Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-688/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj 4 Pr-88/2019-34 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj 4 Pr-88/2019-34 od 23. listopada 2023., u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, da tužitelju EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.357,92 eura1 / 25.300,28 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od: - 20,63 eura/155,44 kn od 16. kolovoza 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,14 eura/468,16 kn od 16. rujna 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 75,55 eura/569,24 kn od 16. listopada 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 72,54 eura/546,56 kn od 16. studenog 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,79 eura/224,45 kn od 16. prosinca 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 72,54 eura/546,56 kn od 16. siječnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 70,41 eura/530,53 kn od 16. veljače 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,54 eura/493,79 kn od 16. ožujka 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 75,83 eura/571,34 kn od 16. travnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,91 eura/285,67 kn od 16. svibnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 79,45 eura/598,64 kn od 16. lipnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,00 eura/489,72 kn od 16. srpnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 41,45 eura/312,32 kn od 16. kolovoza 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,43 eura/470,36 kn od 16. rujna 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 75,89 eura/571,76 kn od 16. listopada 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,30 eura/492,00 kn od 16. studenog 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 39,90 eura/300,65 kn od 16. prosinca 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 31,22 eura/235,26 kn od 16. siječnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 83,00 eura/625,38 kn od 16. ožujka 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 75,77 eura/570,92 kn od 16. travnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 77,07 eura/580,71 kn od 16. svibnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,25 eura/469,04 kn od 16. lipnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 67,91 eura/511,68 kn od 16. srpnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,64 eura/223,35 kn od 16. kolovoza 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 70,36 eura/530,14 kn od 16. rujna 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,65 eura/170,68 kn od 16. listopada 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,74 eura/171,32 kn od 16. prosinca 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 79,58 eura/599,62 kn od 16. siječnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 75,37 eura/ 567,84 kn od 16. veljače 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 63,77 eura/ 480,50 kn od 16. ožujka 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 31,89 eura/ 240,25 kn od 16. svibnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 77,63 eura/584,92 kn od 16. lipnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 69,57 eura/524,16 kn od 16. srpnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,59 eura/366,08 kn od 16. kolovoza 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,57 eura/426,20 kn od 16. rujna 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 74,39 eura/560,52 kn od 16. listopada 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 23,76 eura/179,00 kn od 16. studenog 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,53 eura/410,85 kn od 16. prosinca 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 76,16 eura/573,84 kn od 16. siječnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 81,13 eura/611,24 kn od 16. veljače 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 79,97 eura/602,52 kn od 16. ožujka 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 84,82 eura/639,10 kn od 16. travnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 63,47 eura/478,20 kn od 16. svibnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 46,36 eura/349,28 kn od 16. lipnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 38,08 eura/286,92 kn od 16. srpnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,47 eura/365,20 kn od 16. kolovoza 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 81,13 eura/611,24 kn od 16. rujna 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 80,03 eura/603,00 kn od 16. listopada 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 34,93 eura/263,16 kn od 16. studenog 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 77,94 eura/587,21 kn od 16. veljače 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,79 EUR/103,90 kn od 16. ožujka 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 78,81 EUR/593,76 kn od 16. travnja 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 75,22 eura/566,76 kn od 16. svibnja 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 83,93 eura/632,38 kn od 16. lipnja 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,16 eura/415,60 kn od 16.07.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,96 eura/361,36 kn od 16. kolovoza 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate u ukupnom iznosu od 3.525,00 eura/26.559,11 kn, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju EB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.741,25 eura / 13.119,45 kn u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 448,66 eura /3.380,42 kuna kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kao i odluci o troškovima postupka (točka II. izreke), žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga, predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 -dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenog kod tužene na radnom mjestu pravosudnog policajca, za isplatu novčane naknade za neiskorišteni odmor (stanku) u utuženom razdoblju i to od srpnja 2014. do srpnja 2019. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da je zaposlen na radnom mjestu pravosudni policajac kod Ministarstva pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav, da je raspoređen na rad u Odgojni zavod u Turopolju, ali da mu tužena zbog specifičnosti posla i nedostatka potrebnih kadrova, u spornom razdoblju nije omogućila korištenje dnevnog odmora tijekom rada u turnusima.

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjske presude, proizlazi:

- da je tužitelj zaposlen u Odgojnom zavodu Turopolje od 1994. godine,

- da je u spornom razdoblju bio raspoređen rješenjem na radno mjesto pravosudnog policajca u Odgojni zavod u Turopolju, Odjel osiguranja,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima zbog čega mu je pripadalo pravo na stanku u trajanju od 2 puta po 30 minuta ili odjednom od 60 minuta,

- da je tužitelj radio u jednom razdoblju na izdvojenom objektu u Sisku i u Odgojnom zavodu u Turopolju

- da tužena nije vodila evidenciju o korištenju stanke,

-da iz iskaza saslušanog svjedoka ŠB proizlazi da je tužitelj mogao koristiti stanku u vremenskom razdoblju 60 minuta, a u smjenskom režimu 30 minuta, međutim, navedenu stanku nekad da nije bilo moguće koristiti zbog prirode posla, međutim, da nije strogo pazio kada će službenici otići u tu kantinu, tj. da li će otići prva tri sata kada ne bi trebali koristiti dnevnu stanku, a dežurni službenik da je dužan osigurati tko će osobu zamijeniti kada ode na stanku i oni bi trebali pisati, tj. voditi o tome evidenciju, ali da su mogli koristiti stanku tijekom dana i u više navrata, iako tako nije propisano

- da iz iskaza saslušanog svjedoka ČB proizlazi da se radno mjesto niti za pauzu ne može napustiti bez dozvole nadređenog te da dnevnu pauzu nije mogao koristi jer da bi ga nadređeni izvijestio da nema kadra, a o svemu da je izvijestio i nadređene i sindikalnog povjerenika

- da iz iskaza saslušanog svjedoka NB proizlazi da je u njegovoj nadležnosti da organizira stanku s obzirom na organizaciju i situaciju na poslu i da je on kao dežurni smjene nadređen tužitelju kada radi u njegovoj smjeni, a da se organizacija sastoji u tome da on oslobađa jednog pravosudnog policajca od 9.00 do 13.30 sati, tako da svatko od policajaca može iskoristiti stanku od 30 minuta, međutim, da takvu stanku vrlo često nije moguće iskoristiti jer imaju iznenadne situacije zbog naravi posla, kao ni stanku od 60 minuta, dok policajci koji rade poslije podne u pravilu koriste stanku a oni koji rade noćnu smjenu u načelu ne koriste stanku niti su tražili korištenje stanke,no, da policajcima organizirali odlazak na obrok nakon obavljenih zadataka,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka VB ,AB i ČB proizlazi da rad u dnevnoj smjeni od 12 sati mogu napustiti uz posebno odobrenje dežurnog smjene i uz angažman nekog drugog koji će ih zamijeniti kroz to vrijeme te da u većini slučajeva stanku ne mogu koristiti pa kada jedu obrok to obavljaju na radnom mjestu, a ako se ukaže prilika idu jesti u kuhinju, dok za vrijeme rada u noćnoj smjeni nisu nikada zatražili korištenje stanke pa obrok jedu na radnom mjestu,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da nije mogao koristiti dnevnu stanku u komadu od 30 minuta odnosno od 60 minuta kada je radio u turnusima, a obrok da je jeo na radnom mjestu, iako mu se par puta s plaće skidalo za objed ali da on nikad nije objedovao u restoranu jer dnevnu pauzu nije mogao koristiti, a da to što nije koristio dnevnu pauzu da je nije kompenzirao na način da bi otišao ranije s posla ili da bi na posao došao zbog toga kasnije ili da je mogao zamijeniti za slobodne dane jer to kao praksa ne postoji u njihovom radnom kolektivu, da nije se nikome pisano obraćao, već da je znao samo usmeno istaknuti prigovore poslodavcu zbog nemogućnosti korištenja dnevne pauze, međutim, na te njegove prigovore nije dobio nikakve konkretne odgovore.

- da su postojale iznimne situacije kada tužitelj zbog prirode posla nije mogao koristiti stanku tijekom radnog dana, ali da tužitelj nije dokazao da je u tim slučajevima od poslodavca tražio da mu u zamjenu za neiskorištenu stanku omogući korištenje slobodnih dana.

9. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda temelje se na dokazima provedenim u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja cijenio kako nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge.

10. Prema odredbama članka 73. stavak 1. i 5. Zakona o radu ( NN 93/14, 127/17, 98/19 – dalje:ZR), koji je bio na snazi u spornom razdoblju, radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, a ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenje ovoga odmora, time da se vrijeme odmora ubraja se u radno vrijeme. Prema članku 73. stavak 4. ZR, vrijeme odmora ( stanke ) ubraja se u radno vrijeme.

11. Prema odredbama članka 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( NN 112/17, 12/18, 2/19 - dalje: KU/17 ), službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti, a službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, time da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme.

12. Prema članku 42. KU/17, ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

12.1 Obzirom da se vrijeme dnevne stanke ubraja u plaćeno osmosatno radno vrijeme, prema shvaćanju ovog suda, rad za vrijeme dnevne stanke nije prekovremeni rad u koji se uračunava rad duži od propisanog osmosatnog radnog vremena koji se obavlja na zahtjev poslodavca. U smislu odredbi članka 89. stavak 1. ZR, te članka 42. KU/17, zbog nemogućnosti korištenja stanke, službenik ima primarno pravo zahtijevati da vrijeme neiskorištenog dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

12.2. Ostvarenje zakonskog prava na slobodne dane zbog nemogućnosti korištenja stanke iz članka 42. KU/17, pretpostavlja postojanje odgovarajuće evidencije o neiskorištenim stankama. Prema Tumačenju broj 1/9 od 19. studenog 2020. Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, evidenciju radnog vremena može zatražiti sam službenik i namještenik za sebe ili u njegovo ime povjerenik sindikata kojeg je član uz njegovu pisanu suglasnost. U smislu navedenog Tumačenja, evidenciju neiskorištenih stanki nije dužan voditi poslodavac, ako u tom pravcu nema zahtjeva bilo samog radnika ili u njegovo ime povjerenika sindikata.

12.3. Polazeći od naprijed navedenih odredaba ZR i KU/17, i utvrđenja pobijane presude o odlučnim činjenicama izloženih u točki 8., prema stajalištu ovog suda, tužitelj bi imao pravo na novčanu naknadu zbog nemogućnosti korištenja stanke ili pauze u slučaju da je tražio slobodne dane na ime evidentiranih nekorištenih stanki koje mu tužena nije priznala, i/ili u slučaju da mu je tužena priznala slobodne dane po osnovi evidentiranih neiskorištenih stanki, ali mu nije omogućila korištenje priznatih slobodnih dana. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da tužitelj nije tražio slobodne dane zbog neiskorištenog dnevnog odmora (stanke) kroz sporno razdoblje.

13. Iz citiranih odredbi proizlazi da se stanka ubraja u radno vrijeme (dakle vrijeme nazočnosti radnika na radu) pa se time razlikuje od ostalih odmora na koje prema ostalim propisima radnik ima pravo (dnevni, tjedni i godišnji), koji se ne ubrajaju u vrijeme nazočnosti radnika na radu. Stoga poslodavac u sklopu vođenja evidencije o radnom vremenu nije dužan voditi evidenciju o korištenju stanke radnika.

14. Stoga se činjenica da tuženik nije vodio evidenciju o korištenju stanke ne može tumačiti na njegovu štetu, jer ga niti jedan propis ne obvezuje na to, a osobito kada se ima na umu činjenica da je tuženik uredno vodio sve evidencije o radnom vremenu na koje ga propisi obvezuju. Činjenica da stanka nije evidentirana u službenoj evidenciji radnog vremena ne znači da ista nije korištena.

15. Stoga sukladno čl. 135. ZR teret dokazivanja spornih činjenica u konkretnom predmetu bio je na tužitelju koji tvrdi da ga je tuženik onemogućio u korištenju stanke te da je tuženik imao obvezu vođenja evidencije stanke. Zaključno, tijekom stanke radnik se isključuje iz radnog procesa te ona ima višestruke funkcije. Stanka nije samo pravo radnika da na određeno razdoblje u danu prekine radni proces, već je također s aspekta zaštite na radu i radne učinkovitosti bitna.

16. Prvostupanjski sud je nije prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze svjedoka OB, VB i AB koji su iskazali da u pet godina niti jednom nije bilo moguće koristiti stanku ( niti je isto logično i životno uvjerljivo), a isti su zainteresirani za ishod ovog postupka jer su i sami inicirali postupke za istu pravnu stvar, za razliku od iskaza svjedoka LB i NB koje je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne jer su iskazivali logično i životno uvjerljivo, te nisu osobno zainteresirani za ishod postupka.

17. Dakle, tijekom postupka utvrđeno je da su zaista postojale iznimne situacije uslijed kojih pojedini zaposlenici pravosudni zaposlenici - pravosudni policajci - zbog prirode posla nisu mogli koristiti stanku tijekom radnog dana, međutim tužitelj nije dokazao niti broj takvih neiskorištenih stanki niti da je u tim slučajevima od poslodavca tražio da mu u zamjenu za neiskorištenu stanku omogući korištenje slobodnih dana, a što je tužitelj imao pravo učiniti sukladno odredbi čl. 42. KU, a što nije učinio.

18. Kod nesporne činjenice da tužitelj nije tražio slobodne dane zbog neiskorištenih stanki u dugom razdoblju od srpnja 2014. do srpnja 2019. godine, što više, radi realizacije prava na slobodne dane zbog neiskorištenog dnevnog odmora (stanke), nije tražio da tužena kao poslodavac evidentira njegove neiskorištene dnevne stanke, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev na isplatu novčane naknade na ime neiskorištenih stanki.

19. Tužitelj osporava odluku o trošku pozivajući se na članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«, – Međunarodni ugovori – broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10., dalje: Konvencija) prema kojoj odredbi svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Ističe kako predmetna tužba nije bila lišenje ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se radi o klasičnom građanskopravnom odnosu između privatnih osoba, kao i da dosuđeni trošak nije neznatan s obzirom na materijalne prilike i činjenicu da isti premašuje mjesečnu plaću tužitelja. Stoga smatra da odlukom o trošku nije postignuta pravična ravnoteža, odnosno da bi plaćanje navedenog troška predstavljalo prekomjeran teret.

20. Suprotno tvrdnji tužitelja da je sud trebao odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka jer da odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje predmetnih parničnih troškova za tužitelja predstavlja prekomjeran teret, za navesti je kako u konkretnom slučaju dosuđeni iznos na ime parničnog troška ne predstavlja prekomjeran teret za tužitelja koji bi doveo do povrede članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju. Ovo i stoga što tužitelj nije uspio u sporu niti djelomično, već je tuženica uspjela u sporu u cijelosti pa je odluka o trošku zasnovana na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Pritom je prvostupanjski sud vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili ne, odnosno o obrazloženom podnesku ili ne, a sve u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, te u visini Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), koja se sukladno članku 163. ZPP-a primjenjuje i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo.

21. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

23. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava dogovora na žalbu odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Splitu 11. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević