Posl. broj: P-190/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivi Dobrašinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ANTOMA d.o.o., Trg slobode 1, Zlatar, OIB: 21785992537, zastupanog po punomoćniku Josipu Petroviću, odvjetniku iz Zlatara, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. N a l a ž e se tuženiku ANTOMA d.o.o. da tužiteljici CR plati iznos od 59.313,00 EUR (pedesetdevettisućatristotrinaeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. O d b i j a se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 265,45 EUR (dvijestošezdesetpet eura i četardesetpet centi) te za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos u razdoblju od 20. prosinca 2024. do 18. veljače 2025.
III. N a l a ž e s e tuženiku ANTOMA d.o.o. da tužiteljici CR naknadi troškove postupka u iznosu od 5.125,00 EUR (pettisućastodvadesetpet eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana, a o d b i j a s e preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.125,00 EUR (tisućustodvadesetpet eura).
IV. O d b i j a se tuženikovo zahtjev za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica navodi da je s tuženikom 24. rujna 2024. sklopila ugovor o popravku konstrukcije potresom oštećene obiteljske kuća na adresi [adresa], te je za osiguranje budućeg tuženikovog potraživanja po osnovi izvršenih radova tuženiku izdala zadužnicu OV-12502/24 na iznos od 60.625,00 eura. Po ugovoru, a prije početka radova, tuženik je 5. studenoga 2024. izdao okončanu situaciju br. 52 (račun broj 52-1-1/2024) na iznos od 59.313,00 eura. Prilikom sklapanja ugovora te izdavanja zadužnice tuženika je zastupao prokurist NR. Obzirom da je tužiteljica osporila račun, do izvršenja ugovora nikada nije došlo te tuženik nikada nije ni započeo izvoditi radove sukladno ugovoru. Unatoč tome što nikada nije ni započeo izvršenje ugovora, tuženik je 20. prosinca 2024. podnio Financijskoj agenciji zadužnicu na naplatu, temeljem koje je od tužiteljice naplaćen puni iznos izdanog računa u iznosu od 59.313,00 eura, uvećano za kamatu i troškove naplate, odnosno ukupni iznos od 59.578,45 eura. Tužiteljicu Financijska agencije nije nikada obavijestila o naplati zadužnice već je ona to primijetila kad je htjela izvršiti isplatu izvođaču radova kojeg je u konačnici angažirala za izvođenje radova, a kojeg sad nije u mogućnosti platiti obzirom na neosnovanu i nezakonitu naplatu od strane tuženika. Tužiteljica i tuženik su u više navrata i tijekom duljeg vremena pregovarali o mirnom rješenju nastale situacije i povratu nezakonito stečenog novca, čiji je povrat tuženik uvjetovao isplatom odgovarajuće obeštećenja zbog nerealiziranog ugovora, što je tužiteljica opravdano odbila. Kako je tuženik naplatio zadužnicu bez ikakve pravne osnove, tuženik je dužna naplaćeni iznos vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pa je stoga postavila tužbeni zahtjev kao u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje navode pod 1. točkom tužbe, a opreza radi, ne priznaje navode iz ostatka tužbe te "ukazuje na mogućnost sporazumnog rješavanja sporne situacije, a što bi bilo u interesu za obje stranke". Sukladno tome, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
3. U postupku su pročitani: ugovor o popravku konstrukcije potresom oštećene obiteljske kuća [adresa] od 24. rujna 2024., okončana situacija br. 52 od 5. studenoga 2024., zadužnica posl. br. OV-12502/2024. od 27. rujna 2024., specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV-12502/24 od 20. prosinca 2024. i zahtjev za izravnu naplatu od 20. prosinca 2024.; saslušani su svjedoci NR i UR te je saslušana tužiteljica, a nije saslušan direktor tuženika MR jer nije pristupio na ročište, a punomoćnik tuženika odrekao se prava za njegovim saslušanjem.
4. Svjedok AR nije saslušan jer tuženik nije dostavio njegovu adresu
5. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.
6. Iz isprava u spisu je vidljivo, a nije ni sporno:
- da su tužiteljica kao naručitelj i tuženik kao izvođač 24. rujna 2024. sklopili ugovor o popravku konstrukcije potresom oštećene obiteljske kuće [adresa];
- da su navedenim ugovorom stranke prethodno utanačile da je naručitelj 18. siječnja 2024. sklopio s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine ugovor o sufinanciranju opravdanih troškova popravka konstrukcije potresom oštećene obiteljske kuće [adresa] broj S-82/2024., koji je temelj sklapanja ovog ugovora i kojih se odredbi obje stranke trebaju pridržavati;
- da prema članku 1. ugovora, naručitelj naručuje, a izvođač preuzima obvezu popravka konstrukcije potresom oštećene obiteljske kuće [adresa], prema Glavnom projektu B:P.: 530/20 Z.O.P. 530/20 izrađenom od strane društva Arhitektonski studio Grgurić d.o.o., Glavnom – građevinskom projektom, statički proračun, Mapa 2 izrađenom od stranke društva K.A.T. d.o.o. i troškovnikom koji je izradio ured Prigorka – stanogradnja Projektni bilo d.o.o., Ulica Ante Kovačića Zlatar;
- da prema članku 2. ugovora, naručitelj naručuje, a izvođač se obvezuje popravak konstrukcije navedene kuće izraditi prema opisu pojedinih vrsta radova u priloženom troškovniku i uz obračun stvarno izvedenih radova prema jediničnim cijenama pojedinih vrsta radova za predvidivi iznos od 48.500,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 12.125,00 eura, ukupno 60.625,00 eura;
- da se prema članku 3. ugovora izvođač obvezuje ugovorene radove dovršiti u roku od tri mjeseca računajući od početka radova od onog dana kada će biti uveden u posao prema odredbama ovog ugovora;
- da se prema članku 4. ugovora, naručitelj obvezuje: predati gradilište oslobođeno za nesmetan rad; osigurati priključke struje, vode i odvodnje; osigurati rad nadzornog inženjera; dostaviti Ministarstvu putem operativnog koordinatora ovjerene situacije za plaćanje s pripadajućim računom; dati jamstva za plaćanja; platiti iznos ispravnog računa na žiro račun izvođača;
- da se prema članku 5. ugovora, izvođač obvezuje: imenovati inženjera gradilišta, ovlaštene osobe izvođača; izraditi građevinsku knjigu popraćenu dokaznicama mjera za sve izvedene radove koji su predmet privremene i okončane situacije; izraditi pisanu izjavu izvođača uz okončanu situaciju;
- potpisati privremene i okončanu situaciju;
- potpisati zapisnik o primopredaji radova;
- dati jamstvo za izvedene radove od dvije godine;
- na ploči kojom se označava gradilište istaknuti rečenicu: "Sufinancirano sredstvima Državnog proračunu Republike Hrvatske i grada Zagreba – Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine;
- da je sukladno navedenom ugovoru **.**.2024. CR izdala zadužnicu kojom je dala suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika Antoma d.o.o. u iznosu glavnice od 60.625,00 eura, zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih račun, u kladu s izjavom sadržanom u ovoj zadužnici, isplaćuju vjerovniku, a koja je zadužnica potvrđena od javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba pod posl. brojem OV-12502/2024;
- da je izvođač radova Antoma d.o.o. sastavio okončanu situaciju br. 52 s datumom 5. studenoga 2024. koji su potpisali: NR za izvođača, VR, ing. građ., UR, ing. građ. kao nadzorno tijelo te CR kao naručitelj izgradnje, a u kojoj je navedeno da se odnosi na "obavljene radove zaključno s mjesecom studenim 2024."; da vrijednost radova po ovoj situaciji iznosi 47.450,40 eura s PDV- om od 11.862,60 eura, odnosno ukupno 59.313,00 eura te izjavom: "Jamčimo pod moralnom, materijalnom i kaznenom odgovornošću za količine i kvalitetu obračunatih radova. Količine radove unesene su na temelju podataka iz građevne knjige.";
- da je Antoma d.o.o. temeljem navedene zadužnice posl. broj: OV-12502/2024 Financijskoj agenciji 20. prosinca 2024. podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenice CR;
- da je Financijska agencija po navedenom zahtjevu za izravnu naplatu 19. veljače 2025. s računa ovršenice CR zaplijenila iznos glavnice od 59.313,00 eura i troškova u iznosu od 265,45 eura te prenijela na račun ovrhovoditelja Antoma d.o.o. iznos od 59.313,00 eura.
7. Sporno je, je li tuženik obvezan tužiteljici platiti iznos od 59.578,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2024. pa do isplate.
8. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., 126/20221., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. dalje: ZOO), kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema stavku 3. tog članka, obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i da se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
9. Opseg vraćanja definiran je odredbom čl. 1115. ZOO-a, na način da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelje nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je NR upoznala preko inženjera UR, kojeg je poznavala već prije. I uglavnom je s njim kontaktirala. U to vrijeme bila je teško bolesna, imala je operaciju tumora na mozgu te je sve te daljnje razgovore u biti obavljao gospodin UR, a s NR gotovo nije niti kontaktirala. Potpisala je neke papire i bilo je dogovoreno da bi trebalo napraviti nekakve "zamjenske radove", a koje je trebala platiti NR, nakon izvršenja radova. Tek poslije je shvatila da je potpisala i zadužnicu i nije joj uopće jasno zašto je NR tu zadužnicu aktivirao jer nije napravio nikakve radove za nju. Radio je neki drugi izvođač, koji je sada u zatvoru, a njemu su svi radovi plaćeni. Taj drugi izvođač se zove IR. Nakon što joj je predočen ugovor o popravku konstrukcije potresnom oštećene obiteljske kuće [adresa] od 24. rujna 2024., na str. 5 do 7 spisa, potvrđuje da je taj ugovor potpisala. Radilo se u biti o radovima koji su prema tom ugovoru trebali biti "nastavno izvedeni" na one radove koje je IR izvršio još 2022. godine. Nakon potpisivanja tog ugovora je NR odnijela u Zlatar svu potrebnu dokumentaciju te je potom otišla u Englesku kod svoje kćeri i tamo je bila do proljeća ove godine. U međuvremenu ju je UR obavijestio da tuženik nikakve radove po tom ugovoru nije izvršio, niti ne želi, i da se čeka nešto od ministarstva. Kasnije je NR tu zadužnicu odnio i na naplatu. U Englesku je inače otišla u 11. mjesecu prošle godine i redovito je kontaktirala s UR, a koji je stalno ispitivao jesu li na njen račun uplaćena sredstva od ministarstva. Ona mu to točno nije mogla niti ogovoriti jer ne razumije točno "što znači točka i zarez u financijama" te mu je poslala presliku svog ekrana sa bankovnog računa na njenom mobitelu, a da mu pokaže da na računu imam samo 67,00 EUR-a. Nakon što joj je predočena okončana situacija br. 52 na listu 8 spisa, potvrđuje da je i to potpisala, ali to je potpisala u isto vrijeme kad i prije navedeni ugovor. Nakon što joj je predočeno da je na navedenoj okončanoj situaciji rukom napisan datum 5. 11. 2024., odgovara da ne zna tko je to napisao i o čemu se radi. Sve je to potpisivala u jednom kafiću u Zagrebu blizu njene kuće, a misli da su bili prisutni samo UR i ona, odnosno čini joj se da NR nije bio prisutan. Ne znam tko je VR. Inače od ministarstva joj je negdje krajem prosinca prošle godine na njen račun uplaćen iznos od oko 67.000,00 EUR-a, točnog iznosa se ne sjeća, i od tog iznosa je gotovo sve s računa skinuto po navedenoj zadužnici. Uglavnom nakon potpisivanja te dokumentacije nikakvi radovi na njenoj kući u [adresa] nisu izvođeni, a koji radovi bi bili predmetom tog ugovora. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika odgovara da joj je navedeni iznos od oko 67.000,00 EUR-a ministarstvo isplatilo po osnovi obnove kuće, a što se tiče razlike između tog iznosa i iznosa kojeg potražuje od tuženika, tom je razlikom plaćala svoje račune, isto u vezi radova na kući. Plaćala je neke majstore, knaufere i sl.; kupovala boju, točno više niti ne zna. UR poznaje preko dvije godine, a NR je vidjela dva puta, jednom u kafiću u Zagrebu kad ju je UR s njime upoznao, negdje prije potpisivanja navedene dokumentacije, te drugi put u Zlataru kad mu je donijela neku dokumentaciju, tjedan ili dva nakon toga, a kad mu je upravo i ovu dokumentaciju odnijela, među ostalim i zadužnicu koju je trebala potpisati kod javnog bilježnika. Sa UR je u biti dogovorili izvršenje onih "zamjenskih radova" koje je prije spominjala, te joj je on onda i rekao da NR za izvođenje onih radova nije niti zainteresiran. Točnije rečeno, nju je UR uvjeravao da će joj oni, mislio je na sebe i NR, sve riješiti u ministarstvu da ona dobijem sredstva za obnovu. U to je još i sumnjala, jer je kontaktirala i s ministarstvom i činilo joj se da je sve to jako komplicirano i da se to neće moći riješiti, ali su ju oni jako, s entuzijazmom, uvjeravali da mogu i da to čim prije naprave. Iskreno, njoj su UR i NR djelovali kao "dva luda zagorska dedeka" i sumnjala je da to oni mogu ostvariti ali je ipak na kraju pristala. Odnosno, nakon toga je razgovarala i s gospođom Š iz ministarstva koje joj je rekla da se to tako može napraviti, odnosno da se financiranje može izvesti kroz te "zamjenske radove". Nakon što joj je zadužnicom skinut novac s račun, o tome je u nekoliko navrata e-mailom obavijestila i ministarstvo, a iz ministarstva su joj samo usmeno telefonom rekli da je to stvar između nje i tuženika i da im se obrati da kada spor bude riješen. Na daljnje pitanje suda, odgovara da je radove koji su predmet ugovora koji se nalazi u spisu u biti izveo IR kojeg je prije spominjala. On joj je ostao i dužan za to. Odnosno, ona je njemu za te radove, koje je on izvršio još 2022., platila oko 37.000,00 EUR-a ali on nije izvršio sve te radove, a isto toliko je otprilike dobio od njenih susjeda. Osim C, te radove na njenoj kući izvodilo je "još drugih lopova". Ne sjeća se točno kako su se oni zvali ni koje su točno radove oni izvodili. I njima je nešto plaćala. Zna da se radilo o desecima tisuća eura ali sad točno ne zna. Što se tiče svih troškova na obnovi kuće, njen muž barata cifrom od negdje 120.000,00 EUR-a ali to nije sve.
11. Svjedok NR, prokurist tuženika, u svom iskazu navodi da je njega prošle godine UR, kojeg već dugo poznaje, pitao da li bi preuzeo neke radove na obnovi kuće u [adresa]. Rekao je da bi se mogli dogovoriti te su zajedno otišli do te kuće. Rekao je UR da su cijene slabe, prema troškovniku kojeg je, pretpostavlja, sastavio UR, a radilo se valjda o cijenama koje ministarstvo priznaje. Uglavnom, dogovorili su se s investitorom - gospođom CR o radovima i cijeni. Nakon toga je, čini mu se, odvjetnica od gospođe CR donijela ugovor ili je ona donijela sama, sad više ne zna, a prema tom ugovoru je bilo vidljivo da bi ministarstvo njoj plaćalo odobreni iznos, a ona njemu odnosno njegovoj firmi. S obzirom na to, inzistirao je da bi u ugovor trebalo staviti odredbu o zadužnici kako bi plaćanje bilo osigurano, budući da se nije radilo o slučaju u kojem bi oni kao izvođač s ministarstvo izravno sklapali ugovor. Ugovor je tako poslije i napisan, te su u jednom kafiću ugovor potpisali, on kao prokurist tuženika i tužiteljica kao naručitelj, a bio je prisutan i gospodin UR. Tom prilikom ništa drugo nisu potpisali. Nakon nekoliko dana tužiteljica mu je donijela zadužnicu u Zlatar, a UR je i tome bio prisutan i to se događalo u kafiću "Stara pošta". UR je onda još rekao da treba izraditi ploču za oznaku gradilišta i prijaviti radove; što je on sve napravio odnosno dao je izraditi ploču, a tužiteljica je prijavila radove. Što se samih radova tiče, građevina je već većim dijelom bila obnovljena, po njegovoj procjeni preko 90 %, i oni su u biti trebali prvenstveno napraviti na dijelu krovne konstrukcije, koji radovi bi vrijedili negdje oko 5.000,00 EUR-a, a za ostali dio bi se radili "zamjenski radovi", što bi obuhvaćalo završne radove na građevini, fasadu, ograde na stubištu, i sl.. Što se tih drugih radova tiče, a s obzirom na do tada izvedene, rekao je UR da bi trebalo ispitati te radove, postojeće, odnosno da li je ugrađena odgovarajuća armatura, odgovarajuća kvaliteta betona i sl., a on je rekao da će se tijekom radova to obaviti. S tužiteljicom je bilo i dogovoreno da će se radovi izvoditi ovisno dinamici plaćanja od strane ministarstva. No, kako nije bilo ni nekih plaćanja, oni s radovima nisu ni započeli, jer ih nitko u posao nije niti uveo, a onda ga je krajem 10. mjeseca prošle godine UR zvao da bi trebali potpisati situaciju. Sastali su se u njegovom uredu u Zlataru, bili su prisutni samo njih dvojica te mu je UR onda predao dokument koji je nazvan okončana situacija, na što mu je rekao: "Kako se može raditi o okončanoj situaciji s obzirom na kratko vrijeme od potpisivanja samog ugovora i činjenicu da mi nikakve radove nismo niti izvodili." Misli da je na toj situaciji bio UR potpis te potpis gospođe CR, a misli da nisu bili potpisi ing. građevine i koordinatora odnosno, od koordinatora sigurno nije bio. UR mu je uglavnom rekao da je, s obzirom na kraj godine, u ministarstvu gužva te da su mu tamo rekli da treba biti upravo okončana situacija da bi se mogla izvršiti isplata. Zbog navedenoga je i potpisao tu situaciju. Nakon što mu je predočena okončana situacija na listu 8 spisa, potvrđuje da je o njoj sada govorio i da se na njoj nalazi njegov potpis, N, te potpis tužiteljice i ing. gradilišta VR, a nema potpisa koordinatora AR. UR je rekao da je AR trebao potpisati nakon što svi oni potpišu. Na posebno pitanje suda što na okončanoj situaciji znači rukom napisana bilješka: "25.000,00 EUR-a" navodi da se radi o bilješci gospodina UR koju je on napisao kad je s njim pregovarao o mirnom rješenju ovoga spora, a u kojim je pregovorima on sudjelovao u ime tužiteljice, barem mu je tako rekao. Ona tome nije bila prisutna niti je ja s njom o tome razgovarao. Uglavnom iako njihova firma doista nije izvršila nikakve radove po okončanoj situaciji, račun je bio izdan i po tom računu je ministarstvo tužiteljici trebalo isplatiti iznos, a s obzirom da taj račun nije niti storniran, njegova firma je na to morala platiti PDV. S obzirom na to, on je zadužnicu podnio na naplatu. U vezi te zadužnice je razgovarao i s prisutnim punomoćnikom tužiteljice te se je složio s tim da on podnese prigovor na prisilnu naplatu i da ti novci da budu na posebnom računu, a dok se tužiteljica ne vrati iz inozemstva. No, nakon nekoliko dana vidio je da je cijeli iznos isplaćen na račun firme. I nakon toga je kontaktirao s punomoćnikom tužiteljice. S obzirom da je po tom računu već platio PDV, i da naplata po tom računu ulazi u dobit firme, rekao je punomoćniku da bi mu barem to trebalo pripasti, odnosno da bi ga pripadalo barem "5 % provizije za sve te radnje", pri čemu je mislio da je spreman vratiti iznos koji je naplaćen, umanjeno za plaćen PDV, plaćeni porez na dobit, te "tih nekakvih 5 % za sve radnje koje je u vezi toga obavljao". Kasnije, kad je već ovaj postupak započeo, bilo je i daljnjih pregovora s punomoćnikom tužiteljice, a koje je u njegovo ime obavljao njegov punomoćnik. Pri tome je bio spreman i na storniranje računa i vraćanje novaca, na što je spreman i sada, ali mu je punomoćnik rekao da je to odbio punomoćnik tužiteljice. O storniranju računa bi naravno trebalo obavijestiti ministarstvo obnove, a koje je temeljem tog računa i isplatilo sredstva tužiteljici.
12. Svjedok UR u svom iskazu navodi da mu je gospođa CR dala punomoć da uredi dokumentaciju u vezi obnove njezine kuće u [adresa], odnosno u vezi realizacije ugovora između ministarstva i nje. On je to napravio, a poznato mu je da je ona nakon toga dobila novce od ministarstva, a nije platila svoju obvezu prema izvođaču radova ANTOMA d.o.o., koji je nakon toga protiv nje pokrenuo ovrhu. Na posebno pitanje suda odgovara da kad je rekao da je "uredio dokumentaciju" mislio je na to da je sastavio sto i jednu stranu dokumentacije; građevinsku knjigu, snimak stanja, troškovnik i sve što je već trebalo. Naime, na njezinoj kući u to vrijeme radovi su bili već izvedeni, skoro svi, što se konstrukcije tiče, i ostalo je još nešto malo. Budući da je radove trebao izvoditi ovlašteni izvođač obratio se njemu najbližem ANTOMA d.o.o., te ga je spojio s tužiteljicom. Ne zna tko je napravio one radove za koje je rekao da su već dovršeni jer mu gospođa CR za to nije dala nikakvu dokumentaciju. ANTOMA d.o.o., praktički nije izvodila nikakve radove. Nakon što mu je predočena okončana situacija broj 52 na listu 8 spisa, odgovara da mu je to poznata isprava. Sastavila ju je ANTOMA d.o.o., a on ju je potpisao kao nadzorno tijelo. Nakon što mu je pročitan sadržaj te situacije, odgovara "da to nije normalno", a potpisao je jer ona nije imala drugog načina da to realizira, "jer joj tako piše u ugovoru s U". Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, odgovara da su osim njega i naručiteljice potpisali VR, voditelj radova kod ANTOME d.o.o. i AR koordinator, zaposlenik firme PRONA-GRAD d.o.o. Za svoj posao je dobio nagradu koja je predviđena za nadzor prema ugovoru sklopljenom s ministarstvom, a to mu je isplatila naručiteljica radova gospođa CR. On je svu dokumentaciju koja je bila potrebna elektronski poslao AR.
13. Sud nema razloga sumnjati u istinitost iskaza navedenih svjedoka, a ni tužiteljice.
14. Iz tih iskaza nepobitno proizlazi da sadržaj okončane situacije br. 52 nije istinit, odnosno da tuženik ANTOMA d.o.o. nije izvršio baš nikakve radove na obiteljskoj kući tužiteljice. Štoviše, iz tih iskaza proizlazi i da je ugovor o popravku konstrukcije potresom oštećene obiteljske kuće [adresa], koje su stranke sklopile 24. rujna 2024. u biti prividan ugovor, koji u smislu odredbe čl. 285. st. 1. ZOO-a nema učinka među ugovornim stranama, posljedično čemu nema učinka niti zadužnica koju je tužiteljica izdala radi osiguranja tražbine tuženika po tom ugovoru.
15. Za ovu parnicu nije odlučno pa sud o tome nije ni raspravljao, s kakvom je pravnom osnovom tužiteljica stekla novčana sredstva od Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
16. Sukladno navedenom, tuženik nije bio ovlašten ni podnijeti zahtjev za izravnu naplatu temeljem navedene zadužnice (pa ni za plaćeni PDV, porez na dobit i "tih nekakvih 5 % za sve radnje koje je u vezi toga obavljao") te su novčana sredstva po tom zahtjevu prešla u tuženikovu imovinu bez ikakve pravne osnove pa ih je tuženik, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, dužan vratiti tužiteljici.
17. Što se opsega vraćanja tiče, tuženik je dužan vratiti iznos od 59.313,00 eura, koliko je i preneseno na njegov račun te na to, temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja (prema specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje to je bilo 19. veljače 2025., a ne 20. prosinca 2024. kada je zahtjev za izravnu naplatu zaprimljen), budući da je tuženik očito bio nepošteni stjecatelj.
18. Iznos od 265,45 eura koji se odnosi na troškove Financijske agencije tuženik nije stekao pa ga prema navedenim odredbama nije obvezan ni vratiti tužiteljici. Taj iznos nepobitno predstavlja štetu za tužiteljici ali, iako sud, sukladno odredbi čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – proč. tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP),, nije vezan pravnom osnovom na koju se tužiteljica pozvala, sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, vezan je činjenicama koje je iznijela, odnosno predmetom spora kako ga je supstancirala sama tužiteljica, a ona ga nije učinila kao naknadu štete.
19. Sukladno svemu navedenom, tuženiku je naloženo da tužiteljici plati iznos od 59.313,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. veljače 2025., a odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 265,45 eura i zahtjeva za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 20. prosinca 2024. do 18. veljače 2025.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da tužiteljica nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je zahtjev tuženika za naknadu troškova odbijen te je njemu naloženo da tužiteljici naknadi sve troškove postupka.
21. Troškovi zastupanja tužiteljici su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), a od troškova određeno zatraženih troškovnikom, kao potrebni su mu priznati troškovi: sastava tužbe po tbr. 7/1. Tarife u visini od po 500 bodova; pristupa na ročište 17. lipnja 2025. po tbr. 9/5 u visini od 50 bodova (a ne zatraženih 500 bodova) te zastupanja na ročištima 7. srpnja, 29. rujna i 27. listopada 2025. po tbr. 9/1 u visinama od po 500 bodova, a što zajedno iznosi 2050 bodova, odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz tbr. 54 Tarife, 4.100,00 eura, čemu valja dodati i PDV u iznosu od 1.025,00 eura.
22. Sukladno navedenom, tuženiku je naloženo da tužiteljici na ime naknade troškova postupka plati 5.125,00 eura, a odbijen je preostali dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 1.125,00 eura.
23. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a na troškove je dosuđena i zakonska zatezna kamata od donošenja presude pa do isplate.
U Zlataru 11. prosinca 2025.
S u d a c:
Damir Čižmek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.
DNA:
1. punomoćniku tužiteljice Ivi Dobrašinu, odvjetniku iz Zagreba
2. punomoćniku tuženika Josipu Petroviću, odvjetniku iz Zlatara
