REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-400/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJA d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku u Vinkovcima, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-342/2021-8 od 4. siječnja 2024., 11. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana – i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-342/2021-8 od 4. siječnja 2024.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Pobijanom je presudom odlučeno:
"I. Odbija se tužitelj u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava koje Financijska Agencija provodi temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog dana 04. veljače 2021. u Vinkovcima a na temelju ovršne odluke suda i to Presude Općinskog suda u Vinkovcima br. Pn-189/2019 od 12. prosinca 2019. ovrhovoditelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv ovršenika Euroherc osiguranja d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB:22694857747 na novčanim sredstvima.
II. Nalaže se tuženiku JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] podmiriti tužitelju Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB:22694857747 sve prouzročene mu troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od zaključenja glavne rasprave do isplate."
III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 656,25 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od dana presuđenja do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena - u roku od 15 dana."
2. Protiv te je presude žalbu podnio tužitelj navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijana odluka preinači na način kako to žalitelj ističe u žalbi, a traži i trošak žalbe.
3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. . 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu podnio je tuženik navodeći, u bitnome, da su žalbeni navodi u cijelosti neosnovani pa iz tog razloga predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, a traži i trošak odgovora na žalbu.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ova parnica je proizašla iz ovršnog postupka u kojem je sud prvog stupnja donio zaključak poslovni broj J1 Ovr-101/2021-14 od 22. srpnja 2021. kojim je uputio ovršenika (ovdje tužitelja) na parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-101/2021 zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 i 6/24 – dalje: OZ).
7. U ovome predmetu nije sporno da je pred sudom prvog stupnja vođen spor radi naknade štete u predmetu poslovni broj Pn-189/2019 u kojem je ovdje tuženik imao položaj V. tužitelja, dok je ovdje tužitelj bio tuženik, koji spor je okončan 12. prosinca 2019. kada je donesena prvostupanjska presuda, a koja je u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-17/2020 od 16. ožujka 2020., koja je presuda sadržavala jedinstvenu odluku o visini troška parnice za sve tužitelje (I – V tužitelj) u ukupnoj visini od 26.290,26 kn.
7.1. Također, nije sporno, niti da je postupak izravne naplate protiv ovdje tužitelja pokrenuo ovdje tuženik kao V. tužitelj dana 4. veljače 2021. pred Financijskom agencijom zatraživši putem specifikacije ukupan iznos na ime troška parnice od 5.258,05 kn, a što predstavlja 1/5 ukupno dosuđenog troška u parnici.
8. Sporna je visina dosuđenog parničnog troška koja je pripadala ovdje tuženiku JG, kao V. tužitelju u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj Pn-189/2019, obzirom da je ta presuda od 12. prosinca 2019. sadržavala jedinstvenu odluku u visini dosuđenog troška parnice u iznosu od 26.290,26 kn, a tužitelj osporava pravo, ovdje tuženiku, da kao ovrhovoditelj naplati trošak parničnog postupka u iznosu od 5.258,05 kn, što predstavlja 1/5 ukupnog parničnog troška dosuđenog navedenom pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, a koji iznos je tuženik kao ovrhovoditelj zatražio zahtjevom za izravnu naplatu podnesenog 4. veljače 2021. u FINI Vinkovci, i to sve iz razloga što tužitelj smatra da navedena pravomoćna i ovršna presuda ne predstavlja ovršnu ispravu jer parnični sud nije određivao visinu pojedinačnog troška parnice, tako da tuženik nema ovršnu ispravu za postupak izravne naplate kako ga je postavio pred Financijskom agencijom.
9. Sud prvog stupnja je, pobijanom presudom, odlučujući o tom spornom pitanju pravilno zaključio da je navedena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-189/2019-150 od 12. prosinca 2019. u kojoj je sadržana i odluka o parničnom trošku pravomoćna i ovršna i kao takva predstavlja valjanu ovršnu ispravu, pa da je stoga pogrešan stav tužitelja da se sada može voditi novi parnični postupak radi raspodjele pravomoćno dosuđenog parničnog troška na različite dijelove I. do V. tužiteljima.
10. Stoga, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je V. tužitelj iz predmeta suda prvog stupnja poslovni broj Pn-189/2019 bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude u razmjeru od 1/5 dijela parničnog troška dosuđenog ovršnom ispravom u smislu odredbe čl. 41. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) na čiju primjenu ne utječe omjer uspjeha stranaka u parnici, iz kojeg razloga je sud prvog stupnja ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom neosnovan, a da osim toga tužitelj, kao ovršenik u postupku izravne naplate, ne trpi nikakvu štetu isplatom troška na način kako je to tražio ovdje tuženik zahtjevom za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, s obzirom da svi vjerovnici zajedno po navedenoj presudi niti ne mogu tražiti isplatu tražbine preko ukupno dosuđenog im iznosa od 26.290,26 kn.
11. Postupajući u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tom po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka, na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ocijenio da u provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
12. Neosnovan je i žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Odredbom čl. 41. st. 3. ZOO-a propisano je, da kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, tražbina se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio tražbine, dakle, tražbina koja se odnosi na parnični trošak je djeljiva, a budući da u pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-189/2019-150 od 12. prosinca 2019. u kojoj je odlučeno o troškovima, nije određeno koliki dio troška pripada svakom pojedinom vjerovniku (tužitelju), tražbina na ime troška se među vjerovnicima dijeli na jednake dijelove.
14. Stoga, i ovaj sud smatra, kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tuženik, kao V. tužitelj iz predmeta suda prvog stupnja poslovni broj Pn-189/2019, ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika, ovdje tužitelja, u razmjeru od 1/5 dijela parničnog troška dosuđenog ovršnom ispravom, sve u smislu odredbe navedenog čl. 41. st. 3. ZOO-a, na čiju primjenu ne utječe omjer uspjeha stranaka u parnici u odnosu na odluku o glavnoj stvari, o čemu je sud prvog stupnja dao valjano obrazloženje, koje kao takvo prihvaća i ovaj sud, pa i bez potrebe da se ti razlozi posebno ponavljaju.
15. Pritom se tužitelj u svojoj žalbi neosnovano poziva na navedenu sudsku praksu obzirom da se u istoj ne radi o identičnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi kao u ovome predmetu.
16. Odluka o troškovima postupka iz pobijane presude nije određeno osporena u okviru tužiteljeve žalbe, pa je ovaj sud nije ni mogao ispitati (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
17. Slijedom iznijetog, proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je tužitelj ukazivao u žalbi, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda tužitelja, valjalo je njegovu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).
18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. i st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog dijela postupka iz razloga što nije uspio sa svojom žalbom, a zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu iz razloga što isti nije bio potreban (po čl. 155. st. 1. ZPP-a).
U Puli-Pola 11. prosinca 2025.
Sudac
Igor Rakić
