Posl. br. P-133/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI
Kralja Tomislava 85A, Crikvenica
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji tog suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Danijelu Beljanu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Kvaterniku, odvjetniku iz Rijeke i II. MO, iz [adresa], nakon zaključene glavne rasprave održane 04. studenoga 2025. u nazočnosti pun tužiteljice, I. tuženika i pun I. tuženika, dana 11. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. UO iz [adresa], rođenog dana **.**.1914., umrlog dana **.**.2004., ulazi dio nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 878 m2, 244 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to njezin istočni dio koji u naravi predstavlja izgrađenu dogradnju uz stambeni objekt u [adresa], koja se dogradnja sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone i hodnika, a koja dogradnja se nalazi s istočne strane postojećeg stambenog objekta sastojećeg od prizemlja i kata, zajedno s pripadajućim dijelom zemljišta koji se dijeli po dijagonali između postojećeg objekta i ove dogradnje, a što je na skici mjesta i mjerenja izrađenoj po sudskom vještaku Robertu Svobodi označeno slovima B-S-R-C-D-E-J-I-H-B i obojano žutom i smeđom bojom, a što su tuženi dužni priznati i trpjeti.
II. Utvrđuje se da izgrađena dogradnja uz stambeni objekt u [adresa], koja se dogradnja sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone i hodnika, a koja dogradnja se nalazi sa istočne strane postojećeg stambenog objekta sastojećeg od prizemlja i kata, zajedno s pripadajućim dijelom zemljišta koji se dijeli po dijagonali između postojećeg objekta i ove dogradnje, a što je na skici mjesta i mjerenja izrađenoj po sudskom vještaku Robertu Svobodi označeno slovima B-S-R-C-D-E-J-I- H-B i obojano žutom i smeđom bojom, a što sve predstavlja i ulazi u ostavinu iza pok. UO iz [adresa], predstavlja 292/1022 idealnog suvlasničkog dijela čitave nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 878 m2, 244 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Novi Vinodolski, Općinskog suda u Crikvenici, da u zemljišnim knjigama izvrši uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini u korist ranijeg zemljišnoknjižnog vlasnika UO iz [adresa], u 292/1022 idealnog suvlasničkog dijela, a koji je u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik navedene nekretnine prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. listopada 1995. pod posl. br. Z-1061/2013, a što su tuženi dužni priznati i trpjeti.
III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Određuje se brisanje uknjižbe prava vlasništva nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 878 m2, 244 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], provedene u spisu Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, pod posl. br. Z-1061/2013 i izvršene u korist tuženika GO temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. listopada 1995. sklopljenog između UO i GO, u cijelosti, te nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Novi Vinodolski, Općinskog suda u Crikvenici, provedba i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 878 m2, 244 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izvršenoj u korist GO temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. listopada 1995. sklopljenog između UO i GO, provedenog upisom pod posl. br. Z-1061/2013, i to upisom s imena GO na ime UO iz [adresa], kao ranijeg zemljišnoknjižnog vlasnika, u cijelosti, u roku od 15 dana, a što su tuženi dužni priznati i trpjeti."
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 24. veljače 2015. godine, u bitnome, navodi da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Crikvenici, posl. br. O-331/2011, od 22. veljače 2012. utvrđena ostavinska imovina iza pok. UO u koju nije uračunata nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor, površine 878 m2 i 244 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Naime, u trenutku donošenja rješenja o nasljeđivanju predmetna nekretnina nije bila uključena u ostavinsku imovinu iza pok. NO obzirom na postojanje dvaju Ugovora o doživotnom uzdržavanju koje je pok. ŠO bio zaključio sa svojom djecom, I. tuženikom GO i tužiteljicom ČO. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim dana 12. lipnja 1995. između ŠO i ČO KO, ŠO kao primatelj uzdržavanja ostavio je u nasljedstvo ČO, kao davateljici uzdržavanja, nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u naravi izgrađena dogradnja uz stambeni objekt u [adresa], dograđeni objekt sa nadogradnjom, na k. č. br. [katastarska čestica], koja se dogradnja sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone i hodnika, sa pripadajućim dijelom zemljišta između navedene dogradnje i postojećeg objekta, po dijagonali, a sve prema Uvjerenju o uvjetima uređenja prostora komiteta za građevinarstvo, urbanizam i stambeno komunalne poslove, broj 07-3202/1-1985 od 11. svibnja 1989. Isto tako Ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim dana 2. listopada 1995. između NO i GO, ŠO, kao primatelj uzdržavanja, ostavlja u nasljedstvo svom sinu DO, kao davatelju uzdržavanja, nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u naravi postojeći stambeni objekt sastojeći se od prizemlja i kata i to na k. č. br. [katastarska čestica]. Obzirom da je navedenim Ugovorima o doživotnom uzdržavanju pok. ŠO raspolagao navedenim nekretninama još za svog života to onda nekretnine iz tih dvaju Ugovora o doživotnom uzdržavanju nisu niti bile obuhvaćene rješenjem o nasljeđivanju iza pok. UO, a sve sukladno uputi Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž- 4080/2008 od 26. srpnja 2011. Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12. lipnja 1995. raskinut je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Crikvenici, posl. br. P- 500/2012. od 3. rujna 2013. te su onda samim time nekretnine navedene u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 12. lipnja 1995. ušle u ostavinsku imovinu iza pok. UO te predstavljaju ostavinsku imovinu iza pok. UO. Nasljednici iza pok. UO jesu njegova djeca ČO, GO i MO. Iako je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 2. listopada 1995. I. tuženik u nasljedstvo na ime pruženog uzdržavanja trebao dobiti samo postojeći stambeni objekt sastojeći se od prizemlja i kata, a ne i izgrađenu dogradnju uz stambeni objekt u [adresa], tuženik je temeljem navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. listopada 1995. izvršio prijenos i uknjižbu prava vlasništva na čitavoj nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama ovog suda kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 878 m2, 244 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Naime, tuženik se temeljem Ugovora o uzdržavanju od 2. listopada 1995. u zemljišnim knjigama ovoga suda uknjižio kao vlasnik čitave nekretnine iako je temeljem navedenog Ugovora mogao steći pravo vlasništva samo na postojećem stambenom objektu koji se sastoji od prizemlja i kata, koji upis je izvršen u zemljišnim knjigama pod posl. br Z-1061/2013. Zbog prednje navedenog tužiteljica kao zakonska nasljednica iza pok. UO i ima pravni interes za traženjem utvrđenja da u ostavinsku imovinu iza pok. UO ulazi nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 878 m2, 244, čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to njezin dio koji u naravi predstavlja izgrađenu dogradnju uz stambeni objekt u [adresa], koja se dogradnja sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone i hodnika. Istovremeno, zemljišno knjižni odjel nije niti mogao niti smio temeljem takvog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. listopada 1995. izvršiti prijenos i uknjižbu prava vlasništva na čitavoj nekretnini obzirom da su takav prijenos i uknjižba u suprotnosti sa zemljišno knjižnom ispravom, Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 2. listopada 1995. temeljem koje je izvršen prijenos prava vlasništva. Predmetna isprava ne sadržava takvu točnu oznaku zemljišta jer nema ni oznaku kulture ni površine kako je to navedeno u zemljišnim knjigama. A nema upravo iz razloga što pok. ŠO prvotuženiku nije niti ostavio čitavu nekretninu, već samo jedan njezin dio – postojeći stambeni objekt koji se sastoji od prizemlja i kata, ali ne i dograđeni dio koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone i hodnika. Tužiteljica predlaže po provedenom dokaznom postupku donijeti presudu na način da utvrdi da u ostavinu iza pok UO ulazi istočni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dogradnja koja se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone i hodnika, sa pripadajućim dijelom zemljišta koji se dijeli po dijagonali između postojećeg dijela i dogradnje što predstavlja ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica], te da se naloži brisanje uknjižbe prava vlasništva pod broj Z-1061/13 u korist GO i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
2. I. tuženik GO u odgovoru na tužbu od dana 30. ožujka 2015. navodi da je točno da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Crikvenici, posl. br. O-331/2011 od 22. veljače 2012. iza pok. UO nije obuhvaćena k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u površini od 878 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također potvrđuje da je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12. lipnja 1995. između UO i ČO raskinut pravomoćnom presudom Općinskog suda u Crikvenici, posl. br. P-500/12 od 3. rujna 2013. I. tuženik navodi kako nije sporno da je proveden ugovor o doživotnom uzdržavanju od 2. listopada 1995. između sada pok. UO i njega, te da su nekretnine u iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] uknjižene na njega. Zemljoknjižni prijenos i uknjižba prava vlasništva provedena je od strane ZK odjela Općinskog suda Crikvenica, na način koji je to omogućavao zaključeni ugovor o doživotnom uzdržavanju, budući da je isti sadržajno bio potpuno identičan postojećem zemljišnoknjižnom stanju i upisu prednika UO. Iz navoda tužiteljice proizlazi da se ista poziva na sadržaj raskinutog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. lipnja 1995., koji je zaključila sa sada pok. UO, a u kojemu je predmet ugovora bio opisan u naravi kao izgrađena dogradnja uz stambeni objekt, što samo po sebi i laika upućuje da se radilo o ispravi koja, da je bila i valjana, ne bi mogla omogućiti zemljišnoknjižni upis. Pogrešno smatra tužiteljica, da su samim raskidom ugovora nekretnine iz tog ugovora ušle u ostavinsku imovinu iza pok. UO. Budući da se do sada nije raspravljalo o predmetu navedenog ugovora na način na koji bi se to činilo u ostavinskom postupku, prvotuženik nije bio u mogućnosti učiniti upitnim, radi li se o ostavinskoj imovini pok. UO. Naime, spomenuta dogradnja započeta oko 1981. i na njoj se prvotuženik GO angažirao kroz materijalni i fizički doprinos, budući da je jedino i isključivo on s roditeljima živio i privređivao u zajedničkom domaćinstvu. Stoga se ističe pravo I. tuženika na izdvajanje iz ostavine navedene imovine (čl. 75. ZN), dakle osporava se i tvrdnja da se radilo o ostavinskoj imovini pok. UO. Navedeno su imali u vidu i roditelji stranaka, pri sačinjenju ugovora o darovanju od 20. srpnja 1987., u korist GO u odnosu na cjelokupnu jedinstvenu nekretninu smatrajući istu obiteljskom kućom i zemljištem, ne čineći razliku između kuće i dogradnje. Potpuno je neprimjerena tvrdnja tužiteljice da bi dogradnji pripadao dio zemljišta po dijagonali na način da taj dio zemljišta predstavlja ½ idealnog dijela cijele nekretnine, već se radi isključivo o zemljištu ispred i iza dogradnje, a dijagonala ide između navedene dogradnje i postojećeg objekta. Radi se o površini od oko ¼ zemljišne čestice 3894/45 k. o. [katastarska općina]. Tuženik smatra kako je podnesena tužba s takvim tužbenim zahtjevom nepodobna za raspravljanje. Predlaže tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom odbiti i obvezati na snošenje troškova postupka.
3. Drugotuženica MO u podnesku od dana 17. travnja 2015. ističe kako je njen brat GO od rođenja, kao mladić i kasnije, živio s roditeljima te je svu svoju zaradu kao i osobni radni angažman usmjeravao na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti. Dalje navodi da su mu roditelji svojedobno (1987.) bili darovali nekretninu (koja se sastoji od kuće, dogradnje i zemljišta u cjelini). Kuća i dogradnja nikada se u zemljišnoj knjizi nisu vodile kao dvije odvojene nekretnine. Volja roditelja, majke i oca, bila je da njen brat GO bude vlasnik kuće (koja se sastoji od kuće, dogradnje i okućnice), a upravo iz gore navedenih razloga. Njen brat je s ocem imao ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je stekao tu nekretninu i to mu se ne može osporiti jer je ugovor ispoštovao do kraja i oca uzdržavao do kraja života. Zauzvrat je dobio kuću (koja se sastoji od kuće, dogradnje i okućnice), a koju dogradnju kuće je i sufinancirao s roditeljima. Dakle, njen brat GO živio je s roditeljima, te je sudjelovao u dogradnji kuće sufinanciranjem, te uzdržavanjem oca pa mu se stoga ne može osporavati vlasništvo nad k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je stekao ugovorom o doživotnom uzdržavanju.
4. U podnesku od dana 24. listopada 2023. tužiteljica precizira tužbeni zahtjev na način kako je to opisano u izreci ove presude.
5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to u: rješenje o nasljeđivanju (list 5-7), ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 2. listopada 1995. (list 8 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 12. lipnja 1995. (list 9 spisa, list 36 spisa), očitovanje I. tuženika od dana 12. lipnja 1995. (list 10 spisa, list 37 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 11 spisa, list 25-31 spisa, list 40-45 spisa, list 47 spisa), sudsku nagodbu o raskidu ugovora o darovanju iz 1987. sklopljenu između ŠO i ŠO GO **.**.1995. (list 38-39, list 56 spisa), rješenje Primorsko-goranske županije, Ured za turizam Rijeka - Ispostava Crikvenica od 1. srpnja 1994. (list 46 spisa, list 87 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] (list 47 spisa), izjavu jamca od dana 5. travnja 1984. (list 48 spisa, list 86 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci, od dana 24. rujna 2014. posl. br. Gž-5246/2013 (list 49-51 spisa), zapisnik od 23. ožujka 2004. o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Crikvenici (list 52-54 spisa), zapisnik od 29. lipnja 1999. o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Crikvenici (list 55 spisa), očitovanje ZO od dana 10. srpnja 1997. (list 57 spisa), izjavu PO i FO od dana 20. veljače 2003. (list 58-59 spisa), izjavu ŽO od dana 4. veljače 1998. (list 61 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci od dana 3. srpnja 2015. posl. br. Gž-2746/2015-2 (list 62- 63 spisa), zapisnik inspekcijskog pregleda Komiteta za građevinarstvo od 25. studenog 1982. i rješenje o obustavi daljnje gradnje objekta od 26. studenog 1982. (list 83-84 spisa), presliku radne knjižice (spis 85 spisa), ugovor o suradnji između Hotelijersko turističkog poduzeća „NOVI“ d.d. i iznajmljivača br. 66/94 (list 88 spisa). Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i I. te II. tuženika kao parničnih stranaka (list 77-78 spisa), te su saslušani svjedoci RO, JO, SO, HO, OO, ĆO i AO. Nadalje, dana 09. lipnja 2017. godine proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke koji je potom dao svoj nalaz i mišljenje. Pun I. tuženika je na ročištu od dana 25. listopada 2024. godine odustao od prijedloga da se sasluša svjedok VO, a pun tužitelja na ročištu od dana 10. travnja 2024. godine odustao je od prijedloga da se saslušaju svjedoci EO, ŽO, ZO i PO, pa se predmetni dokazi nisu izvodili. Ovaj sud je dana 21. svibnja 2024. godine donio presudu poslovni broj P-48/2019 kojom je odbio sve tužene zahtjeve, koja presuda je po žalbi tužiteljice rješenjem Županijskog suda u Osijeku, posl.br. Gž-1070/2024 ukinuta te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.
6. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju (list 5-7) je utvrđeno da su iza pok. UO kao nasljednici proglašeni GO, sin ostavitelja, OIB: [osobni identifikacijski broj], u ½ dijela i ČO, kćer ostavitelja, OIB: [osobni identifikacijski broj], u ½ dijela. Nasljednici GO i ČO dali su nasljedničke izjave kojim se u cijelosti prihvaćaju nasljedstva koje im pripada temeljem zakona iza pok. ostavitelja, dok se nasljednica MO, kćer ostavitelja, u cijelosti odrekla nasljedstva koje joj pripada iza pok. ostavitelja.
7. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 2. listopada 1995. (list 8 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između ŠO, kao primatelja uzdržavanja, te DO, kao davatelja uzdržavanja. Nadalje, primatelj uzdržavanja ostavlja u nasljedstvo svom sinu DO, kao davatelju uzdržavanja, nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u naravi postojeći stambeni objekt sastojeći se od prizemlja i kata i to na k. č. br. [katastarska čestica]. Ugovor je sklopljen dana 2. listopada 1995. i potpisan od strane UO kao primatelja uzdržavanja, te GO kao davatelja uzdržavanja, te ovjeren na Općinskom sudu u Crikvenici, dana 06. listopada 1995. po sucu Ivani Buić.
8. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 12. lipnja 1995. (list 9 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između ŠO, kao primatelja uzdržavanja, te ČO KO, kao davatelja uzdržavanja. Nadalje, primatelj uzdržavanja ostavlja u nasljedstvo svojoj kćeri KO, kao davatelju uzdržavanja nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u naravi izgrađena dogradnja uz stambeni objekt u [adresa], dograđeni objekat sa nadogradnjom, na k. č. br. [katastarska čestica], koja se dogradnja sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone i hodnika, sa pripadajućim dijelom zemljišta između navedene dogradnje i postojećeg objekta, po dijagonali, a sve prema Uvjerenju o uvjetima uređenja prostora komiteta za građevinarstvo, urbanizam i stambeno-komunalne poslove, broj: 07-3202/1-1985 od 11. svibnja 1989. Ugovor je sklopljen dana 12. lipnja 1995. i potpisan od strane UO kao primatelja uzdržavanja te ČO kao davatelja uzdržavanja, te ovjeren na Općinskom sudu u Crikvenici, dana 14. lipnja 1995. po sucu Ljubici Lovrić.
9. Uvidom u očitovanje DO od dana 12. lipnja 1995. (list 10 spisa) je utvrđeno da GO izjavljuje da je njegova sestra, KO ČO vlasnik izgrađene dogradnje uz stambeni objekt u [adresa], sa dijelom zemljišta, koji se dijeli po dijagonali između postojećeg objekta i ove dogradnje. Dalje navodi da je dograđeni objekt sagrađen prema Uvjerenju o uvjetima uređenja prostora komiteta za građevinarstvo, urbanizam i stambeno-komunalne poslove, broj: 07-3202/1-1985 od 11. svibnja 1989. Ističe kako je njemu otac ŠO ugovorom o darovanju od 1987. darovao postojeći objekt-stambeni u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sastojeći se od prizemnog dijela (dvije sobe, kuhinja i kupaona) i na prvom katu od četiri sobe, hodnika i kupaone plus terasa i balkoni, dok je dograđeni objekt na gore spomenutoj katastarskoj čestici isključivo vlasništvo njegove sestre ČO. Očitovanje je dano 12. lipnja 1995. i potpisano od strane DO, te je ovjereno dana 14. lipnja 1995. od strane javnog bilježnika iz Rijeke, Velibora Panjkovića.
10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 11 spisa, list 25-31 spisa, list 40-45 spisa, list 47 spisa) je utvrđeno da je na dan 22. veljače 2015. na k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvor, površine 878 m2, kao vlasnik upisan GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 25-31 spisa) je utvrđeno da se 12. svibnja 1987. (Z -746/87) na temelju uporabne dozvole od 22. rujna 1962., broj: 3837/62 upisuje na A II kuća sagrađena na čestici 3894/45 i upisuje se u A I, te se na tu kuću uknjižuje pravo vlasništva za korist LO, Tominog, [adresa]. Nadalje, 23. srpnja 1987. (Z-1121/87) na temelju darovnog ugovora od 20. srpnja 1987. uknjižuje se pravo vlasništva na A II za korist DO, Novi, [adresa], te se 21. studenog 1995. (Z-2577/95) na temelju Nagodbe br. R1-226/95 od 6. listopada 1995. raskida darovni ugovor od 20. srpnja 1987. te se upisuje prijašnji vlasnik LO, Č, iz [adresa]. GO upisao kao vlasnik na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. listopada 1995. i Izvatka iz matice umrlih, Ured državne uprave u primorsko-goranskoj županiji, Matični ured Rijeka, [adresa], klasa: 223-04/04- 03/2446 od 23. studenog 2004., prijedlog za upis je zaprimljen pod Z-1060/13.
11. Uvidom u sudsku nagodbu o raskidu ugovora o darovanju iz 1987. sklopljenu između ŠO i DO, **.**.1995. posl. br. R1- 226/95 (list 38-39, 56 spisa) je utvrđeno da UO kao predlagatelj, te GO kao protustranka, suglasno izjavljuju da raskidaju ugovor o darovanju iz 1987. te da se raskidom tog ugovora u zemljišnim knjigama uspostavlja prijašnje zemljišnoknjižno stanje i to na k. č. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
12. Uvidom u rješenje Primorsko-goranske županije, Ured za turizam Rijeka - Ispostava Crikvenica, KLASA: UP/I0-344-0-/94-01/189, ur. br.: 2170-06/1-94-2 od 1. srpnja 1994. (list 46 spisa) je utvrđeno kako je GO, iz [adresa], podnio prijavu spomenutom tijelu za upis u registar sporednog zanimanja, tj iznajmljivanje soba i apartmana turistima i putnicima. Sjedište sporednog zanimanja je u [adresa], te su na toj adresi i prostorije u kojima će se obavljati sporedno zanimanje, pod tvrtkom Iznajmljivanje soba i apartmana Baričević Zdenko, [adresa]. Prostor namijenjen iznajmljivanju kategoriziran je u prizemlju 1 dvosobni apartman II kategorije, na I katu 1 dvokrevetna soba i 1 dvokrevetna soba s pomoćnim ležajem II kategorije.
13. Prema izjavi jamaca od dana 5. travnja 1984. (list 48 spisa) CO, iz [adresa] i G M, iz [adresa] jamče za DO za kredit i prihvaćaju obvezu da kao solidarni jamci-platiše, izričito dozvoljavaju banci naplatu svog potraživanja navedenog kredita, od njihovih mjesečnih neto osobnih dohodaka iz osnove radnog odnosa, bez posebne sudske zabrane, ukoliko korisnik ne udovoljava preuzetoj obvezi. Na spomenutoj izjavi vidljivi su potpisi jamaca, no nije vidljivo o kojem iznosu je riječ niti kojeg dana je izjava potpisana.
14. Uvidom u presudu Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-5246/2013 (list 49-51 spisa) od dana 24. rujna 2014. je utvrđeno da je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P- 500/2012 od 03. rujna 2013. Naime, presudom Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-500/2012, raskinut je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između UO i tuženice ČO, sklopljen kod Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj R1-139/95, dana 14. lipnja 1995.
15. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Rijeci, od dana 3. srpnja 2015. posl. br. Gž-2746/2015-2 (list 62-63 spisa) je utvrđeno da je ukinuto rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, posl. br. O-1824/15 od 13. travnja 2015. kojim je odbijen prijedlog zakonske nasljednice ČO za raspoređivanje naknadno pronađene imovine iza pok. UO.
16. Prema zapisniku inspekcijskog pregleda Komiteta za građevinarstvo od 25. studenog 1982. i rješenje o obustavi daljnje gradnje objekta od 26. studenog 1982. (list 83-84 spisa) utvrđeno je da je LO iz [adresa], bespravno gradio objekt-stambeni objekt u [adresa], da je do tada izveo radove na širokom iskopu, iskopu i betoniranju temelja i dograđena je prostorija od betona 8,80x5,0 m, a bespravno je izvedena prostorija 8,80x4,60 m tako da su sada povezane obje prostorije, preko kojih je izvedena međuspratna konstrukcija od betona, odnosno dijelu objekta, a radovi su izvedeni bez građevinske dozvole ili rješenja o odobrenju gradnje protivno članu 25. Zakona o izgradnji objekata. Naložena je obustava daljnjeg građenja stambene zgrade u [adresa].
17. Uvidom u presliku radne knjižice (spis 85 spisa) je utvrđeno da je GO, po zanimanju elektroinstalater, od dana 25. lipnja 1973. do 6. rujna 1973. radio kod poslodavca „Jadranbrod“, od 15. svibnja 1978. do 15. svibnja 1980. kod poslodavca radna organizacija za hotelijerstvo „Jadran“ n. sol. o. Crikvenica, OOUR- a „Lišanj“ Novi Vinodolski, od 16. svibnja 1980. do 15. veljače 1981. kod poslodavca „Željezara Sisak“, od 16. veljače 1981. do 30. studenog 2005. kod poslodavca „Jadran“ n. sol. o. Crikvenica, OOUR-a „Lišanj“ Novi Vinodolski, od 1. prosinca 2005. do 31. prosinca 2009. kod poslodavca Hotel NOVI d.o.o. [adresa].
18. Uvidom u ugovor o suradnji između Hotelijersko turističkog poduzeća „NOVI“ d.d. i iznajmljivača br. 66/94 (list 88 spisa) utvrđeno je da je između HTP „NOVI“ d.d. P.J. „ADRIATURIST“, [adresa] i GO, kao iznajmljivača-davalaca usluga, sklopljen ugovor o suradnji kojim iznajmljivač-davalac usluga stavlja na raspolaganje HTP-u „NOVI“ d.d. smještajne kapacitete u svojem domaćinstvu i obvezuje se pružiti usluge smještaja i druge usluge gostima koje uputi HTP „NOVI“. Dalje proizlazi da iznajmljivač stavlja na raspolaganje za turističku sezonu 1994. kapacitete koji se nalaze u [adresa], u [adresa] i sastoje se od I apartmana (dvosobni) Type B II kategorije i 3/2+2 pom. (tri dvokrevetne sobe) II kategorije. Ugovor je potpisan od obiju strana predmetnog ugovora, dana 26. lipnja 1994. u [adresa].
19. Uvidom u ostavinski spis ovoga suda iza pok UO, posl. br. O- 377/04 je utvrđeno da je isti preminuo dana **.**.2004., da su njegovi zakonski nasljednici tužiteljica, I. i II. tuženi, dok je supruga ostavitelja preminula prije njega. Dana 21. ožujka 2006. godine doneseno je djelomično rješenje o nasljeđivanju, posl.br. O-377/04, po javnom bilježniku iz [adresa], Jeleni Tus kao povjereniku suda, te su njegovim nasljednicima proglašeni tužiteljica, te I. i II. tuženi, svaki u 1/3 dijela. Dana 17. srpnja 2006. godine doneseno je ovosudno rješenje posl.br. O-377/04 kojim je ukinuto gore navedeno djelomično rješenje o nasljeđivanju, te je prekinut ostavinski postupak i ovdje tužiteljica je upućena na pokretanja parnice protiv sunasljednika, a radi utvrđivanja sastava ostavine imovine. Obzirom tužiteljica nije postupila po rješenju, dana 27. prosinca 2006. godine doneseno je rješenje o nasljeđivanju, posl.br O-377/04, kojim su nasljednicima pok ostavitelj proglašeni tužiteljica i I. tuženik svaki u ½ dijela, koje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Rijeci, posl.br.Gž-4080/08 od 26. srpnja 2011. godine. U ponovljenom postupku dana 22. veljače 2012. godine posl.br. O-331/11, doneseno je rješenje o nasljeđivanju, te su iza pok. UO kao nasljednici proglašeni I. tuženik i tužiteljica svaki u ½ dijela. U povodu prijedloga nasljednice ČO sud je dana 13. travnja 2015. godine donio odluku kojom se odbija prijedlog za raspoređivanje nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao naknadno pronađene imovine, koje rješenje je ukinuto odlukom Županijskog suda u Rijeci, posl.br. 2746/15, od dana 03. srpnja 2015. godine.
20. Dana 09. lipnja 2017. godine proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Roberta Svoboda, ing. geod. koji je potom dao svoj nalaz i mišljenje. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi kako je tužiteljica kao prijepor pokazala istočni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na skici lica mjesta i mjerenja (Prilog br. 3) opisan poligonom točaka B-C-D- E-J-I-H-B i obojen sivom i žutom bojom, gdje je sivom bojom prikazana dogradnja, na skici lica mjesta i mjerenja opisana poligonom točaka H-N-O-I-H izmjerene površine 83m2. Žutom bojom prikazano je pripadajuće zemljište-dvorište, na skici lica mjesta i mjerenja opisano poligonom točaka B-C-D-E-J-I-O-N-H-B izmjerene površine 177 m2. ukupna pokazana površina iznosi 260 m2, što odgovara udjelu od 284/1000 dijela cijele nekretnine. Preostali dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na skici lica mjesta i mjerenja (Prilog br. 3) opisan je poligonom točaka A-B-H-I-J-E-F-A i obojen sivom i modrom bojom gdje je sivom bojom prikazana kuća kbr. 26 u [adresa], na skici lica mjesta i mjerenja opisana poligonom točaka G-H-I-J-K- L-M-G izmjerene površine 528 m2. ukupna pokazana površina tog dijela iznosi 654 m2, što odgovara udjelu od 716/1000 dijela cijele nekretnine. U svom očitovanju od dana 4. svibnja 2018., odgovarajući na upite stranaka, vještak na traženje tužiteljice da u izračun i označavanje prikazanih površina uračuna i dio nekretnine koju je vještak označio zelenom bojom jer je i navedeni dio u posjedu stranaka, neovisno o činjenici što se taj dio nalazi uz gradsku prometnicu, a sve kako bi i taj dio nekretnine mogao biti predmetom podjele, vještak objašnjava da na temelju toga, ukupna površina istočnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja bi pripala tužiteljici, na skici lica mjesta i mjerenja (Prilog br. 1.) sada iznosi 260+32=292 m2 koja je opisana poligonom točaka B-S-R-C-D-E-J-I-H-B i obojena žutom i smeđom bojom. Ta površina obuhvaća dogradnju kuće površine 83m2, dvorište površine 177m2 i dio ulice površine 32m2. Analogno tome, ukupna površina zapadnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja bi pripala tuženima, na skici lica mjesta i mjerenja (Prilog br. 1), sada iznosi 654+76=730 m2 koja je opisana poligonom točaka A-P-S-B-H-I-J-E-F- A i obojena plavom i zelenom bojom. Ta površina obuhvaća kuću kbr. 26 površine 126 m2, dvorište površine 528 m2 i dio ulice površine 76 m2. Sveukupna površina, prema grafičkom dijelu katastarskog operata sada iznosi 292+730=1022 m2. Sukladno novo utvrđenoj površini, izračun suvlasničkih dijelova je dio koji i pripao tužiteljici iznosi 292/1022, odnosno 285/1000 dijela cijele nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dio koji bi pripao tuženima iznosi 730/1022, odnosno, 715/1000 dijela cijele nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dalje vještak navodi da prema podacima iz nalaza (Prilog br. 3 osnovnog nalaza) razvidna je površina izgrađenih dijelova pa je tako kuća kbr. 26, obojena sivom bojom i opisana poligonom točaka G-H-I-J-K-L-M-G izmjerene površine 126 m2, dok dogradnja također obojena sivom bojom i opisana poligonom točaka H-N-O-I-H izmjerene površine 83 m2.
21. Saslušan kao svjedok HO, sin tužiteljice, navodi da se radi o sporu oko imovine iza njegovog pokojnog djeda. Njegov djed bio je sa bakom U vlasnik obiteljske kuće u [adresa], u kojoj su oni odgojili svoje troje djece i unuke. Da je njegov djed prvo ugovorom o darovanju darovao kuću njegovom ujaku, međutim kasnije je razvrgnuo to darovanje, pa je onda jedno vrijeme imao ugovor o doživotnom uzdržavanju s njegovom majkom ovdje tužiteljicom, da bi onda kasnije sklopio ugovor s I. tuženikom. Da su baka i djed imali namjeru svakome od djece nešto ostaviti pa su tako namirili tetu MO financijskom pomoći oko izgradnje kuće na Rabu, njegova majka je trebala dobiti takozvanu nadogradnju koja se nalazi u prizemlju i u kojoj su tri sobe, hodnik, blagovaona sa kuhinjom i kupaona, a I. tuženik je ugovorom koji je kasnije sklopljen je dobio kuću imena vila Jadranka, a koja se sastojala od tri prostorije u prizemlju, te četiri prostorije na katu. Da od kad on pamti, a cijeli svoj život je živio u toj kući, da su baka i djed bili nosioci cijele ekonomije u kući, oni su istu i izgradili uz pomoć djedove braće. Sama kuća ima i dio koji se zove dogradnja i koja je počela s gradnjom 1972. godine obzirom se to i vidi iz natpisa kraj vrata, a dovršena je negdje 1982. godine ili 1983. godine, čega se sjeća jer ga je njegova tadašnja učiteljica koja im je bila susjeda pitala da li to gradi njegova majka ili njegov djed za mamu. Sjeća se da je sa ocem i djedom išao vatrogasnim kamionom u Delnice po stolariju za tu dogradnju čiju kupnju je financirao djed, a njegov otac je išao po. Da je ta predmetna kuća bila pod krovom dok je dogradnja samo pod pločom i ona je takva i danas jer njegov ujak od smrti djeda na njoj nije ništa posebno radio, a isključivo su baka i djed gradili i financirali izgradnju nadogradnje. Sjeća se da je njegova teta MO pokrenula ovrhu na predmetnoj nekretnini, a nakon smrti bake U, a u vezi novca koji se trebao njoj isplatiti pa su tada djed i I. tuženik došli k njima te pokušali utjecati na njegovu majku čak i preko njega da zajedno prenesu građevinsko zemljište na Rabu teti MO, a na ime toga duga. Kako njegova majka na to nije pristala njegov djed razvrgnuo je ugovor o doživotnom uzdržavanju sa njom, te je izlazeći iz kuće rekao „ako ne želiš to prepisati na MO ja ću sa tobom raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju“. Da je djed dozvolio I. tuženiku da u svoje ime isposluje sa turističkom zajednicom dozvolu za iznajmljivanje turistima obzirom je bio u težem materijalnom položaju jer je radio u firmi Hoteli Novi koji su bili u stečaju. Da se njegova majka udala prije njegovog rođenja, 1970. godine, a u to vrijeme je prvotuženik živio u kući gdje živi i danas. Da je on živio u predmetnoj kući do negdje pred kraj osnovne škole kada su se preselili u očevu kuću u [adresa], ali su svakodnevno dolazili k baki i djedu, jer su tamo imali vrt, a tamo je bio i njihov pas N. Da prvotuženik u vrijeme izgradnje dogradnje dizao kredit, te da je od toga kupio auto, novu Simku koji je u to vrijeme bio super auto.
22. Saslušana kao svjedok RO navodi da joj je poznato zašto je pozvana na ročište, najvjerojatnije u vezi skrbništva nad pokojnim Š. Ona ne zna što je pisalo u papirima, međutim u stvarnosti se o njemu brinuo samo I. tuženik, a nju je sam pokojni UO molio da mu bude svjedok i ona mu je tada rekla da ona ne vidi da se netko drugi skrbi o njemu na što joj je on rekao „pa tako onda i recite“. Mora napomenuti da je ona susjeda čiji ulaz gleda u ulaz predmetne nekretnine tako da bi ona svakako, iako nije išla za tim, vidjela kada bi netko dolazio odnosno čula bi automobil. Mora napomenuti da je ona tu od 1969. godine te su djeca od tužiteljice HO i AO odrastali sa njenom djecom obzirom se radi o maloj razlici. Sjeća se da je tužiteljica puno radila i da su djeca uglavnom boravila u toj kući te su se o njima brinuli I. tuženik i njegova majka, zbog blizine dobro poznaje njihovu situaciju te je i iz njihovih pričanja upoznata s njihovim namjerama. Misli da je tužiteljica nakon udaje stanovala u [adresa], ali su djeca stalno boravila u kući, te su njihova djeca doista odrasla u toj kući. Zdenkova djeca su se pak družila s njenim unucima. Da je sporna kuća već bila sagrađena kada je ona došla, međutim dogradnja je bila kasnije, ne zna točno, možda prije 20 godina i istu su sagradili I. tuženik i njegov tata, te su pomagali možda rođaci iz Zagona, a HO i njegova sestra jako malo tj bili su mali po dobi, pa zato nisu u istoj mogli niti sudjelovati. Navodi da nije primijetila da su suprug tužiteljice i tužiteljica radili odnosno izvodili nekakve radove na predmetnoj nekretnini, možda je pomagao kao i svi susjedi kada se izlijevala ploča. Zbog druženja sa majkom stranaka zna da je govorila o tome kako krajem godine podijele na četiri dijela zaradu od iznajmljivanja i to dio GO, KO, MO te dio njima, a isto tako spominjala je i kako je ovdje I. tuženik jedini sin koji će tu ostati, a financijski su onda potpomagali kćeri koliko su imali.
23. Saslušan kao svjedok JO ističe da se I. tuženik sudi sa sestrom oko imovine, misli oko nekretnina u [adresa] i da su imali nekakve razmirice oko imovine, međutim oni o tome nisu pričali. On je 28 godina radio s I. tuženikom u firmi Hoteli Novi pa je njemu i ocu pomagao kada su se radile kupaone na predmetnom objektu, koje se nalaze u staroj kući i kada se spajala kanalizacija. Firma je bila u problemima, kasnile su plaće, ali su sve isplatile s time da mora napomenuti da je on otišao u mirovinu prije 10 godina i posljednje dvije, tri godine su bili problemi u firmi. Oni su kao radni kolege pomagali jedni drugima i on živi u blizini. Također nekada je znao zamijeniti smjenu s I. tuženikom kada je trebao oca negdje voziti. Dalje ističe da on I. tuženika poznaje od 1985. godine i tada je kuća već bila izgrađena, a čini mu se da je bio izgrađen i dodatak kući, ne zna tko je istu sagradio, vjerojatno I. tuženik i njegov otac koji su tamo stanovali.
24. Svjedok SO u svom iskazu navodi da poznaje stranke ovog postupka iz djetinjstva obzirom su stanovali u njihovoj kući po prilici od 1953. godine, pa jedno 15- ak godina dok se njihova kuća gradila, te su se oni svi skupa igrali kao djeca i zajedno su odrastali te pamti gospodina UO kao korektnog. On je izgradio predmetnu kuću sa sinom, sjeća se da je kopao kamen za istu i oni su si međusobno pomagali oko gradnje. Poznato mu je i da je sin sa ženom živio u toj kući i djecom te i danas cijela I. tuženikova familija živi u objektu. Kćeri su dobile koliko je njemu poznato miraz i otišle. Dalje ističe da se nadogradnja vidi s ceste, međutim on u njoj nikada nije bio, istu je napravio UO, to je gradio polako koliko je imao novaca i I. tuženik mu je pomagao, oni su to zajednički radili. UO i prvotuženik su financirali izgradnju nadogradnje, UO je bio čovjek koji je puno stvarao. Navodi da tužiteljica i njezin suprug IO nisu gospodarili na predmetnom objektu, nikada nisu ništa radili. Je li UO imao kakve ugovor s djecom je njegova stvar, mogao je sklapati ugovore i iste raskidati po želji, ako nisu zavrijedili, radilo se o njegovoj imovini, a sin je sa njim živio.
25. Saslušana kao svjedok AO, kći tužiteljice ističe da se radi o sporu oko nasljedstva njene bake U i djeda LO i poznato joj je da se stranke ne mogu dogovoriti oko istoga, a u naravi se radi o kući i dogradnji u [adresa]. Kuću je još prije njenog rođenja sagradio njen djed s bakom, ona je u toj kući živjela od rođenja do kraja osnovne škole, te su ju baka i djed na neki način odgajali. Njen otac je puno pridonosio izgradnji sporne nadogradnje čija gradnja je počela negdje krajem 70-ih, zbog proteka vremena ne zna točne godine. Pouzdano zna da su njen brat i ona bili mali i da su dolazili tatini prijatelji pomoći izgradnji kako se to već u to vrijeme radilo. Drži da je njen otac puno pridonosio izgradnji predmetne nadogradnje, ne toliko financijski koliko fizički i kroz neka svoja poznanstva. Njen ujak u to vrijeme još nije bio u braku i baka je bila veoma zabrinuta obzirom je isti bio miran i povučen te da neće imati svoju obitelj pa je molila njenu majku da se brine i o njemu. Njen ujak u to vrijeme je radio i popodne se odmarao rješavajući križaljke i gledajući televiziju što je njenog djeda vrlo srdilo pa su oni čak posredovali da isti upozna ženu s Raba kako bi se oženio što se u konačnici i dogodilo nakon bakine smrti i tu su nastali onda problemi između njene majke i ujaka. Njena baka je uvijek govorila da će dogradnja pripasti njenoj majci jer je željela da tu borave, a njen otac je isto tako u njenom djedu LO, obzirom je sam bio bez oca, vidio očinsku figuru i htio im je osigurati krov nad glavom. Misli da njen ujak u to vrijeme nije financijski doprinosio izgradnji sporne dogradnje obzirom se dida srdio na njega i misli da je kao treće dijete u obitelj te jedini sin bio dosta razmažen. Navodi da je djed imao penziju, veću nego ona plaću i da je bio u mirovini od kada se ona sjeća. Njen otac je u to vrijeme bio privatnik, imao je svoj kamion kojim je među ostalim razvozio materijal za izgradnju, a kasnije je bio vatrogasac. Njen otac je bio u zatvoru po rođenju njenog brata čini joj se negdje u periodu od 1970. do 1973. godine. Vezano uz pitanje je li joj poznato da je njen djed LO darovao njenom ujaku primjerice kuću, okućnicu i dogradnju, ističe da zna da su ugovori između prvotuženika i djeda LO postojali međutim njen djed je dosta često mijenjao odluke te je znao upravo zbog ljutnje na ujaka i njegove nevoljkosti da se oženi govoriti istome da će ga razbaštiniti. Isto tako sjeća se da su jednom prilikom ujak i djed došli k njima i tražili su da se njena majka odrekne svoga djela iza bake U, a kako bi se isplatila teta MO na što njena majka nakon nagle odluke nije htjela pristati pa su joj ujak i djed tada rekli da ukoliko ne pristane da će raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju s njom. O djedu se u trenutku njegove smrti brinuo ujak te je djed u vrijeme kada je preminuo živio u kući s ujakom. U to vrijeme je imao s njim sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali je ugovor imala i njena majka i oni su se uvijek dogovarali tko će djeda voditi k doktoru i slično. Navodi da, koliko joj je poznato djed nije tužio njenu mamu vezano za raskide predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.
26. Svjedok OO iskazuje da zna da već dulje vrijeme postoji spor između stranaka, a zbog kuće koja je napravljena negdje 1969. ili 1970., a koju su gradila braća njenog djeda, stric K i stric D. Da su govorili da će to biti kuća tužiteljice, a čiju izgradnju je financirao stric LO. Stric K koji je sudjelovao u gradnji pričao je s njenim djedom te su govorili da će to biti Jadrankino, tako se pričalo po Zagonu i Novom. Da je tamo bila 1970. godine kao curica sa svojim roditeljima obzirom su se u toj kući slavile zaruke, a kasnije i vjenčanje ovdje tužiteljice, radi se o manjoj kući koja se nalazi uz veću kuću koja se zvala vila [adresa] i koja je postojala prije ove manje kuće i koju je koliko joj je poznato izgradio stric LO. Kasnije su na prijepor nešto malo dolazili, primjerice kada se tužiteljici rodio sin. Nije joj ništa poznato o doprinosu prvotuženika izgradnji. U 70-ima su u velikoj kući živjeli stric LO, strina U, sestra MO, KO i GO, KO se udala 70 - godine, MO nešto kasnije. Zna da kada su bili došli tamo su živjeli KO i njezin suprug IO, a MO i GO su živjeli tamo jer nisu bili oženjeni. Ističe da je od 70-te do danas bila u par navrata kod KO u [adresa], a na prijeporu nije bila obzirom je došlo do nekakvih konflikata između njene majke i ujaka oko zemlje u Zagonu o čemu ne zna baš puno.
27. Saslušana kao svjedok BO iskazuje da pretpostavlja da se radi o sporu oko kuće obzirom toga ima u svakoj obitelji. Radi se o kući na adresi [adresa], a ona je od rođenja živjela na adresi [adresa], te se ista nalazi odmah uz prijepor. Sjeća se da se njena baka družila sa LO i U te su tada bila druga vremena i bili su više familijarni nego susjedski odnosi, primjerice ulazilo se u kuću kao u svoju, a danas toga više nema i njoj je zbog toga jako žao. Kada se gleda odozdola predmetna kuća ima sa lijeve strane parking i ispred iste je oduvijek bio lijepi vrt, a kuća se sastoji od prizemlja i kata, a uz istu je vezana i nadogradnja koja je u naravi prizemnica. Ističe da je predmetne objekte izgradio barba LO, pri čemu misli i na kuću i nadgradnju, a pri izgradnji su obično radili barba Z, teta U i ovdje I. tuženik. Navodi da ona samu izgradnju objekta nije vidjela, međutim vidjela je izgradnju nadogradnje koju je izvodio barba NO i to je bilo po prilici kada je ona imala 9 ili 10 godina obzirom se ona u predmetnom dvorištu puno igrala, a bila je i dosta špotana u smislu da ne dira karijole i slično. Na prijepor je aktivno dolazila dokle god su dolazili HO i AO (a kasnije kada bi ju baka po nešto poslala) negdje do 1988. godine po prilici, zna da je teta U umrla 1993. ili 1994. godine, a barba NO kasnije. Ona je 1991. godine otišla živjeti u [adresa] gdje se udala i vratila se 1999. godine a sada svaki dan prolazi pokraj te kuće obzirom se šeće i nadogradnja izgleda isto kao kada je zadnji put bila tamo.
28. Saslušana kao parnična stranka, tužiteljica ČO navodi da je njen tata imao sklopljen ugovor sa bratom da je kuća na bratu, pa je taj ugovor razvrgnuo i sklopio je ugovor s njom da je njena nadogradnja poslije tatine smrti. Inače, radi se o nadogradnji koja ima 4 sobe, WC, kupaonu sa hodnikom s time da su dvije prostorije postojale, a druge dvije su nadograđene 80-ih godina i to je nadogradio njen otac sa mamom i nadogradnja se naslanja na kuću. Da je njenom bratu bilo poznato da je otac s njom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, čak je bio i potpisao da je to njeno. Njen otac preminuo je 2004. u dobi od 90 godina i od tada na kući i nadogradnji nije ništa nadograđivano. Nakon što je otac raskinuo ugovor sa bratom, s njim je sklopio novi ugovor da kuća pripadne bratu, a da se sestra ima isplatiti, odnosno njen brat i tata su u obvezi da isplate sestru. Po ugovoru je otac njenom bratu dao kuću koja se sastoji od prizemlja i kata, ali ne i nadogradnju. 70-ih godina brat, sestra i ona živjeli su u kući sa roditeljima, a 80-ih je brat živio sa mamom i tatom i tata je bio u mirovini, a sestra i ona nisu tada živjele s roditeljima. Njen brat se zaposlio kada je imao 25 i više godina, on nije niti fizički radio na toj nadogradnji niti na jednoj fazi izgradnje. Roditelje je stalno posjećivala, a ne može se izjasniti kada je i u kojim periodima živjela s roditeljima.
29. Tuženik GO, saslušan kao parnična stranka iskazuje da je 60-ih kuća bila gotova, a 60-ih je i rađena i nadogradnja koju su radili stric, otac te im je i on pomogao. Tada su sagrađene dvije prostorije i WC s hodnikom, a njegov otac je htio da to bude ljetna kuhinja, a radi se o objektu koji nema četvrti zid jer se naslanja na kuću te je pod pločom. 70-ih godina nadogradnja se proširivala, te ista sada ima tri sobe, sanitarni čvor i kuhinju i za te radove je on bio dizao kredit, za koji je imao jamce, a vraćao ga je sam. Nadogradnja ima zaseban ulaz i nešto manje od 100 m2, ima bočni i prednji ulaz, a do nje se dolazi stepeništem kroz dvorište. Nadogradnja se iznajmljivala turistima sezonski u dijelovima kako je bila dovršena. Ugovorom o darovanju je on bio vlasnik svega, katastarske čestice sa kućom, okućnicom i nadogradnjom dok ga otac nije nagovorio da to razvrgnu. To su razvrgnuli 1993., kada je raskinut darovni ugovor otac je sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sestrom, a onda s njim. Znao je da je otac sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sestrom, te mu je bilo poznato da je po tom ugovoru sestra trebala dobiti nadogradnju, te je otac tužio sestru da razvrgne taj ugovor koji je sklopio sa njom. Nadogradnja se u katastru nije vodila kao posebni objekt. Ističe kako otac nije smatrao kako treba još dodatni papri već da je dovoljno što je pokrenuo postupak protiv sestre da dogradnja pripadne njemu. Njegova sestra KO odselila se nakon vjenčanja, te su ona i suprug dolazili njihovim roditeljima. MO se također odselila nakon udaje 80-ih godina. Tuženik ističe da je rođen **.**.1953., a zaposlio se 1976., kada je završio zanat 1975. radio je na crno.
30. Saslušana kao parnična stranka II. tužena MO iskazuje da se iz roditeljske kuće odselila 1974. te je dolazila u posjete jednom u mjesecu. S roditeljima je živio brat GO. Da ne zna nekakve detalje u vezi nadogradnje da bi mogla točno reći, a zna da su u svemu sudjelovali njeni roditelji i stričevi. Nadogradnja se iznajmljivala turistima, a ne može se točno izjasniti kada. Zna sigurno da se iznajmljivalo 1975. u staroj kući i sobe. Stara kuća se iznajmljivala od 1965., a ne zna točne detalje. Navodi kako se ne želi izjašnjavati u vezi ugovora o doživotnom uzdržavanju koje je sklapao njen otac.
31. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) ovaj sud zaključuje da su I. i II. postavljeni tužbeni zahtjevi osnovani u cijelosti, a III. postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
32. Među strankama nije sporno da je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju između pok. UO i GO, a također nije sporno da je ugovor sklopljen između pok. UO i ČO raskinut pravomoćnom presudom Općinskog suda u Crikvenici posl. br. P-500/2012. Nije sporno ni to da k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćena Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. UO, a koji postupak se vodio na Općinskom sudu u Crikvenici, pod posl. br. O-331/2011.
33. Međutim, između stranaka je sporno ulazi li u ostavinu iza pok. UO, iz [adresa], dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor, površine 878 m2, 244 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to njezin istočni dio koji u naravi predstavlja izgrađenu dogradnju uz stambeni objekt u [adresa], a obzirom je dogradnja bila predmetom raskinutog ugovora o doživotnom uzdržavanju između pok UO i tužiteljice.
34. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima. Sud nije posebno cijenio dokumentaciju priležeću spisu na listovima 52-54 držeći da ista nije od važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Također, sud nije pri ocjeni dokazao uzeo u obzir očitovanja osoba koja se nalaze na listovima 57, 58-59, 61 spisa budući da ista nisu dana vezano uz ovaj konkretni postupak.
35. Sud je nalaz vještaka Roberta Svoboda, ing. geod. prihvatio u cijelosti, smatrajući ga izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, te korektnim i sadržajnim. Ovo tim više što je isti svoj nalaz i mišljenje dao po provedenom uviđaju na licu mjesta, a isto tako po mišljenju ovoga suda vještak je u cijelosti otklonio primjedbe na svoj nalaz i mišljenje istaknute po strankama.
36. Sudu su prihvatljivi iskazi svjedoka RO, JO, SO, BO, kao životni i uvjerljivi, te u skladu sa ostalim provedenim dokazima, a radi se mahom o susjedima pok NO koji dugi niz godina žive uz prijepor i kojima su poznate obiteljske prilike stranaka odnosno dugogodišnjem kolegi I. tuženika, iz čijih iskaza proizlazi da se isključivo I. tuženik brinuo o ocu, da su mahom i na dogradnji viđali kako izvode radove I. tuženika i UO. Sudu nisu prihvatljivi iskazi AO i HO, kćeri i sina tužiteljice, obzirom isti su zainteresirani za uspjeh tužiteljice u sporu, a njihovi iskazi su i suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima. Sudu nije ni prihvatljiv niti iskaz svjedoka OO budući da ista nema neposrednih saznanja o predmetu spora, obzirom je navela da od 70- tih godina nije bila na prijeporu zbog konflikata između njene majke i ujaka oko zemlje u Zagonu.
37. Što se tiče iskaza tužitelja i tuženih, valja naglasiti da ih je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza. Pritom sud navode iskaza obiju strana nalazi upravljenim ka' njihovim subjektivnim težnjama i interesima. Međutim, kako je iskaz tuženih u dijelovima bitnim za presuđenje suglasan sa ostalim izvedenim dokazima to se njihovi iskazi uzimaju vjerodostojnim, dok se posljedično tome iskaz tužiteljice uzima nevjerodostojnim, pogotovo u dijelu u kojem se navodi da I. tuženik nije niti fizički doprinosio izgradi dogradnje niti financijski ako se uzme u obzir da je isti cijelo vrijeme pa i u doba gradnje prijepora živio sa roditeljima, da je bio u radnom odnosu i daje cijeli niz svjedoka iskazivao o njegovom radu na nekretnini pa i na dogradnji.
38. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju od dana **.**.1995. ŠO, kao primatelj uzdržavanja raspolagao u korist tužiteljice, kao davateljice uzdržavanja, nekretninom iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u naravi izgrađenom dogradnjom uz stambeni objekt u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], koja se dogradnja sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone i hodnika, sa pripadajućim dijelom zemljišta između navedene dogradnje i postojećeg objekta, po dijagonali, a sve prema Uvjerenju o uvjetima uređenja prostora komiteta za građevinarstvo, urbanizam i stambeno-komunalne poslove, broj: 07-3202/1-1985 od 11. svibnja 1989. Nadalje, ugovorom o doživotnom uzdržavanju od dana **.**.1995. ŠO kao primatelj uzdržavanja raspolagao je u korist I. tuženika, kao davatelja uzdržavanja, nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u naravi postojećim stambenim objektom sastojećim se od prizemlja i kata. UO preminuo je dana 03. studenoga 2004. godine, a presudom Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P- 500/2012, pravomoćnom dana 24. rujna 2014. godine raskinut je gore navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između UO i ovdje tužiteljice. Odredbom čl. 368 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO) je određeno da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, do je st. 2 istog članka određeno ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Nadalje, odredbom čl. 579 ZOO-a je određeno da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana da će drugu stranu uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio imovine s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Dakle, predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju može biti cijela imovina ili dio imovine odnosno u konkretnom slučaju nekretnine. Isto tako davatelj uzdržavanja stječe pravo vlasništva na predmetu ugovora o doživotnom uzdržavanju u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, pa je u trenutku smrti, a uslijed raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između UO i tužiteljice, ŠO bio vlasnik preostalog dijela nekretnine, odnosno dograđenog dijela nekretnine, te je valjalo odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove presude. U odnosu na III. postavljeni tužbeni zahtjev valja navesti da je I. tuženik GO imao je s pok. UO sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 02. listopada 1995. godine prema kojemu su mu nakon smrti UO pripale nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u naravi postojeći stambeni objekt sastojeći se od prizemlja i kata i to na k. č. br. [katastarska čestica]. Nadalje, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ovdje prvotuženik GO, kao davatelj uzdržavanja zaista ispunio svoje obveze prema primatelju uzdržavanja pok. UO, a koje je preuzeo sklapanjem prethodno spomenutog ugovora o uzdržavanju, na način da je vodio brigu o pok. ocu, pomagao mu i vodio ga na preglede te je pok. UO do svoje smrti živio u kući sa svojim sinom. Isto tako I. tuženik je cijelo vrijeme živio na prijeporu, na istome uz pok oca izvodio radove, te se bavio turističkom djelatnosti. I. tuženik se po smrti primaoca uzdržavanja uknjižio kao jedini vlasnik nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvor, površine 878 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s obzirom na važeći sklopljeni ugovor sa pok. UO. Obzirom da je sud prihvatio tužbeni zahtjev pobliže opisan u točkama I. i II. izreke kojim se u ostavinu vraća dograđeni dio uz stambeni objekt u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], te se u odnosu na taj dio ima uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje, a da se u odnosu na preostali dio iste nekretnine po mišljenju ovoga suda I. tuženik valjano upisao kao vlasnik temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, to je III. postavljeni tužbi zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.
39. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 4 ZPP-a, a koja određuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, ovo obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u odnosu na I. i II. postavljeni tužbeni zahtjev koji su po mišljenu ovoga suda u osnovi jedan zahtjev, a tuženi u odnosu na III. postavljeni zahtjev, pa je sud ocijenio njihov uspjeh u sporu kao približno jednakim, te je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke ove presude.
U Crikvenici, 11. prosinca 2025. godine.
S U T K I NJ A:
Mirta Tomac Podobnik
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.