REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4481/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jugoslavu Puran, odvjetniku iz Bjelovara, Josipa Jelačića 12, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb,OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima EP, Sanji Porobija i Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d., Zagreb, Iblerov trg 10/7, Galleria Importanne, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. studenoga 2025. u nazočnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetničke vježbenice ZP i zamjenika punomoćnika tuženika Zvonimira Kalember Skoko, odvjetnika, dana 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 2. st. 4. Ugovora o kreditu, kreditna partija 7102775793 sklopljenom 29. prosinca 2005. između tužiteljice ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB:92963223473 kojom je ugovorena tužiteljičina obveza plaćanja svih naknada i troškova sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.053,10 eur sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja tj. 11. prosinca 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 29.12.2005. sklopila Ugovor o kreditu kreditna partija 7102775793 (za adaptaciju stana), a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 63.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.

2. Nadalje, ističe da je odredbom čl. 2. st. 4 predmetnog Ugovora tuženik obvezao tužitelja na plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora te tako i za obradu zahtjeva za odobrenje kredita sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, koji troškovi se odnose na obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom sukladno čl. 270. Zakona o obveznim odnosima.

3. Nadalje, ističe da sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st.1 i st.2 i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) s obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo.

4. Ukazuje da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem.

5. Ukazuje da je tužitelju suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta potpuno neopravdana obveza.

6. Ugovaranje plaćanja naknade za odobrenje kredita, samo za sebe, nije nepošteno te u vrijeme sklapanja Ugovora nije postojao propis koji bi tako nešto zabranjivao. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj ukazuje da ta naknada ne odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Tuženik tužitelju uopće nije niti pokušao razjasniti zašto mu je naplatio obradu kredita, radi čega tužitelj nije imao pristup razlozima koji opravdavaju tu naknadu.

Predmetna naplata naknade temeljem ugovora o kreditu je nepoštena ugovorna odredba koja je ništetna. Predmetna ugovorna odredba je nedvojbeno nepoštena, jer sa njome tuženik osim kamata koje redovito dobiva kao naknadu za sklapanje ugovora, naplaćuje još neku fiktivnu i ničime u stvarnosti odredivu naknadu za obradu zahtjeva i dokumentacije kredita tužitelja.

Predmetni trošak za obradu kredita ne postoji, tuženik nije imao nikakve troškove prilikom obrade tužiteljevog kredita, administrativne troškove, obrade dokumentacije, troškove osoblja i slično ili da je imao bilo kakav gubitak na ime rizika poslovanja zbog obrade kredita tužitelja te je dakle ugovornom odredbom u biti tuženik sebi omogućio dodatnu naplatu nepostojećih troškova obrade kredita, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo.

7. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (kao u tužbi) tužitelj traži donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 56-66) ističe prigovor zastare te smatra zahtjev u cijelosti neosnovanim. Smatra ugovornu odredbu jasnom, razumljivom i lako uočljivom.

9. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dopis Zagrebačke banke d.d. tužiteljici od 11.7.2024. u svezi naplate naknada, ugovor o namjenskom kreditu sklopljen između stranaka 29.12.2005., odluku Gž-617/22-3 ŽS u Splitu i presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-3390/17, presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž-1368/2021-2 kao primjer iz sudske prakse, odluku VSRH Rev-673/2023-2 od 13.2.2024. kao primjer iz sudske prakse, dokumentaciju tuženika priloženu odgovoru na tužbu (list 70-74 spisa), Opće uvjete poslovanja tuženika (list 75-79), uputu tuženika za odobravanje kredita građanima – osnovna uputa – list 80-82 spisa, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 137) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su (list 137-roč.11.11.2025.) da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

10. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

11. Iz predmetnog ugovora o namjenskom kreditu (list 6 spisa) sklopljenom između stranaka između ostalog u čl. 2.st.4 vidljivo je da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor.

12. Iz potvrde tuženika od 11.7.2024. (list 5 spisa) vidljivo je da je 30.12.2005. tuženik naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva tužitelju u iznosu od 4.817,09 HRK, što prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosi 639,34 eur. Dana 27.12.2013. naplaćena je naknada za odgodu plaćanja u iznosu od 8.632,19 HRK. Naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita nije naplaćena.

