Poslovni broj: Pn-3520/2018-57

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Baš, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, koje zastupaju predsjednik Uprave PN i član Uprave KN, a njih punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić &partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Nikole Baša, odvjetnika i punomoćnice tuženika Tamare Stanić Sertić, odvjetnice, 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 50.385,75 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana 7. studenoga 2018. godine pa do isplate, te iznos od 1.543,76 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama od 14. srpnja 2018. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se za razdoblje od 8. ožujka 2019. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 11. studenog 2025.

II. Nalaže se tužiteljici SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tuženiku Adriatic osiguranju d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2 troškove parničnog postupka u iznosu od 12.941,36 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 17.5.2018. u prometnoj nesreći smrtno stradao njen otac HN, kada je kao pješak na križanju Ulice Dubrava i Kapucinske ulice prelazio cestu po pješačkom prijelazu Ulice Dubrava i kada je na njega velikom brzinom (tijelo je od udarca bilo prebačeno preko vozila) naletio samovoz upisanog broja [registarska oznaka], kojim je upravljao DN. Navodi da policija na očevidu nije mogla utvrditi koje je svjetlo bilo upaljeno za sudionike u trenutku nesreće te da se radi o objektivnoj odgovornosti za štetni događaj te da teret dokazivanja nije na njoj. Napomenula je da je pješak dolazio vozilu s lijeve strane, da je prije naleta prošao dvije trake i u trećoj je udaren te da je dugo bio u vidnom polju vozača samovoza te je ovaj mogao na vrijeme prikočivanjem izbjeći nalet. Napomenula je i da je pješak bio udaren prednjim lijevim dijelom vozila, potom odbačen na stražnji dio vozila i nakon toga bačen na kolnik. To "prebacivanje" pješaka preko auta ukazuje na veliku brzinu samovoza. To sve kao dodatak pravilu o objektivnoj odgovornosti vozača samovoza.

1.1. Nadalje, navodi da je vozilo upisanog broja [registarska oznaka] bilo na dan štetnog događaj osigurano kod tuženika i da se tuženiku obratila s prijedlogom za sklapanje izvansudske nagodbe 7.11.2018. te da nagodba nije sklopljena. Dalje navodi da ju je smrt oca duboko potresla i da je osim duševnih boli zbog naglog i iznenadnog gubitka oca imala i troškove pogreba. Grob još nije do kraja sagrađen, samo je napravljen betonski okvir, po grobu tanka betonska dekica i posipano bijelo zrno. Tužbom potražuje isplatu iznosa od 250.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te iznos od 5.631,44 kn sa zakonskim kamatama. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 11.11.2025. (list 173-174 spisa) potražuje isplatu iznosa od 50.385,75 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te iznosa od 1.543,76 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom, kako je sve pobliže navedeno u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da je 17.5.2018. vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika. Priznaje i nastanak štetnog događaja. Osporava odgovornost jer je pokojni prednik tužiteljice započeo i prelazio, pa pretrčavao kolnik, za vrijeme dok je za pješake, za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, dok je istovremeno vozilu osiguranika tuženika bilo upaljeno zeleno svjetlo za njegov smjer kretanja, što je razvidno iz Izjave o tijeku nastanka prometne nesreće, sačinjena 27.11.2018. od strane DN, a koju činjenicu potvrđuje i sadržaj službene zabilješke MUP-a o razgovoru obavljenom s svjedokom očevicem LN, a koji je naveo da se kretao kolnikom ulice Dubrava u smjeru [adresa] i da se dolaskom do raskrižja sa Kapucinskom ulicom zaustavio na znak crvenog svjetla na semaforu za njegov smjer kretanja te je nakon ne više od 5 sekundi vidio dolazak crnog BMW-a iz suprotnog smjera koji udara pješaka koji je prelazio kolnik Dubrava u smjeru sjevera. Povezano s navedenim činjenicama tuženik ukazuje da nakon trenutka u kojem se za vozila koja se kreću u smjeru [adresa] upali crveno svjetlo na semaforu navedenog raskrižja, za pješake na semaforu je još 15 sekundi upaljeno također crveno svjetlo iz razloga što se za vozila iz suprotnog smjera, tj. u smjeru kojim se kretao osiguranik tuženika, tek nakon 15 sekundi pali crveno svjetlo.

2.1. Obzirom je, prema iskazu svjedoka, od njegovog zaustavljanja do naleta pješaka, prošlo ne više od 5 sekundi očigledno je da je pokojni prednik tužiteljice započeo prelazak i prelazio kolnik dok je za pješake za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, odnosno dok je osiguraniku tuženika za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu. Nadalje, ukazuje da se u lijevoj traci i ispred vozila osiguranog kod tuženika, kojim je upravljao DN, kretalo vozilo koje je osiguraniku tuženika zaklanjalo pogled na pješaka zbog čega je nalet na pješaka bio neizbježiv u trenutku kad je osiguranik tuženika mogao uočiti njegovo kretanja preko kolnika. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer je iz priložene dokumentacije rodno lista tužiteljice razvidno da je ista rođena 1963. što znači da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bila u dobi od 55 godina, dakle u odnosu na pokojnog oca punoljetno i odraslo dijete za koje se nikako ne može reći da se nalazi na odgoju i skrbi roditelja, zbog čega mu sukladno navedenim Orijentacijskim mjerilima Vrhovnog suda RH ne pripada naknada u iznosu većem od 150.000,00 kn. Pri tome je za ukazati da je pokojni HN zadnjih 12 godina živio kod FN, koji je o pokojnom u cijelosti vodio brigu i uzdržavao ga, ponajviše zbog narušenih obiteljskih odnosa između pokojnog i njegovih užih članova obitelji u koje spada i tužitelja. Obzirom na navedenu činjenicu tuženik smatra da tužitelju pripada naknada u znatno manjem iznosu od orijentacijskog iznosa od 150.000,00 kn. Tuženik osporava visinu zahtjeva s naslova imovinske štete. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. U tijeku postupka provedeni su dokazi čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije i to: Kaznene prijave broj: 511-19-44/3-K-0044/2018 od 24.5.2018. (list 4 spisa), Izvješća Policijske uprave Zagrebačke, I. PPP Zagreb od 28.5.2018. (list 5-6 spisa), skice mjesta događaja (list 7, 23 spisa), Smrtnog lista (list 8 spisa), Rodnog lista tužiteljice (list 9 spisa), preslike Ugovora sa Klesarstvo Ivo Dević od 13.6.2018. (list 10 spisa), računa br. 13 i uplatnice br. 316/2018 i 2081/1 (list 11-12 spisa), računa br. 208- 2-1 Gaj Grupa d.o.o. (list 13 spisa), prijedloga radi izvansudske nagodbe od 7.11.2018. (list 14 spisa), preslike službene zabilješke I. PPP Zagreb od 24.5.2018. (list 22 spisa), preslike fotografskog elaborata (list 24-57 spisa), preslike Izjave DN o tijeku nastanka prometne nesreće (list 58 spisa), odgovora tuženika na odštetni zahtjev (list 61 spisa), preslike računa Super igra d.o.o. (list 64 spisa), preslike ponude Dević Klesarstvo d.o.o. (list 65 spisa), podataka Zagrebačkog holdinga d.o.o. o režimu rada semafora na raskrižju Ulice Dubrava i Kapucinske ulice u Zagrebu (list 72-78 spisa), pročitana je preslika spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. Kov-972/19, saslušani su svjedoci UN (list 97-98 spisa), FN (list 105-106 spisa), DN (list 106 i 117 spisa), ĆN (list 126-127 spisa), BN (list 143-144 spisa), GN (list 146-147 spisa) i tužiteljica (list 147-148 spisa), saslušan je sudski vještak dipl. ing. Srećko Hlišć (list 108-110 spisa), pročitano je rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Kž-818/2021-3 od 30.11.2021. (list 119-124 spisa), razgledane su fotografije (list 129- 133 spisa) i pročitan je zapisnik s rasprave kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29.3.2024. u predmetu posl.br. K-132/22 (list 154-160 spisa). Stranke na ročištu 12. studenog 2025. nisu imale drugih dokaznih prijedloga te je glavna rasprava zaključena.

3.1. Ovdje treba navesti da je tuženik predlagao provođenje kombiniranog prometno- sudskomedicinskog vještačenja, da bi na ročištu 14.10.2020. (list 98 spisa), predložio da se koristi nalaz vještaka ing. Hlišća i dr. S, sačinjen za potrebe kaznenog postupka, a iz razloga ekonomičnosti te je u tom kontekstu, a poglavito jer su saslušanjem vještaka Hlišća razjašnjene sve okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja, sud odlučio ne izvoditi daljnje dokaze. Također, tužiteljica je na ročištu 6. ožujka 2023. ustrajala kod saslušanja svjedoka RN, međutim, taj dokaz nije izložen do zaključenja prethodnog postupka, a i tužiteljica je na ročištu 12.11.2025. izjavila da nema dokaznih prijedloga te je time odustala od toga dokaza, međutim, sud je stava da se tim dokazom ne bi potpunije i točnije utvrdilo relevantno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari, već bi se postupak nepotrebno odugovlačio i poskupljivao, pa i stoga taj dokaz nije izveden. To poglavito kad se ima na umu da je navedeni svjedok predložen na okolnosti trajnije povezanosti tužiteljice i njenog pokojnog prednika, a nije utvrđena odgovornost tuženika, pa je i stoga taj dokaz bilo nesvrsishodno izvoditi.

3.2. Sud nije smatrao svrsishodnim dalje čekati ishod žalbenog postupka u kaznenom predmetu protiv osiguranika tuženika, budući je on u tom postupku oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela izazivanja prometne nesreće, pa imajući na umu da samo pravomoćna presuda kaznenog suda, kojom se optuženik oglašava krivim, veže sud u smislu odredbe čl. 12.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u pogledu kaznene odgovornosti, a građanska je odgovornost šira od kaznene, doista nije bilo svrsishodno dalje čekati ishod žalbe protiv kaznene presude. Nije na odmet ovdje napomenuti da se predmetni postupak vodi još od 2018., dakle, punih 7 godina. Prema čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99 i 14/02), među ostalim, zagarantirano je pravo svakoga da mu zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Zaštita istih vrijednosti pravnog poretka Republike Hrvatske je predviđena i odredbama čl. 4. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 10. ZPP-a, pa je u smislu navedenih propisa jasno da bi daljnje provođenje dokaza kao i čekanje ishoda žalbenog postupka u kaznenom predmetu, predstavljalo značajno kršenje prava stranaka na suđenje u razumnom roku.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP - a ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tužiteljica je podneskom od 11. studenog 2025. (list 173,174 spisa) zahtjev povećala tražeći naknadu štete zbog povrede prava osobnosti uslijed smrti bliske osobe u iznosu od 43.599,44 € te naknadu troškova pogreba, karmina i izgradnje nadgrobnog spomenika u iznosu od 6.786,31 €, odnosno ukupno 50.385,75 €, obrazlažući preinaku pojavom inflacije. Tuženik se protivio preinaci te istaknuo prigovor zastare za preinačeni dio kao i prigovor da kamate ne mogu na preinačeni dio teći ranije nego od 11. studenog 2025. Sud je prihvatio predmetnu preinaku pozivom na odredbu čl. 190.st.3. ZPP-a ocjenjujući je svrsishodnom za konačno rješenje spora među strankama.

6. Čitanjem preslike spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. Kov-972/19 utvrđeno je da je presudom K-132/2022-36 od 29. ožujka 2024. optuženi DN oslobođen optužbe da bi

„- 17. svibnja 2018. oko 21,20 sati u Zagrebu, upravljajući osobnim automobilom marke BMW 420d x Drive/14, registarskih oznaka [registarska oznaka], kolnikom ulice Dubrava, prema zapadu, prometnom trakom za ravno te približavajući se križanju sa Kapucinskom ulicom, protivno odredbi čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( NN 67/08 - 110/15), propustio obratiti pažnju na pješaka HN, koji je prelazio kolnik Ulice Dubrava od jugoistoka u pravcu sjeverozapada po obilježenom pješačkom prijelazu, s istočne strane križanja, kada je za pješakov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, pa lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, propustio obratiti pažnju na imenovanog pješaka i pravovremeno poduzeti kočenje kada je pješak HN započeo prelaziti kolnik, pa je uslijed prekasno poduzetog kočenja, prednjim lijevim dijelom automobila, na obilježenom pješačkom prijelazu, na kolničkoj traci za ravno, naletio na oštećenog HN, kojom prilikom je oštećenik zadobio prijelom obje tjemene te zatiljne kosti i obje sljepoočne kosti, prijelom kralježnice na razini Th12 / L1 s ozljedom kralježničke moždine, prijelom I do III te V i IX lijevog rebra i I, II, IV i VIII desnog rebra, prijelom spoja stidnih kostiju te gornje grane desne stidne kosti i desnog zgloba između križne i crijevne kosti, otvoreni prijelom obje kosti desne potkoljenice, krvarenje u meke moždane ovojnice u području lijeve polovice velikog mozga, nagnječenje mozgovine tjemenog, sljepoočnog, zatiljnog režnja desne polovice velikog te lijeve polovice malog mozga, krvarenje u meka tkiva vrata, prsnog koša obostrano i srednjoprsja te razdor jetre, koje sve ozljede koje je zadobio HN u ukupnosti čine osobito tešku tjelesnu ozljedu, koje su svojim sveukupnim djelovanjem dovele do smrti, istoga dana, na mjestu nesreće

- d a k l e, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu koji kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazove opasnost za život druge osobe pa je zbog toga prouzročena smrt jedne osobe pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 1., 2. i 6. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 227. stavak 6. Kaznenog zakona (NN 125/11 do 118/18 – dalje KZ/11).“

7. U kaznenom predmetu K-DO-48/19 provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću. U svom nalazu i mišljenju od 2.9.2019. vještak je naveo da je okrivljenik upravljao osobnim vozilom sjevernim dijelom kolnik Ulice Dubrava u smjeru jugozapada i semaforiziranog raskrižja s Kapucinskom ulicom, na kojem mu je s lijeve strane od jugoistoka po istočnom pješačkom prijelazu dolazio preko kolnika pješak, na što je okrivljenik reagirao izmicanjem s vozne trake za ravno na voznu traku za vozila javnog prijevoza putnika i zatim snažnim kočenjem kada je pješak prešao širinu susjedne trake za lijevo skretanje u Kapucinsku i ušao na traku za ravno, da bi u nastavku pred izlaskom pješaka s naleta prednjeg krajnje lijevog dijela osobnog vozila na desnu bočnu stranu tijela pješaka. Do mjesta naleta pješak je po kolniku prešao put od oko 11,8 m, a osobno je vozilo prednjim dijelom ušlo na istočni pješački prijelaz. Brzina osobnog vozila prilikom naleta je iznosila najmanje 60 km/h, a prilikom reagiranja okrivljenika snažnim kočenjem oko 67 km/h. Kočenjem je okrivljenik reagirao na oko 21,2 m ispred mjesta naleta ili oko 1,2 s prije naleta, a tada je već bio u izmicanju udesno s trake za ravno na traku za vozila javnog prijevoza putnika. Kada je okrivljenik reagirao izmicanjem udesno na dolazak pješaka s njegove lijeve strane nije moguće utvrditi jer za to nema materijalnih tragova. Kada je okrivljenik reagirao kočenjem pješak se u kretanju normalnim hodom od oko 6 km/h nalazio za oko 2,0 m ispred mjesta naleta, a nedostajalo mu je još 2,0 m da sigurno izađe iz putanje osobnog vozila. Da se tog trenutka okrivljenik kretao prosječnom brzinom do 32 km/h pješak bi stigao izaći ispred gabarita osobnog vozila i nesreća se ne bi dogodila, dok se za ograničenu brzinu od 50 km/h nesreća nije mogla izbjeći. Prema projektnoj dokumentaciji semaforizacije i snimkama video nadzora proizlazi da je okrivljeniku, dok je iz daljine prilazio raskrižju, bilo upaljeno zeleno svjetlo, ali je preko zaustavne linije prelazio nakon gašenja zelenog svjetla semafora na smjeni žutog u crveno svjetlo, a oštećenik je na kolnik stupao i preko istog prelazio pod crvenim svjetlom semafora za pješake prije nego što će mu se upaliti zeleno.

8. Stalni sudski vještak dipl. ing. Srećko Hlišć saslušan je u ovom predmetu na ročištu za glavnu raspravu 13.10.2021. (list 108-110 spisa). Na pitanje tuženika da li je predniku tužiteljice u trenutku stupanja na kolnik i trenutku naleta na semafor bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, naveo je da analiza pokazuje da je prednik tužiteljice kolnik prelazio pod crvenim svjetlom na semaforu. Na nastavno pitanje da li je prednik tužiteljice mogao vidjeti nailazak osobnog vozila osiguranika tuženika dok je prelazio suprotnu stranu kolnika i da li je mogao odustati od nastavka prelaženja, naveo je da je preglednost na mjestu nesreće takva da se može vidjeti, ako ne samo vozilo onda svjetla nadolazećeg vozila, što znači da je prednik tužiteljice, prije prelaska sjevernog dijela kolnika, pogledom u desnu stranu mogao vidjeti barem svjetla nadolazećeg vozila osiguranika tuženika te izbjeći nesreću zastajanjem na sredini kolnika. Naveo je da je prednik tužiteljice, s obzirom na položaj semafora za pješake, a to je na mjestu nogostupa nasuprot smjera kojim se prednik tužiteljice kretao imao u vidokrugu pogledom prema naprijed semafor za pješake te mogao vidjeti kakvo je svjetlo upaljeno. Na pitanje da li je vozilo, koje se vidi na snimci video zapisa, a kreće se u suprotnom smjeru vozila osiguranika tuženika moglo zakloniti prelazak prednika tužiteljice preko kolnika tj. njegovo stupanje na kolnik i prelazak južnog dijela kolnika, naveo je da bi to zaklanjanje ovisilo o brzini kretanja tog vozila nakon što isto izađe iz kadra video kamere što znači da na neki tehnički objektivan način ne može isključiti mogućnost da bi takvo vozilo moglo zakloniti početak prelaska prednika tužiteljice preko južne polovice kolnika. Nastavno je vještak naveo da ne može isključiti da bi neka druga vozila mogla zaklanjati prednika tužitelja zato jer se ista nalaze izvan kadra kamere video nadzora, a mogla su se kretati bilo kakvom dinamikom, pa tako onda i smetati u smislu mogućeg uočavanja. Iskazao je i da, s obzirom na provedenu analizu, proizlazi da je vozač osobnog vozila osiguranika tuženika ulazio u križanje na smjenu signala dakle kada mu se gasilo zeleno i palilo žuto svjetlo, koja okolnost prosječnom vozaču može privući pažnju prije samog naleta u smjeru semaforskih lanterni, dakle u konkretnom slučaju budući da postoji lanterna na konzoli iznad kolnika i s desne strane izvan kolnika pogledom prema gore ka gornjoj lanterni tj. prema desnoj lanterni izvan kolnika koja je zapravo glavni signal, a ovaj signal izvan kolnika je samo ponavljač glavnog signala. Prema tome, situacija je bila takva da je mogla odvratiti pažnju vozaču prema semaforskim lanternama. Teoretski se ne može isključiti da je zbog preusmjeravanja pažnje vozača na semafore došlo do previda prelaska prednika tužiteljice preko kolnika uz mogućnost koju je vještak ranije naveo u pogledu nepoznatih vozila iz suprotnog smjera. Naveo je još i da ovo što je maloprije rekao u pogledu rada semafora se može okarakterizirati kao ponašanje prosječnog vozača, koji prilazi semaforiziranom raskrižju, pa prvenstveno prati rad semafora, oslanjajući se na okolnost da je promet regulirani semaforima kako za vozila tako i za pješake. Iskazao je da u trenutku kada je vozač reagirao kočenjem više ne bi mogao izbjeći nesreću za ograničenu brzinu u naseljenom mjestu od 50 km/h. Način reagiranja vozača usmjeravanjem udesno u odnosu na nailazak pješaka s lijeve strane i poduzimanje kočenja upućuje na zaključak da je tada vozač zapazio pješaka i na to reagirao naglim kočenjem u izmicanju u desno. Na pitanje tužiteljice koliko je bilo udaljeno osobno vozilo osiguranika tuženika u trenutku kada je prednik tužiteljice započeo prelazak naveo je da ako bi se i tada osobno vozilo kretalo brzinom od 67 km/h, a budući da je predniku tužiteljice pri brzini od oko 6 km/h trebalo da do mjesta naleta na putu od 11,8 m potroši vrijeme od 6,9 sek, pa bi okolnost da je vozač kočenjem reagirao na 1,2 sek prije naleta ili 21,2 m ispred mjesta naleta proizlazi da je prvi dio puta do trenutka kočenja iznosio 105,5 m, a kada se tome pribroji put od reagiranja kočenjem od 21,2 m proizlazi da je tada osobno vozilo bilo udaljeno 126,7 m ispred mjesta naleta. Naveo je još da je pješak za briznu kao kod naleta boravio na kolniku 6,9 sek, ako izuzme mogućnost postojanja zaklanjanja pješaka vozilima, koja su se kretala u suprotnom smjeru od vozila osiguranika tuženika, tada je vozač vozila osiguranika tuženika mogao vidjeti stupanje prednika tužiteljice na kolnik 6,9 sek prije naleta. Dalje je iskazao da materijalnim putem ne može utvrđivati postojanje vozila u suprotnom smjeru vozila osiguranika tuženika, već jedino da se u kadrovima video snimke vidi promet vozila u suprotnom smjeru u odnosu na vozilo osiguranika tuženika. Kadrovi video snimke ne dozvoljavaju mogućnost sagledavanja dinamike kretanja ovih vozila, a da bi se moglo utvrditi jesu li ona zaklanjala vozaču vozila osiguranika tuženika silazak prednika tužiteljice na kolnik kao i njegov prelazak preko južne strane kolnika. Dakle, radi se tek o teoretskom razmatranju, ali su prema video snimci vozila postojala. Prema tome, ne može ni na koji način znati niti isključiti da je postojalo zaklanjanje, ali i da nije postojalo. Vještak je iskazao, a što se tiče ranijeg odgovora tuženiku, koji se odnosi na preusmjeravanja pogleda vozača tj. "odvlačenja pažnje" od lanterni semafora u odnosu na okolnost promatranja da li kolnik prelaze pješaci, teoretski je moguće da prosječni vozač u takvim situacijama, kada mu je smjena signala fiksira pogled prema semaforima tj. lanternama, koje su u ovom slučaju iznad kolnika i s desne strane kolnika na smjer kretanja vozača i to na ulaznom dijelu raskrižja što teoretski može dovesti do toga da se predvidi pješaka, koji prelazi kolnik s lijeve strane. Pojednostavljeno, vozač je gledao ispred sebe već čitavo vrijeme da mu gori zeleno svjetlo budući da isto traje 61 sek za njegov smjer, a on stiže na križanje kroz 7 sek od trenutka stupanja pješaka na kolnik, pa budući da vozač već iz velike udaljenosti gleda da mu je na semaforu upaljeno zeleno svjetlo logično je za zaključiti da će isti gledati u semafore i očekivati trenutak kada će mu se prekinut zeleno svjetlo budući da kao prosječna osoba ne može znati kakav je vremenski raspored rada signala niti u kojem će mu točno trenutku ugasiti zeleno svjetlo i upaliti žuto, a zbog čega onda može fiksirati pogled na semafore tj. semaforske lanterne. U konkretnom slučaju se desio slučaj da je vozač "ulovio" završetak zelenog svjetla i početak žutog svjetla na semaforu što se inače događa u svakodnevnom prometu tj. kada se njemu gasilo zeleno svjetlo isti je bio preblizu raskrižju, a da bi bilo opravdano da zbog promjene signala poduzima snažno kočenje. U konkretnom slučaju osobno vozilo osiguranika tuženika prošlo bi raskrižje pod žutim svjetlom semafora te ne bi bilo u koliziji sa vozilima iz Kapucinske ulice, budući da se tada vozilima u Kapucinskoj još ne bi upalilo ni crveno, žuto, prije zelenog. Na pitanje tuženika da li postoji mogućnost da bi vozač osobnog vozila mogao promatrati i nogostup sa sebi desne strane kolnika jer da se tamo nalazi peron tramvajskog stajališta iskazao je da takvu mogućnost se ne može isključiti u smislu eventualnog očekivanja vozača da bi netko sa stanice se upustio u prelazak kolnika s desne strane, koja mu je bliža.

9. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje vještaka Hlišća, koji je sačinjen za potrebe kaznenog postupka, a koji nalaz je vještak temeljito usmeno obrazložio i potkrijepio odgovorima na pitanja kao i svim mogućnostima izbjegavanja naleta te sud nije našao postojanje bilo kakvih proturječnosti ili manjkavosti radi kojih bi bilo potrebno obnavljati vještačenje, a niti su to stranke predlagale.

10. Svjedok UN je u svom iskazu na ročištu 14.10.2020. (list 97-98 spisa) naveo da se sjeća štetnog događaja o kojem je već iskazivao pred policijom u Heinzelovoj gdje je detaljnije iskazivao te se sjećao da je bio 5. mjesec i da je šetao psa ispred Avenije Dubrava i da je bio na zelenoj površini. Naveo je da je polako šetao i djelomično je leđima bio okrenut cesti kada je čuo vrlo glasan, bijesan zvuk, a pojasnio je i da se tuda šeće minimalno dva puta dnevno i više godina i zna da tamo nitko ne vozi luđački, odnosno zna da voze, ali poznato mu je da je ograničenje brzine 50 km/h. Dalje je naveo da se odmah okrenuo da vidi od kuda dolazi taj zvuk i uočio je crni BMW, koji je prošao velikom brzinom, ali nije mogao točno reći kojom, jedino je znao da je bila znatno veća od dozvoljene i da je iza tog crnog BMW bio auto srebrne boje, koji se po njegovoj pretpostavci s njim ganjao i vidio je da je na semaforu za njihov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo te je crni BMW prošao dok je srebrni stao. Napomenuo je da su se auti kretali iz smjera istoka prema zapadu. Naveo je da je, nakon prolaska crnog BMW- a, začuo tup udarac, koji nije slutio na dobro i uočio je grupu ljudi, koji su digli ruke u zrak te je on za cca 45 sek došao do mjesta udara gdje je vidio gospodina, koji je bio žrtva i koji je ležao u lokvi krvi na podu. Iskazao je da kada je došao na mjesto udara crni BMW je bio zaustavljen sa strane sa razbijenim prednjim staklom i razbijenim dijelom oko retrovizora, ali nije znao detalje o razbijenom autu. Naveo je da je, po njegovoj procjeni, od mjesta štetnog događaja bio udaljen oko 40-ak metara, s time da je stajao na izdignutom travnatom podestu između ceste i šetnice na kojem je vrlo dobar pregled ceste i semafora i da se okrenuo da pogleda od kuda dolazi zvuk znatno prije samog prolaska auta kroz crveno i udara u pješaka. Iskazao je da on pješaka nije vidio jer je bio usredotočen na auto i crveno svjetlo na semaforu. Iskazao je i da su bila druga vozila na raskrižju, ali nije mogao točno reći koliko i koja. Naveo je i da je po njegovoj procjeni od kad je vidio auto do udarca u pješaka prošlo najviše 30-ak sek uz napomenu da auto nije kočio.

10.1. Iskaz svjedoka UN je samo djelomično prihvaćen kao vjerodostojan u dijelu, koji je podudaran nalazu prometnog vještaka, a odnosi se na mjesto naleta te okolnost da je, nakon udara, crni BMW bio zaustavljen sa strane sa razbijenim prednjim staklom i razbijenim dijelom oko retrovizora, međutim, sudu nije uvjerljiv dio iskaza ovog svjedoka o tome da je vidio da je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo kroz koje je prošlo vozilo marke BMW jer suprotno je utvrdio vještak te da se ganjao s drugim autom jer je to njegova pretpostavka. Uostalom, svjedok UN je prema službenoj bilješci u kaznenom spisu (list 54 kaznenog spisa) naveo da je čuo udarac automobila u nešto i okrenuo glavu u desno kada je na semaforu za automobile bile upaljeno crveno svjetlo, a ta okolnost nije protivna nalazu vještaka prema kojem je osiguranik tuženika prošao semafor prilikom izmjene svjetla sa zelenog na žuto, pa je logično da se, kad je već došlo do udara, svjetlo na semaforu izmijenilo u crveno.

11. Svjedok FN je u svom iskazu na ročištu 12.4.2021. (list 105-106 spisa) naveo da je poznavao pok. oca tužiteljice HN, koji je kod njega živio zadnjih 12-14 godina prije smrti. Naveo je da poznaje i tužiteljicu i da može iskazati da pok. HN nitko nije obilazio, pa ni ona te mu nije poznato jesu li se čuli telefonom. Naveo je da su se o pok. HN brinuli on i njegov otac i to na način da je stanovao, živio i hranio se kod njih i nije im ništa plaćao jer nije imao čime, a nitko ga drugi nije htio uzeti. Naveo je da mu nije davao nikakve zadatke vezano za posao niti je išta radio budući je bio u mirovini. Naveo je da je po zanimanju trgovac i da pok. HN, poznaje jer je bio kupac kod njega i njegovog oca i da su se kroz posao i sprijateljili. Pojasnio je da je je pok. HN došao s mora i nije imao gdje biti radi čega se obratio za pomoć njemu i ocu te su ga tako i primili.

11.1. Iskaz svjedoka FN odnosi se na spornu okolnost trajnije povezanosti tužiteljice i njenog preminulog prednika, međutim, kako ovaj sud nije utvrdio postojanje odgovornosti tuženika, nije bilo potrebe ocjenjivati vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka kada je zahtjev tužiteljice iz drugih razloga utvrđen neosnovanim.

12. Svjedok DN je na ročištu 12.4.2021. (list 106 spisa) naveo da je protiv njega u tijeku kazneni postupak radi čega nije želio iskazivati o samom štetnom događaju, ali je da mu je iskreno žao i da izražava sućut zbog onog što se dogodilo. Svjedok DN je u svom iskazu na ročištu 16.2.2022. (list 117-118 spisa) naveo da još jednom izražava sućut zbog slučaja, koji se desio, a zbog kojeg se ne osjeća krivim. Iskazao je da se vozilom kretao kolnikom Avenije Dubrava iz smjera Dubrave prema gradu te je na semaforu za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo i promet se najnormalnije odvijao kako u smjeru njegovog kretanja, tako i u suprotnom pravcu. Dalje je naveo da je, prilikom dolaska do semafora, pogledao na desno, gdje se nalazi tramvajska stanica i poznato mu je da tamo bude dosta ljudi i kada je uočio da nitko nema namjeru prijeći nastavio se kretati. Iskazao je da je u jednom trenutku uočio vozilo iz suprotnog smjera bijele boje te je tada došlo do promjene svjetla na semaforu i procijenio je da neće moći vozilo zaustaviti radi čega je nastavio kretanje kada je sa svoje lijeve strane uočio pješaka, kojeg je pokušao izbjeći, međutim bezuspješno. Naveo je da je između promjene svjetla na semaforu i kada je uočio kretanje pješaka bilo brzo, a vremenski se nije mogao odrediti. Naveo je da je točno da je to slijedilo jedno iza drugog. Pojasnio je da, kada je iskazivao da se promet normalno odvijao u svim smjerovima, da je pritom mislio da je bilo više vozila u oba smjera kretanja. Na upit tužitelja kako objašnjava da nije uočio kretanje pješaka, koji se, prema nalazu i mišljenju vještaka, kretao 7 sek po prijelazu, odgovorio je da je bila noć i vidljivost su smanjivala vozila iz suprotnog smjera. Iskazao je i da je tamo ograničenje brzine 50 km/h.

12.1. Iskaz svjedoka DN sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je iskren, o onome čega se sjećao, a u bitnim je odrednicama podudaran nalazu i mišljenju vještaka i njegovom usmenom obrazloženju kao i iskazu svjedoka ĆN.

13. Svjedok ĆN je u svom iskazu na ročištu 22.9.2022. (list 126-127 spisa) naveo da je bio suvozač u autu, kojim je upravljao DN i sjeća se da su se vozili iz pravca [adresa] prema Dubravi i promet je tekao bez zastoja, a u susret su im išli auti i kako je bio mrak, imali su upaljena svjetla. Naveo je da je u jednom trenutku na njih naletio pješak u trku, koji je prošao kroz crveno svjetlo, dok je njima bilo upaljeno zeleno svjetlo. Iskazao je da je pješak naletio na prednji lijevi kraj auta i stoga je nemoguće bilo izbjeći ga. Pojasnio je da je ugledao pješaka, nakon što je prošlo njima u susret jedno bijelo vozilo. Također je pojasnio da je u kaznenom postupku izjavio da promet nije bio jako gust pri čemu je mislio da nije bilo zastoja u prometu, međutim vozila je bilo. Iskazao je i da je zamijetio na desnoj strani na stanici za tramvaj da je bilo ljudi koji su čekali tramvaj. Naveo je da se brzine vozila u tom događaju sada više ne može sjetiti, ali siguran je da nije prelazila brzinu ograničenja i da se nisu ni sa kim utrkivali. Iskazao je i da je točno što je izjavio u kaznenom postupku da kad su krenuli iz Dubrave na zeleno svjetlo, ispred njih je bilo vozilo, koje se sklonilo na nogostup.

13.1. Sud vjeruje svjedoku ĆN kada tvrdi da su prošli kroz zeleno svjetlo jer tako u bitnom utvrđuje i vještak te da nije bilo mogućnosti izbjegavanja pješaka. Sudu nije uvjerljiv dio iskaza svjedoka da su se kretali brzinom unutar ograničenja jer suprotno proizlazi iz nalaza vještaka.

14. Svjedok BN se u svom iskazu na ročištu 6.3.2023. (list 143-144 spisa) sjećao predmetne nezgode, koja se desila navečer između 21 i 22 sata po mraku i da se on autom vraćao iz teretane te se vozio Avenijom Dubrava i zna da je stao na crvenom svjetlu na semaforu, a gledao je ispred sebe ravno te je ispred sebe zamijetio da je stariji čovjek prelazio cestu te da ga je auto pokupio. Sjećao se da je to bilo vrlo neugodno. Kada mu je tuženik predočio njegov iskaz iz kaznenog postupka vezano za kretanje pješaka naveo je da se sada točno ne sjeća, a dopustio je mogućnost da se tom prilikom sjećao jer je to bilo ranije od ove rasprave. Iskazao je da mu ništa nije ometalo pogled jer je stajao prvi na semaforu, a vidio je do kud mu je sezao pogled s time da se nije mogao precizno o tome izjasniti, ali znao je da je jasno vidio da je auto pokupio čovjeka. Nije se sjećao da li je ispred njega u traci prema [adresa] bilo auta i nije mogao sa sigurnošću tvrditi da je bilo prazno niti da je bilo prometa. Naveo je i da se sjećao da se auto marke BMW kretao brže. Na pitanje tuženika koliko je vremenski prošlo od kada je uočio pješaka do udara auta u njega, odgovorio je da je to bilo svega nekoliko sekundi te se nije sjećao kada je točno prvi puta uočio pješaka, ali sjećao se da je prelazio s desne na lijevu stranu.

14.1. Iskaz svjedoka BN ocijenjen je vjerodostojnim u onim dijelovima koji se podudaraju rezultatima prometnog vještačenja, a sud vjeruje svjedoku kada tvrdi da je vremenski od trenutka kada je uočio pješaka do udara auta u njega proteklo svega nekoliko sekundi jer tako su iskazivali i ostali saslušani svjedoci.

15. Svjedok GN je u svom iskazu na ročištu 14.9.2023. (list 146-147 spisa) naveo da nije svjedočio samom štetnom događaju, već je došao nakon istog, obzirom je promet stao i ostao je kod svega što je iskazao pred Državnim odvjetništvom i ničeg se novog nije sjetio što bi mogao iskazati. Naveo je da je točno da je izjavio pred Državnim odvjetništvom da su grupe ljudi, koje su bile na mjestu nezgode, a radilo se o mlađim ljudima, govorile da se radilo o nekakvom utrkivanju, ali da on to nije vidio, već je to čuo. Također mu je poznato da je na mjestu nezgode bio čovjek sa psom kojeg je policija odvela, a ne zna da li je on neposredni očevidac te da se jedino sjećao da je nešto pričao i da je imao psa na povodcu. Iskazao je da je tom trasom inače vozio jer je upravljao tramvajem br. 7. i da je ta cesta inače prometna u oba smjera i to dobro zna.

15.1. Iskaz svjedoka GN je ocijenjen vjerodostojnim jer je iskren, o onome čega se sjećao i što je osobno vidio, a iskreno je naveo da samom štetnom događaju nije svjedočio, pa njegov iskaz utoliko ni nije od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari.

16. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu 14.9.2023. (list 147 spisa) navela da je bila u dobrim odnosima sa pok. ocem i kad god bi došla u Zagreb, obzirom u [adresa] imaju kuću, da su se vidjeli, a otac je inače stanovao kod FN. Također je navela da su se čuli telefonom na tjednoj bazi, a nekada i češće te da mu je ona kad je bila ovdje nosila i prala prljavi veš. Navela je da je otac svega dva ili tri puta bio kod nje u [adresa], ali da ju je posjetio kad je bila operirana. Navela je i da je ocu kuhala te da joj se uvijek obraćao u slučaju financijske nužde te da bi se tada i našli kao i da je otac prisustvovao svim obiteljskim slavljima i obljetnicama. Navela je da se po njenom saznanju DN i FN poznaju i poslovno surađuju tako što CN vozi aute na tehnički, ali nije znala koliko dugo su oni poslovno surađivali, ali poznato joj je da je DN poznavao i njenog oca. Nije znala točno koliko dugo je otac živio kod [adresa] ni koliko dugo ona živi u [adresa]. Iskazala je da u kući u [adresa] stanuje njen suprug, sin, snaha i unuk. Navela je da je pok. otac odlazio kod svoje sestre u Dubravu, a ona se zove EN, [adresa], a znao je kod nje i prespavati te mu je ona i kuhala poglavito jer kod [adresa] nije bilo grijanja. Naveo je da je njen otac CN čuvao skladište, ali nema saznanja da li ga je plaćao ili je to bila usluga za spavanje u navedenoj sobici. Dodala je da je FN lažno iskazivao, a napomenula je da su oni rođaci jer je njegova prabaka sestrična njene bake u prvom koljenu. Navela je i da je ona s FN bila u dobrim odnosima.

16.1. Iskaz tužiteljice relevantan je jedino na sporne okolnosti njene povezanosti i zajednice s pokojnim ocem, međutim, kako u ovom predmetu nije utvrđena odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, nije ocjenjivana vjerodostojnost iskaza tužiteljice jednako kao i iskaza svjedoka FN.

17. Analizirajući sve izvedene dokaze, ovaj sud je utvrdio da jasno i nedvojbeno proizlazi da je u konkretnoj situaciji do predmetne nezgode došlo isključivo radnjom prednika tužiteljice. Naime, protivno stavu tužiteljice da je osiguranik tuženika imao dovoljno vremena uočiti prednika tužiteljice te prikočivanjem izbjeći nalet na njega, rezultati prometnog vještačenja jasno i nedvojbeno utvrđuju da je do nezgode došlo jedino i isključivo nepredvidivom i nepropisnom radnjom prednika tužiteljice, koji je prelazio kolnik ulice Dubrava po obilježenom pješačkom prijelazu protivno odredbi čl. 130.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15 i 108/17; dalje: ZOSPC), koja propisuje da na obilježenome pješačkom prijelazu na kojem se prometom pješaka upravlja prometnim svjetlima za pješake, odnosno na raskrižju, pješak je dužan postupiti prema tim znakovima. Okolnost da se osiguranik tuženika, prema nalazu i mišljenju vještaka, kretao brzinom većom od dopuštene, budući je utvrdio da je brzina prilikom reagiranja kočenjem iznosila 67 km/h, nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja jer je vještak utvrdio da u trenutku kada je osiguranik tuženika reagirao kočenjem više ne bi mogao izbjeći nesreću ni da se kretao brzinom od 50 km/h, koliko je ograničenje u naseljenom mjestu. Pritom, treba imati na umu se prednik tužiteljice našao na kolniku, u trenutku kada je za njegovo kretanje bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, dok je za kretanje vozila bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu (koje se mijenjalo u žuto) i na koju okolnost je osiguranik tuženika usmjerio svoju pažnju i nije mogao kao ni svaki prosječan vozač predvidjeti i spriječiti neočekivanu pojavu pješaka na kolniku, pa je logično i uvjerljivo, a i potvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, da u trenutku kad je i poduzeo radnju izmicanja udesno i intenzivnog kočenja, više nije moglo doći do izbjegavanja naleta. Vještak je u svom usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja također jasno i nedvojbeno naveo, a u pogledu rada semafora, da se osiguranik tuženika ponašao kao prosječni vozač, koji prilazi semaforiziranom raskrižju i prvenstveno prati rad semafora, oslanjajući se na okolnost da je promet reguliran semaforima, kako za vozače, tako i za pješake, pa u tom kontekstu svakako treba imati na umu da je pješak morao i mogao znati da poduzima radnju, koja je nedopuštena i izrazito opasna.

18. Zbog svega navedenog proizlazi zaključak da do predmetne prometne nesreće ne bi došlo jedino u situaciji da prednik tužiteljice nije poduzeo radnju prelaženja kolnika za vrijeme dok mu je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, odnosno da je, prije prelaska sjevernog dijela kolnika, pogledom u desnu stranu mogao vidjeti barem svjetla nadolazećeg vozila osiguranika tuženika te izbjeći nesreću zastajanjem na sredini kolnika. Činjenica da je prednik tužiteljice prelazio kolnik vrlo prometne ulice za vrijeme dok mu je upaljeno crveno svjetlo na semaforu svakom prosječnom čovjeku (i vozaču) je neshvatljiva i potpuno nepredvidiva i nikako ne može ići na teret osiguraniku tuženika u situaciji kada je bez ikakve sumnje utvrđeno da on nije mogao izbjeći nalet ni prema brzini koja je bila ograničena (50 km/h). Povrh toga, u konkretnoj se situaciji desilo da je osiguranik tuženika „ulovio“ završetak zelenog svjetla na semaforu, što se inače dešava u svakodnevnom prometu, a kada mu se gasilo zeleno svjetlo bio je preblizu raskrižju da bi bilo opravdano da, zbog promjene signala, poduzima snažno kočenje. Slijedom svih izloženih razloga ovaj sud utvrđuje da za nastanak nesretnog štetnog događaja nema odgovornosti osiguranika tuženika, pa time ni odgovornosti tuženog za nastanak štetnog događaja, iz čl. 1072. u svezi sa čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), radi čega je zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbijen i odlučeno je kao u izreci. Budući je zahtjev tužiteljice odbijen iz razloga jer nije utvrđena odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, sud nije razmatrao ostale tuženikove prigovore glede zastare, tijeka kamata i nedostatka postojanja trajnije povezanosti tužiteljice i njenog pokojnog prednika.

19. Tuženiku je, na temelju odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a, dosuđena naknada parničnih troškova, koji se sastoje od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku-odvjetniku, a odmjeren je u skladu s troškovnikom punomoćnika tuženika te važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora.

19.1. Kao potreban u smislu čl. 155. ZPP-a tuženiku je priznat trošak:

- sastava odgovora na tužbu od 6.2.2019. od 500 bodova (Tbr.8/1 OT),

- pristupa na ročišta 16.5.2019., 14.10.2020., 12.4.2021., 13.10.2021., 16.2.2022., 22.9.2022., 6.3.2023., 14.9.2023. i 12.11.2025. po 500 bodova za svako (Tbr. 9/1 OT),

- pristupa na ročišta 11.2.2021., 8.6.2022. i 14.12.2022. po 50 bodova za svako (Tbr. 9/5 OT), odnosno, sveukupno 5150 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 € iznosi 10.300,00 €, a uz 25% PDV-a iznosi 12.875,00 € te uz plaćeni trošak predujma pristupa vještaka od 66,36 € (list 115 spisa) ukupno iznosi 12.941,36 €. Tuženik je zahtijevao i naknadu troškova svjedoka od 199,08 €, koji iznos mu je naložen platiti na ročištu 22.9.2022. (list 127) na račun svjedoka, ali kako tuženik nije sudu dostavio nikakv dokaz o tome da je doista postupio po tom rješenju i isplatio navedeni trošak svjedoku, ovaj sud nije ni na koji način mogao provjeriti da je taj trošak tuženiku doista i nastao, pa stoga isti nije priznat kao potreban u smislu čl. 155. ZPP-a. Jednako tako, tuženiku nije priznat kao potreban za vođenje ove parnice zatraženi trošak sastava podneska 15.4.2024. jer ne iznosi nikakve nove ili sudu nepoznate okolnosti, već analizu iskaza, a ocjenu vjerodostojnosti donosi sud kao i na druga razglabanja o dužnosti predlaganja dokaza do zaključenja prethodnog postupka. Tuženik ima pravo na kamate na dosuđene troškove, prema čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

Zagreb, 11. prosinca 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude i rješenja (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika