REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1742/2024-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnice po zakonu tužene ŠI, **.**.2025.,

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo financija isplatiti tužitelju ĐI iznos od 201,98 EUR bruto uvećano za zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koja teče na navedeni iznos od 16. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo financija naknaditi tužitelju ĐI trošak parničnog postupka u iznosu od 1.035,86 EUR, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja RI za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 831,52 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija za naknadu troška postupka u iznosu od 4.600,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlenik tuženika, djelatnik Područnog carinskog ureda Zagreb, na radnom mjestu carinika, a sve sukladno rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 1. veljače 2014. do 1. veljače 2019. tužitelj je prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen:

- u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati,

- u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni) i (turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu) jer prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima, smatra se svaki sat rada duži od smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- u radu na drugi način.

U navedenim oblicima rada tužitelj je radio tijekom mjeseca: u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koji su u tjednu padali od ponedjeljka i petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika koji se odnose na tužitelja određeno je da:

- prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom,

- prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (dvije prve – dvije treće – dva dana slobodan) ili turnus smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvarivao na drugačiji način jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Isto tako je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Tužitelj je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu ni je plaćen, pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj navodi da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora ali u zakonskom roku nadležno državno odvjetništvo o istom nije meritorno odlučilo.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je dostavila tužitelju, povodom zahtjeva za mirno rješenje spora, odgovor u kojemu navodi kako je isti u razdoblju od rujna 2013. do rujna 2018. ostvario 27 sati prekovremenog rada te je zahtjev djelomično priznala u iznosu od 1.513,00 kn. Tužena Republika Hrvatska je uz odgovor na zahtjev dostavila specifikaciju obračuna prekovremenih sati iskazano mjesečno po godinama i sveukupno u bruto iznosu – tabelarni prikaz te predložila, sukladno navedenom, sklapanje nagodbe. Uvodno, kao izrazito bitnu pravno relevantnu okolnost ističe da je tužitelj u tijeku cjelokupnog utuženog razdoblja radio u turnusu u ciklusima 12-24-12- 48 naizmjenično tijekom mjeseca. Ujedno, ističe je Centralni obračun plaća (u daljnjem tekstu: COP) u funkciji u Carinskoj upravi s danom 1. siječnja 2013. te da se primjenjuje na sve državne službenike kao i službenike javnih službi na nivou cijele Republike Hrvatske, pa tako i za carinske službenike. Informacijski sustav COP je uspostavljen kao jedinstveni, centralizirani, poslovno-informatički sustav za obračunavanje plaća za sve institucije javnog sektora po jedinstvenim pravilima poštujući sve zakonske propise. Prije svega naglašava da je rad tužitelja u turnusu njegovo redovno radno vrijeme organizirano na način da radi po 12 sati i to u ciklusima 12-24-12-48 naizmjenično tijekom mjeseca, a kako je to uvodno pojašnjeno. U odnosu na navode iz tužbe koji se odnose na okolnost da je tužena pogrešno utvrdila broj radnih dana, po mjesecima, na način da je blagdane, neradne dane i dane Uskrsa, koji su padali od ponedjeljka do petka, na koje dane je tužitelj radio, ubrajala u radne dane, na koji način je navodno pogrešno tužitelju utvrđivala ukupan redovni mjesečni fond radnih sati, pogrešno u cijelosti, iz razloga što rad službenika u turnusu koji je radio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od ponedjeljka do petka predstavljaju njegov redovan rad te mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada u visini propisanoj Kolektivnim ugovorom – rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, kao i rad u turnusu sukladno članku 38. stavku 1. Kolektivnog ugovora, a što je tužena obračunala i isplatila za utuženo razdoblje. Uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje se za stvarno odrađeni prekovremeni rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da tužitelj radi u turnusu u dane blagdana, neradne dane i dane Uskrs koji padaju od ponedjeljka do petka. U odnosu na navod iz tužbe da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da je isti dopisom odbijen u cijelosti, ističe da je isti neutemeljen i neosnovan, jer je tužena djelomično priznala predmetni zahtjev. Slijedom navedenog tužena predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženoj sa zakonskim zateznim kamatama prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od dana donošenja odluke do isplate.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora od 1. veljače 2019. (str. 5-6 spisa), dopisa tužene od 7. lipnja 2019. (str. 13-14 spisa), Rješenja Ministarstva financija od 1. rujna 2017., 16. siječnja 2015., 1. travnja 2014., 8. srpnja 2013., 22. listopada 2014. (str. 15-19 spisa), tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (str. 20-22, 338-354, 393-397, 424-427 spisa), zamolbi za korištenje slobodnih radnih dana prema ostvarenom višku sati tužitelja i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Zagreb(str. 23- 40 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaće (str. 41-80, 117-128, 141-151 spisa), evidencija/plana o korištenju radnog vremena (str. 81-116, 129-140, 152-162, 427 spisa), putnih radnih listova (str. 163-222, 286, 312-324 spisa), izvještaja o izvršenju (str. 223-285, 287-311 spisa), izvješća o vještačenju stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Jere Brkana od 17. travnja 2019. u parničnom predmetu Općinskog suda u Splitu (str. 367-388 spisa) te druge dokumentacije koja je priložena u sudski spis, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 440-449 spisa), dopunskim očitovanjem vještaka Zrinka Ručevića (str. 522-525 spisa), dodatnim financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću (str. 597-600 spisa), usmenim očitovanjem vještaka Zrinka Ručevića (str. 607-608 spisa), drugim dopunskim financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću (str. 610-613 spisa) i trećim dopunskim financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću (str. 715-718 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Na ročištu 28. listopada 2025. stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud, uz suglasnost stranaka, odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora, nakon konačno uređenog tužbenog zahtjeva u podnesku od 11. srpnja 2025., je zahtjev tužitelja za isplatu razlike bruto plaće po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od veljače 2014. do veljače 2019. u iznosu od 201,98 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje tužitelj potražuje od 16. ožujka 2019. do isplate.

7. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 20. veljače 2024., poslovni broj Pr-1869/2019-60 suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, OIB:52634238587, da tužitelju ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 585,59 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom na iznose od:

- 36,44 eur od 16.04. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 28,03 eur od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,52 eur od 16.10. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,39 eur od 16.12. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 44,99 eur od 16.01. 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,44 eur od 16.05.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 77,44 eur od 16.06.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,12 eur od 16.11.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 14,71 eur od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,42 eur od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,43 eur od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,69 eur od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 49,14 eur od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,94 eur od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 40,07 eur od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 74,82 eur od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.288,06 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

8. Rješenjem Županijskog suda u Splitu od 5. studenoga 2024., poslovni broj Gž R-232/2024 uvažena je žalba tužene Republike Hrvatske i ukinuta je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1869/2019-60 od 20. veljače 2024. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8.1. U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Splitu od 5. studenoga 2024. navodi se da je sukladno odredbi članka 131. stavak 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09., 61/1., 82/12. i 73/13. – u daljnjem tekstu: ZR/09.), odnosno odredbi članka 135. stavka 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. – u daljnjem tekstu: ZR/14.), a što je sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Revr-3773/2018, u parničnom postupku dozvoljeno i na drugi način dokazivati radno vrijeme, odnosno, da tužitelj ima pravo u parnici dokazivati koliko je sati radio prekovremeno, a poslodavac mu nije platio, i da se isto može dokazivati i putem iskaza svjedoka, ako tužitelj smatra da dnevne evidencije radnog vremena nisu potpune, pravilno i točno vođene, te da ne odražavaju stvarno stanje i vrijeme tužiteljeva rada. Međutim, iz odgovora na tužbu i dostavljene dokumentacije, kao i iz evidencije o radnom vremenu za tužitelja koja se nalazi u spisu, jasno proizlazi da su tužitelju upisani slobodni dani kad ih je koristio u utuženom razdoblju, a svaka navedena mjesečna evidencija o radnom vremenu je priložena, i to mjesečno o ostvarenim satima rada za to razdoblje, o ostvarenim satima posebnih dodataka za isto razdoblje, sve uz tabelarni prikaz. Korištenje slobodnih dana kako je razvidno iz spisa, proizlazi iz evidencije radnog vremena za tužitelja koju je tuženik dostavio u spis, odnosno vidljiv je broj sati iskorištenih na ime slobodnih dana ostvareni preraspodjelom radnog vremena zbog ostvarenih sati prekovremenog rada i na temelju te dokumentacije sačinjena je i prva varijanta nalaza i mišljenja vještaka gdje se oduzimaju iskorišteni slobodni dani na ime prekovremenog rada, dok se u drugoj varijanti ti iskorišteni slobodni dani ne uzimaju u obzir. Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja jer je tuženik dostavio cjelokupnu vođenu evidenciju radnog vremena u kojoj je evidentiran prekovremeni rad tužitelja kao i slobodni dani koje je koristio, pa je u tom slučaju teret dokazivanja na tužitelju da su slobodni dani odobreni s neke druge osnove, a ne s osnove prekovremenog rada. U evidencijama radnog vremena jasno su razdvojeni sati redovnog rada, sati godišnjeg odmora i bolovanja, blagdana i dr. Prema tome, iz evidencije radnog vremena razvidno je da su donesene od nadležne osobe i da su u njima označeni slobodni dani, a osim toga, proizlazi i da u spisu ne postoje i ne nalaze se posebni nalozi o korištenju slobodnih dana, ali ta činjenica nije od utjecaja na navedeno utvrđenje o korištenju slobodnih dana koje proizlazi iz dnevnih i mjesečnih evidencija radnog vremena, pa tužitelj ne može ostvariti pravo na slobodne dane i pravo na isplatu plaće, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

8.2. Prema odredbi članka 131. stavka 4. ZR/09., odnosno članka 135. stavka 4. ZR/14., propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe članka 4. stavka 1. i 2. ZR/09., odnosno članka 5. stavka 1. i 2. ZR/14., teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Međutim, kako je u ovom slučaju tuženik tijekom postupka na pravno valjan način dokazao da su slobodni dani pravilno evidentirani, a koje je tužitelj koristio u svezi s odrađenim prekovremenim radom jer to proizlazi iz dnevnih evidencija radnog vremena gdje je točno razvidno da tužitelj nije radio za vrijeme priznatog slobodnog dana na temelju prekovremenog rada, to drugostupanjski sud smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti prvu varijantu nalaza i mišljenja financijskog vještaka u kojoj je naknada za prekovremeni rad umanjena s osnove korištenja slobodnih dana jer tužitelj nije pružio suprotne dokaze, odnosno da je takve slobodne dane koristio po drugoj osnovi, s time što se navodi da je u tom razdoblju ostvario i dodatke na plaću (rad noću, vikendom, i dr.), a i sam tužitelj je podnosio zamolbu za korištenje slobodnih dana za ostvareni prekovremeni rad.

8.3. Zaključno se navodi da kako tužitelj nije dokazao da je ostvarene slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, stoga drugostupanjski sud navodi da je valjalo prihvatiti nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka u kojem su ostvareni prekovremeni sati umanjeni za korištenje slobodnih dana (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-4029/2019-2 od 26. siječnja 2021.).

8.4. Međutim, kako spisu ne prileži varijanta navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka u kojoj su novčane vrijednosti iskazane prema pojedinim mjesecima koji bi u ukupnosti odgovarali ukupnim izračunatim satima prekovremenog rada, ali bez iskazivanja negativnih iznosa, predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

9. U ponovljenom postupku izveden je dokaz i trećim dopunskim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću. U svom trećem dopunskom pisanom nalazu i mišljenju od 8. srpnja 2025. sudski vještak Zrinko Ručević je utvrdio da, u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz osnovnog i ovog trećeg dopunskog nalaza, za utuženo razdoblje od veljače 2014. do veljače 2019., uzimajući u obzir slobodne sate iz evidencija rada, tužitelj ostvario 27 prekovremenih sati koji mu nisu bili obračunati i isplaćeni, a bruto plaća za iste iznosi ukupno 201,98 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa).

9.1. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića.

9.2. Sud je u cijelosti prihvatio citirani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zrinka Ručevića budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis.

10. Između stranaka nije sporno da je u utuženom razdoblju tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao djelatnik Područnog carinskog ureda Zagreb, na radnom mjestu carinika te da je radio u turnusima u ciklusima 12-24-12-48.

11. U ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08, 89/12 i 104/13, dalje: KU) i članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 i 12/18, dalje: KU/17).

12. Odredbom članka 44. stavak 1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, između ostalog, za prekovremeni rad 50%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, te se prema stavku 2. citiranog članka dodaci na osnovnu plaću međusobno ne isključuju. Odredba članka 44. stavak 10. KU propisuje da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (članka 44. stavak 11. citiranog KU). Isto tako, stavkom 12. istog članka propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st.14.).

13. Također, člankom 38. stavkom 11. KU/17, propisano je da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, dok je stavkom 12. propisano da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1.5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (stavak14.).

14. Slijedom navedenog, prekovremenim radom službenika koji radi u smjenama ili turnusu treba smatrati svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati koji je definiran kao sati koje službenik treba raditi u tekućem mjesecu, a koji se dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

15. To u konkretnom slučaju znači da se prekovremeni sati rada tužitelja koji radi na takav način dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije mjesečni fond radnih sati, a mjesečni fond radnih sati se dobije da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati, pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom.

16. Prema tumačenju broj 24/44 od 22. siječnja 2014. Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene kolektivnog ugovora službenik koji radi u turnusu, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz članka 44. stavka 11. KU, nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond sati, koji čine redovni mjesečni fond radnih sati iz članka 44. stavka 12. KU i sati plaćenog blagdana na koje imaju pravo službenici i namještenici koji rade od ponedjeljka do petka, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz članka 41. stavka 2. KU, te dodatke na plaću koju je ostvario. Ako službenici i namještenici bez svoje krivnje ne ostvare puni mjesečni fond sati/mjesečni fond radnih sati poslodavac im mora ispuniti punu plaću. Plaća službenika i namještenika može se umanjiti samo u slučaju neopravdanog izostanka s posla ili neplaćenog dopusta. Prema Tumačenju broj 25/44 od 4. travnja 2014. zbog ograničenja prekovremenog rada poslodavac može donijeti odluku da službenik koji radi u turnusu u određene dane radi kraće ili ne radi cijeli dan, ali samo jedan do dva radna dana u mjesecu. U tom slučaju ne radi se o promjeni organizacije rada. Ako zbog navedene odluke poslodavca službenik nije ostvario redovni mjesečni fond radnih sati ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz članka 41. stavka 2. KU te dodatke na plaću koje je ostvario. Prema Tumačenju broj 35/44 službeniku koji bez svoje krivnje ne ostvari redovni mjesečni fond radnih sati, u određenom mjesecu, ne može se manjak sati prenositi u slijedeći kalendarski mjesec.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića od 22. travnja 2020., slijedi da je vještak za potrebe izrade nalaza koristio evidencije radnog vremena iz kojih je koristio broj pojedinih vrsta sati koje je tužitelj ostvario tijekom jednog mjeseca u utuženom razdoblju te utvrdio da je tužitelj radio u turnusima prema ciklusu 12-24-12-48. Vještak je također utvrdio da je tužena u okviru organizacije radnog vremena, oslobađala tužitelja rada jednom do dva puta mjesečno (osim u kolovozu 2014. kad je oslobođen rada za tri turnusa) u kojem slučaju se ne radi o preraspodjeli radnog vremena s osnova ostvarenih prekovremenih sati, niti o promjeni organizacije rada, već o oslobađanju smjene, a što je u skladu s tumačenjem 25/44 te da je tužitelj koristio slobodne dane s osnova ostvarenih prekovremenih sati (oznaka „sd“ i „sdt“) koji su mu odobreni temeljem tužiteljevih zamolbi za korištenje slobodnih radnih dana. Vještak daje mišljenje da kako je za utuženo razdoblje od veljače 2014. do veljače 2019. tužitelj ostvario 27 prekovremenih sati koji mu nisu bili obračunati i isplaćeni te stoga bruto plaća za iste iznosi ukupno 1.521,95 kuna.

17.1. Treće dopunsko financijsko vještačenje koje ovaj sud prihvaća predstavlja varijantu prvog nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 22. travnja 2020. u kojoj su novčane vrijednosti iskazane prema pojedinim mjesecima koji bi u ukupnosti odgovarali ukupnim izračunatim satima prekovremenog rada, ali bez iskazivanja negativnih iznosa.

18. Kako je tuženik tijekom postupka dokazao da su slobodni dani pravilno evidentirani, a koje je tužitelj koristio u svezi s odrađenim prekovremenim radom jer to proizlazi iz dnevnih evidencija radnog vremena gdje je točno vidljivo da tužitelj nije radio za vrijeme priznatog slobodnog dana na temelju prekovremenog rada, to je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti treću varijantu nalaza i mišljenja financijskog vještaka u kojoj je naknada za prekovremeni rad umanjena s osnove korištenja slobodnih dana jer tužitelj nije pružio suprotne dokaze, odnosno da je takve slobodne dane koristio po drugoj osnovi.

19. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi iznos od 201,98 EUR po osnovi razlike plaće za 27 prekovremeno ostvarenih sati rada koje tužena nije platila tužitelju.

20. Tužitelj je u tužbenom zahtjevu traži i isplatu zateznih kamata na ukupan iznos razlike plaće počevši od 16. ožujka 2019. do isplate. Sud napominje da bi tužitelj imao pravo potraživati zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec što je u skladu s odredbama ZR. Međutim, kako je tužitelj zatražio isplatu zateznih kamata od kasnijeg datuma, sud je u skladu sa zahtjevom tužitelja, istome dosudio zateznu kamatu od 16. ožujka 2019.

21. U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni bruto iznos plaće i naknade plaće, a s obzirom da se isti sastoji od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u smislu članka 15. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14.) i članka 17. stavka 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14.), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće. Stoga sud tužitelju nije dosudio zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđeni bruto iznos razlike plaće.

22. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

23. Odluka o zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavcima 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).

24. U odnosu na navode tužene da ista nije dala povoda za tužbu ovaj sud navodi slijedeće. Člankom 157. ZPP propisano je da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. S obzirom da u konkretnom slučaju tužena nije priznala tužbeni zahtjev niti je tijekom postupka isplatila iznos za koji je smatrala da tužitelju nesporno pripada, to ovaj sud smatra ovakve prigovore neosnovanim.

25. Tužena je na ročištu održanom 8. svibnja 2025. osporila JI, odvjetničkom vježbeniku kod odvjetnika Domagoja Kovača, zastupanje tužitelja u zamjenu za odvjetnika Mirka Kovača.

25.1. Člankom 8. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj: 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21., 98/25.) propisano da u zastupanju stranaka odvjetnika smije zamijeniti drugi odvjetnik (supstitucija) i, uz uvjete predviđene zakonom, odvjetnički vježbenik koji radi u njegovom uredu ili uredu odvjetnika koji ga zamjenjuje.

25.2. Čitanjem zamjeničke punomoći koja je priložena u sudski spis (str. 709 spisa) sud je utvrdio da je punomoćnik Mirko Kovač ovlastio odvjetnika Domagoja Kovača i njegove odvjetničke vježbenike HI, TI i JI da ga zamjenjuju u parničnom postupku koji se vodi kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-1742/2024.

25.3. Slijedom navedenog, neosnovano se tužena protivila da se odvjetničkom vježbeniku dopusti zastupanje tužitelja na održanom ročištu.

26. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 201, 98 EUR.

27. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 32 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR,

- sastav tužbe od 29. svibnja 2019. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR,

- sastav podneska od 27. lipnja 2019. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 3. rujna 2019. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 9. veljače 2021. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 23. svibnja 2023. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 5. listopada 2023. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 9. siječnja 2024. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 8. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 27. svibnja 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 12,50 EUR;

- sastav podneska od 11. srpnja 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu za objavu 11. prosinca 2025. (Tbr. 9/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 25,00 EUR;

što ukupno iznosi 537,50 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (134,38 EUR). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 671,88 EUR.

27.1. Tužitelju je priznat trošak plaćenih predujmova za financijska vještačenja u iznosu od 398,63 EUR. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 1.035,86 EUR.

28. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 28. kolovoza 2019.,19. rujna 2019., 11. studenoga 2019., 27. svibnja 2020., 9. veljače 2021., 23. veljače 2021., 15. ožujka 2021., 29. prosinca 2021., budući tužitelj u istima ponavlja navode iznesene već u tužbu, pa sud iste cijeni kao nepotrebne za vođenje postupka. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 23. rujna 2019. i 22. travnja 2025. budući istim dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, na što nije pozvan od strane suda. Tužitelju nije priznat niti trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, dok trošak sastava podneska od 8. rujna 2025. tužitelju nije priznat jer navedeni podnesak ne priložen u sudski spis.

29. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.

30. Zahtjev tužene za naknadu troška odbijen je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP.

31. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. ZPP).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj