2025. Geodetsko vještačenje je provedeno stručno i objektivno. Opunomoćenik tuženika-protutužitelja 15.listopada 2025. specificirao je protutužbeni zahtjev tražeći od suda da tužitelj- protutuženik BA preda tuženiku–protutužitelju TA OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dio oduzetog posjeda njegove nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u djelu njene površine od 5.528 m2, koji dio je označen na skici izmjere društva Geo Agent d.o.o. izrađene po odgovornoj osobi za obavljanje stručnih geodetskih poslova Mladenu Kao dipl. ing. Geod. od 29. rujna 2025. a koja skica je sastavni dio ove presude, likom omeđenim ljubičastom , zelenom i crvenom linijom, te mu se nalaže da ukloni sedam postavljenih betonskih stupića visine cca 1m, označeni na skici izmjere kvadratićima plave boje brojevima 30,31,32,33,34,35 i 36, te mu se zabranjuje svako ovakvo ili slično buduće uznemiravanje ove tuženikove – protutužiteljeve nekretnine. Dok je opunomoćenik tužitelja-protutuženika 25.studenog 2025. specificirao tužbeni zahtjev tražeći od suda da se utvrdi da je tužitelj-protutuženik BA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnik u 58/100 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Ljušnjača, livada pov.7651 m2, oranica pov.1350 m2, ukupne pov. 9001 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tuženik-protutužitelj ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na ime i u korist tužitelja-protutuženika BA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 58/100 dijela k. č. br. [katastarska čestica] Ljušnjača, livada pov.7651 m2, oranica pov.1350 m2, ukupne pov. 9001 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve temeljem ove presude, sve u roku od 15 dana.

22. Iskazima svjedoka koji su saslušani pred ovim sudom, Sud vjeruje u onom dijelu kada su iskazivali da nisu upoznati na koji način je prednik tužitelja stekao pravo vlasništva. Sud ne prihvaća iskaze svjedoka UA i SA i CA koji su iskazali da IA, kao niti FA i DA nisu obrađivali navedenu parcelu jer to nije logično niti uvjerljivo i sam tužitelj u podnesku od 21.listopada 2024. navodi da je zatekao osobu koja prema uputi IA započela s oranjem spornog dijela nekretnine. Zakupoprimatelj IA je imao potpisan ugovor o zakupu s zakupodavateljem ĐA za kč. br [katastarska čestica] u naravi livada ljušnjača, površine 9001 m2. Sud je prihvatio njegov iskaz kao neposredno uvjerljiv, logičan i sukladan da od 2016. 2017. pa nadalje obrađuje zemlju, ali ne u onom opsegu kao prvotno budući da je dio bio uzurpiran da je na početku bilo uzurpirano oko 9 i pol metara u širinu i to dio do kanala, a da bi došlo otprilike do 14 i pol metara, tj. otprilike polovica zemljišta, što potvrđuje i sam nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Sud je prihvatio dio iskaza svjedoka da BA posjeduje sporni dio nekretnine unazad 7-8 godina.

23. Sukladno odredbi članka 159.stavka 1 ZVDSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredom čl. 159. st 3. ZVDSP-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a odredbom st. 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija jedinice lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću tih stvari tek pošto je njegov barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga propisanoga u čl. 159. st. 2. i 3. ZVDSP-a.

24. Dakle, kako je navedeno niti iz jedne isprave na koju se poziva tužitelj ne može se zaključiti da bi tužitelj bio zakoniti, pošteni i istiniti posjednik sporne nekretnine, u smislu čl.18. ZVDSP-a. Naime, tužitelj nema valjanog pravnog temelja za posjed (pravo na posjed) kao niti za stjecanje suvlasništva po osnovu dosjelosti, u smislu članka 159. ZVDSP-a. Budući nikada nije imao kakvoću posjeda potrebnu za stjecanje vlasništva po tom osnovu niti je protekao zakonom predviđeni tijek vremena za to. Tužitelj je sklopio kupoprodajni ugovor s ŽA, **.**.2024. Iz činjeničnih navoda nije vidljivo da bi na koji drugi zakonom predviđeni način stekao pravo posjeda tog dijela nekretnine, a također nije vidljivo iz činjeničnog supstrata tužbe niti iz isprava na koje se poziva tužitelj da posjed nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom odnosno zlouporabom povjerenja. Konačno da posjed nije pošten neoborivo dokazuju upravo isprave na koje se poziva tužitelj a posebno rješenje o komasaciji za Vernot Stjepana i Vernot Alojza, prednika prodavatelja po kupoprodajnom ugovoru na koji se poziva tužitelj. Naime iz navedenog rješenja jasno je vidljivo da sporna nekretnina nije bila obuhvaćena postupkom komasacije u odnosu na navedene osobe niti im je dodijeljena komasacijom. Isto tako tužiteljevi prednici odnosno njegov prodavatelj nikada nigdje nije bio evidentiran kao posjednik spornog dijela nekretnine a taj posjed im tuženik odnosno njegovi prednici nikada nisu predali. Kako je navedeno sam tuženik je spornu nekretninu valjanim pisanim ugovorom dao u zakup i to predloženom svjedoku NA, koji u odnosu na ovu nekretninu ostvaruje i poticaje kod nadležne Agencije za plaćanja u poljoprivredi a prije njega u posjedu iste je bio predloženi svjedok EA, odnosno njegova obitelj, a ovi ga nikada nisu upoznali da bi spornu nekretninu koristio tužiteljev prodavatelj u bilo kojem njenom dijelu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

25. Tuženik-protutužitelj protutužbenim zahtjevom traži da mu tuženik preda dio oduzetog posjeda njegove nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u djelu njene površine od 5.528 m2, koji dio je označen na skici izmjere društva Geo Agent d.o.o. izrađene po odgovornoj osobi za obavljanje stručnih geodetskih poslova Mladenu Kao dipl. ing. Geod. od 29. rujna 2025. a koja skica je sastavni dio ove presude, likom omeđenim ljubičastom , zelenom i crvenom linijom, te mu se nalaže da ukloni sedam postavljenih betonskih stupića visine cca 1m, označeni na skici izmjere kvadratićima plave boje brojevima 30,31,32,33,34,35 i 36, te mu se zabranjuje svako ovakvo ili slično buduće uznemiravanje ove tuženikove – protutužiteljeve nekretnine.

26. Odredbom članka 161. ZVDSP-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno. Dok je člankom 162. istog zakona navedeno da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

27. Temeljem odredbe čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP-a, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

28. Slijedom navedenog, Sud je na temelju geodetskog vještačenja, kao i personalnih i materijalnih dokaza u spisu utvrdio da je tužitelj-protutuženik bez pravnog osnova bio u posjedu dijela nekretnine u vlasništvu tuženika-protutužitelja upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] označena kao kč. br. [katastarska čestica] u djelu njene površine od 5.528 m2 te se tužitelju-protutuženiku nalaže da preda tuženiku– protutužitelju TA dio oduzetog posjeda njegove nekretnine te mu se zabranjuje svako ovakvo ili slično buduće uznemiravanje ove tuženikove – protutužiteljeve nekretnine. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II izreke presude.

29. Člankom 154.ZPP-a određeno je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Podneskom od 26.studenog 2025. opunomoćenik tuženika-protutužitelja zatražio je trošak zastupanja. Troškovi su odmjereni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22, 138/2023 - dalje: Tarifa).

29.1.Sud je priznao tuženiku-protutužitelju trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8.1 Tarife ), trošak protutužbe u iznosu od 200,00 EUR, obrazloženi podnesak od 3.veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8.1 Tarife ), trošak dolaska na pripremno ročište 24.siječnja 2025. koje je odgođeno u iznosu od 50,00 EUR ( Tbr.9.5 Tarife ), obrazloženi podnesak od 28.veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr.8.1 Tarife ), trošak dolaska na pripremno ročište 21.ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR ( Tbr.9.1 Tarife ), trošak dolaska na glavnu raspravu 10.lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr.9.1 Tarife ), trošak dolaska na očevid u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr.9.7 Tarife ), obrazloženi podnesak od 15.listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr.8.1 Tarife ), obrazloženi podnesak od 26.studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr.8.1 Tarife ), trošak dolaska na glavnu raspravu 1.prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR. ( Tbr. 9.1.Tarife ). Trošak PDV od 25% u iznosu od 475,00 EUR ( Tbr.46 Tarife ). Troškovi sudske pristojbe na odgovor na tužbu, protutužbu i presudu u iznosu od 132,73 EUR. Sveukupni troškovi koji su priznati tuženiku- protutužitelju iznose 2.507,73 EUR.

29.2. Sud tuženiku-protutužitelju nije priznao trošak dolaska na pripremno ročište 24.siječnja 2025. koje je odgođeno u iznosu od 100,00 EUR jer mu ne pripada u navedenom iznosu već trošak iznosa od 50,00 EUR sukladno Tbr.9.5 Tarife. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II 3. izreke presude.

U Požegi 11.prosinca 2025.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste, o kojoj odlučuje županijski sud, a podnosi se putem ovog suda, pisano u 3 primjerka.

DNA:

1. Odvjetnica Kornelija Đuratović, Zagreb

2. Odvjetnik Željko Damjanac, Požega