Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-615/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Matea Begić, odvjetnica iz Siska, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova, (ranije Hrvatski centar za razminiranje, Sisak, A. Kovačića 10), zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-1779/2019-17 (ispravno bi trebalo stajati Pr-1799/2021-17) od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-1779/2019-17 (ispravno Pr-1799/2021-17) od 30. ožujka 2023.

II. Tuženoj se ne dosuđuju troškovi odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj (za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, ranije Hrvatski centar za razminiranje, [adresa]), da tužitelju SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime otpremnine isplati iznos od 104.272,88 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 19. prosinca 2018., kao dana donošenja odluke o isplati otpremnine s uvećanjem po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka te troškove prethodnog postupka."

II. Nalaže se tužitelju SŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republika Hrvatska (za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878, ranije Hrvatski centar za razminiranje, [adresa]), naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.666,47 € / 27.625,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od 30. ožujka 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19, 80/2022., 114/2022., i 155/2023., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužena je u cijelosti osporila žalbene navode, predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

4.1. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

4.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj u žalbi, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, to nije osnovan taj žalbeni razlog.

4.3. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, kao i tvrdnje kojima ih tužena pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu dvostruke otpremnine u smislu odredbe članka 42. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 89/19 – dalje u tekstu: ZR).

5.1. Prije svega, a imajući u vidu žalbene navode i prijedloge žalitelja, valja navesti kako je u ranijem stadiju postupka, rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž R-674/2021-2 od 11. studenog 2021. ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj Pr-115/2019-33 od 08. travnja 2021., pa je sukladno u recentnoj praksi i zauzetom pravnom stajalištu o primjeni članka 366. a ZPP, ovaj sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude.

5.2. Sada pak u ponovljenom postupku prvostupanjski je sud raspravio sva sporna pitanja na koja je u svom rješenju od 11. studenog 2021. upozorio drugostupanjski sud te na taj način postupio sukladno odredbi članka 377. stavaka 1. ZPP-a.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom proizlazi:

- da je uvidom u Ugovor o radu za tužitelja razvidno da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu za radno mjesto Višeg referenta za kontrolu kvalitete u tijeku koji su utvrđeni i opisani u Pravilniku o sistematizaciji i opisu poslova,

- da je uvidom u Odluku o isplati otpremnine razvidno da je tužitelju dana 31. prosinca 2018. isplaćena otpremnina u iznosu od 104.272,88 kn., sukladno čl. 46 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/2017) prema kojem se otpremnina isplaćuje,

- da je uvidom u uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za tužitelja od 27. travnja 2018. utvrđeno da se ocjena radne sposobnosti za tužitelja nije mogla dati jer je liječenje u tijeku,

- da je uvidom u uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za tužitelja od 16. svibnja 2018. utvrđeno da se ocjena radne sposobnosti za tužitelja sposoban, s time da se nova procjena zdravstvene sposobnosti daje ponovno 27. travnja 2019.,

- da je uvidom u zapisnik o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za rad Klasa:

052-02/18-01/33, Ur. broj: 381-07-18-9 od 27. srpnja 2018. utvrđeno da je po žalbi tužitelja proveden drugostupanjski postupak po drugostupanjskom povjerenstvo Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti koje je postupajući po žalbi tužitelja utvrdilo da je tužitelj za poslove pirotehničar HCR-a za kontrolu kvalitete privremeno nesposoban.,

- da je uvidom u uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 10. listopada 2018. utvrđeno da je tužitelj trajno nesposoban za poslove punjenja i paljenja mina određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, članak 3 točka 13.,

- da je radi utvrđivanja je li tužitelj s obzirom na svoju preostalu radnu sposobnost mogao obavljati poslove višeg referenta za kontrolu kvalitete u tijeku koji mu je ponuđen nakon povrede na radu i utvrđivanja da je trajno nesposoban za obavljanje svojih dotadašnjih poslova uslijed povrede na radu sud proveo vještačenje po vještaku medicine rada doc. dr. sc. Bojani Knežević.,

-da je vještak svoj nalaz dao stručno nepristrano, te mu je sud i poklonio vjeru obzirom da je vještakinja izvršila uvid u svu priložeću dokumentaciju u spisu, te je izvršila i osobni pregled tužitelja., i utvrdila da tužitelj i dalje osjeća tegobe u vidu slabije pokretljivosti stopala i bolova kroničnog karaktera., da je ponuđeno mjesto višeg referenta za kontrolu kvalitete uredsko mjesto i to sjedeće uz rad na računalu, da bi tužitelj mogao obavljati uz manju adaptaciju radnog mjesta na način da mu se omogući sjedenje s podloškom za nogu koja je ozlijeđena uz ergonomsku opremu i stolac, te prilagođeni ritam rada u dogovoru sa poslodavcem., da tužiteljevi zdravstveni problemi nisu rezultirali sa nesposobnošću za radno mjesto višeg referenta za kontrolu kvalitete,

- da je svjedok PŠ u svom iskazu naveo da je sa tužiteljem proveo 20 godina na terenu gdje su radili na minskim poljima sa detektorom. Tijekom rada tužitelj je doživio povredu na radu nakon koje se nije vratio na posao. Svjedok smatra da tužitelj ne bi mogao raditi u uredu,

- da tužitelj SŠ u svom stranačkom iskazu tvrdi da je nakon štetnog događaja bio na dugotrajnom bolovanju. Nakon što mu je utvrđena trajna nesposobnost za rad za radno mjesto na kojem je do tada radio ponuđeno mu je radno mjesto višeg referenta za kontrolu kvalitete. S obzirom da je do tada radio na terenu, uredski posao ne smatra adekvatnom zamjenom, a isto tako i plaća bi mu bila puna niža od one koju je ostvarivao kao pirotehničar za kontrolu kvalitete. Kako je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da bi mogao obavljati ponuđeni posao uz podizanje bolesne noge na višu razinu isto smatra neprimjerenim,

- da je svjedok ŠŠ iskazao da je on bio pomoćnik ravnatelja HCR-a, te mu je poznato da je tužitelj 18 godina radio na terenu kao pirotehničar. Pirotehničar je s osnova uvjeta rada i s osnova terenskog rada imao puno veću plaću od one koja se tužitelju nudila na radnom mjestu višeg referenta za kontrolu kvalitete, razlika u plaći je bila preko 5.000,00 kn,

- da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 104.272,88 kuna.,

-da je u ponovljenom postupku provedeno novo vještačenje po vještaku dr.med.spec. medicine rada RŠ, koji je u svom nalazu i mišljenju, od 16. rujna 2022., a koji je obrazložio na ročištu od 15. veljače 2023., otklonio prigovore tužitelja, potvrđujući nalaz vještakinje Doc.Dr.sc. Bojane Knežević i utvrđenje da je tužitelj izgubio radnu sposobnost za duže hodanje, stajanje, penjanje, hod po neravnom terenu, dizanje i prenošenje tereta, te budući da u opisu radnog mjesta Višeg referenta za kontrolu kvalitete nema dužeg hodanja, stajanja, hoda po neravnom terenu, dizanja i prenošenja tereta, i ovaj vještak smatra da je tužitelj radno sposoban za radno mjesto Višeg referenta za kontrolu kvalitete u tijeku.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, nakon što je smatrao da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je poslodavac ponudio tužitelju odgovarajuće radno mjesto koje je u skladu s njegovim radnim sposobnostima, a tužitelj je neosnovano odbio prihvatiti ovo radno mjesto Višeg referenta za kontrolu kvalitete.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj žalbeni sud jer žalbenim navodima tužitelja ta utvrđenja i zaključci nisu dovedeni u sumnju.

9. Naime, odredbom članka 42. stavak 1. ZR-a propisano je da radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a koja mu nakon završenog liječenja, oporavka i profesionalne rehabilitacije, poslodavac ne može osigurati odgovarajuće poslove iz članka 41. ovog Zakona, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu ako je ispunio uvjete za stjecanje prava na otpremninu propisanu ovim Zakonom. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da radnik iz stavka 1. ovog članka koji je neopravdano odbio ponuđene poslove iz članka 41. ovog Zakona nema pravo na otpremninu u dvostrukom iznosu.

10. Dakle, dvostruka otpremnina pripada radniku koji inače ima pravo na otpremninu, ako je pretrpio ozljedu na radu ili obolio od profesionalne bolesti, ako je zbog te ozljede ili oboljenja bio liječen ili je bio na oporavku, ako zbog posljedica te ozljede ili bolesti više nije sposoban obavljati ugovorene poslove i zbog toga je dobio otkaz, ako nakon završenog liječenja, odnosno oporavka nije vraćen na rad i ako nije neopravdano odbio zaposlenje na ponuđenim poslovima za koje je on sposoban. Ovo su pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene, pa ako nedostaje neka od pretpostavki, radnik nema pravo na otpremninu u dvostrukom iznosu.

11. U konkretnom slučaju, iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika Doma zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova broj 96816 od 10. listopada 2018. razvidno je da je tužitelj trajno nesposoban za poslove punjenja i paljenja mina, ali je sposoban za obavljanje poslova Višeg referenta za kontrolu kvalitete u tijeku, kako to proizlazi iz mišljenja medicine rada vezano za ponuđene poslove Doma zdravlja MUP-a RH od 22. listopada 2018.

12. Naime, uvidom u mišljenje sudskog vještaka za medicinu rada doc. dr. sc. Bojane Knežević, razvidno je da je ista izvršila uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, kao i pregledala tužitelja, te donijela predmetni nalaz i mišljenje, prema kojem posljedice ozljede kod tužitelja su takve naravi da uredski posao može obavljati uz manju adaptaciju radnog mjesta, te da zdravstveni problemi koji su posljedica povrede na radu kod tužitelja nisu rezultirali nesposobnošću za radno mjesto višeg referenta za kontrolu kvalitete. Osim toga ista je navela da kod tužitelja nakon ozljede na radu ostale su trajne posljedice i tjelesna oštećenja od 30%, te je kao takav tužitelj nesposoban za poslove pirotehničara.

13. Upravo radi razjašnjenja spornih okolnosti vještakinja je ponovno na raspravi 14. listopada 2020. ponovila da je radna sposobnost tužitelja ograničena u smislu dugog kretanja, stajanja i terenskog rada te je predložila prilagodbu u smislu stavljanja podloška za noge, nabavke ergonomskog stolca radi pauze za vrijeme rada na računalu, a što su inače i preporuke za sjedilački posao, odnosno za rad na računalu. Dakle, zdravstveni problemi tužitelja nisu rezultirali s nesposobnošću za radno mjesto Višeg referenta za kontrolu kvalitete.

14. I vještak dr.med.spec. medicine rada RŠ, u svom nalazu i mišljenju, od 16. rujna 2022., a koji je obrazložio na ročištu od 15. veljače 2023., otklonio je prigovore tužitelja, potvrđujući nalaz vještakinje doc.dr.sc. Bojane Knežević i utvrđenje da je tužitelj izgubio radnu sposobnost za duže hodanje, stajanje, penjanje, hod po neravnom terenu, dizanje i prenošenje tereta, te budući da u opisu radnog mjesta Višeg referenta za kontrolu kvalitete nema dužeg hodanja, stajanja, hoda po neravnom terenu, dizanja i prenošenja tereta, te i ovaj vještak smatra da je tužitelj radno sposoban za radno mjesto Višeg referenta za kontrolu kvalitete u tijeku.

15. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud uvažavajući nalaze i mišljenja vještaka medicine rada doc. dr. sc. Bojane Knežević, i dr. med. FŠ utvrdio da je tužitelj radno sposoban za radno mjesto Višeg referenta za kontrolu kvalitete u tijeku, budući je nalazima vještaka u cijelosti poklonio vjeru, jer su stručni, argumentirani i dani u skladu s pravilima struke, a koje utvrđenje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocjeno iskaze saslušanih svjedoka iz čega je zaključio da isti nisu od bitnog značenja za meritum, obzirom da je svjedok PŠ u svom iskazu naveo da je sa tužiteljem proveo 20 godina na terenu gdje su radili na minskim poljima sa detektorom, i smatra da tužitelj ne bi mogao raditi u uredu, pa osnovano prvostupanjski sud nije posebno cijenio procjenu svjedoka da li bi tužitelj mogao raditi u uredu jer svjedok nije relevantan za donošenje ovakvih zaključaka. S druge strane Svjedok ŠŠ iskazivao je o razlikama plaće koju je tužitelj ostvario s osnova terenskog rada i gdje je imao puno veću plaću od one koja se tužitelju nudila na radnom mjestu višeg referenta za kontrolu kvalitete, zbog čega ispravno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navode svjedoka vezano uz razliku plaće jer predmet ovog postupka nije tužba tužitelja za razliku u plaći već tužba za isplatu dvostruke otpremnine.

17. Isto tako, suprotno iskazu tužitelja kako navedeno radno mjesto nije prihvatio obrazlažući da radi svog zdravstvenog stanja ne može prihvatiti ovaj posao, u predmetnom postupku utvrđeno da njegovo zdravstveno stanje nije prepreka za isto, a njegovo pozivanje na to da je isto odbio jer bi mu plaća bila znatno manja, nije razlog za ne prihvaćanje tog radnog mjesta već ga je za taj slučaj tužitelj trebao prihvatiti i eventualno tražiti razliku plaće, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

18. Imajući u vidu naprijed navedeno a kod činjenice da je tuženik poduzeo sve mjere da tužitelju nakon povrede na radu osigura drugo odgovarajuće radno mjesto a tužitelj ga nije prihvatio, pravilno prvostupanjski sud nalazi da nisu ispunjeni uvjeti iz članak 42. ZR-a,kojim je utvrđeno pravo na dvostruku otpremninu, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

19. Žalbeni navodi tužitelja svode se na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu, pri čemu tužitelj u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tužitelja, ukazuju na drugačije činjeničnog stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

20. Slijedom naprijed izloženog, kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1 ZPP-a.

21. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni članka 154. stavak 1. te članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje OT). Tužitelj određeno i ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

22. Zahtjev tužene da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166.st.1. u svezi s člankom 155.st.1. ZPP-a).

U Splitu 11. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras Ivanišević