REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

Povrv-941/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja BURZA d.o.o. Zagreb, 4. Luka 11a, OIB: 34280718199, kojeg zastupa Ivan Maloča, odvjetnik u Zagrebu, Miramarska 24/6, protiv tuženika CREDO CENTAR d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 269d, OIB: 27974958870, kojeg zastupa Tomislav Čavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čavić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 269 d, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Garofulića, Zagreb, Miroslava Milića 4, poslovni broj: Ovrv-14396/2023 od 4. travnja 2023. u kojem je tuženiku CREDO CENTAR d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 269d, OIB: 27974958870, naloženo platiti tužitelju BURZA d.o.o. Zagreb, 4. Luka 11a, OIB: 34280718199, iznos od 11.347,80 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 10. prosinca 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 512- 01-91, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 333,10 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 512-01-91, u oku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška , kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.423,20 eura, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-14396/2023 od 4. travnja 2023. radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 11.347,80 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Budući da je tuženik, tada ovršenik, pravovremeno izjavio prigovor, rješenje o ovrsi je, sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje: OZ) rješenjem Povrv-325-24-4 od dana 10. svibnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak dalje nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj u ovom predmetu potražuje isplatu dijela iznosa računa br. 512-01-91 naslovljenog na tuženika koji glasi na iznos od 14.184,75 eura, i to isplatu u iznosu od 11.347,80 eura.

3. Tuženik u prigovoru ističe da osporava visinu i osnovu predmetnog potraživanja jer u njegovoj evidenciji ne postoji dug prema tužitelju.

4. U podnesku od 5. studenog 2024. tužitelj ističe da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj bio naručitelj izrade web stranice i web shopa za vinariju Knebu. Ističe da je tužitelj u fazi pregovora izdao ponude od 4. svibnja 2022. i 14. listopada 2022. koja je proširena sukladno posebnim tužiteljevim zahtjevima, a da su u ponudi definirani rokovi plaćanja na način da se 50% iznosa plaća po prihvatu ponude. Navodi da je tuženik, po primitku prve verzije dizajna web stranice i web shopa, otkazao daljnju suradnju i odbio platiti račun, iako je tužitelj do tad ispoštovao sve uvjete iz njihovog poslovnog odnosa te proširio količinu radnih sati u dogovoru s tuženikom. Ističe da tuženik nije bio zadovoljan prvom verzijom dizajna, iako ona nije bila finalna, te je raskinuo suradnju. Stava je da je do raskida suradnje ispunio sve svoje obveze iz poslovnog odnosa s tuženikom.

5. Tuženik u podnesku od 21. siječnja 2025. ističe da nije sporno da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 512-01-91, no sporno je da bi tužitelj ispunio sve uvjete iz poslovnog odnosa te da bi tuženik bio dužan podmiriti osporeni račun koji glasi na plaćanje 50% iznosa po ponudi od 14. listopada 2022. Iznosi kronologiju pregovaranja glede predmetnog posla koja se odvijala između parničnih stranaka te iznosi karakterističnosti koje je tužitelj u konkretnom slučaju smatrao bitnim za izradu same web stranice. Ističe da tužitelj nije ispunio svoje obveze iz poslovnog odnosa pa mu tuženik opravdano nije platio pobijani račun te otkazao poslovnu suradnju.

6. Tužitelj u podnesku od 11. ožujka 2025. upire na kontradiktornost tuženikovih navoda, zatim se osvrće na povećanje cijene ponude, specifičnost vinarije, prikaz lokacije vinarije, prikaz cijena, ciljeve dizajna, knjigu standarda, interaktivnu kartu, fotografije u vizualne elemente smatrajući da su sve tuženikove tražene komponente inkorporirane u prototip web stranice za koju je tužitelj bio angažiran. Što se tiče uvjeta plaćanja u bitnom navodi da he tuženik prekinuo suradnju prije nego što je završna verzija isporučena.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis (račun broj 512-01-21 s lista 7 spisa, informativnu ponudu s lista 45-60 spisa, ponudu s lista 61-73 spisa, e-mail korespodenciju s list 74-87 spisa, listu komentara s ocjenom utemeljenosti s lista 88-101 spisa, zapisnik s radionice uz pripadajuće argumente da dizajn prototip nije izrađen s lista 107-176 spisa), saslušao je svjedoka OI i zakonske zastupnike parničnih stranaka te je glavna rasprava zaključena sukladno čl. 304. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) s obzirom na to da je prema utvrđenju ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri da se može donijeti odluka.

8. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan, slijedom čega je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika valjalo ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

9. Između parničnih stranaka je nesporno da je između njih postojao sporazum o izradi web stranice i to na način da će 50 % dogovorenog iznosa od strane tuženika biti uplaćeno odmah po prihvatu ponude dok će iznos od 50 % dogovorenog iznosa biti uplaćen po izvođenju usluge. Nesporno je da stranke pisani ugovor nisu sklopile, no između njih je po pitanju predmetnog posla vršena pisana korespondencija. Stranke su učinile nespornim iznos predmeta spora u vrijednosti od 11.347,80 eura. Parnične stranke su na ročištu za glavnu raspravu učinile nespornim da su održali radionicu na temu izrade predmetne web stranice te da je tuženik tužitelju za održanu radionicu platio iznos od 3.000,00 eura. Također, parnične stranke su učinile nespornim da održana radionica ujedno nije predstavljala sigurnu okolnost da će tuženik kao naručitelj angažirati upravo tužitelja za izradu web stranice (list 192. spisa).

10. Između parničnih stranaka je sporno je li predmetni posao izrade web stranice izvršen budući da tuženik tvrdi da nije izvršen, a tužitelj tvrdi da je do faze isporuke radne verzije web stranice predmetni posao izvršen u skladu s pravilima struke pa mu je, samim time, tuženik dužan platiti 50% ugovorene cijene.

11. Stoga je, u ovom predmetu bilo potrebno utvrditi je li tužitelj izvršio poslove za koje ga je tuženik angažirao. U konkretnom predmetu parnične stranke nisu imale pisani ugovor o poslovnoj suradnji povodom izrade web stranice, no iz utvrđenih činjenica s parničnim strankama proizlazi da su imale usmeni dogovor o predmetnim poslovima. Predmetni poslovni odnos između stranaka je valjalo podvesti pod odredbe ugovora o djelu prema Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. , dalje: ZOO).

12. Prema članku 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

13. Prema članku 597. stavku 1. ZOO-a izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove (stavak 2.). On ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručitelj nije predao materijal na vrijeme, ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužni predujam i uopće za zakašnjenje nastalo ponašanjem naručitelja (stavak 3.).

14. Prema članku 612. ZOO-a naručitelj je dužan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke. Prema članku 613. stavku 1. ZOO-a naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom. Ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla (stavak 2.). Naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drukčije određeno (stavak 3.). Isto vrijedi ako je ugovoreno obavljanje i predaja djela u dijelovima (stavak 4.).

15. U konkretnom slučaju tužitelj je bio dužan dokazati sadržaj ugovorenog odnosa i izvršenje djela, dok je tuženik bio dužan dokazati da je djelo pregledao te da ga nije odobrio. Budući da među strankama postoji spor glede toga je li tuženik bio dužan tužitelju isplatiti avansno 50% od ugovorene cijene, valjalo je iz izvedenog dokaznog postupka ocijeniti upravo činjenice iz kojih proizlazi navedeno, a koje su parnične stranke svojim tvrdnjama, posebice iskazima zakonskih zastupnika tužitelja i tuženika koji su dogovarali predmetni posao, pružile sudu. Stoga će ovaj sud u daljnjem obrazloženju ove presude iznijeti relevantne okolnosti kojima se rukovodio prilikom odlučivanja, dok se neće posebno osvrtati na okolnosti koje su ovom sudu bile irelevantne za odlučivanje u primjeni citiranih mjerodavnih materijalnopravnih odredbi.

16. Zakonski zastupnik tuženika, ZI, je u svom iskazu na ročištu od 11. studenog 2025. iskazao da je tuženik raskinuo suradnju dana 28. studenog 2022. i to iz razloga što više nije imao interes za ispunjenje predmetnog ugovora budući je iz cjelokupne situacije proizlazilo da izrada web stranice ne ide u smjeru koji je dogovoren te je tuženik angažirao drugog izvođača za izradu web stranice. U svom je iskazu naveo da tužitelj tuženiku nije izradio predmetnu web stranicu.

17. Nakon takvog iskaza tuženikovog zakonskog zastupnika tužiteljev zakonski zastupnik, ĐI, je na ročištu 11. studenog 2025. iskazao da izrada web stranice nije finalizirana odnosno nije izvršena te je naveo da pravni posao izrade web stranice nije mogao biti izvršen iz razloga što je tuženik odustao od pravnog posla (list 194. spisa). Također, tužiteljev zakonski zastupnik je u svom iskazu iznio da tuženik nije prihvatio radnu verziju web stranice uz objašnjenje da tuženiku ona nije prihvatljiva, a iz kojeg iskaza proizlazi te ovaj sud drži dokazanim da je tuženik pregledao djelo te ga nije odobrio (list 192. spisa).

18. Slijedom takvog stanja stvari, odnosno činjenica koje proizlaze iz iskaza zakonskih zastupnika parničnih stranaka, a koje su u tom smislu podudarne i neprijeporne, da djelo koje je predmetnim pravnim poslom bilo dogovoreno ne postoji, primjenom odredbe članka 613. stavaka 3. i 4. ZOO-a ovaj sud je utvrdio da tuženik nije bio dužan tužitelju isplatiti naknadu, odnosno avans od 50% ugovorene cijene. Naime, iz stanja spisa predmeta, izvedenih dokaza i iskaza parničnih stranaka proizlazi da tuženik nije odobrio radnu verziju web stranice te ona nikada nije izrađena, odnosno predmetna web stranica ne postoji pa samim time nema ni izrađenog predmetnog djela (tako i Visoki trgovački sud u predmetu Pž-4814/2024-2 od 24. prosinca 2024.).

19. Slijedom svega navedenog, a u skladu s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.

20. Na temelju odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. i članka 164. ZPP-a donesena je odluka o trošku (točke II. i III. Izreke). Tuženiku je, u skladu s Tbr. 7. Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa), priznat trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8. Tarife mu je priznat trošak podneska od 20. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 9. trošak pristupa ročištima od 15. travnja 2025., 1. rujna 2025. i 11. studenog 2025., svako u iznosu od 200,00 eura, što sveukupno iznosi 1.000,00 eura, a uvećano za PDV (25%) iznosi 1.250,00 eura. Trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 173,20 eura je priznat tuženiku jer mu je taj trošak nastao te je sudu dostavio dokaz o tome da ga je podmirio. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer mu taj trošak nije nastao. Slijedom navedenog, tuženiku je priznat trošak od 1.423,20 eura.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Martina Barić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku