REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-756/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vinku Marinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i TC, zamjenice Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu, 11. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su nedopuštene Odluka tužene Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 20. veljače 2025. kojom se raskida Ugovor o radu od 19. srpnja 2022., Aneks Ugovoru o radu od 9. veljače 2023., Aneks II Ugovoru o radu od 12. ožujka 2024., Aneks III Ugovoru o radu od 10. travnja 2024. i Aneks IV Ugovoru o radu od 10. rujna 2024. s danom 23. veljače 2025. i Odluka tužene Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 20. ožujka 2025. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 17. ožujka 2025. i potvrđena Odluka od 20. veljače 2025.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove u ovom postupku.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba tužitelja BC od 15. travnja 2025. u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:
„II. Utvrđuje se da tužitelju BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao radni odnos kod tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, te se nalaže tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, da tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na radno mjesto za obavljanje poslova izvođenja nastave za djecu hrvatskih građana na području Hamburg Poppenbüttel, Hamburg Altona, Hannover, Bremen i Hamburg Tonndorf – Savezna Republika Njemačka, u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao radnik s tuženom, kao poslodavcem, sklopio Ugovor o radu, Klasa: 112-01/22-01/00171, Ur.broj: 533-02-22-0003 od 19. srpnja 2022. s pripadajućim Aneksom od 9. veljače 2023., Aneksom II od 12. ožujka 2024., Aneksom III od 10. travnja 2024. i Aneksom IV od 10. rujna 2024. (dalje: Ugovor o radu) kojim je zasnovao radni odnos na određeno vrijeme za obavljanje poslova izvođenja nastave za djecu hrvatskih građana na području Hamburg Poppenbuttel, Hamburg Altona, Hannover, Bremen i Hamburg Tonndorf – Savezna Republika Njemačka. Dana 20. veljače 2025. tužena je donijela odluku kojom se raskida Ugovor o radu s danom 23. veljače 2025., te kojom je utvrđeno da tužitelju prestaje rad u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih s danom 23. veljače 2025. nakon isteka otkaznog roka u trajanju od 22 dana (dalje: pobijana Odluka). U obrazloženju pobijane Odluke tuženik navodi da je prethodno 14. siječnja 2025. kao poslodavac donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja učitelja kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu (dalje: Odluka o otkazu). Tužitelj je protiv pobijane Odluke podnio zahtjev za zaštitu prava 17. ožujka 2025. Tuženik je zahtjev za zaštitu prava tužitelja odbio kao neosnovan Odlukom od 20. ožujka 2025. koju je tužitelj primio 31. ožujka 2025. Tužitelj ističe da su pobijana Odluka i Odluka od 20. ožujka 2025. kojom je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 17. ožujka 2025. u potpunosti nezakonite i neosnovane s obzirom da, ne samo da ne postoji razlog za raskid ugovora o radu tužitelju, nego pobijane odluke ni formalno ne ispunjavaju zakonske pretpostavke za prestanak ugovora o radu. Naime, tuženik je prethodno donio Odluku o otkazu protiv koje je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, a koji je tuženik odbio kao neosnovan odlukom od 19. veljače 2025. Stoga je tužitelj 20. ožujka 2025. ovom sudu podnio tužbu zbog utvrđenja nezakonitom odluke o otkazu ugovora o radu, a predmetni postupak se vodi pod poslovnim brojem Pr-591/2025. Tužitelj ističe da, iako je Odluka o otkazu nezakonita i neosnovana, u formalnom smislu udovoljava formalnim pretpostavkama za donošenje odluke o otkazu Ugovora o radu u slučaju da radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). S druge strane, pobijana Odluka kojom se raskida Ugovor o radu, ne samo da je nezakonita i neosnovana, nego ni formalno ne ispunjava zakonske pretpostavke za prestanak ugovora o radu. Stoga je pobijana Odluka kojom se raskida Ugovor o radu sadržajno već konzumirana donošenjem Odluke o otkazu koju tužitelj pobija u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod posl. brojem Pr-591/2025. Iz navedenog razloga tužitelj prvenstveno ističe da bi sud bio dužan usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa tuženika za donošenjem pobijane Odluke. Podredno, tužitelj ističe da su pobijana Odluka i Odluka od 20. ožujka 2025. u potpunosti nezakonite i neosnovane i iz razloga što ne postoji razlog za prestanak ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, jer tužitelj nije počinio nikakvu povredu obveza iz radnog odnosa.
2. U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je tužitelj već podnio tužbu ovom sudu radi utvrđenja nezakonitom Odluka o otkazu, a koji postupak se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-591/2025. Iz tog razloga tužitelj nema pravni interes za podizanje ove tužbe s obzirom da je 14. siječnja 2025. donesena Odluka o otkazu. Odluka o raskidu je donesena tek nakon isteka otkaznog roka i to 20. veljače 2025. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih donijelo je pobijanu Odluku kojom se raskida Ugovor o radu i to s danom 23. veljače 2025. nakon isteka otkaznog roka. Ugovor o radu bio je sklopljen na određeno vrijeme za obavljanje poslova izvođenja nastave za djecu hrvatskih građana na području Hamburg Poppenbiittel, Hamburg Altona. Hannover, Bremen i Hamburg Tonndorf, Savezna Republika Njemačka, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih donijelo je Odluku otkazu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Na kršenje obveza iz radnog odnosa Ministarstvo je učitelja B i ranije upozorilo dana 31. siječnja 2023. godine Upozorenjem od 25. siječnja 2023. Tužitelj je nastavio kršiti obveze iz radnog odnosa (neizvršavanje radnih obveza iz Ugovora o radu, nije se držao uputa koordinatorice i Ministarstva, nije vodio propisanu pedagošku dokumentaciju, nije obavljao poslove vezane uz pripremu nastave, nije se držao Godišnjeg plana i programa u izvedbi nastave, nije sudjelovao na sjednicama učiteljskog vijeća bez opravdanog razloga o nedolasku, samoinicijativno je otkazao nastavu bez opravdanog razloga u nastavnim mjestima Hannover i Bremen te zbog neopravdanog izostanka s posla 23., 24. i 30. listopada 2024.), iako je tužitelj prethodno upozoren da je isto pravna osnova za otkaz ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Stoga, tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev za naknadu troška tuženoj sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od prvostupanjskog presuđenja do isplate.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu s pripadajućim aneksima (str. 6-13, 48-49 i 54-57 spisa), Odluke Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 20. veljače 2025. (str. 14-15 i 76-77 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 17. ožujka 2025. (str. 16-18 spisa), Odluke Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 20. ožujka 2025. (str. 20-21 i 78-80 spisa), Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja učitelja (str. 22-24 i 68-70 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 14. veljače 2025. (str. 25-28 spisa), Odluke Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 19. veljače 2025. (str. 29-33 i 71-75 spisa), tužbe od 20. ožujka 2025. (str. 34-40 spisa), e-mail korespondencije (str. 50, 58, 62 i 65-66 spisa), Upozorenja učitelju hrvatske nastave u inozemstvu u svezi obveze ispunjavanja obveza iz radnog odnosa od 23. siječnja 2023. (str. 51-53 spisa), Upozorenja učitelju hrvatske nastave u inozemstvu u svezi obveze ispunjavanja obveza iz radnog odnosa od 22. studenoga 2024. (str. 59-61 spisa) i Namjere raskida Ugovora o radu od 27. prosinca 2024. (str. 63-67 spisa).
4. Na ročištu održanom 16. listopada 2025., nakon što je sud odbio prijedlog tužene da se saslušaju svjedoci OC i ĆC, punomoćnici stranaka su naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost punomoćnika stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.
5. Na ročištu održanom 16. listopada 2025. punomoćnik tužitelja je naveo da je točka II. tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži da se utvrdi da tužitelju BC nije prestao radni odnos kod tužene Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te u kojem predlaže da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto za obavljanje poslova izvođenja nastave za djecu hrvatskih građana na području Hamburg Poppenbüttel, Hamburg Altona, Hannover, Bremen i Hamburg Tonndorf – Savezna Republika Njemačka, u roku od 15 dana, istovjetna točki II. tužbenog zahtjeva u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr- 591/2025.
5.1. Člankom 194. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano je da dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.
5.2. Pregledom i čitanjem tužbe od 20. ožujka 2025. (str. 34-40 spisa) koju je tužitelj dostavio u prilogu tužbe od 15. travnja 2025. sud je utvrdio da je tužba u ovom predmetu podnesena nakon tužbe u povodu koje se vodi parnični postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr- Pr-591/2025.
5.3. Temeljem članka 194. stavka 3. ZPP-a sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
6. Člankom 133. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, a stavak 2. istog članka ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
6.1. Tužena je 20. veljače 2025. donijela pobijanu Odluku kojom se raskida Ugovor o radu, a koju odluku je tužitelj zaprimio 1. ožujka 2025. (što tužena nije osporila). Tužitelj je pravovremeno 17. ožujka 2025. podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tužena Odlukom od 20. ožujka 2025. odbila. Navedenu odluku tužitelj je zaprimio 31. ožujka 2025. (što tužena nije osporila). Tužitelj je u roku od 15 dana od dana zaprimanja Odluke o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava podnio tužbu. Slijedom navedenog, tužitelj je postupio u skladu s člankom 133. stavkom 1. i 2. ZR-a te pravovremeno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u preostalom djelu osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja u kojem traži da se utvrdi da su nedopuštene pobijana Odluka i Odluka tužene od 20. ožujka 2025. kojom je tužena odbila zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 17. ožujka 2025. i potvrdio pobijanu Odluku.
9. Među strankama nije sporno:
- da je tužitelj imao sklopljen Ugovor o radu KLASA: I 12-01/22-01/00171, URBROJ: 533-02-22-0003) od 19. srpnja 2022., Aneks ugovoru o radu (KLASA: 112-01/22- 01/00171, URBROJ: 533-02-23-0005) od 9. veljače 2023., Aneks ugovora o radu II (KLASA: 112-01/22-01/00171, URBROJ: 533-02-24-0007) od 12. ožujka 2024., Aneks ugovoru o radu III (KLASA: 112-01/22-01/00171, URBROJ: 533-02-24- 0009) od 10. travnja 2024. i Aneks ugovoru o radu IV (KLASA: 112-01/22-01/00171, URBROJ: 533- 02-24-0011) od 10. rujna 2024.,
- da je tužena 14. siječnja 2025. kao poslodavac donijela Odluku o otkazu kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika,
- da je tužena 20. veljače 2025. donijela pobijanu Odluku kojom se raskida Ugovor o radu s danom 23. veljače 2025., te kojom se utvrđuje da tužitelju prestaje rad u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih s danom 23. veljače 2025. nakon isteka otkaznog roka u trajanju od 22 dana.
10. Sporno je je li su pobijana Odluka i Odluka od 20. ožujka 2024. osnovane.
11. U konkretnom slučaju, sud je mišljenja da je odlučujuće pitanje na koji način i pod kojim uvjetima može prestati ugovor o radu te koji je odnos između Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima u pogledu prestanka ugovora o radu.
12. Zakon o radu je poseban zakon koji uređuje radne odnose kao posebnu vrstu obveznopravnih odnosa, a njegova je svrha zaštita prava i interesa radnika te osiguranje pravne sigurnosti i predvidljivosti u odnosima između radnika i poslodavca. U tom smislu, Zakon o radu sadrži iscrpnu i taksativnu regulaciju načina prestanka ugovora o radu.
13. Prema članku 112. ZR-a, ugovor o radu može prestati samo na sljedeće načine: smrću radnika, smrću poslodavca fizičke osobe, prestankom obrta po sili zakona, istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža (osim ako se stranke drukčije ne dogovore), sporazumom radnika i poslodavca, danom dostave obavijesti poslodavcu o pravomoćnosti rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, otkazom te odlukom nadležnog suda. Dakle, Zakon o radu taksativno propisuje načine prestanka ugovora o radu, čime isključuje mogućnost prestanka ugovora na temelju općih pravila obveznog prava.
14. S druge strane, Zakon o obveznim odnosima propisuje mogućnost raskida ugovora kao jedan od način prestanka ugovora. Međutim, te se odredbe primjenjuje samo na one ugovorne odnose koji nisu posebno uređeni drugim zakonom. S obzirom je Zakon o radu poseban zakon koji detaljno uređuje načine i uvjete prestanka ugovora o radu, u odnosu na opća pravila Zakona o obveznim odnosima, primjenjuje se načelo lex specialis derogat legi generali, odnosno posebni zakon isključuje primjenu općeg zakona u pitanjima koja su posebno uređena.
14.1. Stoga, u pogledu prestanka ugovora o radu, primjenjuju se isključivo odredbe Zakona o radu, dok se odredbe Zakona o obveznim odnosima mogu primijeniti samo supsidijarno, i to u onim pitanjima koja nisu uređena Zakonom o radu, odnosno kada to Zakon o radu izričito dopušta.
14.2. U konkretnom slučaju, poslodavac ne može jednostrano raskinuti ugovor o radu već ugovor o radu može prestati isključivo na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu, odnosno na jedan od načina taksativno navedenih u članku 112. stavku 1. ZR- a. Svaki drugi način prestanka ugovora o radu, koji nije predviđen Zakonom o radu, smatra se nedopušten.
15. Pregledom i čitanjem Odluke o otkazu sud je utvrdio da je tužena tužitelju otkazala Ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Također, prethodno navedenom odlukom utvrđeno je da tužitelj ima pravo na 22 dana otkaznog roka, da ne ostvaruje pravo na otpremninu te da je oslobođen obveze rada.
16. Prije isteka otkaznog roka i to 20. veljače 2025. tužena je donijela pobijanu Odluku kojom se raskida Ugovor o radu s danom 23. veljače 2025. te utvrđuje da tužitelju prestaje radni odnos s tim danom nakon isteka otkaznog roka od 22 dana. Istom odlukom tužitelj je ponovno oslobođen obveze rada, ponovno je utvrđeno da nema pravo na otpremninu te je pozvan izvršiti primopredaju te podmiriti sve financijske obveze, u roku od 8 dana od dana prestanka ugovora o radu.
17. Tužena u svom podnesku od 19. svibnja 2025. navodi da se pobijanom Odlukom ne raskida radni odnos (budući je to učinjeno Odlukom o otkazu) već se samo utvrđuje datum prestanka radnog odnosa. Dodatno, tužena ujedno nalazi temelje za donošenje pobijane Odluke u članku 7. stavku 3. Ugovora o radu kojim je utvrđeno da ministar može raskinuti ugovor o radu i prije isteka vremena na koji je sklopljen ako utvrdi da učitelj krši obveze iz radnog odnosa, svojim ponašanjem narušava ugled i nanosi štetu Republici Hrvatskoj ili Ministarstvu te ako dostavlja netočne podatke o broju učenika, nastavnim grupama i tjednoj satnici.
18. Pregledom i čitanjem pobijane Odluke, sud je utvrdio da je za vrijeme trajanja ugovora o radu (tijekom otkaznog roka) tužena donijela novu konstitutivnu odluku kojom se raskida Ugovor o radu. Konstitutivna odluka je ona odluka kojom se mijenja postojeće pravno stanje, odnosno kojom nastaje, mijenja se ili prestaje određeni pravni odnos. Stoga sud ne može prihvatiti navod tužene da se pobijanom Odlukom samo utvrđuje datum prestanka ugovora o radu, budući iz teksta pobijane Odluke proizlazi drugačije. Sama činjenica da su tužitelj i tužena ugovorili mogućnost raskida ugovora o radu ne čini pobijanu Odluku dopuštenom. Naime, takva odredba Ugovora o radu je ništetna budući je protivna prisilnim propisima i to konkretno članku 112. stavku 1. ZR- a.
19. Stoga imajući u vidu činjenicu da je tužena 14. siječnja 2025. donijela Odluku o otkazu, da je 20. veljače 2025. (za vrijeme trajanja ugovora o radu) tužena donijela pobijanu Odluku (koja predstavlja konstitutivnu odluku), da ZR-a ne poznaju „raskid ugovora o radu“ kao poseban način prestanka ugovora o radu te da pobijana Odluka ima učinak na radnopravni odnos tužitelja, to je sud mišljenja da tužitelj u konkretnom slučaju ima pravni interes za pokretanje ovog postupka i osnovano traži da se utvrdi da su nedopuštene pobijana Odluka i Odluka tužene od 20. ožujka 2025. (kojom se zahtjev za zaštitu prava odbija).
19.1. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
20. Člankom 313. stavkom 1. ZPP-a propisano je da ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika, a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sudi sudac pojedinac, sve se te parnice mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi zajedničkoga raspravljanja ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Spojeni se postupak nastavlja pred sucem koji je odlučio o spajanju. Za sve spojene parnice sud može donijeti zajedničku presudu.
20.1. Budući je u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev sazrio za donošenje konačne odluke, sud nije prihvatio prijedlog tužene da se ovaj postupak spoji sa postupkom koji se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem Pr-591/2025.
21. Sud je odbio prijedlog tužene za saslušanjem svjedokinja AC i ĆC na okolnost kršenja obveza iz radnog odnosa, s obzirom je predmet ovog spora zakonitost pobijane Odluke i Odluke tužene od 20. ožujka 2025., a ne utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu, pa činjenice i dokazi koji se odnose na navodna kršenja radnih obveza tužitelja nisu odlučni za rješenje ovog spora. Naime, čak i da su te povrede dokazane, one bi mogle biti relevantne samo u postupku u kojem se ocjenjuje opravdanost otkaza ugovora o radu, a ne u postupku u kojem se ocjenjuje zakonitost odluke o raskidu ugovora o radu, koja, kao takva, nije predviđena ZR-om kao način prestanka ugovora o radu.
22. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a. Kako je tužitelj uspio u osnovi svog zahtjeva sa 50%, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 11. prosinca 2025.
Sutkinja
Nikolina Labuhar Bazina
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženoj po OGDO Zagreb