Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-98/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Vukmanović, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženika Danijel interijeri d.o.o. OIB:11807736066, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima Odvjetničkog društva Buterin & Posavec d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj 3 Pr-443/2020-33 od 19. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda Bjelovaru poslovni broj 3 Pr-443/2020-33 od 19. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Danijel Interijeri d.o.o., Zagreb, Trg Ivana Kukuljevića br. 13/1, OIB:11807736066, da tužitelju ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 51, [adresa], plati novčani iznos od 76.280,00 kuna / 10.124,10 eura1, zajedno sa zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, tekućom:

- na iznos od 74.600,00 kn, od 28. prosinca 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.680,00 kn, od 19. prosinca 2022. godine, pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi razmjeran dio troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 11.662,00 kn / 1.547,81 eura 1, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, a tekućom od dana 19. prosinca 2022. godine, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko dosuđenog iznosa od 76.280,00 kn u vezi naknade štete, do zatraženog ukupnog iznosa od 116.800,00 kn, odnosno za iznos od 40.520,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 28. prosinca 2020. godine, pa sve do isplate, te se odbija kao neosnovan dio sporednog tužbenog zahtjeva tužitelja u vezi isplate zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.680,00 kn, počevši od 28. prosinca 2020. godine, pa sve do 19. prosinca 2022. godine.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi isplate iznosa od 10.733,00 kn po osnovi naknade parničnog troška, sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos od 19. prosinca 2022. godine, pa sve do isplate.".

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I., II., izreke pobijane presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisani odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kao radnika za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na radu 30. prosinca 2019. a koju naknadu štete potražuje od tuženika kao svog poslodavaca.

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka u bitnom utvrdio sljedeće:

- da između stranka nije sporno da se tužitelj, kao radnik tuženika, dana 30. prosinca 2019. godine, ozlijedio za vrijeme radnog vremena, kada su na njega pale drvene ploče iverala koje je tužitelj na zamolbu svog radnog kolege BZ iste pridržao (kako bi ovaj iz složaja tih drvenih ploča izvukao jednu).,

- da je između stranaka sporno je li do ozljede tužitelja došlo isključivom krivnjom tužitelja (što smatra tuženik) ili nije, odnosno da je li tužitelj eventualno samo doprinio štetnom događaju,

- da je isto tako među stranakama sporno je li tužitelj sklapanjem i potpisivanjem Sporazuma o raskidu ugovora o radu koji je sklopljen dana 27. kolovoza 2020. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum), odrekao se svih svojih potraživanja prema tuženiku, dakle i potraživanja naknade štete iz štetnog događaja koji se zbio dana 30. prosinca 2019. godine.,

-da iz materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj kritičnog dana bio zaposlenik tuženika (list 13 spisa), temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. listopada 2019. godine na radnom mjestu "RADNIK ZA RAD NA CNC-u", pri čemu je u okviru ugovorom o radu određenih poslova za to radno mjesto, bio zadužen za poslove sklapanja namještaja, rad na CNC-u, dostavu namještaja i materijala, montažu namještaja, ali i za ostale poslove za kojima se ukaže potreba,

- da je tuženik kao poslodavac tužitelja, podnio prijavu o ozljedi na radu (list 25 i 49- 51 spisa) u kojoj je između stalog bilo navedeno da je radno vrijeme ozlijeđene osobe kritičnog dana bilo od 08:00 sati do 16:00 sati, da je do ozljede došlo u skladištu, da je u rubrici mjesto rada bilo navedeno: "uobičajeno ili mjesto rada unutar lokalne jedinice", da je samo 30,00 minuta ozlijeđena osoba radila prije ozljede, odnosno da je tužitelj dva mjeseca i dva dana obavljao posao svog radnom mjesta, prije štetnog događaja, ali i da je do štetnog događaja došlo dana 30. prosinca 2019. godine, u razdoblju između 08:00 sati i 08:59 sati, pri čemu je prilikom opisa posla ili zadatka koji je oštećeni radnik izvodio, bilo navedeno: "ozlijeđeni radnik je pridržavao ploče, dok je drugi radnik izvlačio ploče", a u rubrici poremećaj u radnom procesu je bilo navedeno: "Prilikom izvlačenja jedne od ploča, ostalih 12 se srušilo na radnika",

- da je tužitelj u kritično vrijeme bio osposobljen za rad na siguran način i da je bio zdravstveno sposoban za rad, te da je kritičnog dana koristio osobna zaštitna sredstva, odnosno da je obavljen i očevid od strane policije i nadzor od strane inspektora rada za zaštitu na radu (list 16-21, 51, 64-67,73-74),

- da je poslodavac svojevremeno tijekom 2015. godine, izradio procjenu rizika iz područja zaštite na radu (list 75- 128), za koju svrhu je i imao odobrenje u vezi izrade tog akta od strane nadležnog tijela ili osobe,

- da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 18. veljače 2020. godine (u daljnjem tekstu: Zapisnik), povodom opisanog štetnog događaja, proizlazi kako je nadzor obavljen po višem inspektoru rada ZZ., dipl. ing., odnosno da je taj inspektor obavio očevid dana 30. prosinca 2019. godine, na mjestu ozljede radnika tuženika, ČZ, kojom prilikom je inspektor uzeo izjavu sudionika događaja, MZ i FZ (o čemu je sastavio zapisnike), te je tijekom očevida navedeni inspektor sastavio zapisnik na mjestu ozljede radnika ČZ.,

-da iz Zapisnika proizlazi da je navedeni inspektor s obzirom na očevidu utvrđene činjenice usmeno zabranio poslodavcu, obavljanje radnih postupka podizanja, prenošenja i pridržavanja tereta na mjestima rada u pogonu na lokaciji [adresa] u [adresa], na način da se radnici pri tome nalaze ispod tereta, pri čemu postoji opasnost po život i zdravlje radnika, a odgovorna osoba poslodavca nije tražila pisani otpravak te usmene odluke, niti podnijela žalbu protiv iste u zakonskom roku., da iz tog Zapisnika proizlazi da je na temelju izjava osoba koje je inspektor ispitao o okolnostima štetnog događaja, dotični saznao kako je kritičnog dana tužitelj započeo s radom u 08:00 sati, te da je od početka radnog vremena obavljao s još dva radnika tuženika poslove preseljenja sklapaone (poslove rasklapanja i demontiranja namještaja), te da je radnik MZ htio iskrojiti jednu drvenu ploču od medijapana na CNC stroju i zbog toga je oko 08:20 sati zamolio radnika ČZ i radnika FZ da mu pomognu (prije nego odvezu demontirani i utovareni namještaj na novu lokaciju poslodavca) tu ploču od mediapana staviti na CNC stroj, pa su ČZ i FZ to učinili i pokušali pomoći BZ da dohvati tu ploču koja se nalazila u sredini složaja prislonjenog na zid u hodniku (time da je ta ploča bila dvanaesta po redu), a prilikom tog posla je MZ pomicao ili naginjao ploče od iverala kako bi došao do ploče koju je trebao izvaditi, a u to vrijeme ČZ i FZ su stajali ispred ploča (u hodniku između složaja ploča i ormara i kada je ispred ormara bila položena na pod paleta, dužom stranicom prislonjena uz ormar) i nagnute ploče su prislanjali na sebe i pridržavali ih. Kada su nagnuli 12 ploča MZ je ručno ploču od mediapana počeo izvlačiti iz složaja, a kada je tu ploču izvukao cca za jedan metar, dvanaest nagnutih ploča je počelo gubiti ravnotežu i sve je više naginjalo prema ormaru i radnicima koji su ih pridržavali, a radnici su pokušali ploče ponovo gurnuti prema zidu, ali nisu uspjeli zadržati teret (12 ploča od iverala dimenzija 2,80 m dužine x 2,08 m visine, te 18 mm debljine, prikazane na slici s mjesta uviđaja na listu 120 i 148) koji se sve više naginjao prema radnicima FZ i ČZ. FZ se uspio izmaknuti na desnu stranu od ploča koje su padale prema tlu, dok se ČZ nije uspio izmaknuti teretu koji je padao i pod pritiskom tereta se počeo kretati prema nazad (prema ormaru), pri čemu je nogom zapeo za paletu koja se nalazila na podu ispred ormara i počeo je padati unazad na leđa, a svih dvanaest ploča je padalo za njim i na njega, te ga je gornji rub ploča zahvatio po nosu i licu, te skliznuo na prsa, time da je ČZ pao na plaetu u sjedeći položaj leđima naslonjen na vrata od ormara,

-da iz suglasnih iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka BZ je proizlazilo da su kritičnog dana tri zaposlenika tuženika i to MZ, ČZ i FZ u vrijeme kada im je nadređen bio CZ (otac MZ), po nalogu nadređene osobe, bili zaduženi da na tom mjestu rada pokupe kompletan inventar, te da sudjeluju u postupku preseljenja materijala sa tog mjesta rada na jednu drugu lokaciju, odnosno da između njih trojice nitko nikome nije bio nadređen jer su sva trojica bili samo radnici tuženika, no kako si je MZ htio ispiliti jednu drvenu ploču na CNC stroju, a koja ploča se nalazila unutar drvenog složaja ploča, te se do nje moglo doći jedino na način da se ove druge drvene ploče koje su ju pokrivale, odmaknu, MZ je zamolio svoje radne kolege FZ i ČZ da mu pomognu u tom poslu izvlačenja ploče koju je htio izvući, a što su ova dvojica i učinili. U trenutku kada su MZ i FZ ploče usmjeravali i naginjali prema ormaru, došlo do preklapanja tužitelja sa tim drvenim pločama koje je držao, a FZ se pri tome odmaknuo skroz u desnu stranu i njega te ploče nisu zahvatile.

- da po procjeni svjedoka BZ svaka od tih ploča koja se kritičnog dana nalazila na složaju, od kojih su neke ploče naginjali prema ormaru je težila između 60-70 kg,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je pridržavao teret od cca 12 ploča, kada je MZ prestao držati te ploče s lijeve strane i kada je samo zadnji skup ploča nagnuo prema njemu i FZ jer su tada samo njih dvojica držali te ploče, a MZ je namjeravao izvući jednu ploču i tada je tužitelj čuo u trenutku kada su ploče već pod teretom počele padati prema njemu da je FZ rekao, pazi, padaju ploče i da se FZ odmaknuo u desno, a tužitelj iako je u tom trenutku bio gledajući od sredine ploča više prema lijevoj strani nije se mogao pomaknuti niti u desno jer mu je trebalo metar i pol da se na taj način izmakne, time da se na lijevoj strani nalazila ograda od CNC stroja i senzor, što mu je ometalo uzmak u lijevo, pa kako se počeo kretati unazad pod teretom ploča koje je držao, zapeo je za jednu drvenu paletu koja se nalazila na tlu ispred ormara i zbog toga je izgubio kontrolu stajanja pa je počeo padati unazad i završio je u sjedećem položaju u kojem ga je sav teret od 12 ploča poklopio.

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Borisa Kirina iz podneska od 23. rujna 2022. godine, ali i iz medicinske dokumentacije tužitelja, proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio iščašenje 2. i 3. prsta lijeve ruke, razderotinu u području lijeve šake, višeiverni prijelom desne zigomatične kosti, prijelom baze desne orbite, prijelom nosa, prijelom desne temporalne kosti bez pomaka i prijelom desnog koronoidnog nastavka mandibule bez pomaka. Također iz nalaza vještaka proizlazi, a na što upućuje i medicinska dokumentacija tužitelja, da je nakon ozljeđivanja tužitelj pregledan u Hitnoj medicinskoj službi u Kliničkoj bolnici Dubrava, gdje su i ustanovljene navedene ozljede, te su u toj ambulanti učinjeni poslovi u vezi primarne obrade rane u području lijeve šake i repozicija 2. i 3. prsta, pa je tužitelju postavljena imobilizacija.

-da je na temelju osobnog kliničkog pregleda tužitelja, vještak utvrdio kako je u lijevoj šaci tužitelja vidljiv postoperativni ožiljak u području dlana u dužini od 4,5 cm, te je istakao da šaku tužitelj formira, ali da je terminalno limitirana fleksija drugog i trećeg prsta, kao i da je GMS obje šake uredna. Vještak je također utvrdio da je u području desne strane lica u visini desnog oka vidljiv ožiljak u dužini od 2 cm, kao što je vidljiv ožiljak od desne strane nosa ispod desnog oka u dužini od 6,5 cm, pri čemu je istakao da se palpatorno osjeti osteosintetski materijal s desne strane lica.

- Opisane ozljede tužitelja je vještak opisao u njihovoj ukupnosti kao teške tjelesne ozljede, naglasivši ponovo da su navedene ozljede lica liječene operativno, ustvrdivši da je liječenje tužitelja bilo dovršeno 13. ožujka 2020. godine.

- Vezano za posljedice pretrpljenih ozljeda tužitelja, odgovarajući na predmet vještačenja u pogledu utuženih kriterija, vještak je istakao da je kod tužitelja zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 10% zbog terminalno reducirane fleksije 2. i 3. prsta lijeve šake, zbog čega će tužitelj morati pojačane napore pri fizičkim poslovima koji iziskuju uporabu lijeve ruke, te utrnulost u području desnog infraorbitalnog živca i dva zuba u području gornje čeljusti, zbog čega tužitelj ima poteškoća kod uzimanja hrane. Vještak tvrdi da je prilikom ozljeđivanja i tijekom liječenja tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan dana i slabog intenziteta u trajanju od 3 tjedna. Istakao je i da mu je tuđa njega i pomoć nemedicinskog osoblja bila potrebna nakon otpusta iz bolnice 07. siječnja 2019. godine, po 3 sata dnevno (kada je tužitelj morao mirovati i nositi imobilizaciju na lijevoj ruci) i to zbog provođenja osobne higijene, spremanja i uzimanja hrane, odlazaka u nabavku i slično, sve do kontrole u kirurškoj ambulanti dana 30. siječnja 2020. godine, kada mu je skinuta imobilizacija. U pogledu straha je vještak naveo da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta je potrajao 24 sata, a strah srednjeg intenziteta naredna 4 dana, dok je slijedećih mjesec dana, tužitelj trpio strah slabog intenziteta koji se manifestirao kao zabrinutost za ishod liječenja slijedećih mjesec dana. Vezano za eventualne trajne posljedice pretrpljenog straha vještak je napomenuo kako u medicinskoj dokumentaciji tužitelja nema podataka o tome. U pogledu naruženja je vještak istakao da postoperativni ožiljci na desnoj strani lica u dužini od 2 cm i 6,5 cm, predstavljaju naruženje tužitelja srednjeg stupnja koje je vrlo uočljivo trećima, dok postoperativni ožiljak na lijevom dlanu predstavlja naruženje lakog stupnja uočljivo trećima ponekad.

-da je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Borisa Kirina u cijelosti prihvaćeno, kao stručno i detaljno obrazloženo, tim više što je vještak u ovoj pravnoj stvari bio i usmeno saslušan, a kojom prilikom je odgovorio i na prigovore tuženika istaknute u vezi pisanog nalaza i mišljenja, a više nije bilo primjedbi na vještački nalaz.

- da je tuženik kao poslodavac odgovaran u visini od 80% za nastalu štetu tužitelju, dok je tužitelj doprinio vlastitoj šteti u omjeru od 20%.

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u pogledu naknade neimovinske štete (po kriteriju bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti i naruženja), tužbeni zahtjev tužitelja cijenio osnovanim do ukupnog iznosa od 93.250,00 kn, pa kod činjenice da je tužiteljev doprinos štetnom događaju, a time i šteti koju je tužitelj pretrpio upravo 20%, zbog čega je na ime ukupne naknade neimovinske štete umanjene za doprinos tužitelja šteti, obvezao tuženika da isplati tužitelju iznos od 74.600,00 kn po osnovi pravične novčane naknade. Tuđa pomoć i njega (tužitelju trebala pomoć od 6 sati dnevno u razdoblju od 08. siječnja do 08. veljače 2020.), sud je po ovom osnovu priznao tužitelju iznos od 2.100,00 kn po slobodnoj ocjeni na ime pravične naknade.

7.1. U ovoj fazi postupka sporna je odgovornost poslodavca za naknadu štete iz radne nesreće, a sporna je suodgovornost tužitelja kao i visina naknade.

8. Kako se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu valja primijeniti odredbe članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19 – dalje u tekstu: ZR) i članka 25. Zakona o zaštiti na radu (71/14, 18/14, 154/14, 98/18 i 96/18, dalje u tekstu ZZR) koji je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio na snazi te odredbe članka 19., 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Prema odredbi članka 25. ZR-a poslodavac odgovora radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. Odredbom članka 111. stavak 1. ZR-a određeno je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

9. Odredbom članka 1092. ZOO-a, propisano je da je oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu s tim da kada je nemoguće utvrditi koji dio štete potiče od oštećenikove radnje ili propusta sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

10. Odredbom članka 25. stavak 1. ZZR-a propisana je odgovornost poslodavca za štetu koju pretrpi radnik na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) znači da postoji oboriva pretpostavka (presumpcija) poslodavčeve krivnje i da teret dokaza suprotno leži na poslodavcu.

11. Iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj ozlijedio kada je zajedno sa drugim radnikom FZ u proizvodnom pogonu na lokaciji [adresa] u hodniku proizvodne jedinice 2 prilikom pridržavanja 12-est ploča od iverala, što mu je naložio treći radnik NZ, tužitelj se nije uspio izmaknuti teretu koji je padao na njega te ga ozlijedio, iako tužitelju nitko od tuženika nije dao takav zadatak.

12. Zaključak prvostupanjskog suda u odgovornosti tuženika kao poslodavca za nastalu štetu tužitelja u visini od 80%, ovaj sud ne može prihvatiti kao pravilan obzirom da žalbenim navodima tuženika doveden u sumnju.

13. Tuženik u žalbi ističe da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, imajući u vidu da su stranke Sporazumom o raskidu ugovora o radu od 27. kolovoza 2020.,, jasnom i slobodnom voljom ugovorile da jedna prema drugoj nemaju nikakvih potraživanja po bilo kojoj osnovi a koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog Ugovorom o radu od 28. listopada 2019. do dana prestanka radnog odnosa koji nastupa 31. kolovoza 2020. Nadalje u žalbi ističe kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti pravila o otpustu duga regulirana odredbom članka 206. ZOO-a, kojom je propisano da se općim otpustom dugova gase sve vjerovnikove tražbine osim onih za koje vjerovnik nije znao u trenutku otpusta, a koji izuzetak se na tužitelja ne može primijeniti jer je u trenutku potpisivanja Sporazuma od 27. kolovoza 2020. tražbina s osnova naknade štete zbog ozljede na radu dospjela i tužitelju je bila poznata.

14. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije znao niti je mogao znati da se točka 5. Sporazuma odnosi i na potraživanje po osnovi naknade štete zbog pretrpljene ozljede na radu od 30. prosinca 2019. jer da to potraživanje nije bilo izričito navedeno u Sporazumu, slijedom čega je otklonio ovaj prigovor tuženika kao neosnovan.

15. Međutim, kako su stranke 27. kolovoza 2020. potpisale predmetni Sporazum kojim su ugovorile pravo tužitelja na naknadu plaće, korištenje preostalog godišnjeg odmora, koje odredbe Sporazuma nitko od stranaka ne osporava, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje kako se tužitelj potraživanja s osnove ozljede na radu nije odrekao s obrazloženjem da utuženo potraživanje nije naznačeno u sporazumu.

16. Naime, kako su jasno odredbom točke 5. predmetnog Sporazuma stranke ugovorile da osim navedenog potraživanja u skladu s odlukom o otkazu te plaće do dana prestanka radnog odnosa koji nastupa 31. kolovoza 2020. tužitelj nema nikakvih drugih potraživanja prema tuženiku po bilo kojoj osnovi, a o odricanju od novčanog potraživanja radnika prema poslodavcu nema posebnih odredaba u Zakonu o radu, to ocjenu valjanosti navedenog Sporazuma u spornom dijelu treba procjenjivati primjenom propisa obveznog prava. Stajalište je ovog drugostupanjskog suda da u slučaju radnikovog odricanja od novčanog potraživanja može doći do primjene odredbe članka 203. ZOO-a u svezi s odredbom članka 206. ZOO-a.

17. S obzirom na to da je pravo na naknadu štete po osnovi pretrpljene ozljede na radu pravo koje pripada radniku i s kojim radnik može slobodno raspolagati ovaj sud smatra da nema zapreke da se radnik navedenog prava i odrekne.

18. Međutim, gubi prvostupanjski sud iz vida činjenicu da se na taj sporazum o raskidu ugovora o radu koji je sklopljen dana 27. kolovoza 2020. između tužitelja i tuženika, dakle, njihov međusobni odnos imaju primijeniti relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima. Tako je primjena odredbe i tumačenje spornih odredbi regulirana odredbom članka 319. ZOO-a, koja u stavku 1. određuje da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase dok je stavkom 2. istog članka propisano da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovno značenja pojedinih izričaja već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovora načelima obveznog prava utvrđenim ZOO-a. Dakle, citirana odredba pruža ovlaštenje sudu da tumači odredbe ugovora a u konkretnom slučaju zaključenom između tužitelja i tuženika na koju ugovor upire žalitelj.

19. Prema tome, polazeći od sadržaja naprijed citirane odredbe ZOO-a te utvrđenja u vezi zaključenog pravnog posla, zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan i proizvoljan obzirom da prvostupanjski sud na prednju okolnosti nije izveo niti jedan dokaz kojim bi eventualno utvrđivao zajedničku namjeru ugovaratelja, osim što je tužitelj u svom opširnom iskazu opisivao sam nastanak štetnog događaja i posljedice vezane uz istog, a u svezi samog Sporazuma lakonski odgovorio "zapravo nisam detaljno ni čitao sve te odredbe sporazuma".

20. Navedenu nejasnoću prvostupanjski sud propustio je razmatrati čime je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje je predviđeno odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a.

21. Obzirom da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nepotpuno utvrdio činjenično stanje to je valjalo predmetnu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u smislu odredbe članka 370. ZPP-a.

22. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega razmotriti iskazana pravna stajalište drugostupanjskog suda i u tom smislu iskoristiti sva procesna ovlaštenja kako bi činjenično stanje točno i potpuno utvrdio izvođenjem dokaza te po potrebi predloženih iz dokaza od strane stranaka a potom će nakon toga i cjelovito provedenog dokaznog postupka vodeći računa odredbom članka 7., 8. i članka 212. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja kao i cjelokupnim troškovima parničnog postupka.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević