REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-25/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću za sastavljenom od sudaca ovog suda Dubravke Škalabrin, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Ivane Čačić Brčić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog MŠ i dr., zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., i 84/21. dalje u tekstu: KZ/11), povodom žalbe državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj K-178/2016 od dana 04. svibnja 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku PŠ, i zamjenice branitelja optuženog MŠ, odvjetnice Branke Vukov

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku pod brojem K-178/2016 od 04. svibnja 2023., temeljem članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22.-dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođeni su od optužbe optuženi MŠ, optuženi FŠ i optuženi AŠ da bi počinili kazneno djelo protiv imovine, iznudom iz članaka 243. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

2. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavaka 1. i 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži te ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu je podnio optuženi MŠ po branitelju, odvjetniku Velimiru Došenu sa prijedlogom da županijski sud žalbu državnog odvjetnika odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu. Ujedno je zatražena obavijest o održavanju sjednice vijeća.

5. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Javni dio sjednice vijeća održan je u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku PŠ i zamjenice branitelja optuženog MŠ, odvjetnice Branke Vukov, a u odsutnosti uredno izvještenih optuženika MŠ, HŠ i ŽŠ, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08.

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 državni odvjetnik u žalbi ističe da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnoj činjenici i to upravo u pravcu utvrđenja vrijednosti vozila koja su oduzeta oštećeniku u vrijeme izvršenja djela, a na što je prvostupanjski sud bio upućen prethodnim ukidnim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku. Time u stvari državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će biti više govora u nastavku ove odluke. Stoga, kako ispitivanjem pobijane presude povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba izjavljena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe se razabire da bi bilo samo zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi vrijednost vozila koja su oduzeta ili trebala biti oduzeta od oštećenika, a što je bitno ne samo za utvrđenje da li se radilo o kvalifikatornom obliku kaznenog djela iznude, već i za utvrđenje da li se radi o kaznenom djelu protupravne naplate ili kaznenom djelu iznude. Naime, prometni vještak Darko Trcin u svome vještvu se izjasnio samo o vrijednosti vozila „Chevrolet Blazer“ na dan vještačenja, a da je za utvrđenje vrijednosti toga vozila na dan izvršenja kaznenog djela bilo potrebno provesti kombinirano prometno-financijsko vještačenje, a da se otvara i pitanje tadašnje vrijednosti ostalih dvaju vozila.

9.1. Suprotno izloženim žalbenim navodima, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud na temelju valjane analize u postupku izvedenih dokaza utvrdio da je postojalo potraživanje optuženog ŠŠ i optuženog MŠ prema oštećenom DŠ, dok da je optuženi HŠ posredovao između optuženog ŠŠ i optuženog MŠ da optuženi MŠ pozajmi novac optuženom AŠ koji je ovaj uplatio KŠ, a na ime pozajmljenog iznosa od 150.000,00 američkih dolara oštećenom DŠ.

9.2. Svoje zaključke i utvrđenja prvostupanjski sud pravilno izvodi iz analize presude Općinskog suda u Splitu pod brojem P-4631/18 od 03. svibnja 2022. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku pod brojem GŽ-719/2022-2 od 13. veljače 2023., a u kojoj je naloženo oštećenom DŠ da isplati optuženom AŠ novčani iznos od 153.387,60 eura (protuvrijednost 300.000,00 DEM) iz osnove fiktivno sklopljenog ugovora dana 12. listopada 1997., što bi u stvari potvrđivalo obranu optuženog AŠ u kojoj je tvrdio da je oštećeniku u više navrata pozajmio ukupno 300.000,00 dolara, za što su, na njegovo traženje sklopili predmetni ugovor, ali ne kako je on to tražio, da u istome stoji da se radi o pozajmici, već bi iz ugovora proizlazilo da se radi o ulaganju u vrijednosne papire. Stoga osnovano prvostupanjski sud zaključuje, prihvaćajući obranu AŠ, koja je potvrđena pravomoćnom sudskom odlukom da nedvojbeno proizlazi postojanje dugovanja oštećenog prema optuženom AŠ.

9.3. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje, prihvaćajući obranu optuženog AŠ koju potvrđuju iskazi oštećenog i njegove supruge MŠD, kao uostalom i pregledana dokumentacija Zagrebačke banke, da je KŠ na devizni račun supruge oštećenog uplatio 180.000,00 USD, te da je preko istog računa optuženi AŠ vratio ovaj novčani iznos UŠ. Osnovano pri tomu prvostupanjski sud iskaze oštećenog i njegove supruge u kojima tvrde da je uplatom novca optuženi AŠ trebao postati suvlasnikom tvrtke „[obrt]“ d.o.o. koje je bilo u suvlasništvu oštećenog i CŠ, u tom dijelu ne prihvaća. Naime, obranu optuženog AŠ u kojoj je tvrdio da nije imao nikakve veze sa predmetnom tvrtkom, sud pravilno dovodi u vezu sa iskazom svjedokinje RŠ, odvjetnice, koja je u svom iskazu potvrdila da je upravo ona sačinila ugovor o prijenosu udjela, prema kojemu je tvrtka u cijelosti prebačena na oštećenog pri čemu optuženi AŠ nije ima nikakvu ulogu, a potvrđuje i svjedok CŠ kada ističe da je toga optuženika vidio jednom u životu i o njegovom eventualnom udjelu u tvrtki, nema nikakvih saznanja.

9.4. Dakle, uzimajući u obzir sve prednje izložena osnovana i utemeljena utvrđenja, pravilno prvostupanjski sud zaključuje, sa kojim zaključcima je suglasan i ovaj drugostupanjski sud da, temeljem u postupku izvedenih dokaza, nije dokazano da su optuženici postupali u cilju stjecanja protupravne imovinske koristi, već očito temeljem postojanja utvrđenog potraživanja prema oštećenom, slijedom čega nema dokaza o namjeri počinjenja kaznenog djela iznude iz članka 243. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, već da bi se radilo o kaznenom djelu protupravne naplate opisanog u članku 323. KZ/11. Međutim, s obzirom da se radi o kaznenom djelu koje ima različiti zaštitni objekt od kaznenog djela iznude, da sud ne može sam izmijeniti pravnu kvalifikaciju djela. Naime, za istaknuti je da namjera kod počinjenja kaznenog djela iznude je da počinitelj pribavi protupravnu imovinsku korist, a kod kaznenog djela protupravne naplate je da silom ili prijetnjom naplati tražbinu koju mu netko duguje, pa sud u takvoj situaciji ne može sam izmijeniti činjenični opis optužbe kojima bi u cijelosti izmijenio obilježja kaznenog djela.

10. Prema tome, uzimajući u obzir sve prednje izloženo, kraj pravilnih i u svemu utemeljenih zaključaka i utvrđenja prvostupanjskog suda, posve neosnovano državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao provesti kombinirano prometno- financijsko vještačenje na okolnosti vrijednosti vozila u vrijeme izvršenja djela. To iz razloga što se navedenim vještačenjem ničim ne bi dovelo u pitanje pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na temelju provedenih dokaz u postupku te njihovom valjanom analizom nedvojbeno proizlazi da nije dokazano da su se u ponašanju i radnjama optuženika ove prigode stekla sva obilježja kaznenog djela iznude i to upravo na način kako su im stavljena na teret.

11. Stoga, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i zaključio da nije dokazano da su optuženici počinili kazneno djelo iznude, pa je postupio pravilno i zakonito kada je optuženike, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe.

12. Obzirom na sve navedeno, a kako ispitivajući pobijenu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08, valjalo je kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika, odbiti i presuditi kao i izreci ove presude.

U Šibeniku, 11. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dubravka Škalabrin