REPUBLIKA HRVATSKA

P-891/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Sandri Rotar, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge, Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 26. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika ŽH, odvjetničke vježbenice, s danom objave 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 818-50-3422959 sklopljenog dana 24. travnja 2006. godine između ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita s jedne strane, i Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi:

„1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, plati iznos od 487,25 EUR sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 31. svibnja 2006. do isplate po stopi koja je:

- do 31. prosinca 2007. određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;

- od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 343,29 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 30,68 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. ožujka 2025. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je naveo da su ČH kao korisnik kredita i tuženik dana 24. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu, broj: 818-50-3422959 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tuženik kao kreditor odobrio korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 78.590,00 CHF, da je u članku 3. Ugovora o kreditu ugovoreno naplaćivanje naknade i to kako slijedi: „1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“, da je predmetna naknada od korisnika kredita naplaćena u iznosu od 3.900,00 kn / 517,93 EUR, i to zaključno sa danom 31. svibnja 2006., da se radi o tipskom i adhezijskom Ugovoru o kreditu, na čiji sadržaj korisnik kredita nije imao, a niti je mogao imati bilo kakvog utjecaja, pa tako niti na sadržaj predmetne ugovorne odredbe, da je navedena ugovorna odredba netransparentna, nepoštena, nezakonita i ništetna, da tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije informirao korisnika kredita koji bi eventualni stvarni troškovi bili obuhvaćeni predmetnom naknadom i razlozi koji bi eventualno opravdavali naplaćivanje takve naknade, da je navedena naknada ustegnuta od samog iznosa kredita, pa je korisnik kredita na kraju tuženiku morao plaćati i kamate na istu te da je time dodatno narušena već postojeća znatna neravnoteža u pravima i obvezama između ugovornih stranaka, na štetu korisnika kredita. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju. Tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj traži utvrđenje ništetnosti navedene odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu i isplatu iznosa od 517,93 EUR, dok konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu iznosa od 487,25 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka istaknuo prigovor previsoko označene vrijednosti predmeta spora u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva. Ujedno je osporio tužiteljevu aktivnu legitimaciju navodeći da sporna novčana tražbina nije mogla biti predmet prijenosa jer se ona po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, da je sporna ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva te da ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare.

3. Stranke su na ročištu 17. listopada 2025. učinile nespornom činjenicu da je tuženik administrativnu naknadu za obradu kredita u iznosu od 487,25 EUR naplatio od korisnika kredita dana 11. svibnja 2006.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao obavijest ČH (list 6 spisa), obavijest tužitelja (list 7 spisa), dopis tužitelja (list 10-12 spisa), otplatni plan (list 13-17 spisa), Ugovor o kreditu (list 18-26 spisa), knjigovodstvena kartica (list 27-28 spisa), kontrolni ispis unosa korištenja (list 29 spisa), dopise tuženika (list 30 -31 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (list 32-36 spisa), potvrdu tuženika od 27.5.2025. (list 75 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ČH (list 84-85 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev osnovan.

6. Najprije valja reći da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu 17. listopada 2025. tužitelj više nije zahtijevao isplatu iznosa od 517,93 EUR sa zateznim kamatama od 31. svibnja 2006. do isplate, već isplatu iznosa od 487,25 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 31. svibnja 2006. do isplate. Tuženik, koji se prethodno upustio u raspravljanje, se nije protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega je na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu i isplatu iznosa od 487,25 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Sud je s obzirom na tuženikov prigovor previsoko označene vrijednosti predmeta spora deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva raspravnim rješenjem od 17. listopada 2025. odredio vrijednost predmeta spora toga dijela tužbenog zahtjeva u istom iznosu koji je predmet kondemnatornog dijela tužbenoga zahtjeva, smatrajući da bi s obzirom na visinu vrijednosti predmeta spora kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva , vrijednost predmeta spora deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva trebao biti u istoj visini.

9. Nije sporno da su tuženik i ČH sklopili Ugovor o kreditu.

10. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Čl. 6. Ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita kupnja nekretnine. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi ta nekretnina bila korištena u bilo kakve poslovne svrhe. Iz iskaza svjedoka ČH proizlazi da je kredit podigao za kupnju nekretnine za svoje vlastite potrebe, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi suprotno. Prema tome, sud zaključuje da se ne radi o korištenju nekretnine za bilo kakve poslovne potrebe. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ČH jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s Ugovorom o kreditu koji je u spisu.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu sud je utvrdio da je u čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno naplaćivanje naknade i to kako slijedi: „1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

12. Iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) je utvrđeno da su ČH i tužitelj sklopili taj Ugovor 1. lipnja 2023. Tim je Ugovorom ugovoreno da ČH ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između ČH i tuženika, i to tražbinu s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

13. Tražbina iz Ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u Ugovoru o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da su stranke učinile nespornom činjenicu da je tuženik naknadu za obradu kredita u iznosu od 487,25 EUR naplatio od korisnika kredita dana 11. svibnja 2006.

14. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Tražbina koje je predmet Ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP -a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

15. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu. Tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi o tražbini strogo osobne naravi. Ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik ČH. Tužitelj je aktivno legitimiran za ostvarenje svoga tužbenog zahtjeva.

16. Prema utvrđenju ovoga suda, u ovom se slučaju ne radi o ustupanju tražbine iz Ugovora o kreditu, već o ustupanju tražbine po osnovi stjecanja bez osnove jer je korisnik kredita isplatio banci iznos na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu. Tražbina povrata tako plaćenih iznosa sadržajno predstavlja tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove jer se ništetna odredba ugovora smatra kao da nije niti ugovorena.

17. Svjedok ČH je iskazao da nije imao nikakvu mogućnost utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu što znači niti na odredbu čije utvrđenje ništetnosti je predmet tužbenog zahtjeva. Iz navedenog iskaza kao niti iz bilo kojeg drugog dokaza u spisu ne proizlazi da se o predmetnoj odredbi pojedinačno pregovaralo ili da bi korisnik kredita imao bilo kakvu mogućnost utjecati na sadržaj te odredbe. Predmetni Ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik. Korisnik kredita je iz ugovorne odredbe čl. 3. Ugovora mogao zaključiti koji je iznos troškova jednokratne obrade kredita.

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

19. Zbog toga sud utvrđuje da je odredba koja je predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, u dijelu koji se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita, ništetna sukladno odredbama čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP -a. Međutim, ništetnost te odredbe ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer Ugovor može opstati i bez te odredbe sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

20. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju te odredbe, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe dijela čl. 3. Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 487,25 EUR.

21. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za odobrenje kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

22. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kredita ništetna jer iz Ugovora o kreditu nije vidljivo od kojih se konkretnih troškova ta naknada sastoji. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenog plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

23. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

24. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: OT) u iznosu od 150,00 EUR, sastav podnesaka od 14. srpnja 2025. i 12. listopada 2025., oba po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 150,00 EUR po podnesku, i zastupanje na ročištima 17. listopada 2025., 3. studenoga 2025. i 26. studenoga 2025., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 150,00 EUR po ročištu, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR, što zajedno iznosi 975,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 243,75 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 33,18 EUR i na presudu u iznosu od 66,36 EUR, što sveukupno iznosi 343,29 EUR. Na taj iznos tužitelju teku i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora. Slijedom toga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 11. prosinca 2025.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.