Poslovni broj: Ps-89/2022-33

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika: 1. LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić i Vrdoljak d.o.o. Split, protiv tuženika- protutužitelja AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Emilu Šeparoviću, odvjetniku u Splitu, radi iseljenja i predaje u posjed i radi sklapanja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja-protutuženika te tuženika-protutužitelja i punomoćnika, na ročištu određenom radi objave presude, 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana u pod prijetnjom ovrhe iseliti i predati tužiteljima u posjed stan anagrafske oznake Gupčeva 20, Split, koji stan se nalazi na prvom katu lijevo a sastoji se od dvije sobe, WC-a i kupaonice, u ukupnoj površini od 59 m2 a koji stan se nalazi u zgradi zk oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 11160 KO [katastarska općina], slobodan od osoba i stvari.

2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljima trošak ovog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate."

II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Temeljem Zakona o najmu stanova (N.N.br.91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20) te Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (N.N.40/1997) MOSICH BORKA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], RA [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s jedne strane kao Najmodavci, te GULAM JASEN, Split, Matije Gubca 20, OIB: [osobni identifikacijski broj] sa druge strane kao Najmoprimac, temeljem čl.31, st.1. Zakona o najmu stanova (N.N.br.91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20) zaključuju sljedeći:

UGOVOR O NAJMU STANA

sa zaštićenom najamninom

Članak 1.

Stranke su složne da najmodavci daju najmoprimcu u najam stan anagrafske oznake Gupčeva 20, Split, koji se nalazi na prvom katu lijevo, a sastoji se od dvije sobe, WC-a i kupaonice, u ukupnoj površini od 59 m2, koji stan predstavlja poseban dio povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom zgrade označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K.O.Split

Članak 2.

Najmoprimac ima pravo koristiti zajedničke prostorije zgrade te zajedničke dijelove i uređaje zgrade nužne za korištenje stanom kao i zemljišta koje služi zgradi sukladno odredbi Članka 18. Zakona o najmu stanova (N.N.br.91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20).

Članak 3.

Najmoprimac je dužan najmodavcima plaćati zaštićenu najamninu sukladno odredbama Zakona o najmu stanova (N.N.br.91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20), sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (N.N.40/1997), te sukladno odredbama Zakona o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva:12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. (N.N.36/2024), najkasnije do 5. u mjesecu za protekli mjesec.

Članak 4.

Ugovorne strane su suglasne da će najmodavac snositi troškove redovitog održavanja zgrade u skladu sa zakonskim propisima.

Članak 5.

Najmoprimac se obvezuju snositi tekuće troškove održavanja stana i režije.

Članak 6.

Ovaj ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme, a otkaz odnosno raskid ovog ugovora najmodavac može dati samo iz razloga i na način utvrđen odredbama Zakona o najmu stanova.

Članak 7.

Na prava i obveze ugovornih strana koji nisu uređene ovim ugovorom primjenjivati će se odredbe Zakona o najmu stanova.

Članak 8.

U znak prihvaćanja svih prava i obveza koje proizlaze iz ovog ugovora, ugovorne stranke istog složno potpisuju.

Ova presuda u cijelosti nadomješta Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

Najmodavci:

Najmoprimac:

BA

Gulam AA

RA

CA

2. Ova presuda u cijelosti zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom naveden u točki 1. Izreke.

3. Dužni su tužitelji-protutuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja kamata teče od dana presuđenja pa do dana isplate."

III Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode kako su suvlasnici stana anagrafske oznake Gupčeva 20, Split, koji stan se nalazi na prvom katu lijevo a sastoji se od dvije sobe, WCa i kupaonice, u ukupnoj površini od 59 m2 a koji stan se nalazi u zgradi zk oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 11160 KO [katastarska općina]. Tuženik da živi u prednje opisan i označenom stanu i to bez ikakve pravne osnove. Ranije da je u stanu živjela majka tuženika, IA, u odnosu na koju je presudom ovog suda posl.br.IP-1348/02 nadomješten ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom te je tima stekla status zaštićenog najmoprimca. Tuženik je u tom ugovoru naveden kao član obiteljskog domaćinstva. Od smrti pok.IA prošlo je gotovo 13 godina, a tuženik je u sve to vrijeme bez ikakvog opravdanog razloga propustio regulirati svoj status u stanu tužitelja. Sukladno zakonskim rješenjima status zaštićenog najmoprimca stječe se tek sklapanjem ugovora o najmu stana (ili donošenjem presude koja takav ugovor zamjenjuje). Cijela koncepcija Zakona o najmu zasniva se na ugovornoj osnovi te nigdje ne predviđa mogućnost korištenja stanom ako nema ugovora o najmu. Zakonodavac je prilikom uređenja odnosa iz oblasti stanovanja institut stanarskog prava zamijenio klasičnim institutom građanskog prava tj.najmom u kojem se prava i obveze uređuju ugovorom, a posebna zaštita propisana je za kategoriju bivših nositelja stanarskog prava. Da bi egzistirao odnos najma potrebno je da stranke sklope ugovor te se status zaštićenog najmoprimca stječe tek sklapanjem ugovora u najmu. Stoga kada otac tužiteljice nije bez opravdanog razloga, u primjerenom i razumnom roku zatražio sklapanje ugovora o najmu stana, tada takva pasivnost i nepoduzimanje radnji propisanih ZNS-om, može biti temelj za zaključak da je otac tužiteljice izgubio prava koja bi mu pripadala kao najmoprimcu, jer bi svako drugo tumačenje s obzirom na utvrđene činjenice u konkretnom slučaju, dovele do narušavanja ravnoteže interesa s jedne strane tužiteljice, ali i s druge strane vlasnika nekretnine, jer se ne može niti od vlasnika nekretnine zahtijevati da u nedogled prihvaća neizvjesnost hoće li i kada bivši nositelj stanarskog prava (ovdje sljednik istoga) podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora, a kroz koje vrijeme vlasnici nekretnine ne bi mogli urediti odnose korištenja navedenog stana na primjereni način. Okolnosti da je do vraćanja predmetnog stana u vlasništvu tuženice došlo tek 2005. nije odlučno jer je otac tužiteljice imao obvezu podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu osobi koja je u vrijeme stupanja na snagu ZNS- a bila vlasnik stana (čl. 33. st. 2. ZNS-a), a ako nije bilo moguće utvrditi vlasnika stana tada je zahtjev trebalo podnijeti nekoj od osoba iz čl. 33. st. 4. ZNS-a. Prema odredbi čl. 33. st. 4. ZNS-a, ako najmoprimac ne može utvrditi vlasnika stana, smatrat će se da je vlasnik stana osoba koja je upisana u zemljišne knjige ili u knjigu položenih ugovora ili osoba kojoj je Fond za gospodarenje stambenim zgradama uplaćivao amortizaciju za dotičan stan.“ Dakle, obzirom da tuženik nije zatražio sklapanje ugovora u najmu čak 12 godina od proteka zakonskog roka, za to su mu prošli svi razumni rokovi a takva pasivnost i nepoduzimanje radnji propisanih ZNS-om, rezultirala je time da je tuženik izgubio prava koja bi mu pripadala kao najmoprimcu, jer bi svako drugo tumačenje s obzirom na utvrđene činjenice u konkretnom slučaju, dovele do narušavanja ravnoteže interesa s jedne strane tužitelja kao vlasnika nekretnine, jer se ne može niti od vlasnika nekretnine zahtijevati da u nedogled prihvaća neizvjesnost hoće li i kada raniji član obiteljskog domaćinstva podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora, a kroz koje vrijeme vlasnici nekretnine ne bi mogli urediti odnose korištenja navedenog stana na primjereni način. Ističe se svakako i da tuženik uopće nije takvog materijalnog stanja koje bi opravdavalo status zaštićenog najmoprimca. Predlažu provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se protivi istoj kao neosnovanoj. Tužitelji da u tužbi pogrešno navode da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu IP-1348/02 od 25.04.2006 god. samo pokojna majka tuženika IA stekla status zaštićenog najmoprimca, a da taj status tom presudom ujedno nije stekao i tuženik, već da je u presudi naveden samo kao član obiteljskog domaćinstva. Tužitelji u tom dijelu očito pogrešno tumače (čitaju) navedenu presudu, budući je pravomoćnom sudskom odlukom Općinskog suda u Splitu posl.br.IP-1348/02 od 25.04.2006 god. kojom je nadomješten ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužitelja kao najmodavaca te prednike tuženika pok.IA kao zaštićenog najmoprimca u točki I, članak 8. izreke presude eksplicite navedeno cit. „Uz IA, pravo na korištenje stana i status zaštićenog najmoprimca ima i njen sin AA kao član obiteljskog domaćinstva iste.“ To što su tužitelji u kao stranke u tom postupku propustili u zakonskom roku izjaviti žalbu ili tražiti ispravak u odnosu na taj dio presude nije problem tuženika kojem status zaštićenog najmoprimca jamči citirana pravomoćna sudska odluka. Dakle, u Članku 38 Zakona o najmu stanova zakonodavac je naglasak stavio na stavak 1., kojim je predviđeno da u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba. Sukladno izreci same citirane zakonske odredbe prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca u slučaju njegove smrti prelaze na osobe navedene iz ugovora o najmu stana ex lege. Rok od 60 dana koji se navodi u st.3. Članka 38 zakona, a u kojem je roku član obiteljskog domaćinstva dužan od najmodavca zatražiti sklapanje ugovora o najmu stana nije prekluzivan rok, odnosno isti ima samo instruktivan karakter, što znači da istekom tog roka član obiteljskog domaćinstva nije onemogućen odnosno prekludiran u traženju sklapanja ugovora o najmu stana, što je do sada uvijek bio stav svih sudova u Republici Hrvatskoj. Međutim tuženik-protutužitelj nikad nije odbio sklopiti ugovor o najmu sa tužiteljem već upravo suprotno, pravna prednica tuženika- protutužitelja pok.IA je inicirala donošenje presude posl.br. IP-1348/02 od 25.04.2006 god. koja je presuda zamijenila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, i koja je presuda naposljetku još uvijek na snazi, , te je točkom I, članak 5. pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu IP-1348/02 od 25.04.2006 god. utvrđeno da uz pok.IA, pravo na korištenje stana i status zaštićenog najmoprimca stekao i tuženik-protutužitelj AA. Tužitelji da se neosnovano pozivaju na sudsku praksu Vrhovnog suda R.H. donesenu u postupku Rev-3023/2015 od 17.10.2018 god. jer se u tom predmetu radilo o nepoštivanju Čl.33., St.2. Zakona o najmu stanova, dok u ovom predmetu tužitelji tvrde da tuženik nije poštivao odredbu Čl.38 Zakona u najmu stanova, jer navodno nakon smrti svoje majke kao zaštićenog najmoprimca nije zatražio od tužitelja sklapanja novog Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Međutim, tuženik i njegova pravna prednica pok.IA su u cijelosti ispoštovali odredbu Čl.33., St.2. Zakona o najmu stanova jer je pravna prednica tuženika-protutužitelja pok.IA inicirala donošenje presude posl.br. IP-1348/02 od 25.04.2006 god. koja je presuda zamijenila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, i koja je presuda naposljetku još uvijek na snazi, te je Točkom I, Članak 5. pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu IP-1348/02 od 25.04.2006 god. utvrđeno da uz pok.IA, pravo na korištenje stana i status zaštićenog najmoprimca stekao i tuženik-protutužitelj AA. No čak i u slučaju da tuženik i njegova pravna prednica IA nije ishodila pred ovim sudom pravomoćnu presudu koja je nadomjestila Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, te kojom presudom je u točki.1. članak 8. iste utvrđeno da je tuženik AA stekao status zaštićenog najmoprimca, imalo bi se smatrati da je između tuženika kao zaštićenog najmoprimca i tužitelja kao vlasnika stana prešutno činjenjem sklopljen neformalni Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, jer tužitelji uredno primaju na svoje račune mjesečnu zaštićenu najamninu od tuženika AA, premda istog ne priznaju kao zaštićenog najmoprimca. Naime, pred ovim sudom je na inicijativu tuženika i njegove pravne prednice pok.HA otvoren sudski polog pod posl.brojem IR-639/03, te je u tom postupku otvoren račun pri Općinskom sudu u Splitu na koji račun tuženik kao predlagatelj u tom postupku redovno uplaćuje zaštićenu najamninu tužiteljima kao predloženicima u tom postupku. U vanparničnom postupku pred Općinskim sudom u Splitu IR-639/03 dana 01.09.2020 god. doneseno je na traženje predloženika (tužitelja u ovom postupku) rješenje IR- 639/06, kojim je rješenjem naloženo računovodstvu Općinskog suda u Splitu da tužiteljima ad/1 PA, ad/2 JA i pravnoj prednici tužitelja LAV isplati na njihove tekuće račune novčani iznos koji je tuženik na račun zaštićene najamnine uplaćivao na sudski polog. Iz Povijesnog prikaza iz zemljišne knjige koji se prilaže uz ovaj odgovor na tužbu razvidno je da je tužitelj ad/3 CA temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-6760/20 od 22.01.2021 god. naslijedio pok.EA Ladu. Tužiteljima ad/1 i ad/2 i pravnoj prednici tužitelja ad/3 pok.RAV sudski je polog isplaćen na njihovo traženje, te isti tada prilikom isplate zaštićene najamnine nisu imali nikakvih primjedbi da im se zaštićene najamnina plati sa računa sudskog pologu u kojem je kao predlagatelj označen tuženik-protutužitelj u ovom postupku AA, za kojeg ti isti tužitelji sada tvrde da nema status zaštićenog najmoprimca, te shodno tome da im nije ni bio dužan plaćati zaštićenu najamninu. Tuženik ističe da je čl.8 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je konvencija prihvaćena od strane Međunarodnog suda za ljudska pravi i ratificirana dana 07.11.1997 god. od strane Republike Hrvatske određeno da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života i doma, te da se javna vlast neće miješati u ostvarenje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda ili mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina te radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Tuženik prigovara da ovakav tužbeni zahtjev za iseljenje predstavlja neopravdano miješanje u pravo na poštovanja doma tužene zajamčeno Člankom 8., Stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 – u daljnjem tekstu „Konvencija“) U ovom slučaju prvostupanjski sud je dužan polazeći od specifičnosti okolnosti konkretnog slučaja razmotriti istaknuti prigovor miješanja tužitelja u pravo na poštovanje doma tuženika, ocijeniti razmjernost i razumnost takve mjere obzirom sa su u ovom slučaju suprostavljena dva pojedinačna prava – pravo na zaštitu imovinskih prava tužitelja-protutuženika i pravo na dom tuženog-protutužitelja. Da bi miješanje tužitelja u pravo na poštovanje doma tuženika bilo opravdano, tužitelji bi tijekom postupka trebali dokazati da bi se miješanje moglo smatrati zakonitim u svrhu Članka 8., Stavka 2. Konvencije, te da bi bilo potrebno u demokratskom društvu (predmet Gillow protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 24.11.1986 god.). Sud može miješanje smatrati „nužnim u demokratskom društvu“ ako zadovoljava „neodgodivu društvenu potrebu“ i posebice, ako je razmjerno sa legitimnim ciljem koji želi ostvariti. Upravo na navedenu „razmjernost u postizanju legitimnog cilja“ Europski sud za ljudska prava polaže posebnu pažnju i ispituje od slučaja do slučaja u sličnim predmetima, uključujući i predmet Galović protiv Hrvatske (točka 64 i točku 65 na str.14 obrazloženja odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ljubica Galović protiv Hrvatske, zahtjev br.54388/09). U predmetu Galović protiv R..H. Europski sud za ljudska prava utvrđuje da su i svi domaći sudovi u Republici Hrvatskoj uključujući Ustavni sud R.H., Županijski sud u Rijeci i Općinski sud u Opatiji vagali podnositeljičine interese u odnosu na interese vlasnika stana, te utvrdili da je vlasnik stana kao tužitelj u tom postupku dokazao da je imao opravdani razlog za miješanje u pravo na poštovanje doma podnositeljice zahtjeva Ljubice Galović kao zaštićenog najmoprimca. Ističe se također da tužitelji na Str.4, St.7 obrazloženja tužbenog zahtjeva neosnovano i netočno navode da tuženik nije takvog materijalnog stanja koje bi opravdavalo status zaštićenog najmoprimca. Tuženik je umirovljenik i 60% invalid te isti nema drugi dom osim ovog koji je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja, niti ima sredstava i mogućnosti da bi sebi osigurao drugi dom. Ističe se također daje ovaj tužbeni zahtjev prijevremen, odnosno da je podnesen bez da je prethodno ispoštovana zakonom određena procedura. U čl.19, točka 2 Zakona o najmu stanova izričito je navedeno da najmodavac ne može najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana ako ga prethodno pisano ne opomene da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz. Nadalje, čl.22. Zakona o najmu stanova propisan je otkazni rok za iseljenje najmoprimca u gore navedenom slučaju u roku od tri mjeseca od dana kada je najmoprimac primio pismeni otkaz ugovora o najmu stana. Tek ukoliko najmoprimac ne iseli iz stana ni u ostavljenom otkaznom roku od 3 mjeseca najmodavac može pred nadležnim sudom pokrenuti postupak radi iseljenja najmoprimca. Iz naprijed navedenog može se zaključiti da čak i onda kada bi otkazni razlog za iseljenje najmoprimaca a što nije, da tužitelj ovom tužbom ne bi mogao uspjeti u svom traženju jer je tužbeni zahtjev podnesen a da prethodno vlasnik stana nije ispoštovao zakonom predviđenu proceduru, odnosno nije pismenim putem opomenuo tužene da u roku od 30 dana otklone razloge za otkaz, te što im nakon isteka tog roka od 30 dana nije uputio pisani otkaz ugovora uz otkazni rok od 3 mjeseca. Podnosi i protutužbu kojom zahtijeva sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom, a kojoj protutužbi su se tužitelji usprotivili.

3. U postupku je sud izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige ( l.s. 8, 20, 47-50), sudsku praksu ( l.s. 9-16, 39-42), smrtovnicu i ostavinski spis iza pok. IA ( l.s. 17-19), spis ovog suda P-1348/02 ( l.s. 31-38 i u prilogu spisa), spis ovog suda poslovni broj IR-639/06 ( l.s. 43-46 i u prilogu spisa), rješenje HZMO-a od 20. siječnja 2022. ( l.s. 51-53), izračun zaštićene najamnine ( l.s. 100-103), uplatnice ( l.s. 105- 116),potvrdu, privremeno rješenje i rješenje nadležnog ministarstva te prigovor zaštićenog najmoprimca ( l.s. 151-162, 164-174), izvadak o promjenama i stanju na računu ( l.s. 181-194),liječničku potvrdu ( l.s. 196), saslušao tužitelja pod 2) i tuženika ( l.s. 144-146). Tužitelji su odustali od prijedloga za izvođenjem dokaza očevidom i saslušanjem tužitelja pod 1) i 3). Podnesak tuženika-protutužitelja od 01. srpnja 2024. ne predstavlja preinaku protutužbe čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) jer je isti podnesak podnesen nakon promjena koje su nastupile od 01. siječnja 2025., sukladno odredbama Zakona o najmu stanova ( Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20, u daljnjem tekstu: ZNS) i Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. ( Narodne novine broj 36/24).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Prema čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, u daljnjem tekstu: ZVDSP) vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema čl. 161. ZVDSP-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema čl. 162. ZVDSP-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Prema čl. 166. ZVDSP-a onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju. Prema čl. 30. st. 1. ZNS-a danom stupanja na snagu tog zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu toga zakona. Prema čl. 31. st. 1. ZNS-a vlasnik stana i osoba iz čl. 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama toga zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

6. Između stranaka nije sporno da se tuženik nalazi u posjedu nekretnine u vlasništvu tužitelja. Među strankama je sporno postoji li pravna osnova po kojoj tuženik posjeduje predmetnu nekretninu, odnosno ima li tuženik status zaštićenog najmoprimca ili ne.

7. Iz spisa ovog suda poslovni broj I P-1348/02 proizlazi da je u istom predmetu donesena pravomoćna presuda kojom je, između ostalog, utvrđeno da uz IA, pravo na korištenje stana i status zaštićenog najmoprimca ima i njen sin AA, kao član obiteljskog domaćinstva iste. U toj presudi je navedeno kako je ovaj sud pregledom uvjerenja o prebivalištu izdanog od strane MUP-a, PU Splitsko- dalmatinske broj: 511-12-19-UP-I-14100/2003 od 10. lipnja 2003., za AA utvrdio kako isti prebiva u predmetnom stanu neprekidno počevši od 27. listopada 1966. godine, pa kao član obiteljskog domaćinstva IA, uz nju, ima pravo na korištenje predmetnog stana jer uživa status zaštićenog najmoprimca. Predmetna presuda je pred ovim sudom donesena 25. travnja 2006., a ista presuda je bila predmet ispitivanja i županijskog suda, upravo u tom dijelu ( koji se odnosi na ovdje tuženika) gdje je žalba odbijena, a viši sud utvrdio da ne stoji žalbeni navod da sin tužiteljice (IA) AA na dan stupanja na snagu ZNS-a ne bi bio član obiteljskog domaćinstva tužiteljice jer je taj njegov status prvostupanjski sud na pravilan i zakonit način utvrdio. Isti status zaštićenog najmoprimca ovdje tuženika priznat je i od strane nadležnog Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, kako proizlazi iz isprava koje je tuženik dostavio u ovom postupku. Iz predmeta ovog suda poslovni broj IR 639/06 proizlazi da je u tom predmetu prihvaćen prijedlog IA za otvaranje sudskog pologa radi polaganja iznosa na ime zaštićene najamnine. IA je preminula **.**.2010., a sudski polog je nastavio uplaćivati ovdje tuženik, kako i proizlazi iz predmeta ovog suda poslovni broj IR 639/06 i iz uplatnica koje je u ovom postupku priložio tuženik. Iskazi tužitelja pod 2) i tuženika dani u ovom postupku ne mijenjaju navedena utvrđenja. Kraj takvog stanja stvari, ne može se zaključiti da tuženik predmetnu nekretninu posjeduje bez pravne osnove s obzirom na pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj I P-1348/02 od 25. travnja 2006. temeljem koje je ustanovljeno pravo zaštićenog najmoprimca i u korist ovdje tuženika, a koje pravo je priznato i pred nadležnim ministarstvom, kako je već navedeno. Iz istog razloga nije postojala obveza tuženika postupiti po čl. 38. ZNS-a. Zbog navedenih utvrđenja nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 161. ZVDSP-a pa je tužbeni zahtjev odbijen. Protutužbeni zahtjev nije osnovan jer je tuženikovo pravo utvrđeno presudom ovog suda poslovni broj I P-1348/02 od 25. travnja 2006. koja pravomoćna utvrđenja ovaj sud i ne može ispitivati pa tuženik ( koji je protutužbeni zahtjev postavio u slučaju da ovaj sud zaključi da tuženik već nije predmetnom pravomoćnom presudom stekao pravo na korištenje stana i status zaštićenog najmoprimca) ne može temeljem ZNS-a osnovano zahtijevati novo sklapanje ugovora o najmu stana ( s ovdje tužiteljima) za pravo koje mu je već priznato.

8. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a s obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

9. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

S u d a c

Tomislav Bago

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužiteljima-protutuženicima po punomoćnicima.

2. Tuženiku-protutužitelju po punomoćniku.