Poslovni broj: UsI-1537/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi naplate poreza i drugih javnih davanja, 11. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/23- 01/495, URBROJ: 513-04-24-3, od 07. svibnja 2024. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/2023-001/09171, URBROJ: 513-007-17/2023-01, od 10. studenoga 2023. godine.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/23-01/495, URBROJ: 513- 04-24-3, od 07. svibnja 2024. godine, odbijena je žalba TA (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/2023-001/09171, URBROJ: 513-007-17/2023-01, od 10. studenoga 2023. godine, kojim je utvrđeno da tužitelj temeljem ovršnih isprava na dan 10. studenoga 2023. godine duguje iznos od 2.034,72 eura (glavnica 2.023,73 eura i kamate 10,99 eura), kojim je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja, te kojim su određeni troškovi ovrhe u iznosu od 26,54 eura.
2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 21. lipnja 2024. godine tužitelj je naveo da tuženik nije ocijenio njegove navode iz žalbe, što ukazuje na bitnu povredu pravila upravnog postupka. Istaknuo je da su tijela državne uprave donijela pogrešan zaključak kada su utvrdila da na dan 10. studenoga 2023. godine duguje ukupan iznos od 2.034,72 eura, jer da je taj iznos manji. Prepričao je da je pogreškom prijavio veći iznos PDV-a (za kolovoz 2020. 2021. i 2022. godine), te kada je uočio tu pogrešku da ju je u nekoliko navrata pokušao ispraviti, ali da nije uspio jer sustav to nije prihvatio. Prikazao je stvarno stanje obračuna PDV-a na proviziju ino posrednika, te je priložio račune za sporni period. Smatra da mu je naplaćeno 1.783,42 eura više PDV-a. Tužitelj je predložio da se izvede dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, te da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.
4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 13. studenoga 2025. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Smatra da su mu tijela državne uprave pogrešno provela ovrhu na iznosu od 1783,48 eura. U spis je predao fakture booking -com te uvid u stanje svog računa (detaljna kartica). Posebno je istaknuo da je iz prijava PDV iz kolovoza 2023 vidljivo da su prijavljivani veći iznosi od onih koji su stvarno trebali biti prijavljeni, a vidljivi su iz faktura booking-coma. Sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke iz razloga što je smatrao da isti nije relevantan za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njega, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.
5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 140. stavkom 1. Općeg poreznog („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22; u daljnjem tekstu OPZ) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Stavkom 2. OPZ-a određeno je da je ovršna isprava iz članka 140. stavka 1. OPZ-a: 1. rješenje o utvrđivanju poreza; 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza; 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina; 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava; 5. rješenje o ovrsi; 6. upravni ugovor i porezna nagodba.
9. Člankom 141. stavkom 1. OPZ-a propisano je da se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi. Stavkom 2. OPZ-a određeno je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. OPZ-a, mora sadržavati i 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje; 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju; 3. predmet ovrhe; 4. način provođenja ovrhe; 5. troškove ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku.
10. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je u ovoj upravnoj stvari prvostupanjsko tijelo rješenjem od 10. studenoga 2023. godine, temeljem ovršnih isprava iz članka 140. stavka 2. OPZ-a (Prijava poreza na dodanu vrijednost za rujan, kolovoz, lipanj, svibanj, travanj, ožujak, veljaču i siječanj 2023. godine, te Prijava poreza na dodanu vrijednost za prosinac, studeni, listopad, rujan i kolovoz 2022. godine) utvrdilo da tužitelj na dan 10. studenoga 2023. godine duguje iznos od 2.034,72 eura (glavnica 2.023,73 eura i kamate 10,99 eura), naložilo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na njegovim novčanim sredstvima, te odredilo troškove ovrhe u iznosu od 26,54 eura. Povodom žalbe tužitelja podnesene protiv tog prvostupanjskog rješenja, tuženik je rješenjem od 07. svibnja 2024. godine istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.
11. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tijela državne uprave nisu donijela pogrešan zaključak kada su utvrdila da tužitelj na dan 10. studenoga 2023. godine duguje ukupan iznos od 2.034,72 eura, jer to proizlazi iz ovršnih isprava temeljem kojih je provedena ovrha (Prijava poreza na dodanu vrijednost za rujan, kolovoz, lipanj, svibanj, travanj, ožujak, veljaču i siječanj 2023. godine, te Prijava poreza na dodanu vrijednost za prosinac, studeni, listopad, rujan i kolovoz 2022. godine).
12. To je li tužitelj pogreškom prijavio veći iznos PDV-a, a koji nije mogao ispraviti, pored postojećih predmetnih ovršnih isprava, nije ni od kakvog utjecaja na zakonitost upravnih akata donesenih u ovoj upravnoj stvari naplate poreza i drugih javnih davanja. Tužitelj ne može u ovoj upravnoj stvari, tj. u predmetu naplate poreza, isticati prigovore koji se odnose na osnovanost tako utvrđenih obveza, odnosno ne može isticati da je dužan platiti manji iznos PDV-a. Prigovore o osnovanosti utvrđenih obveza plaćanja PDV-a tužitelj je mogao isticati samo u postupku utvrđivanja tih obveza, dok se u ovoj upravnoj stvari provodi njihova prisilna naplata, tj. ovrha.
13. Napominje se da u ovoj upravnoj stvari naplate poreza i drugih javnih davanja nije bila riječ o PDV-u iz 2020. i 2021. godine, nego samo o gore navedenim mjesecima u 2022. i 2023. godini.
14. Prema tome, s obzirom da u spisu tuženika postoje ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. OPZ-a i da se sukladno članku 140. stavku 1. OPZ-a ovrha provodi na temelju ovršne isprave, zakonito su tijela državne uprave u ovoj upravnoj stvari temeljem članka 141. stavka 1. OPZ-a provela ovrhu donošenjem predmetnog rješenja o ovrsi.
15. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.
16. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.
17. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Splitu, 11. prosinca 2025. godine
S U T K I NJ A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA: - tužitelju
- tuženiku
- u spis
NACRT ODLUKE IZRADIO
VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ
