REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : Psp- 44/2022.-38.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužiteljice: 1. KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica KRA iz [adresa], protiv tuženika : HR , OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Kristina Miklić Dminić, odvjetnica iz Krka, radi smetanja posjeda (v.p.s. 663,61 eur), nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 29. listopada 2025. u prisutnosti osobno tužiteljice i tuženika s punomoćnicom, a u odsutnosti punomoćnice tužiteljice te objave odluke dana 11. prosinca 2025. ,

r i j e š i o  j e

I. Tuženi HR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], smetao je tužiteljicu KR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u posljednjem mirnom posjedu parkirnog mjesta koji se nalazi ispred željezne (metalne) dvorišne ograde kuće sagrađene na kčbr [katastarska čestica]/G (*796) k. o. [katastarska općina] koju tužiteljica koristi za godišnji odmor a koje parkirno mjesto je prikazano u pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodezije Nenada Vidmara u skici lica mjesta prilog broj 2 i 3 pisanog nalaza od 09. travnja 2024. a prema vještačkom nalazu parkirno mjesto se nalazi jugoistočno od kuće tužiteljice na adresi [adresa] a istočno od kuće tuženog na adresi [adresa] tako da je neutvrđenog dana tokom mjeseca lipnja 2022., a za što je tužiteljica saznala 27. lipnja 2022. postavio metalni stupić označen oznakom S1 prikazan u pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodezije Nenada Vidmara od 09. travnja 2024. u skici lica mjesta prilog broj 2 i 3 tog nalaza i koji je udaljen 4,2 m od željezne (metalne) dvorišne ograde kroz koju se ulazi u dvorište kuće tužiteljice sagrađene na kčbr [katastarska čestica]/G (*796) k. o. [katastarska općina] čime je onemogućio tužiteljicu da koristi parkirni prostor kada provodi godišnji odmor u kući na adresi [adresa], pa mu se nalaže da makne metalni stupić označen sa S1 koji je prikazan u pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka geodezije Nenada Vidmara od 09. travnja 2024. u skici lica mjesta prilog broj 2 i 3 tog nalaza, te mu se zabranjuje svako takovo i slično smetanje tužiteljice u posjedu parkirnog mjesta osobnog vozila.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva utvrđenje da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu prava parkirnog mjesta, kao i u dijelu kojim mu se takvo smetanje zabranjuje.

III. Tuženik HR, OIB: [osobni identifikacijski broj] , dužan je tužiteljici KR, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.490,00 eura ( slovima: tisućučetiristodevedeseteura) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5% poena koje se na taj trošak računa od presuđenja do plateža sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška, tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1.Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtijeva da sud utvrdi da je tuženi smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu prava parkirnog mjesta koji se nalazi ispred željezne ( metalne) dvorišne ograde kuće izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] /G k. o. [katastarska općina] koju tužiteljica koristi za godišnji odmor i to na način što je tokom mjeseca lipnja 2022. postavio metalni stupić označen kao S1 u nalazu i mišljenju vještaka geometra Nenada Vidmara od 9. travnja 2024, a čime je tužiteljicu onemogućio da koristi taj parkirni prostor.

2. Tužiteljica navodi da je kuća u [adresa] na k.č. *796/G u suvlasništvu ŽR, IR K i H Ž dok je nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika HR. Te nekretnine su u međi. Tužiteljica vodi brigu i uzdržava ŽR i od 1995. godine jednom do dvaput godišnje dolazi na odmor u [adresa] s time da sada već godinama dolazi sama bez gospođe ŽR koja to ne može zbog visokih godina života. Tokom postupka ŽR je i preminula. Tvrdi tužiteljica da je prilikom dolaska prinuđena parkirati svoje auto ispred dvorišnih vratiju, a ispred drvenih vratiju zidanog spremišta u vlasništvu tuženika. Tužiteljici koja dolazi u [adresa] od 1995. tuženi nikada nije branio da parkira vozilo na sporno mjesto, a do 2002. godine vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi spremište, za koje da ne postoji dokaz o legalnosti ,vlasnik je bio otac tuženika GR. Dana 23. lipnja 2022. tužiteljica je došla na godišnji odmor u [adresa], ali nije mogla parkirati svoje vozilo na spornom mjestu iz razloga što se je na udaljenosti oko 4 metra od dvorišnih vratiju nalazio postavljeni metalni stupić koji je onemogućavao da tužiteljica vozilom s javnog puta dođe na to parkirno mjesto. Mislila je da je stupić postavio netko od strane općine [adresa] radi čega je kontaktirala komunalnog redara dana 27. lipnja 2022. koji joj je rekao da općina nije postavila stupić jer da to mjesto nije u vlasništvu općine nego tuženika. Tužiteljica je u [adresa] bila do 1. srpnja 2022. i onda je tuženiku uputila odvjetnički dopis koji mu nije uručen jer ga nije htio podići s pošte. Postavljanjem spomenutog stupića na tom mjestu tužiteljici je onemogućeno pravo korištenja parkirnog prostora koje ima od 1995. godine. Zbog stupića, autom nije moguće prići s javnog puta pred navedena vrata . Tužiteljica

ukazuje na članak 189. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96 , 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 , 90/10, 143/12, 152/14, dalje : ZV) koji govori o tome da služnost koja je po svojoj naravi stvarna može biti osnovana na poslužnoj nekretnini u korist neke osobe pa je to nepravilna služnost, a tužiteljica je parkiranjem vozila na tom mjestu stekla pravo da taj prostor koristi za parkiranje vozila.

3. Tuženi u odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor prekluzije. U odnosu na nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] osporava tvrdnju tužiteljice da se radi o nelegaliziranom objektu jer je tuženik 4. veljače 2014. godine ishodio pravomoćno rješenje kojim je legaliziran objekat. Navodi kako je kuća u njegovom vlasništvu udaljena cca 50 metara od javnog parkirališta koje se u ljetnim mjesecima naplaćuje te je tuženik bio prisiljen postaviti željezne stupiće jer mu se treće osobe konstantno parkiraju ispred garažnih vrata. Stupiće da je postavio u proljeće 2022. Tuženik je bio onemogućen nesmetano ulaziti i izlaziti iz svoje garaže zbog parkiranih vozila pa je radi zaštite svojih prava postavio željezne stupiće.

4. Tužiteljica, očitujući se na odgovor na tužbu navodi kako je tužbu podnijela 21. srpnja 2022. , a za smetanje posjeda saznala je kad je došla u [adresa] 23. lipnja 2022., nije mogla parkirati vozilo te se obratila komunalnom redaru općine [adresa] dana 27. lipnja 2022. i onda saznala da stupić nije postavila općina nego tuženi. Tužbu je podnijela u roku od 30 dana od dana saznanja za izvršeni čin smetanja i počinitelja. Ukazuje i na činjenicu da je uzdržavala ŽR s kojom je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a u kojem je navedeno da ŽR ima pravo puta i parkiranja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. MR je preminula te je kuća koju tužiteljica cijelo vrijeme koristi za godišnji odmor sada u njenom suvlasništvu. Sporno mjesto za parkiranje godinama koristi kako tužiteljica tako i njezina prednica ŽR.

5. U dokaznom postupku provedeni su slijedeći dokazi: očevid lica mjesta s vještakom geometrom , saslušane su parnične stranke, saslušani su svjedoci IR, TR, SR, ŠR, OR i VR te su pročitane sve isprave u spisu.

6. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovanim.

7. U odnosu na tužbeni zahtjev valja istaći kako je tužiteljica podneskom od 19. lipnja 2024. precizirala tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka geometra. Ne radi se o preinaci tužbe kako to tvrdi tuženik iako je sud raspravnim rješenjem dopustio preinaku. No, sadržajno ne radi se o preinaci već je tužbeni zahtjev preciziran. Tužiteljica je na ročištu 4. veljače 2025. navela kako je kod pisanja došlo do pogreške pa u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem govori o posljednjem mirnom posjedu treba pisati posljednji mirni posjed prava parkirnog mjesta kao što je bilo navedeno i u tužbenom zahtjevu iz tužbe.

8. U ovom postupku sporno je da li je tužiteljica bila posljednji mirni posjednik prava parkirnog mjesta koje se nalazi ispred metalnih vratiju dvorišne ograde koja vode u dvorište njene kuće pa da ju je tuženik , postavljanjem metalnih stupića, u tome smetao. Nije sporno da je tuženik postavio dva metalna stupića pa tako i ovaj sporni koji tužiteljici smeta , a koji je stupić vještak u nalazu označio kao S1.

Pravo na zaštitu posjeda regulirano je odredbom čl.21. st. 1. ZV. -a kojom je propisano da svatko koga drugi smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom članka 10. st. 1. ZV-a propisano je da je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast neke stvari. Prema čl. 20. st. 1. i 2. te čl. 21. st. 1. ZV-a samovlast je zabranjena. Bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati pa i ako smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Pravo na posjedovnu zaštitu prestaje protekom rok a od 30 dana od kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Prema odredbi čl. 10. st. 5. ZV-a, faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti u pogledu neke nekretnine ( posjed prava ) izjednačeno je s posjedom prava stvari pa se na posjed prava služnosti na odgovarajući način primjenjuju odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Imajući u vidu navedeno u ovoj je parnici, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a raspravljanje bilo ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Nije se raspravljalo o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. Tužiteljica u iskazu tvrdi da u kuću u [adresa] na adresi [adresa], dolazi od 1995. Prije je dolazila s FR i njenim sestrama. Nakon smrti ŽR naslijedila je njen dio kuće, a ostatak otkupila i nastavila redovito dolaziti. Tu dolaze i njena djeca kao i sestra SR. Na spornom dijelu nekretnine auto su uvijek parkirali kako tužiteljica tako i članovi njene obitelji. Nitko im zbog toga nikada nije prigovarao pa tako niti tuženik. Tako je bilo sve do ljeta 2022. kada je došavši u [adresa] zatekla metalni stupić zbog kojeg se nije mogla parkirati. Inače bi se uvijek auti parkirali do metalne dvorišne ograde. Kada bi došla tužiteljica bi najprije podigla šaht u tlu i otvorila vodu, zatim bi otvorila jedno krilo metalne ograde i auto parkirala do ograde. 23. lipnja 2022. na licu mjesta zatekla je metalni stupić, obratila se komunalnom redaru općine [adresa] i 27. lipnja 2022. saznala da općina nije postavila stupić već da je to učinio tuženik.

10. Navode tužiteljice potvrdile su i svjedokinje IR, SR i ŠR. Tako svjedokinja IR iskazuje kako su njen muž i vlasnici kuće tužiteljice bili rodbina te su svjedokinja i njen suprug svake godine dolazili u [adresa] i posjećivali prijašnju vlasnicu ŽR. Ova svjedokinja nije bila na prijeporu zadnjih deset godina pa ne može svjedočiti o posljednjem mirnom posjedu, ali svjedočila je o korištenju prijepora za parkiranje auta dugi niz godina od strane ŽR. Svjedokinja ŠR kaže da svako ljeto dolazi u [adresa] , a praktički je susjeda strankama ovog postupka. Kaže da tužiteljica sada parkira na javnom parkiralištu, a prije postavljanja stupića parkirala je pred ogradu. To je potvrdila i sestra tužiteljice svjedokinja SR koja redovito dolazi kod sestre u [adresa]. Kad je mjesto za parkiranje slobodno ona uvijek tamo parkira, osim ako tu već nije parkirao netko drugi od članova obitelji tužiteljice. Iskaze ovih svjedokinja kao i iskaz tužiteljice sud prihvaća kao uvjerljive.

11. S druge strane iskaz tuženika, koji kaže da tužiteljica nikad nije parkirala na spornom mjestu, sudu nije uvjerljiv. Budući da nikad nije parkirala na tom mjestu tuženik kaže da joj niti nije imao što prigovoriti. Tuženik govori o događaju koji se zbio u šestom mjesecu 2020. Tada njegov sin nije mogao izaći iz garaže jer je auto tužiteljičinog sina bio parkiran do polovice garažnih vratiju tuženikove garaže. Kaže i kako tužiteljičin sin uvijek parkira na spornom mjestu , ali ne i tužiteljica. U odnosu na taj dio iskaza, valja ukazati da tužiteljičin sin očito parkira svoj auto po dozvoli tužiteljice. Tuženik je potvrdio da je postavio stupiće jer su mu treće osobe znale parkirati ispred garažnih vratiju pa nije mogao izlaziti niti ulaziti u garažu te je kako bi to spriječio postavio metalne stupiće.

12. Svjedoci OR i VR poznaju tuženika. Obojica redovito, više ili manje često dolaze u [adresa] gdje imaju svoje nekretnine , a svjedok OR i roditelje. Svjedok VR zna parkirati svoj auto ispred garaže tuženika, ali po dozvoli tuženika. U odnosu na sporno parkirno mjesto svjedoci kažu da je to nespretno mjesto za parkiranje. Svjedok OR kaže da nikada nije vidio da bi na tom mjestu bilo parkirano neko vozilo dok se svjedok VR o tome ne može izjasniti jer da na to nije obraćao pažnju. Oba svjedoka kažu da sami, iako vozači, ne bi parkirali svoje vozilo na tom mjestu.

13. Svjedok Gršković, komunalni redar općine [adresa], izjavio je kako se sjeća da mu se tužiteljica obratila jer da ne može doći do svoje ograde zbog stupića koji je tu postavljen. Mislila je da je stupić postavljen od strane općine, ali on joj je rekao da nije tako. Svjedok je sada na bolovanju i ne sjeća se da li je o tom događaju formiran neki predmet u općini i ne sjeća se više detalja.

14. Analizom provedenih dokaza sud utvrđuje da su uvjerljiviji iskazi svjedokinja SR, ŠR i IR od iskaza svjedoka OR i VR. Svjedoci OR i VR , kad dolaze u [adresa], ne borave u susjedstvu prijepora pa nisu niti mogli primijetiti da li je neko vozilo parkirano na spornom mjestu, osim toga svjedok VR je izjavio da na to nije niti obraćao pažnju. Da se auto može parkirati na spornom mjestu vidi se i iz fotografija u spisu ( list 63 spisa ) . Tako se na slici vidi parkirano vozilo do metalne ograde i to vozilo marke Renault i registarske oznake [registarska oznaka] [adresa]. Tužiteljica je u iskazu rekla da sada vozi Renault Fluence, a adresa tužiteljice je [adresa] je prigradsko naselje grada [adresa] što je općepoznati podatak, a fotografija ukazuje da se radi upravo o vozilu tužiteljice.

15. Tužiteljica navodi da je tuženik smetao je u posljednjem mirnom posjedu prava parkirnog mjesta. U konkretnom slučaju sporno parkirno mjesto nalazi se na dvije katastarske čestice i to k.č. *796/G , koja je u vlasništvu tužiteljice, a dijelom na k. č. [katastarska čestica] koja je nerazvrstana cesta općine [adresa]. Sporni stupić koji tužiteljici smeta za parkiranje nalazi se upravo na k. č. [katastarska čestica]. O tome se vještak geometar detaljno očitovao, a tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz vještaka i prihvatila ga je. Tuženik smatra kako se na nerazvrstanoj cesti ne može smetati posjed.

16. Odredbom čl. 101. Zakona o cestama (" Narodne novine" br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 48/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23: dalje ZC) propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi te se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevine sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave pod uvjetom da tako izgrađene građevine ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

17. U konkretnom slučaju sporni dio u naravi ne predstavlja nerazvrstanu cestu jer se ne radi o dijelu nekretnine koji je pristupačan većem broju korisnika već taj dio za pristup do svog dvorišta koriste tužiteljica i njena obitelj odnosno ljudi koji dolaze u njenu kuću, a to je i jedini pristup toj kući.

18. Očevidom lica mjesta utvrđeno je kako prijepor izgleda te da se radi o ulazu u dvorište kuće na kojemu je metalna ograda. Tuženik je na nalaz vještaka imao primjedbi koje su otklonjene dopunom nalaza kao i usmenim očitovanjem vještaka. Vještak se očitovao i o statusu nekretnine na kojoj se nalazi stupić o čemu je bilo govora u prethodnoj točki obrazloženja.

19. Imajući u vidu skicu lica mjesta iz nalaza vještaka ( list 83-84 spisa ), koji nalaz sud u cijelosti prihvaća, utvrđeno je da automobil kada se parkira na spornom mjestu dijelom se nalazi na k. č. [katastarska čestica]/G koji je kuća i okućnica tužiteljice, a dijelom na k. č. [katastarska čestica] koji je nerazvrstana cesta u vlasništvu općine [adresa]. Tužiteljica ne može steći pravo parkirnog mjesta kao pravo služnosti na nekretnini u svom vlasništvu, a ne može steći to pravo niti na nekretnini koja je kao nerazvrstana cesta javno dobro. Međutim , tužiteljica je dokazala da je tuženik postavljanjem metalnog stupića smetao ju u posljednjem mirnom posjedu parkirnog mjesta. Posjedovna zaštita ne može se pružiti na javnom dobru- nerazvrstanoj cesti, ali prilikom prosudbe radi li se o javnom putu ili ne, nije odlučno stanje u katastru ili zemljišnoj knjizi već je odlučno utvrditi faktično stanje odnosno stanje na terenu. Budući da sporna nekretnina u naravi nije javno dobro tužiteljica može zatražiti sudsku zaštitu radi utvrđenja posljednjeg mirnog posjeda tog parkirnog mjesta.

20. Neosnovan je tuženikov prigovor prekluzije. Tužiteljica je saznala za čin smetanja došavši u [adresa] 23. lipnja 2022., a 27. lipnja 2022. saznala je za počinitelja. Tužbu je podnijela 21. srpnja 2022. , dakle u roku od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja. Tuženik tvrdi da je stupiće postavio u travnju 2022. , ali to ničim nije dokazao, a sud prihvaća tvrdnju tužiteljice da je za čin smetanja saznala došavši u [adresa] u lipnju 2022. i to 23. lipnja jer je u iskazu napomenula da i inače oko dana 22. lipnja , koji je državni praznik, dolazi u [adresa].

21.Navodi tuženika o tome kako , ako neko vozilo bude parkirano na spornom mjestu, on ne može ući niti izaći iz svoje garaže kroz drvena vrata, nisu od značaja za ovu parnicu. Sud utvrđuje da je tuženik svakako znao da tužiteljica i članovi njene obitelji tu parkiraju i da će im stupić to onemogućiti. Također, sud nije izvršio uvid u predmet P-357/23 koji se vodi radi činidbe između istih stranaka, a iz razloga jer to nije od značaja u ovoj parnici. Tako je na ročištu 29. listopada 2025. raspravnim rješenjem odlučeno da se daljnji dokazi neće provoditi.

22. Obzirom na sve navedeno sud je utvrdio da je tužiteljica bila posljednja mirna posjednica parkirnog mjesta, a tuženik ju je u tome smetano postavljanjem spornog stupića pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

Dio tužbenog zahtjeva u kojemu tužiteljica zahtijeva utvrditi smetanje posjeda prava parkirnog mjesta neosnovan je o čemu je obrazloženo u točki 19. obrazloženja pa je odlučeno kao u točki II .izreke.

23. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje : OT). Tužiteljica je uspjela u sporu, a odbijena je s neznatnim dijelom zahtjeva što nije dovelo do povećanja troškova. Priznati su joj slijedeći troškovi: jednokratna nagrada za četiri odvjetničke radnje i to : podnošenje tužbe i zastupanje na tri ročišta 17. 10. 2023., 13. 03. 2024. i 4. 02. 2025., u iznosu od 500 eura prema tbr. 7.t.2., za sastav podneska od 19. 06. 2024. 100 eura prema tbr. 7.t.2.st.2. kao i za zastupanje na ročištima 31. 03. 2025 i 1. 09. 2025 za svako po 100, eura prema tbr. 2. t.2.st.2. OT- a. Tužiteljici su priznati i troškovi predujma za vještačenje i očevid u iznosu od 650 eura, kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 13,27 eura prema tar. br. 1. t. 1. i sudska pristojba na rješenje u iznosu od 26. 54. eura prema Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi. Tužiteljici nije priznat trošak odvjetničke opomene jer u spisu nema primjerka te opomene tj. dokaza o tome. Tužiteljici nisu priznati niti materijalni troškovi za dolazak na sud njene odvjetnice i za odsustvo iz ureda njene odvjetnice jer se stranci za zastupanje po odvjetniku pred sudom ne može priznati veći trošak za punomoćnika koji ima sjedište ureda izvan sjedišta nadležnog suda od punomoćnika koji ima sjedište u mjestu sjedišta suda. Radi svega navedenog tužiteljici je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.490,00 eura o čemu je odlučeno pod točkom III. izreke rješenja.

U Krku 11. prosinca 2025.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ovog rješenja, a o žalbi odlučuje Županijski sud.