Pr-477/2023-20
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Matković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika LIDL Hrvatska d.o.o., OIB:66089976432 iz Velike Gorice, Ulica kneza Ljudetiva Posavskog 53, zastupanog po punomoćniku Ivanu Filkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Marine Matković i zamjenika punomoćnika Ivana Filkovića, a po objavi presude dana 11. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
„Nalaže se tuženiku, da u cilju zaštite dostojanstva tužiteljice i zaštite njenog prava na jednako postupanje glede rada i radnih uvjeta, omogući tužiteljici neometan rad i ispunjavanje radnih zadaka kao ranije, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, te prestane sa svakim oblikom povrede dostojanstva i jednakosti prava radnika tužiteljice, te se suzdrži od svakog postupanja kojim bi se vrijeđalo dostojanstvo tužiteljice te pravo na njezin osobni i obiteljski život.
Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice isplati tužiteljici iznos od 17.040,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do konačne isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a koja kamata se utvrđuje po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."
r i j e š i o je
I.Odbacuje se kao nedopušten tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
„ Utvrđuje se da je tuženik svojim ponašanjem narušio čast i dostojanstvo tužiteljici, jer je ista od strane nadređenih tuženika na radnom mjestu pomoćnika voditelja trgovine u više navrata i kroz dulje vremensko razdoblje bila omalovažavana te uznemiravana, nad njom se vršila stalna kontrola rada uzneprilagođene radne zadatke kontinuiranim izmjenama rasporeda rada, radom prekovremenih sati duljim od 37 sati tjedno u kontinuitetu bez mogućnosti korištenja slobodnog dana, a posebno na način da su se prema tužiteljici upućivale neosnovane kritike i prigovori, bez pružanja mogućnosti obrane i uljudne komunikacije, neuručivanjem Odluka o korištenju godišnjeg odmora na vrijeme, neizvršavanja prava na godišnji odmor te slobodne dane, čime je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice i pravo na integritet i duševno zdravlje."
II. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku troškove ovog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe u iznosu od 2.500,00 eura.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 7. kolovoza 2023., tužiteljica navodi kako je bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu pomoćnik voditelja trgovine temeljem Ugovora o radu od 01.srpnja 2019.god. Tužiteljica da je kod tuženika bila u radnom odnosu od 14.01.2013.god., dakle ukupno 10 i pol godina, te da je prošla više radnih mjesta do današnje funkcije uz razne obuke i dodatna obrazovanja unutar poslodavca. Tužiteljica da se dana 07.07.2023.god. obratila tuženiku sa dopisom radi reguliranja radno pravnog statusa, prestanka uznemiravanja i zaštite dostojanstva radnika. Tužiteljica da je povjereniku za radnike dana 02.srpnja 2023.godine uputila e-mail poruku zbog nesigurnosti o pravilnom protoku informacija te poštivanju zakonskih odredbi. 01.07.2023. tužiteljica da je obavijestila svog nadređenog voditelja Filijale F 154, o prekidu radnog odnosa od 03.07.2023.godine zbog korištenja godišnjeg odmora, budući da joj je tuženik kao poslodavac odbio omogućiti korištenje godišnjeg odmora. Dapače, tužiteljica je zahtijevala zaštitu od strane svog nadređenog budući da je doživjela šok saznanjem da je za trgovinu u kojoj ista radi ponovno postala RVP gđa. ĐC. Činjenično, tužiteljica da se nalazila na bolovanju od 18.04.2023. do 18.06.2023.godine, te se dana 19.06.2023., vratila na posao, nakon zaključenog dvomjesečnog bolovanja. Po povratku na posao, tužiteljica da saznaje da se kao RVP za trgovinu (Filijalu) u kojoj je ista zaposlena, vratila gđa. ĐC. Zbog pretrpljenog šoka i nemogućnosti funkcioniranja zbog proživljene traume izazvane nedoličnim i neprimjerenim ponašanjem gđe. ĐC prema tužiteljici tijekom 2017. i 2018.god., navodi da je dana 21.06.2023., ponovno otvorila bolovanje zbog akutne reakcije na stres. Na bolovanju da je bila do 02.srpnja 2023.godine kada je i uputila predmetnu elektronsku poruku povjereniku gdinu. R. Neposredno nadređeni tužiteljici da joj dana 03.07.2023. određuje slobodan dan, a da se od 04.07.2023.god., nalazi na godišnjem odmoru, pri čemu napominje da tužiteljici tuženik nije uputio Odluku o korištenju godišnjeg odmora, već da ju je nakon zaprimanja dopisa od 07.07.2023.god. pozvao na potpis iste. Upravo da je navedenim postupanjem iz dopisa od 07.07.2023.god. tužiteljica skrenula pažnju na ponašanje njene nadređene ĐC, koja da je sustavno i neosnovano kritizirala, omalovažavala i vrijeđala na poslu tužiteljicu, izrugivala njen rad pred drugim radnicima u samoj trgovini, mijenjala rasporede rada na dnevnoj bazi rada od 8 dana rada po 10 sati dnevno, nepoštivanja rada u dvije smjene, određivala dan radnije sutrašnju smjenu tužiteljici do prekovremenog rada, sve suprotnim smjernicama tuženika. Radi navedenog, tužiteljica da je prvi puta zatražila liječničku intervenciju dana 23.12.2017.god. zbog mobinga na radnom mjestu uzrokovanog ponašanjem ĐC, regionalne voditeljice prodaje, te da se na bolovanju nalazila do 04.03.2018.god. U pokušaju vraćanja na radno mjesto nakon bolovanja, maltretiranje i mobinga od strane RVP Dobrić da se nastavilo, te da se tužiteljica obraćala povjereniku za radnike, koji da nije uspio uspostaviti uređene međuljudske odnose na razini Regionalne voditeljice prodaje i tužiteljice. Sve da rezultira ponovnim bolovanjem tužiteljice od 03.04.2018.god. do 14.05.2018.god., kada se tužiteljica, u ponovnom pokušaju vraćanja na posao i radne zadatke, obraća za zaštitu Upravi tuženika, koji je premještaju u drugu Filijalu – radno mjesto trgovine u Kaštelima, kako joj neposredno nadređena ne bi više bila ĐC. Po povratku sa oba bolovanja, tužiteljica da je bila kažnjavana slanjem na ispomoć u druge filijale, rad u kontinuitetu od 50 sati tjedno, rad od pola jutro – pola popodne, što da je sve protivno smjernicama tuženika. Također, u tom periodu, upravo iz razloga što je ukazala na loše međuljudske odnose o nepoštivanje prava radnika, tužiteljica da je u kontinuitetu od 10.08. do 17.08.2022.god. odradila 75,36 sati tjedno, unatoč smjernicama da se tjedno u kontinuitetu smije odraditi tek 37 sati, nakon čega tuženik mora omogućiti radniku slobodan dan. Tužiteljica da je nakon povratka sa bolovanja dana 11.06.2023.god. saznala da joj je ponovno nadređena Đ ĐC, te je istom pozvana u ured na sastanak, nakon čega tužiteljica postaje svjesna da joj tuženik kao poslodavac ovaj put neće pružiti zaštitu kao radniku, osim sudskim putem. Radi navedenog, tužiteljica da je od 21.06.2023.god. do 30.06.2023.god. ponovno otvorila bolovanje, nakon čega je tražila korištenje godišnjeg odmora te je dana 25.07.2023.god. ponovno otvorila bolovanje te poslana na kontrolni konzilijarni pregled na odjel psihijatrije radi akutne reakcije na stres, nemogućnosti daljnjeg rada i općeg funkcioniranja. Tuženik da je odgovorio dopisu tužiteljice od 07.srpnja 2023.god. na način da je utvrdio zahtjev tužiteljice kao radnice neosnovanim. Da tužiteljica u svom radnom vijeku kod poslodavca tuženika nije napravila niti jedan propust, dokazuje i činjenica da joj nikada tuženik nije uručio upozorenje u 10 godina aktivnog rada. Štoviše, tužiteljica je 20.08.2013.god. tijekom rada u popodnevnoj smjeni doživjela ozljedu na radu i to prijelom ruke izazvano priklještenjem vrata od hladnjače u trgovini, radi čega se nalazila na bolovanju od 21.08.2013.god. do 24.11.2013.god., a da joj tuženik kao poslodavac nije odmah priznao punu ozljedu na radu, niti joj je isplatio naknadu štete na koju je tužiteljica imala pravo. Hrvatsko zakonodavstvo zapravo da nema zakon o zaštiti od mobinga, međutim pravna teorija ipak da poznaje određene termine i načine ponašanja koji su propisani Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Zakonom o radu, te eventualno Zakonom o ravnopravnosti spolova, usporedno sa Zakonom o obveznim odnosima i Kaznenim zakonom. Tako teorija navodi u definiciji mobinga da se mobing kao psihološki teror u poslovnom životu odnosi na neprijateljsku i neetičku komunikaciju koja je usmjerena na sustavan način od strane jednog ili više pojedinaca uglavnom prema jednom pojedincu, koji je zbog mobinga stavljen u poziciju u kojoj je bespomoćan i u nemogućnosti da se obrani u njoj od stalnih maltretirajućih aktivnosti. One se odvijaju s visokom učestalošću (najmanje jednom tjedno) i u dužem razdoblju (najmanje 6 mjeseci). Zbog visoke učestalosti i dugog trajanja neprijateljskog ponašanja, to maltretiranje da dovodi do značajne mentalne, psihosomatske i socijalne patnje.
2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 16. kolovoza 2023. tuženik navodi da ovaj sud nije mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu. Ugovorom o radu sklopljenim između stranaka 8. srpnja 2019. u čl. 17. podstavak 10. stranke da su ugovorile za slučaj spora mjesnu nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim te po pravomoćnosti tog rješenja predmet dostavi stvarno i mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu. Tužbeni zahtjev tužiteljice, kako je postavljen, da ne predstavlja tužbu na utvrđenje u smislu čl. 187 Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), već da se postavljenim tužbenim zahtjevom pod toč. 1.) traži utvrđenje činjenica. Zbog toga tužbu tužiteljice u tom dijelu da treba odbaciti budući da se tužbom na utvrđenje može tražiti samo postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitosti, odnosno neistinitost kakve isprave (čl. 187 st. 1 ZPP-a). Stavak 2. postavljenog tužbenog zahtjeva potpuno da je bespredmetan budući da je tužiteljici na temelju njezinog izvanrednog otkaza ugovora o radu prestao ugovor o radu kod tuženika 11. kolovoza 2023. g.. Tužiteljica da u svojoj tužbi ne samo da nije navela bilo kakav dokaz o postojanju uznemiravanja i povredi dostojanstva, nego da nije navela niti jednu okolnost iz koje bi proizlazilo takvo postupanje tuženika. Tužiteljica da u svojoj tužbi opisuje neke događaje iz 2017. i 2018. godine, a tužbu je podnijela 2023. godine. U toj tužbi da nema niti jednog navoda iz kojeg bi proizlazilo da je bilo na koji način bila izložena uznemiravanju i povredi dostojanstva od strane poslodavca. Tužiteljica da se s istim neodređenim zahtjevom obratila i poslodavcu radi zaštite dostojanstva te je poslodavac u odnosu na njezin zahtjev utvrdio da takvog uznemiravanja nije bilo. Jedina okolnost koju da tužiteljica ističe u svojoj tužbi jest ta da je tužiteljica saznala nakon povratka s bolovanja da je njezina nadređena postala ĐC. Sama ta činjenica da nije ni u kakvom odnosu s bilo kakvim uznemiravanjem tužiteljice. Činjenica da se nekom radniku ne sviđa osoba koju da je poslodavac odredio kao nadređenu nije i ne može biti razlog uznemiravanju, a kamoli da posljedica za to bude bolovanje radnika i sve navodne teškoće koje je tužiteljica samo zbog te činjenice navodno imala. To u situaciji kad ona nadređenu nakon povratka s bolovanja nije niti srela. Zbog navedenog je iz zahtjev za naknadu štete potpuno neosnovan, a iznos postavljenog tužbenog zahtjeva potpuno neprimjeren. Iz tužbe uopće nije jasno koje su to radnje, odnosno propusti tuženika koji bi doveli do štetne radnje, a time da i prouzrokovanja štete tužiteljici. Nakon što tužiteljica eventualno navede kojim su to radnjama tuženika narušeni čast i dostojanstvo tužiteljice, tuženik pridržava pravo dati detaljno očitovanje u odnosu na navedeno, te posebno predložiti odgovarajuće dokaze. S obzirom na sve navedeno, predlaže tuženik da sud prvenstveno odluči o prigovoru mjesne nadležnosti koji je istaknuo tuženik, da odbaci tužbu tužiteljice u dijelu tužbenog zahtjeva pod 1.), a u preostalom dijelu odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U dokaznom postupku sud je pregledao Ugovor o radu tužiteljice, potvrdu o primitku, dopis tuženiku punomoćnice tužiteljice, mail korespondenciju, potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, medicinsku dokumentaciju, Odluku o mjestu rada, radno vrijeme, izvještaj prekršaja radnih vremena, Izvanredni otkaz radnika ugovora o radu, potvrda tuženika od 17. kolovoza 2023. , prijava ozljede, saslušanje tužiteljice, saslušanje svjedokinje ĐC, ŽC te ZC.
4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
5.U smislu odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj 85/08,112/12 dalje ZOSD), kojim zakonom se osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, dok se sukladno odredbi st. 2. čl. 1. ZOSD diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st. 1. čl. 2. ZOSD. Odredbom čl. 3. st. 1. i 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl.1. st. 1. ovoga zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe a koje uzrokuju strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, time da se na uznemiravanje na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona koje se odnose na diskriminaciju. Dakle, prema odredbi čl. 3. st. 1. ZOSD izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. ZOSD kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, dok prema odredbi st. 2. čl. 3. ZOSD neizravna diskriminacija postoji kad naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. st. 1. ZOSD u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljevima sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. Odredbom čl. 17. st. 1. ZOSD propisano je da osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovog zakona ovlaštena je podnijeti tužbi i tražiti da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), da se zabrani oduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacije ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije), da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim zakonom (tužba za naknadu štete), te da presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima. Nadalje, sukladno odredbi čl. 20. st. 1. ZOSD stranka u sudskom ili kojem drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.
6.U svom iskazu na ročištu od 25. lipnja 2025. tužiteljica navodi da je zasnovala radni odnosu kod tuženika 14. siječnja 2013. godine, a da je dala izvanredni otkaz 11. kolovoza 2023. Njeni problemi da su započeli kod tuženika još 2017. godine kad je radila u filijali Solin kada je regionalni voditelj bila ĐC, a voditelj trgovine CC. Naime problem da je bio u tome što je tek dan za dan znala kad će raditi sljedeći dan što da je bilo protivno pravilima firme. Na pitanje je li to bilo tako samo njoj ili i drugima navodi da je bilo još ljudi koji su imali taj problem. Prvi veći incident da se dogodio kada ju je g ĐC, nakon što sam se na to požalila, pozvala na razgovor gdje da je bila i voditeljica trgovine i kada joj je rekla da što ona sebi umišlja, da što mislim tko je ona u ovoj firmi, što da je nju jako povrijedilo i šokiralo tako da da je 23. prosinca 2017.,otvorila bolovanje na kojem da je bila do 4. ožujka 2018. pod dijagnozom stresni događaj. U ožujku mjesecu 2018. kada sam se vratila raditi da se nastavilo sve po starom, te da ponovo nije znala kada radi sljedeći dan tako da je ponovo 3. travnja 2018. otvorila bolovanje do 14. svibnja 2018. Kada je išla na to prvo bolovanje koje da je zaključila 4. ožujka 2018., da se javila povjereniku za ljudska prava JC koji da joj je rekao da će on izvidjeti što se tu događa ali da nije dobila povratnu informaciju. Kako se ništa nije promijenilo da je ponovno u travnju mjesecu 2018. otvorila bolovanje na kojem da je bila do 14. svibnja 2018. Kada je bila na drugom bolovanju da je zvala upravu u Velikoj Gorici i da je to dovelo do toga da je prebačena u filijalu Kaštela gdje da je počela raditi od 1. lipnja 2018. te da nije imala većih problema sve do 2021. g kada je za voditeljicu došla LC, te se ponovno počelo se događati da nije znala kada radi, već dan za dan da bi saznala iako je firma bila dužna tri tjedna unaprijed napraviti raspored rada. Tako da je bilo i još nekim djelatnicima, a njoj da je to bio poseban problem iz razloga što je samohrana majka dvoje djece te da joj nije bilo lako uskladiti svoje obveze kao majke s radnim obvezama. Kao čin uznemiravanja navodi događaj od 10.8. do 17.8. kada je radila tjedno 75 sati iako je predviđeno 37 sati, iako joj je taj prekovremeni rad bio uredno plaćen. Navodi da je mogla odbiti raditi prekovremeno ali bi joj to došlo vjerojatno na naplatu na neki drugačiji način. Ponovno da je bila na bolovanju od 18. travnja 2023. do 18. lipnja 2023. zbog gastritisa i kada se vratila sa bolovanja 19. lipnja 2023.da je saznala da se kao voditeljica u filijali Kaštela vraća ĐC, što da joj ponovno otvorilo prijašnje traume pa da je otvorila bolovanje 21. lipnja 2023 do 2. srpnja 2023. Napominjem da u tom vremenskom u periodu od 19. lipnja 2023. pa sve dok nije dala izvanredni otkaz u kolovozu 2023. da nije imala nikakav osobni kontakt s voditeljicom ĐC osim što sam je jednom vidjela na sastanku gdje da su bili svi zajedno. Po povratku s bolovanja početkom srpnja 2023. da je tražila da joj se odbori korištenje godišnjeg odmora čemu da joj nije udovoljeno nego tek sredinom srpnja ili krajem, da ne može precizirati s tim da kad se vratila sa godišnjeg u kolovozu 2023. da je odmah dala izvanredni otkaz. U tom periodu da nije imala nikakvih izravnih susreta s gospođom ĐC ali da je pretpostavila obzirom na ono ranije da će s njom imati problema pa da se odlučila na izvanredni otkaz. Napominjem da se zbog zdrav problema javila i psihijatru međutim da nema postavljene dijagnozu kronične psihičke bolesti, a od lijekova da je uzimala ares za želudac i normabel za smirenje. Tijekom 2017. i 2018. ĐC da nije svaki dan dolazila u poslovnicu Solin kao regionalni voditelj već 1 do 2 puta tjedno. Navodi da raspored rada određuje voditelj poslovnice i zamjenik voditelja s tim da bi se po nalogu regionalnog voditelja taj raspored mijenjao. Navodi da su i drugi radnici radili prekovremeno, tužiteljica navodi da i bili slani na ispomoć u druge poslovnice. Tijekom 2017. i 2018. da nije pokrenula postupak za zaštitu dostojanstva, osim što je kontaktirala povjerenika za ljudske resurse i glavnu voditeljicu grupacije Lidl Hrvatska. U razdoblju od lipnja 2018. do lipnja 2023. ĐC da nije bila regionalni voditelj za trgovinu Kaštela. Odluku tuženika od 14. srpnja 2023. kojom je utvrđeno da njen zahtjev za zaštitu dostojanstva nije osnovan, da nije pobijala, ali da je u mjesecu kolovozu ustala ovom tužbom.
7.U svom iskazu na ročištu od 9. listopada 2025. svjedokinja ĐC navodi da radi kao regionalni Voditelj prodaje kod tuženika od 13. studenog 2006. i to da obuhvaća područje Splita i Kaštela, četiri prodavaonice. Napominje da je to sada trenutačno i da se to kod tuženika često mijenja. Njen posao je da obilazi područje za koje je nadležna odnosno te četiri trgovine, ostavim reviziju trgovine ovisi tko je u smjeni od rukovodećeg kadra, a ta revizija da ustvari sadrži smjernice koje se trebaju popraviti koje je zamijetila, bilo da se pojača osoblje u nekoj smjeni ili u nekom drugom smjeru i to da prolazi isključivo s voditeljem prodavaonice a ne sa drugim osobljem. Isto tako da ona nije nadležna niti da ikada određuje radno vrijeme zaposlenicima trgovine kojima je nadređena, jer da to radi voditelj, tako da joj uopće nije poznato da bi tužiteljici ona određivala smjenu dan za dan. Navodi da se ne sjeća sastanka na kojem da bi omalovažavala tužiteljicu pred drugim radnicima. 2023. godine da je imala sastanak sa rukovodećim kadrom trgovine Kaštela kada je preuzela gdje je radila i tužiteljica koja je bila na sastanku ali joj se osobno nije obraćala niti na bilo koji način prema njoj imala bilo kakve naloge ili slično. Što se tiče prekovremenog rada koje tužiteljica navodi u tužbi i to jedan tjedan od 10. kolovoza do 17. kolovoza 2022.da može reći da ne određujem ona tko će raditi prekovremeno, jer da tada nije ni bila nadređena tužiteljici ali da prekovremeno djelatnici mogu i ne moraju raditi to je na njihov osobni odabir a prekovremeni rad da im se uredno plaća. Ističe da nema saznanja da se tužiteljica obraćala odjelu za ljudske resurse zbog odnosa s njom i da se nije nikada nedolično i neprimjereno ponašala prema tužiteljici.
8.U svom iskazu na ročištu od 9. listopada 2025. svjedokinja ŽC navodi da je radila kod tuženika od 2014. do 2021. godine kao trgovac s tim da je 2019. imala ozljedu na radu, oštećenje ruke pa da se više nije vratila raditi kod tuženika, te da je otkazala ugovor o radu 2021. Navodi da je radila zajedno s tužiteljicom u prodavaonici u Solinu, a voditeljica da im je bila CC, a regionalni gospođa ĐC. Navodi da nije bila očevidac nikakvih razgovora između tužiteljice te voditeljice i regionalne voditeljice, ali da se pričalo da se tužiteljica pobunila zbog rasporeda radnog vremena koje se često mijenjalo u jednom danu bez da su o tome bili obavješteni, međutim i ona da se pobunila kao i druge djelatnice posebno majke koje su imale malodobnu djecu. Navodi da se znalo dogoditi da bi nakon završetka posla vidjela da sutra ujutro radi jutro, a kad bi ujutro došla na posao pisalo bi da radi popodnevnu smjenu. Iako da su se protiv toga bunili poslodavac da im nije udovoljio i da se to i dalje nastavilo. Navodi da nije bila očevidac konflikta između tužiteljice i regionalne voditeljice ĐC, osim što joj je poznato da je regionalna voditeljica pozivala tužiteljicu na razgovor. Isto tako da joj je poznato da je tužiteljica u periodu od 2017. i 2018. koristila i bolovanje ali ne zna zbog čega.
9. U svom iskazu na ročištu od 9. listopada 2025. svjedokinja ZC navodi da se zaposlila kod tuženika krajem 2012. s tim da je krajem 2019., imala ozljedu na radu. Navodi da se sjeća da je sa tužiteljicom zajedno radila krajem 2017. , početkom 2018. ali da ne zna koliko su vremenski zajedno radile, obzirom da su ih često slali čas u jednu čas u drugu trgovinu, tako da nisu znali gdje ću i kada sutradan raditi. Tada je postojao veliki problem kod tuženika da mjesto rada koje je bilo navedeno u ugovoru nije ispoštivano nego da su slani na ispomoć u razne trgovine. Oni da su se bunili svi, obzirom da nisu mogli organizirati svoj privatni život, tako da su nju pozvali na razgovor 2017. voditeljica i regionalna voditeljica NC da bi je doveli u red, na način da su na tom razgovoru ustvari oni nju napadali da se ne znam organizirati i da ne želi raditi, da je namjerno spora i da ako ne želi raditi da može otići. Sjećam se da me te iste godine nazvala tužiteljica i rekla da su i nju doveli u red regionalni voditelj i voditelj dućana i da su je isto tako rekli istovjetno što i njoj, te da su imali su isti obrazac postupanja prema svima i da misli da je tužiteljica nakon toga otvorila bolovanje.
10. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP ), ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, a u dijelu nije ni dopušten.
10.1.Tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda jer da je Ugovorom o radu sklopljenim između stranaka 8. srpnja 2019. u čl. 17. podstavak 10. stranke, za slučaj spora ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu iz radnog odnosa, to je odredbom članka 65. ZPP-a u sporovima iz radnih odnosa propisana izberiva mjesna nadležnost na način da je za suđenje koji je opće mjesno nadležan za tuženika nadležan i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Uvidom o ugovor o radu razvidno je da se radi o tipskom ugovoru koje djelatnici potpisuju bez mogućnosti utjecaja na ugovoreni mjesno nadležni sud, stoga isti nije ugovoren suglasnošću stranaka jer je isti već unaprijed određen u tekstu ugovora od strane tuženika, a time se onemogućuje pristup sudu radnicima koji ni zbog svog materijalnog položaja u većini slučajeva ne mogu sebi priuštiti suđenje izvan mjesta prebivališta i rada. Stoga se po ocjeni ovog suda ovdje ne može govoriti o suglasno ugovorenoj mjesnoj nadležnosti suda, a niti je taj sud precizno određen. Kako je tužiteljica ustala ovom tužbom mjesno i stvarnom nadležnom sudu sukladno čl. 65 ZPP-a., nije osnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda.
10.2. Cijeneći samo paušalne navode iz tužbe, obzirom da tijekom postupka tužiteljica nije precizirala okolnosti na koji način bi tuženik nju stavio u nepovoljniji položaj od drugih radnika koji rade kod tuženika, tužiteljica nije dokazala na koji način je tuženik povrijedio njeno pravo na jednako postupanje sukladno čl. 3. st. 1. i 3. ZOSD-a. Naime, tužiteljica osim što paušalno navodi da je bila diskriminirana od strane djelatnice tuženika ĐC u ovom postupku nije dokazala vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, posebno što tužiteljica kao i svjedoci navode da način rada kod tuženika u smislu što su tek dan za dan znali kad će raditi sljedeći dan te slanje na ispomoć u druge filijale, prekovremeni rad, nije bio samo usmjeren prema tužiteljici nego i svim drugim radnicima. Tužiteljica nije dokazala na koji način bi nju ĐC diskriminirala niti da je ona bila njen neposredni rukovoditelj već regionalni voditelj čije smjernica su provodili voditelji prodavaonica. Ali i tada sve mjere i odluke koje tužiteljica navodi od rasporeda rada, premještanja u druge filijale, prekovremeni rad, bile su usmjerene na sve djelatnike, a ne samo na tužiteljicu i njih je donosio voditelj prodavaonice. Dakle, tužiteljica nije dokazala da je od strane ĐC bila kontinuirano diskriminirana da ju je sustavno i neosnovano kritizirala, omalovažavala i vrijeđala na poslu, izrugivala njen rad pred drugim radnicima. Tužiteljica je i sama istakla u svom iskazu da je 2017, samo jednom pozvana na sastanak od tada regionalne voditeljice ĐC i voditeljice prodavaonice, ali ne pred svim djelatnicima kako navodi u tužbi, a poslije toga više nisu nikada osobno kontaktirale. U konačnici tužiteljica nije dokazala nikakav kontinuitet diskriminacije obzirom da je istakla da je i vrlo često koristila bolovanje u slučaju stresnih situacija i to: 23. prosinca 2017.,do 4. ožujka 2018., od 3. travnja 2018.do 14. svibnja 2018, 18. travnja 2023. do 18. lipnja 2023. Kada se vratila sa bolovanja 19. lipnja 2023., da je saznala da se kao voditeljica u filijali Kaštela vraća ĐC, što da joj ponovno otvorilo „prijašnje traume“ pa da je ponovno otvorila bolovanje 21. lipnja 2023 do 2. srpnja 2023., da bi u srpnju koristila godišnji odmor, a u kolovozu dala izvanredni otkaz. Naime i prekovremeni rad koje spominje tužiteljica u jednom tjednu, nije bio obvezan i ona je radila kako navodi prekovremeno jedan tjedan te sama navodi da je mogla odbiti raditi prekovremeno, a pretpostavku da bi joj tada bilo gore ničim nije dokazala. Naime tuženik je trgovački lanac koji ima veliki broj djelatnika u trgovini i notorno da ima način rada koji u nekim situacijama nije u skladu sa zakonom, međutim upravo iz iskaza tužiteljice i svjedoka jasno je da je takav način rada bio usmjeren prema svim djelatnicima sukladno potrebama tuženika čime tužiteljica nije stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike. Stoga, obzirom da tužiteljica nije dokazala da je bila uznemiravana i diskriminirana od strane djelatnice tuženika, ovaj sud smatra utvrđenim da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. Nadalje tužiteljica neosnovano traži da joj tuženik omogući neometan rad i ispunjavanje radnih zadaka kao ranije, te da prestane sa svakim oblikom povrede dostojanstva i jednakosti prava tužiteljice, obzirom da je sama dala izvanredni otkaz u kolovozu 2023., dakle, za to više ne postoji pravni interes. Tužiteljica u ovom postupku nije dokazala niti da je kod nje došli do povrede prava osobnosti kao posljedice nejednakog postupanja prema njoj u odnosu na ostale zaposlenike tuženika, jer je i sama iskazala da joj nije dijagnosticirano nikakvo psihičko oboljenje, a terapiju koju uzima notorno uzima veliki broj ljudi bez liječničke dijagnoze. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu kako je to precizirano u izreci ove presude uključujući i zahtjev za naknadu štete s naslova povrede prava osobnost odnosno diskriminaciji, sve sukladno čl. 20. st. 1. ZOSD.
11. U odnosu na prigovor tuženika da tužbeni zahtjev tužiteljice u toč. 1, kako je postavljen ne predstavlja tužbu na utvrđenje u smislu čl. 187 ZPP-a, je osnovan. Postavljenim tužbenim zahtjevom pod toč. 1.) nedvojbeno tužiteljica traži utvrđenje činjenica, zbog čega je tužbu tužiteljice u tom dijelu trebalo odbaciti i riješiti kao u toč. I. rješenja, budući da se tužbom na utvrđenje može tražiti samo postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitosti, odnosno neistinitost kakve isprave (čl. 187 st. 1 ZPP-a).
12. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ br. 148/09) VPS, te popisu punomoćnika tuženika. Tuženiku je priznat trošak: za sastav odgovora na tužbu- 250 bodova, za zastupanje na ročištima: 23. travnja 2025., 25. lipnja 2025., 09. listopada 2025. – za svako po 250 bodova, što ukupno daje 1000 bodova ( vrijednost 1 boda = 2 eura ) što daje 2.000,00 eura +25 % , daje ukupno obistinjeni trošak u iznosu od 2.500,00 eura, Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava podnesaka a sve temeljem čl. 155 ZPP-a i to: podneska od 13.11.2024., prijedlog za izuzeće od 31. siječnja 2025., podnesci od 6. ožujka 2025., i 11. ožujka 2025., jer su isti izjavljeni protivno čl. 299a ZPP-a, te se u istima ne navode nove činjenice i ne predlažu novi dokazi, a neosnovanim zahtjevom za izuzeće samo je prolongiran rad na ovom predmetu.
13. Temeljem navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.
U Splitu, 11. prosinca 2025.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.
Dna:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
-u spis
