Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-385/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika HŽ Cargo d.o.o. Zagreb, Regionalno područje HŽ Cargo Zapad, OIB: 08720210702, kojeg zastupa punom. Dinku Rebrović, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu pod poslovnim brojem Pr-7/2024-7 od 5. lipnja 2024, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu pod poslovnim brojem Pr-7/2024-7 od 5. lipnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo naložiti tuženiku isplata iznosa od 3.981,68 eura sa zateznom kamatom od dana 30. siječnja 2020. pa do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi parnični trošak sve u roku 15 dana ( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku HŽ Cargo d.o.o. Zagreb, Regionalno područje HŽ Cargo Zapad, OIB: 08720210702, naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pobijanom dijelu shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana,

3. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa razlike otpremnine u iznosu od 30.000,00 kn/ 3.981,68 EUR-a, temeljem odredbe članka 142. stavka 2. Kolektivnog ugovora tuženika od 30. listopada 2019.

4. Naime, u ovoj fazi postupka nije bila sporna činjenica da je tužitelju Odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu od 21. siječnja 2020. zbog gospodarskih i organizacijskih razloga otkazan Ugovora o radu temeljem kojeg je tužitelj bio zaposlen tuženika na neodređeno vrijeme od 11. studenog 2016. na poslovima Nadzornik vuče u organizacijskoj jedinici Područna vuča.

4. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je predmetnom Odlukom tuženiku priznato pravo na otpremninu od 50.000,00 kuna, koja odluka je postala pravomoćna presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu pod poslovnim brojem: 7-69/2020-18 od 4. travnja 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti pobijane odluke poslodavca uz zahtjev za sudski raskid radnog odnosa između stranaka.

5. I na koncu u postupku nije bilo sporno da tužitelj, uvidom u bazu IS PU na dan donošenja pobijane odluke poslodavca o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, nije imao priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

6. Sporno je međutim pravo tužitelja zahtijevati isplatu razlike otpremnine temeljem naknadnog rješenja MORH-a Uprave za ljudske potencijale, sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, službe za poslove obrane Područni odjel za poslove Zagreb od 15. listopada 2020. kojim je tužitelju priznato pravo na status branitelja temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u borbenom sektoru u vremenu od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

7. Naime, prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, jer je smatrao kako tuženik kao poslodavac ne može retroaktivno isplaćivati naknadu otpremnine kod otkaza ugovora o radu jer u trenutku odlučivanja o otpremnini tuženik je utvrđivao pravo tužitelja temeljem raspoložive dokumentacije koju je imao o svojem zaposleniku i stoga tužitelj ne ostvaruje spomenuto pravo razlike od 30.000,00 kn ili iznosa od 3.981,68 eura.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku.

9. Prema odredbi članka 142. stavka 2. Kolektivnog ugovora tuženika od 30. listopada 2019. radnik koji ima status Hrvatskog branitelja, koji je pretrpio ozljedu na radu, koji je izgubio zdravstvenu sposobnost ne osnovu koje ostvaruje pravu na invalidsku mirovinu, odnosno obolio od profesionalne bolesti, a kojem nakon završenog liječenja, oporavka i profesionalne rehabilitacije poslodavac ne može osigurati odgovarajuće poslove iz članka 41. Zakona o radu, ima pravo na otpremninu u iznosu od 80.000,00 kuna.

10. U konkretnom slučaju tužitelj se poziva na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Zagreb od 15. listopada 2020., o priznanju tužitelja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata o priznanju statusa branitelja osnovom podnesenog zahtjeva tužitelja od 4. veljače 2020.,što je razvidno iz spisu priležećeg citiranog rješenja.

11. Naime, sukladno odredbi članka 179. a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 121/17).status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga Zakona utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12. Dakle, upravni akt kojim se priznaje status branitelja, donesen od strane nadležnog Ministarstva hrvatskih branitelja, služi kao formalna potvrda da su uvjeti za taj status, propisani Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, bili ispunjeni u relevantnom razdoblju. Prava koja proizlaze iz tog statusa primjenjuju se od trenutka stjecanja uvjeta (sudjelovanja u ratu), a ne tek od datuma izdavanja rješenja ili potvrde. Stoga je priznanje statusa hrvatskog branitelja deklaratorna odluka, jer se njome ne stvara novo pravo ili status, već se samo formalno utvrđuje (deklarira) da je osoba već posjedovala taj status na temelju činjenica koje su se dogodile u prošlosti, odnosno sudjelovanja u Domovinskom ratu.

13. U navedenom se u konkretnom slučaju radi samo o priznanju već stečenom pravu tužitelja, osnovom statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pa tužitelj ima legitimnih razloga očekivati uživanje svojih imovinskih interesa prema važećim internim aktima poslodavca. Naime, temeljni kriterij za legitimno očekivanja da bi se smatralo imovinom u smislu članka 1. Protokola br.1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17. - u daljnjem tekstu; Konvencija) , jest onaj o materijalizaciji očekivanja ( Pessos Compania Neviera S.A. i drugi protiv Belgije od 20. studenog 1995.) koja potraživanje bi trebalo biti dokazivo pravo, a oslanjanje na pravni akt koji je imao čistu pravnu osnovu od ključne važnosti za primjenu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju. Naime, članak 1. Protokola 1 uz Konvenciju štiti svako pravo kojem ESLJP priznaje imovinsku narav u smislu Konvencije, što se odnosi i mirovinska i druga davanja odnosno naknade s osnove radnog odnosa, koji su dostatno utvrđeni da se mogu smatrati potraživanjem u odnosu na koje podnositelj može tvrditi da ima legitimna očekivanja.

14. Utoliko je pogrešan pravni stav suda prvog stupnja kako za odluku o priznanju prava tužitelja na uvećanu mirovinu, sukladno odredbama KU tuženika, nije od pravnog značaja predmetno rješenje MORH-a o priznanju tužitelja stečenog statusa hrvatskog branitelja, jer je isto doneseno nakon odluke poslodavca.

14.1 No, zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije se upuštao u ispitivanje dospijeća obveze tuženika odnosno kada je o predmetnom rješenju izvješten poslodavac, a o čemu ovisi odluka o priznanju prava na zatezne kamate zbog čega je i činjeno stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva u postupku ostalo neutvrđeno.

15. Slijedom naprijed izloženog, i činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja je u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno, radi čega je žalbu tužitelja je valjalo uvažiti i pobijanu presudu suda prvog stupnja na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

15.1. U nastavku postupku sud prvog stupnja će sukladno iznesenim primjedbama i uputama nadopuniti činjenično stanje te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica