- 1 -              Rev  487/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev  487/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o. u Z., protiv tuženika Z. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik R. T., odvjetnik u Odvjetničkom društvu T. i p. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-638/17-4 od 3. prosinca 2019., kojima je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2490/15-21 od 12. siječnja 2017., u sjednici održanoj 19. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-638/17-4 od 3. prosinca 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2490/15-21 od 12. siječnja 2017., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nedopuštenim otkaz što ga je tuženik 3. studenog 2014. dao tužitelju na način da ga je s navedenim datumom nezakonito i bez pisane odluke odjavio s obveznih osiguranja, onemogućio mu daljnje obavljanje rada i zapriječio daljnji pristup mjestu rada, kojim se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kojim se utvrđuje da je tuženik povrijedio pravo tužitelja na rad odnosno na obavljanje rada sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 9. listopada 2013. izmijenjenom Aneksom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2014. na način da ga je onemogućio u obavljanju istog, kojim se nalaže tuženiku vratiti na rad tužitelja na radno mjesto Voditelja odjela komunalnog održavanja u Odjelu komunalnog održavanja, Službi održavanja i energetike, Sektoru proizvodnje, te kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. II.).

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja kojim se određuje privremena mjera i nalaže tuženiku vratiti na posao tužitelja na radno mjesto Voditelja odjela komunalnog održavanja u Odjelu komunalnog održavanja, Službi održavanja i energetike, Sektoru proizvodnje, kojim se određuje da za vrijeme rada tužitelju pripadaju sva prava iz radnog odnosa te kojim se određuje da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda, dok žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

 

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

4. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu.

 

5. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti.

 

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

7. Revizija je osnovana.

 

8. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. svibnja 1981. na radnom mjestu Voditelj odjela komunalnog održavanja u Odjelu komunalnog održavanja,

 

- da je Odlukom od izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. siječnja 2012. tužitelju otkazan navedeni ugovor o radu,

 

- da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika kojom traži utvrđenje nedopuštenosti navedene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere, a koji postupak se vodi pred sudom prvog stupnja pod brojem Pr-370/12,

 

- da je rješenjem suda prvog stupnja broj Pr-370/12 od 27. rujna 2013. bila određena privremena mjera kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove Voditelja odjela komunalnog održavanja, te da mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti presude u postupku koji se vodi pod br. Pr-370/12 ili do drugačije odluke suda,

 

- da su stranke sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 9. listopada 2013. koji je izmijenjen Aneksom od 1. travnja 2014., a prema kojima tužitelj obavlja poslove Voditelja komunalnog održavanja u Odjelu komunalnog održavanja,

 

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-2009713-2 od 11. ožujka 2014. ukinuto rješenje suda prvog stupnja broj Pr-370/12-18 od 27. rujna 2013. (o određenoj privremenoj mjeri) i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak,

 

- da je tužitelj obavljao rad kod tuženika do 3. studenoga 2014. kada je odjavljen s obveznih osiguranja bez donošenja posebne odluke tuženika,

 

- da je u odjavi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao razlog prestanka radnog odnosa navedena „ odluka nadležnog suda – sudski raskid ugovora o radu“,

 

- da tuženik nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem u vezi s prestankom radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom 3. studenoga 2014., a što proizlazi iz izjave punomoćnika tuženika na ročištu 6. rujna 2016.,

 

- da je nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja broj Pr-370/12 od 18. lipnja 2015. u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i prijedlog za određivanje privremene mjere.

 

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je predmetni ugovor sklopljen isključivo radi izvršenja obveze tuženika iz navedenog rješenja kojim je određena privremena mjera, iako to u ugovoru nije izričito navedeno. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da namjera stranaka nije bila sklapanje novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kada je među strankama još uvijek postojala neizvjesnost u pogledu opstojnosti ranijeg ugovora o radu od 25. svibnja 1981. i kada je u tijeku bio sudski postupak radi utvrđenja (ne)dopuštenosti odluke o otkazu od 4. siječnja 2012.. Nadalje nižestupanjski sudovi zaključuju da je odlukom suda, kojom je ukinuta određena privremena mjera, prestala osnova za daljnjim radom tužitelja kod tuženika, radi čega tuženika nije bio u obvezi donositi nikakvu posebnu odluku, pa niti odluku o otkazu.

 

11. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

 

12. Sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu.

 

13. U situaciji kada je sudskom odlukom tuženiku, kao poslodavcu, privremeno, do okončanja postupka, naloženo vraćanje tužitelja na posao, tuženik nije bio u obvezi sklapati s tužiteljem novi ugovor o radu.

 

14. Međutim u konkretnom slučaju stranke su sklopile novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 9. listopada 2013. u kojem se nigdje ne navodi da bi sklapanje ovog ugovora o radu bilo u bilo kakvoj vezi s provođenjem odluke suda o privremenoj mjeri vraćanja tuženika na rad.

 

15. Prema tome predmetni je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. listopada 2013. samostalni ugovor o radu, koji predstavlja slobodnu volju ugovornih stranaka i proizvodi prava i obveze za ugovorne stranke, te je pogrešan pravni stav nižestupanjskog suda da taj ugovor nema posebno značenje.

 

16. Obzirom da je ugovor osnova svih prava i obveza iz radnog odnosa, prava tužitelja treba sagledati kroz ugovor o radu kojeg je sklopio s tuženikom, te se isti može otkazati samo u slučaju ako tužitelj počini neku povredu iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o redovitom ili izvanrednom otkazu tog ugovora o radu.

 

17. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

18. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 19. listopada 2023.