13. Tužiteljica ĐP u svom odlučnom, logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu kojeg sud prihvaća navodi (list 136-137 – roč. 11.11.2025.) da je sklopila sa tuženikom kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti i svrha je bila adaptacija stana za vlastito stanovanje. Ističe da nije bila obrtnik i nije se radilo o kreditu vezano za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Tzv. ulaznu naknadu morala je platiti kako bi dobila kredit. Dakle, ugovorna odredba u vezi plaćanja naknade bila joj je nametnuta i tu nije bilo mogućnosti pregovaranja jer joj je objašnjeno da tu naknadu mora podmiriti da bi dobila kredit. Kasnije je vidjela da se radilo o svoti oko 5.000,00 kn koja joj je faktički oduzeta od kredita. Dakle, ona nije posebno plaćala tuženiku tu naknadu već je tuženik umanjio iznos kredita za tu svotu. Nije bilo mogućnosti pregovaranja niti joj je objašnjavana struktura troškova koji se podmiruju tom naknadom. Radilo se o tipskom ugovoru po principu "uzmi ili ostavi". Odlučila se za kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti jer joj je prezentiran od strane tuženika kao najpovoljniji za nju. Ne sjeća se je li joj nuđen kredit u eur u kn protuvrijednosti ili u kunama. Misli da se nije radilo o iznosu ulazne naknade u postotku već o naknadi u određenoj novčanoj svoti.

Ističe da je ugovor pročitala prije potpisivanja i bila je svjesna da mora platiti tu naknadu, ali nije znala u kojem iznosu točno mora platiti naknadu. Rečeno joj je da je naknada uvjet da dobije kredit. Nije imala priliku prigovarati jer je željela dobiti kredit.

14. Svojstvo potrošača tužiteljice utvrđeno je na osnovi iskaza tužiteljice i predmetnog ugovora o namjenskom kreditu čiji je tužiteljica bila korisnik.

15. Dakle, nije sporno da je tužiteljica bila upoznata s obvezom plaćanja naknade, već o istoj nije mogla pregovarati niti je bila upoznata od čega se ista sastoji, a što je i navedeno u iskazu tužiteljice.

Predmetna ugovorna odredba je ništetna, jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te tužiteljica nije imala utjecaj na njezin sadržaj.

U smislu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

16. Radi se o utvrđenju ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega nema zastare.

17. Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana Odlukom o Tarifi naknada za usluge tuženika ništa ne mijenja na stvari i to svakako nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale.

18. Tužiteljica je nedvojbeno bila u podređenom, slabijem položaju u odnosu na tuženika kao banku kako u pogledu pregovaračke moći tako i njezinog stupnja znanja. Isto je dovelo do toga da je tužiteljica pristala na odredbe sastavljene unaprijed od strane tuženika bez mogućnosti utjecaja na sadržaj tih odredaba. Točno je da je tuženik iskoristio svoju poziciju „jače" ugovorne strane te je ugovorio naplatu naknade za odobrenje kredita, radi čega je postupao potpuno suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja.

Tuženik u sadržaj Ugovora nije unio podatak o razlogu zbog kojeg je bilo nužno ugovoriti plaćanje te naknade i zašto visina naknade izravno ovisi o iznosu odobrenog kredita.

19. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 2.st. 4 Ugovora o namjenskom kreditu.

20. Kamatna stopa dosuđena je po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

21. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, jer je tužiteljica uspjela 100% glede osnove i 100% glede visine pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Tužiteljici je priznat trošak (u predmetu utvrđenja ništetnosti i isplate vps 1.330,00 eura)

- sastava tužbe po Tbr.7/1 od 17.7.2024. – 100 bodova

- sastava podneska po Tbr.8/1 od 29.11.2024. – 100 bodova

- zastupanja na ročištu po Tbr.9/1 od 26.9.2025. – 100 bodova

- zastupanja na ročištu po Tbr 9/1 od 11.11.2025. – 100 bodova

- trošak PDV 25% - 200,00 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu Tbr.1 t.1 TSP- 26,55 eur tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikcije – list 52 spisa

- trošak sudske pristojbe na presudu –Tbr.2 t.1 TSP u svezi čl. 7 tč3 ZSP- 26,55 eur tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e- komunikacije ili ukupni parnični trošak u iznosu od 1.053,10 eur.

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

22. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 11. prosinca 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

pun. stranaka