Poslovni broj: UsI-139/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 11. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/22- 01/158, URBROJ: 513-04-23-2, od 15. studenoga 2023. godine.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/22-01/158, URBROJ: 513-04-23-2, od 15. studenoga 2023. godine, odbijena je žalba ŠŠ (ovdje tužiteljice) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, KLASA: UP/I-410-20/2021- 001/05499, URBROJ: 513-007-13-01-2022-0003, od 27. siječnja 2022. godine, kojim joj je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 986.908,80 kn, utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 49.345,44 kn, utvrđeno umanjenje poreza od 40% u iznosu od 19.738,17 kn, te utvrđen porez nakon umanjenja u iznosu od 29.607,27 kn.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 16. siječnja 2024. godine tužiteljica je navela da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju sa KŠ sklopila 05. rujna 2007. godine, a da je ona umrla **.**.2015., a što je trenutak nastanka porezne obveze. Stoga da je u ovoj upravnoj stvari zastara počela teći 01. siječnja 2016. godine, odnosno istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, te da je do donošenja prvostupanjskog rješenja (27. siječnja 2022. godine) nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza jer je protekao propisani šestogodišnji rok od kada je zastara počela teći. Tužiteljica je predložila da se poništi rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 13. studenoga 2025. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužiteljica je navela da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 8. stavkom 2. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj 69/97, 26/00 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 127/00 - članak 172. Općeg poreznog zakona, 153/02, 22/11 i 143/14; u daljnjem tekstu ZPPN) propisano je da se pri stjecanju nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, porez na promet nekretnina umanjuje za 5% za svaku godinu trajanja uzdržavanja proteklu od dana sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, do smrti uzdržavanog.

9. Člankom 9. stavkom 1. određeno je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod tržišnom vrijednosti nekretnine razumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 4. tog članka određeno je da Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Stavkom 7. istog članka propisano je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz članka 9. stavaka 4. i 6. ZPPN-a manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, odnosno ako se nekretnine u financijskim izvještajima vrednuju po modelu troška. Stavkom 8. tog članka određeno je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz članka 9. stavka 7. ZPPN-a utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

10. Člankom 16. stavkom 2. ZPPN-a propisano je da ako se stječe nekretnina na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, porezna obveza nastaje u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, uz primjenu olakšice iz članka 8. stavka 2. ZPPN-a.

11. Člankom 17. stavkom 1. ZPPN-a određeno je da porezni obveznik nastanak porezne obveze mora prijaviti ispostavi Porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina u roku od 30 dana od dana njezina nastanka.

12. Člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20; u daljnjem tekstu OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka određeno je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

13. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je prvostupanjsko tijelo 14. prosinca 2021. godine zaprimilo Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 05. rujna 2007. godine i Dopunu tog ugovora sklopljen između KŠ kao primateljice uzdržavanja i tužiteljice kao davateljice uzdržavanja, kojim je tužiteljica u trenutku smrti primateljice uzdržavanja (07. ožujka 2015. godine) stekla tu navedene nekretnine. Prvostupanjsko tijelo je sukladno ovlasti iz članka 9. ZPPN-a procjenom utvrdilo tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina, a koristeći se usporednim podacima o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme. Sve to je konstatirano u zapisniku od 21. siječnja 2022. godine koji je potpisala bez primjedbi. Na temelju toga, prvostupanjsko tijelo je 27. siječnja 2022. godine donijelo rješenje kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 986.908,80 kn, utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 49.345,44 kn, utvrđeno umanjenje poreza od 40% (5% za svaku od 8 godina trajanja uzdržavanja - članak 8. stavak 2. ZPPN-a) u iznosu od 19.738,17 kn, te utvrđen porez nakon umanjenja u iznosu od 29.607,27 kn. Povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv tog rješenja, u kojoj je istaknula da je nastupila zastara prava na utvrđene predmetne porezne obveze, tuženik je istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

12. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, u ovoj upravnoj stvari nije nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza. U konkretnom slučaju, zastara nije mogla početi teći 01. siječnja 2016. godine, jer tužiteljica nije postupila sukladno obvezi iz odredbe članka 17. stavka 1. ZPPN-a, odnosno nastanak porezne obveze nije u roku od 30 dana od dana njezina nastanka prijavila ispostavi Porezne uprave na području koje se nalaze nekretnine koje je stekla predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 05. rujna 2007. godine. Nastanak te porezne obveze, odnosno taj Ugovor, prijavljen je prvostupanjskom tijelu tek 14. prosinca 2021. godine, tako da se od tog datuma računa nastanak porezne obveze. Tijela državne uprave do ovog dana ni od tužiteljice, ni od bilo koga drugog, nisu obaviještena o nastanku porezne obveze, tako da za nju do tada nikako nisu mogla znati i pokrenuti postupak utvrđivanja predmetne porezne obveze. Prema tome, zastara je u konkretnom slučaju počela teći 01. siječnja 2022. godine, te do dostave rješenja tuženika od 15. studenoga 2023. godine (tužiteljici je dostavljeno 14. prosinca 2023. godine) nije protekao šestogodišnji zastarni rok propisan odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a.

13. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

14. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

15. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu, 11. prosinca 2025. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - tužiteljici

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