Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-214/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po Vesni Piškorec Kuzmić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tanje Benotić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika NA, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), a povodom privatne tužbe privatnog tužitelja ĐA, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Franji Šebijanu od dana 20. veljače 2023., u prisutnosti privatnog tužitelja ĐA, punomoćnika privatnog tužitelja – odvjetnika HA, optuženika NA i branitelja optuženika – odvjetnika Kristijana Horvata, nakon završene javne rasprave, dana 11. prosinca 2025. objavio je, a dana 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Temeljem odredbe članka 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.

– pročišćeni tekst, 91/2012., – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013, 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025.; dalje ZKP/08)

optuženik NA,

OIB: [osobni identifikacijski broj],

sin N i Đ, rođena H, rođen **.**.1960., s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, završio V stupanj srednje škole, vojni umirovljenik, s mirovinom od 2.130,00 eura, oženjen suprugom F, koja je umirovljenica, od imovine ½ kuće sa suprugom, nije u tijeku drugi kazneni postupak, neosuđivan, ostali podaci nepoznati,

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi,

I.

dana 20. prosinca 2022.g. putem lokalnog tiska Varaždinske vijesti, isključivo s ciljem da privatnog tužitelja omalovaži te da naškodi njegovom ugledu i časti, u svojstvu predsjednika Kluba varaždinskih branitelja 1991-1995, dao izjavu, znajući pritom da iznosi neistinu, a povodom koje izjave je javno objavljeno slijedeće:

-„U ovom slučaju se prodavalo automatsko oružje, noćni IC uređaji i snajperske puške. Međutim, sve se zataškalo. Nikad nije pokrenut postupak, veli NA, koji ne sumnja da se radilo o ratnom profiterstvu.“

-„…Tvrdi da je jedan ratni profiter bio u zapovjedništvu 104. brigade, ali je zaštićen od zapovjednika.“

nakon čega su navedeni neistiniti navodi postali dostupni velikom broju čitatelja lokalnog tiska Varaždinske vijesti što je posljedično izazvalo brojne reakcije istih,

dakle, da bi putem lokalnog tiska Varaždinske vijesti javno iznio neistinite tvrdnje koje su škodile ugledu i časti privatnog tužitelja, znajući pritom da su takve tvrdnje neistinite, zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda klevetom, opisano u članku 149. stavak 2. KZ/11.

II.

Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 privatni tužitelj ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je nadoknaditi s naslova paušala iznos od 200,00 eura u korist proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti i ovršnosti ove presude te nadoknaditi nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu branitelja optuženika.

Obrazloženje

1. Privatnom tužbom ĐA od 20. veljače 2023. stavljeno je na teret optuženiku NA počinjenje kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, pobliže činjenično i pravno opisanog u privatnoj tužbi (list 1-3 sudskog spisa).

2. Na raspravi upitan o tome kakav stav zauzima prema optužbi optuženik NA izjavio je da se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela stavljenog mu na teret privatnom tužbom.

3. Optuženik NA u svom iskazu navodi da on nigdje nije spominjao gospodina ĐA. Naprotiv, prije su bili prijatelji. Od 2012. mu je pomagao kada je imao požar kod kuće, a do 2019. se nisu niti vidjeli, osim što su bili prijatelji na Fejsu. 2017. je s prijateljima osnovao Klub varaždinskih branitelja radi isticanja istine o Domovinskom ratu. Taj je klub vodio do sedmog mjeseca ove godine. Odradio je dva mandata te je sada dopredsjednik tog kluba. U međuvremenu je pokrenuo nekoliko inicijativa vezano uz Domovinski rat i pogibiju pukovnika FA. Jedna od inicijativa je bila podizanje spomen ploče u njegovom rodnom mjestu sa gradom Prelogom, a što su odradili. U međuvremenu je radio na filmu Ivan Sokač - Život za Hrvatsku u kojem se govori o njegovom životnom i ratnom putu. U međuvremenu je došao do dokumenata u kojem se govori da je on bio zapovjednik 104. brigade u trenutku pogibije na slavonskom ratištu. Njemu se 2019. ĐA obratio putem Facebook profila gdje je naveo da se trebaju naći kako bi mu on objasnio što se dešavalo vezano uz krađu oružja. U toj poruci putem Messengera objašnjavao je što se dešavalo u zapovjedništvu brigade te on smatra da mu je čak dostavio podatke o imenima ljudi koje bi on trebao vezano uz to kontaktirati te da taj postupak vezano uz ratno profiterstvo nije dovršen. 2021. su se našli na kavi u hotelu Varaždin i njemu je ĐA rekao tko je bio taj čovjek.

4. Nadalje, optuženik NA navodi da se našao sa novinarom UA prije nego je objavljen članak koji se nalazi u sudskom spisu vezano uz I stupanjsku presudu Trgovačkog suda u Varaždinu kojom je odbijena tužba vezano uz uklanjanje natpisa na spomen ploči. Njega je novinar UA pitao kakvo je bilo stanje u zapovjedništvu 104. brigade krajem 1991. te mu je on objašnjavao situaciju u zapovjedništvu. Niti jednom nije pomišljao na ĐA niti ga novinaru spominjao. Inicijale u članku je novinar UA uzeo iz članka koji je objavljen 1992. godine. 1991. godine nije bio niti blizu tih događanja, a tu misli na krađu oružja.

5. Kada su optuženiku od strane suca predočeni navodi "U ovom slučaju se prodavalo automatsko oružje, noćni IC uređaji i snajperske puške", međutim sve se zataškalo. Nikad nije pokrenut postupak, veli NA koji ne sumnja da se radilo o ratnom profiterstvu"…Tvrdi da je jedan ratni profiter bio u zapovjedništvu 104. brigade, ali je zaštićen od zapovjednika", isti navodi da je on to izjavio novinaru UA, da i sada stoji iza toga, a navodi da ne želi reći na koga je tu mislio, da će to reći ĐA, a tu nije mislio na njega.

6. Sud je proveo dokazni postupak tijekom kojeg je uz suglasnost stranaka pročitao iskaze svjedoka JA, ČA i SA, a neposredno na raspravi saslušani su privatni tužitelj ĐA te svjedoci VA i UA.

7. Izvršen je uvid u nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Varaždinu broj K- 3/2021-68 od 10. lipnja 2025., žalbu od 16. kolovoza 2025., pravomoćnu presudu K- 303/2018-41 od 24. svibnja 2022., presudu Pž-3377/2023-7 Visokog Trgovačkog suda RH, presudu Vrhovnog suda RH (list 24-25), presudu Vojnog suda u Bjelovaru (list 26- 30), preslike članaka (list 31-32) te u dokumentaciju (prilog 63-70, 71-83, 84-112, 113- 114, 115-160), originalni članak (prilog 162 spisa) i u podatke iz kaznene evidencije za optuženika OA.

8. Odbijen je dokazni prijedlog branitelja optuženika da se izvrši uvid u spise Općinskog suda u Varaždinu broj K-3/2021. i K-303/2018., s obzirom da je izvršen uvid u I stupanjske presude u navedenim predmetima pa sud ocjenjuje da nije potrebno vršiti uvid u cjelokupne sudske spise predložene od strane obrane.

9. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno te u njihovoj međusobnoj povezanosti, a pri tom analizirajući, odnosno razmatrajući obranu optuženika NA, sud ne nalazi dokazanim da bi optuženik NA počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 na način stavljen mu na teret privatnom tužbom privatnog tužitelja ĐA.

10. Privatnom tužbom stavlja se na teret optuženiku OA da je 20. prosinca 2022. putem lokalnog tiska Varaždinske vijesti isključivo s ciljem da privatnog tužitelja omalovaži te da naškodi njegovom ugledu i časti u svojstvu predsjednika Kluba varaždinskih branitelja 1991. – 1995. dao izjavu znajući da iznosi neistinu povodom koje je objavljeno -"U ovom slučaju se prodavalo automatsko oružje, noćni IC uređaji i snajperske puške. Međutim, sve se zataškalo. Nikad nije pokrenut postupak, veli OA, koji ne sumnja da se radilo o ratnom profiterstvu.“ -„…Tvrdi da je jedan ratni profiter bio u zapovjedništvu 104. brigade, ali je zaštićen od zapovjednika.“, a nakon čega da su su navedeni neistiniti navodi postali dostupni velikom broju čitatelja lokalnog tiska Varaždinske vijesti što je posljedično izazvalo brojne reakcije istih, odnosno da je počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11.

11. U ovom postupku nije bilo sporno da je u tiskovini Varaždinske vijesti dana 20. prosinca 2022. objavljen članak "Zbog čega im toliko smeta titula "zapovjednik" 104.?", a svjedok UA u svom iskazu navodi da je on urednik tog lokalnog lista.

12. Navodi da poznaje optuženika, dok privatnog tužitelja prvi puta vidi na raspravi. Otprilike dva puta godišnje kada su obljetnice nekih ratnih zbivanja, pogibija, čuje se sa OA, jer je on bio predsjednik jedne udruge branitelja (Kluba varaždinskih branitelja). Naprijed citirani članak je on pisao, a naslov članka je njegovo pitanje koje je on uputio optuženiku prije nego je pisao taj članak da mu objasni zbog čega je sporna ploča FA koja je podignuta u selu [adresa] i u svezi koje ploče je pokrenut sudski spor. Na toj ploči je pisao da je pokojni FA bio zapovjednik 104. brigade, a ne zna kada je točno ta ploča postavljena. Nakon što je ploča postavljena skupina branitelja je pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pokrenula spor da se ukloni ta ploča, odnosno navodi u istoj da je FA bio zapovjednik 104. brigade. O tom sporu su izvijestili i drugi mediji, a u susjedstvu članka "Zbog čega im toliko smeta titula "zapovjednik" 104.?" je objavljen izviještaj o tom sporu, odnosno da li je bio ili nije bio zapovjednik. S obzirom da on nije razaznao zbog čega se dizao čak sudski spor zbog te ploče, on je naknadno zamolio gospodina OA da mu to objasni, a on je rekao što je to rekao, a on je to napisao, s time da je on osobno išao provjeravati u arhivu varaždinskih vijesti iz 1991. gdje se navodi da je nestalo oružje, odnosno krađa. Na zadnjoj stranici jednih od novina je vidio da je pokojni kolega U objavio da policija istražuje krađu, a bila je čak i slika oružja. Zbog toga je poklonio povjerenje onom što mu je gospodin OA rekao, a on mu je rekao upravo ono što su objavili. Njemu gospodin OA nije spominjao nikakva imena.

13. U odnosu na inicijale koji su navedeni u članku svjedok UA navodi da ne može isključiti da mu je OA rekao te inicijale, a niti da je temeljem članka od U preslikao iste. Ministarstvo obrane je kontaktirao vezano uz količinu zaplijenjenog naoružanja 1991. u Varaždinu te gdje je to završilo, s obzirom da postoje oprečne informacije, da je to završilo u Bosni, Vukovaru i na nekoj trećoj lokaciji, ali se ne sjeća da li u odnosu na konkretni slučaj. On nije znao da li je policijska istraga rezultirala kakvim sudskim postupkom, a niti sada to ne zna. Nije čuo da bi gospodin OA ili netko treći spominjao gospodina ĐA.

14. Privatni tužitelj ĐA iskazuje da je za članak koji je objavljen u Varaždinskim vijestima pročitao istog dana kada je isti objavljen, a to je bilo u prosincu 2022. U članku je pisalo da su pojedini pripadnici 104. brigade švercali sa oružjem i da su bili zaštićeni od zapovjednika, zapovjednik je bio pukovnik RA. On je u tom članku proglašen ratnim profiterom. U članku se nalaze njegovi inicijali, a on je zaključio da se radi o njemu, jer je jedino on bio na sudu kao ratni profiter koji je vođen pred Vojnim sudom u Bjelovaru. Nitko taj slučaj nije zataškao. Postupak je u cijelosti proveden, nitko ga nije štitio, ispitani su svi svjedoci, a na temelju čega je Vojni sud u Bjelovaru donio presudu, oslobađajuću. Nakon tog postupka tužitelj se žalio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a žalba tužitelja je odbijena, jer nije bila osnovana. On je još 1992. nakon svih tih presuda vraćen na svoje radno mjesto zapovjednika prve ročne bojne 104. brigade, a istu dužnost je transparentno obavljao do odlaska iz hrvatske vojske 1994. Nije uživao nikakvu zaštitu, a u postupku je dokazano da se nije bavio ratnim profiterstvom da bi sada bio zaustavljan od članova kluba varaždinskih branitelja gdje je optuženik predsjednik i pitan čime se on to bavio. Ponižava ga se na ulici i određenim javnim mjestima. Bio je u zapovjedništvu 104. brigade, kao referent tehničke službe u brigadi. Od 1991. do 1992. nitko nije bio zadužen za oružje. Optuženik je 1991. dobio mjesto referenta tehničke službe u nižoj postrojbi, a što nije zapovjedništvo brigade. Kasnije je bio u zapovjedništvu, od početka 1992. U članku iz 1992. se pojavljuju njegovi inicijali. Članak iz 1992. nije pisan po kazivanju optuženika, već po nekom promašenom scenariju policijske uprave. Zbog članka iz 1992. je protiv njega vođen postupak.

15. Na pitanje optuženika zašto je privatni tužitelj sebe po inicijalima pronašao u članku iz 1992., a u članku postoje i drugi inicijali, privatni tužitelj ĐA odgovara da ostale osobe nisu bile pripadnici hrvatske vojske, već lokalni šverceri.

16. Svjedok VA iskazuje da poznaje i optuženika i privatnog tužitelja, jer su radili u zapovjedništvu 104. brigade, a on je bio načelnik sigurnosne-informativne službe. Upoznat je sa člankom koji je objavljen u varaždinskim vijestima, a ne može sad točno reći koje godine, a to je objavljeno prije tri godine. Bila je hrpa članaka po Varaždinskim vijestima. Tu je bilo objavljeno otprilike da dok su neki 1991. ratovali i krvarili na ratištu, da su drugi krali po Varaždinu. Autor tog članka je bio svjedok UA, a vjerojatno je to radio po nalogu optuženika OA. To zaključuje temeljem toga što je u Udruzi "Klub Varaždinskih branitelja" gdje je donedavno OA bio predsjednik udruge. Iz te udruge je otišao prije 4 ili 5 godina, a on je iza toga ostao u udruzi. On je njemu kao tajnik udruge u više navrata govorio da bi trebalo objaviti taj članak, odnosno te podatke, ali to nije govorio samo njemu, već i članovima upravnog i izvršnog odbora na sastancima udruge. 1992. godine kao načelnik sigurnosne informativne službe prikupljao je podatke na zahtjev uprave SISA. Prikupljao je određene podatke, a već tada je bilo jasno da nema nikakvih indikacija za počinjenje djela. Taj je postupak vodilo Vojno tužilaštvo u Bjelovaru, a koji postupak je okončan oslobađajućom presudom. Zapovjedništvo brigade kao i njeni pripadnici su bili upoznati sa oslobađajućom presudom u odnosu na privatnog tužitelja ĐA, a i gospodin OA je također znao tu informaciju. On je to morao znati, u to vrijeme je 1000 ljudi bilo mobilizirano u brigadi i on smatra da je on to morao znati. Nakon objave tog članka 2022., s obzirom na objavljene inicijale svima je bilo jasno da se radilo o ĐA, mislim da se radilo o inicijalima M. J., a i temeljem indikacija s obzirom da mu je NA govorio da to treba objaviti. Smatra da je njegov cilj bio poniziti sve ljude u zapovjedništvu brigade. Želi glorificirati samog sebe, proglasiti se narodnim herojem, s obzirom da je on 1993. ili 1994. otišao iz brigade u mirovinu. Samo je ĐA bio optuženik u tom postupku pred Vojnim sudom u Bjelovaru, odnosno bila je još jedna građanska osoba koja je također oslobođena od optužbi, s time da ta osoba nije bila iz 104. brigade. Protiv te osobe postupak nije vođen pred Vojnim sudom. Svima je bilo jasno da je protiv ĐA podignuta optužnica, a isto tako i kada je došla presuda da ĐA nije kriv. Kada je rekao da je mislio da je svima jasno tko stoji iza tih inicijala tu je podrazumijevao na sve iz zapovjedništva brigade. Svima je bilo jasno da se radi o ĐA, jer u zapovjedništvu brigade ne postoji niti jedna druga osoba sa tim inicijalima, tim više što mu je osobno NA govorio da će ponovno aktualizirati tu situaciju kako bi ponovno dokazao da su svi bili lopovi. S OA nije u prijateljskim odnosima, a na daljnje pitanje da li je zbog nesuglasica i svađe sa NA istupio iz kluba Varaždinskih branitelja, svjedok odgovara da je.

17. Svjedok AA iskazuje da on poznaje i optuženika i privatnog tužitelja sa kojim je radio u 104. brigadi. ĐA je radio u zapovjedništvu brigade, a on je bio pomoćnik načelnika stožera za operativno-nastavne poslove. To je bio negdje kraj 1991., početak 1992., ne zna točno. Članak koji je objavljen u Varaždinskim vijestima nije pročitao, samo naslov tog članka, a ne može se sjetiti kakav je naslov članka bio. Izbjegava čitati te tiskovine, utječu mu na zdravlje, a puno je neistina. Gospodin NA uporno iznosi neistine putem tiskovina i medija o ratnom zapovjedniku brigade, a neposredno i o njemu pa tako i o gospodinu ĐA. Zna da su postojala tajna skladišta oružanja i vojne opreme, odnosno minskoeksplozivnih sredstava. O tome je znalo nekoliko časnika brigade gdje se ta sredstva nalaze. Misli da gospodin NA nije znao, jer u tom trenutku nije bio u zapovjedništvu brigade, iako se uporno u svim medijima pokušava prikazati da je bio u zapovjedništvu brigade. Zna da je bio postupak protiv gospodina ĐA na Vrhovnom sudu, a najrelevantnije da je bio pred vojnim sudom koji je donio svoj pravorijek. Misli da je bila oslobađajuća presuda. On je u to vrijeme bio v.d. zapovjednika brigade i zna da je ĐA postavljen za zapovjednika ročne bojne, onda je imala 800 ročnih vojnika, a on sigurno to ne bi bio da je bio osuđen. NA tuži njega, ĐA i dr.

18. Svjedok ZA iskazuje da poznaje i optuženika i privatnog tužitelja, nekada su skupa radili. Pročitao je članak u Varaždinskim vijestima gdje je stavljen nekakav članak iz 1992., a gdje se govorilo o nekoj preprodaji oružja. U članku se nisu navodila imena i prezimena pojedinih osoba, već inicijali. On je po inicijalima mogao zaključiti o kojim osobama se radi, bili su inicijali M.J. i da se radi o osobi iz zapovjedništva brigade, 104. brigade. Upoznat je sa člankom iz 1992. On je radio u 104. brigadi kao pomoćnik načelnika stožera za ustroj, mobilizaciju i personalne poslove, od svibnja 1991. do prosinca 1993. Kada je pročitao taj članak znao je da se u njemu upire na ĐA. Od njih 30-ak samo je ĐA imao te inicijale. Za naoružanje je bio zadužen Odjel logistike u kojem je bio ĐA kao referent tehničke službe. Ne može sa sigurnošću reći da je iza inicijala M.J. bilo navedeno da se radi o osobi iz zapovjedništva iz 104. brigade. Osim tih inicijala bilo je i drugih inicijala u članku.

19. Svjedok LA iskazuje da on poznaje i optuženika i privatnog tužitelja. Poznaje ih iz vojske, upoznali su se za vrijeme rata. On je na internetu pročitao, misli da se radilo o J ili Regionalu da su neki švercali oružje. To je bilo prošle godine, ne zna točno, odnosno odmah kada je izašlo. On se malo iznenadio, jer poznaje i jednog i drugog. U članku su bili inicijali J.M., ĐA, odmah je protumačio da bi to bilo. Pisalo je da dok su neki ginuli, da su neki švercali oružje. Član je Udruge 104. brigade.

20. Na pitanje punomoćnika privatnog tužitelja da li ima saznanja da li nakon objave tog spornog članka se među članovima pričalo da bi to bio ĐA, svjedok odgovara da taj članak kada je izašao, a i prije u udruzi imaju problema sa NA, jer on sve tuži i sve laži piše, a zato su ga isključili iz udruge zbog toga, zbog tih laži. On tuži mene, zapovjednika, pravi Č, "sve Vas bum tužil". Od 1991. do 1993. je bio u zapovjedništvu 104. brigade. Osim gospodina ĐA nitko drugi iz zapovjedništva 90-tih godina nije bio procesuiran zbog preprodaje oružja. Kada je ĐA upoznao on je bio zadužen za naoružanje, bio je glavni skladištar. U članku nije bilo i drugih inicijala.

21. Iz naprijed navedenog može se zaključiti, a što ne osporava niti sam optuženik NA da se prije objave spornog članka sastao sa novinarom UA, s time da taj svjedok potvrđuje da su se sastali vezano uz I stupanjsku presudu Trgovačkog suda u Varaždinu kojom je odbijena tužba vezano uz uklanjanje natpisa na spomen ploči te da ga je tada novinar UA pitao kakvo je krajem 1991. bilo stanje u zapovjedništvu 104. brigade.

22. Uvidom u presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3377/2023-7 od 7. kolovoza 2025. utvrđeno je da je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja Udruge pripadnika 104. brigade ZMG Varaždin protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-112/2022-19 od 1. lipnja 2023. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da tuženici uklone natpis "zapovjednik" sa spomen obilježja postavljenog u čast pukovniku FA u [adresa] na trgu ispred biciklističkog odmorišta te da tuženici o svom trošku objave točku I te presude.

23. Optuženik NA tvrdi da niti jednom riječju novinaru UA spominjao privatnog tužitelja ĐA te da nije niti mislio na njega te smatra da je novinar inicijale uzeo iz članka koji je objavljen 1992. (list 32 sudskog spisa), a uvidom u taj članak iz 1992. pod naslovom "preprodavali oružje Hrvatske vojske" spominju se inicijali K. M., R. K. i M. J.

24. Svjedok UA tijekom saslušanja pred ovim sudom navodi kako ne može isključiti da mu je inicijale u spornom članku od 20. prosinca 2022. rekao optuženik NA, ali niti da je te inicijale uzeo iz članka koji je objavljen 15. siječnja 1992. novinara U, a koji članak se nalazi iznad članka "Zbog čega im toliko smeta titula "zapovjednik" 104.?" u kojem članku su ti inicijali navedeni.

25. Kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 čini osoba koja za nekog iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, a ista postane pristupačna većem broju osoba.

26. Tvrdnja koju osoba iznosi mora biti neistinita, a počinitelj mora znati da je tvrdnja neistinita, s time da teret dokazivanja neistinitosti tvrdnje, kao i počiniteljeva znanja da je tvrdnja neistinita leži na privatnom tužitelju.

27. Počinitelj kaznenog djela klevete mora biti svjestan svih obilježja djela i htjeti njihovo ostvarenje.

28. Uvidom u sporni članak "Zbog čega im toliko smeta titula "zapovjednik" 104.?" vidljivo je da se privatni tužitelj ĐA u tom članku ne spominje imenom i prezimenom, a činjenični opis privatne tužbe sadrži isključivo inkriminaciju „U ovom slučaju se prodavalo automatsko oružje, noćni IC uređaji i snajperske puške. Međutim, sve se zataškalo. Nikad nije pokrenut postupak, veli NA, koji ne sumnja da se radilo o ratnom profiterstvu.“…Tvrdi da je jedan ratni profiter bio u zapovjedništvu 104. brigade, ali je zaštićen od zapovjednika.“, a iz čega jasno proizlazi da niti u činjeničnom opisu privatne tužbe privatni tužitelj ne stavlja optuženiku na teret da bi upravo privatnog tužitelja ĐA (ne navode se niti inicijali istog) označio kao osobu koju smatra ratnim profiterom.

29. Dakle, u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir činjenični opis privatne tužbe, ne može se zaključiti da bi optuženik NA tvrdnje koje je iznio iznio upravo u odnosu na privatnog tužitelja ĐA, jer se isti niti na koji način ne spominje u tom činjeničnom opisu privatne tužbe niti se može zaključiti da bi optuženik upravo u odnosu na privatnog tužitelja iznosio neistinite tvrdnje postupajući s ciljem da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja putem tiska, a čime da bi isto postalo dostupno većem broju osoba, odnosno da bi počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 pa ga je sud u smislu odredbe članka 453. stavak 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

30. Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 privatni tužitelj ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je nadoknaditi s naslova paušala iznos od 200,00 eura u korist proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti i ovršnosti ove presude te nadoknaditi nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu branitelja optuženika.

31. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 11. prosinca 2025.

Sudac

Vesna Piškorec Kuzmić

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti

1. punomoćnik privatnog tužitelja – odvjetnik HA

2. optuženik NA, [adresa]

3. branitelj optuženika – odvjetnik Kristijan Horvat