Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: ŽŽ, zbog prekršaja iz čl.13. i čl.17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutom podnesenim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/16476 URBROJ: 511-19-36-24-1 od 26. lipnja 2024., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda 15. prosinca 2025., bez nazočnosti okrivljenika, a u nazočnosti branitelja, te objave presude dana 18. prosinca 2025., temeljem čl.94., čl.179., čl.182.st.1.t.3. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i JŽ, rođen **.**.2002. u mjestu [adresa], Srbija, s prebivalištem u mjestu [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju pomoćni kuhar, nezaposlen, bez primanja, slabog imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se vodi kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

1. da bi 7. lipnja 2024. u 23:20 sati, u [adresa], u [adresa]., u vidno alkoholiziranom stanju (odbio alkotestiranje, sam izjavio da je popio oko 10 alkoholnih pića – pivo), narušavao javni red i mir na način da je u kući puštao glasnu glazbu putem mobitela koji je bio spojen na zvučnik te da je ista dopirala do ulice, a zbog čega je VŽ zatražio intervenciju policije, a po dolasku policijskih službenika nije prestao s narušavanjem javnog reda i mira, iako je više puta od strane policijskih službenika upozoren da će biti uhićen zbog prekršaja iz čl.13. ZOPPJRM, da bi nakon toga opet vikao i galamio u dvorištu kuće,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl.13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona;

II/

k r i v j e

2. što je 7. lipnja 2024. u 23:20 sati, u [adresa], u [adresa]., u vidno alkoholiziranom stanju (odbio alkotestiranje, sam izjavio da je popio oko 10 alkoholnih pića – pivo), po dolasku policijskih službenika, omalovažavao i vrijeđao policijske službenike OŽ i KŽ na način da je prema istima pokazivao srednji prst lijeve ruke te vikao s balkona kuće: „šta ste došli, dođite tu da razgovaramo“,

čime je počinio prekršaj iz čl.17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenog propisa

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 700,00 (sedamsto) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 28.06.2024.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

Branitelj okrivljenika istaknuo je kako je Općinski sud u Velikoj Gorici, rješenjem broj Kov-150/2024 donesenim 23. siječnja 2025. potvrdio optužnicu ODO u Velikoj Gorici poslovni broj KO-DO-283/2024 od 15. listopada 2024. protiv I. okrivljenog ŽŽ i II. okrivljenog MŽ zbog kaznenog djela iz čl.314.st.1. i st.2. KZ-a. (broj predmeta K-28/2025). Smatra da je u tom kaznenom postupku obuhvaćena i inkriminacija iz ovog prekršajnog postupka iz razloga što je početna točka i jednog i drugog upravo okolnost da je MŽ pozvao policiju zbog toga što je ŽŽ glasno puštao glazbu, po dolasku policijskih službenika MŽ istima je izjavio kako je glazba stišana, kako nema potrebe za postupanjem i kako je policiju zvao kao svojevrsnu preventivnu mjeru prema ĐŽ, da je tako reagirao možda i zbog svog zdravstvenog stanja jer je MŽ teško stradao u prometnoj nesreći te od toga i danas trpi trajne posljedice. Budući da je iz nastavnog postupanja policijskih službenika došlo i do ostalog dijela inkriminacije koja podilazi u kazneno pravnu odgovornost, za iste činjenice u smislu eventualnog kršenja javnog reda i mira nije moguće istovremeno voditi prekršajni i kazneni postupak. Da nije potrebno voditi oba postupka jasno proizlazi i iz okolnosti da bi u oba postupka bilo potrebno provesti praktično identične dokaze u smislu ispitivanja istih svjedoka (policijski službenici, MŽ) i okrivljenika, kao i da je iz predmetne optužnice jasno vidljivo da se opisuje glasno puštanje glazbe. U sudski spis predaje Rješenje broj Kov-150/2024 od 23. siječnja 2025. i Optužnicu ODO u Velikoj Gorici poslovni broj KO-DO-283/2024 od 15. listopada 2024.

Povodom poziva ovog Suda upućenog ovlaštenom tužitelju da se očituje o razlozima koje je iznio branitelj okrivljenika, zaprimljena je obavijest MUP, PUZ, PP Velika Gorica, u kojoj je navedeno, između ostalog i u bitnom, kako ističu da se u konkretnom slučaju radi o dva odvojena djela – prekršajnom i kaznenom – te da nije došlo do povrede načela „ne bis in idem“.

Prekršajni postupak pokrenut je zbog počinjenog prekršaja iz članka 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a odnosi se na radnje koje je okrivljeni počinio dok se nalazio u svome dvorištu, gdje je glasno vikao i galamio, remeteći javni red i mir. Nakon toga, isti je otišao na balkon, odakle je omalovažavao policijske službenike pokazujući im srednji prst.

Kazneni postupak, koji se vodi zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 1. i stavka 2. Kaznenog zakona, odnosi se na naknadne radnje okrivljenog, koje su uslijedile nakon što je skočio s balkona i nasrtao na policijske službenike. S obzirom na agresivno ponašanje okrivljenog, policijski službenici bili su primorani uporabiti sredstva prisile, pri čemu se okrivljeni aktivno opirao i nastavio fizički nasrtati na policijske službenike te su tijekom postupanja, policijski službenici zadobili tjelesne ozljede, čime je okrivljeni ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. i st. 2. "Prisila prema službenoj osobi". Iz navedenog proizlazi da se radi o dva odvojena činjenična i pravno kvalificirana događaja. Prvi je prekršajne naravi i odnosi se na narušavanje javnog reda i mira, dok je drugi kaznene prirode i predstavlja napad na policijske službenike. Stoga ne postoji povreda načela „ne bis in idem", budući da se radi o različitim radnjama s različitim pravnim posljedicama.

Nakon čitanja zaprimljenog očitovanja ovlaštenog tužitelja braniteljica okrivljenika se očitovala na način da je iznijela kako je u kaznenom postupku obuhvaćena inkriminacije iz ovog postupka što se vidi iz činjeničnog opisa optužnice te se radi o kaznenom djelu koje spada pod glavu 30. Kaznenog zakona, a što spada pod kaznena djela protiv javnog reda. Također, smatra da se ovdje radi o prividnom stjecaju čime bi se radilo o nekažnjivom prethodnom i pratećem djelu koje bi u cijelosti bilo konzumirano kaznenom inkriminacijom, dakle, djela koja se stavljaju na teret okrivljeniku u okviru su istog zaštitnog objekta protupravnih radnji na štetu javnog reda i mira te se ovdje radi o jedinstvenom događaju radi čega ne postoje pretpostavke za vođenjem ovog prekršajnog postupka.

Predstavnik ovlaštenog tužitelja istaknuo je kako ostaje kod optužnog prijedloga i smatra da to što je braniteljica iznijela ne odgovara činjeničnom stanju jer u suprotnom ne bi pokrenuli kazneni postupak već smo stajališta da je okrivljenik počinio prekršaje iz čl.13. i čl.17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira obzirom da taj zakon pobliže pojašnjava biće djela.

Okrivljenik je izjavio da svoju obranu želi iznijeti nakon provedenog dokaznog postupka uz nazočnost branitelja.

Braniteljica okrivljenika je predložila da se u dokaznom postupku svakako ispita u svojstvu svjedoka i ĆŽ koja je predmetne zgode prilikom policijske intervencije bila nazočna u kući na mjestu događaja te da se provede dokaz saslušanjem policijskih službenika.

U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz ispitivanjem svjedoka SŽ koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 7. lipnja 2024. u večernjim satima bio u obiteljskoj kući u [adresa] u [adresa], gdje živi sa svojim bratićem koji također živi na toj adresi. ŽŽ je puštao glazbu na mobitel i ta glazba nije dopirala izvan kuće ali kako ima zdravstvenih tegoba, nakon teške prometne nesreće, njemu je u jednom trenutku ta glazba zasmetala pa je obavijestio policiju o tome i zatražio intervenciju. Kada su došli policajci priopćio im je da nema potreba za intervencijom i da će se situacija riješiti na miran način. Policajci su tada napustili navedenu adresu. Nakon nekog vremena ponovno su došli pod upaljenim rotirajućim svjetlima, a on je izašao iz kuće i rekao im da ne ulaze u dvorište jer nemaju sudski nalog niti ima potreba za njihovom intervencijom. U međuvremenu je njegov bratić ŽŽ pobjegao negdje iz kuće ali se za vrijeme dok je razgovarao s policijskim službenicima u dvorištu ponovno vratio u kuću. Policijski službenici, osobito KŽ, inzistirali su da uđu u dvorište čemu se suprotstavljao govoreći da za to nemaju potrebe ali ih je na kraju pustio da uđu u dvorište. Bratić ŽŽ se tada pojavio na balkonu kuće, a policajka ga je pozvala da siđe u dvorište, jer nije dopustio da policajci uđu u kuću, nakon čega je on skočio s balkona, razgovarali su 2-3 minute o tome da ništa nije bilo, da se naljutio zbog bolesti i pozvao policiju i zbog toga mu je žao. Nakon toga je policajac uhvatio ĐŽ za ruku, on se istrgnuo, srušili su ga na zemlju, policajka ga je udarila, pokušao ga je izvući, policajka je vikala, derala se, stavili su mu lisice, stavili ga u auto i odveli u policiju postaju. To je sve što ima za iskazati.

Na poseban upit suca odgovara kako okrivljenik predmetne zgode nije vikao niti galamio u dvorištu kuće, samo je govorio da želi mirno riješiti situaciju i ne želi probleme. Odgovara kako njegov bratić nije predmetne zgode policajcima pokazivao srednji prst lijeve ruke niti je vikao nego je govorio da želi mirno riješiti situaciju i da ga ne tuku i ne privode u policijsku postaju.

Na pitanje braniteljice svjedok odgovara kako je policajca vrištala: Ti ćeš mene, jebem ti mater, ovo, ono, mali klošaru, ići ćeš u postaju. Ponovila je najmanje 10 puta jebem ti mater. Odgovara kako nije htio pustiti policijske službenike u dvorište jer nisu imali sudski nalog jer je to privatni posjed, on im je to zabranio, ali da ne bi došlo do nasilja na kraju ih je pustio. Odgovara kako se glazba nije čula van kuće jer je puštao glazbu preko mobitela.

Braniteljica okrivljenika inzistira da u zapisnik uđe dio iskaza svjedoka u kojem on iskazuje da je u Policijskoj postaji prvo trebao biti ispitan samo kao svjedok, a na kraju je ispitan kao okrivljenik. Svjedok je bio prvo nagovaran od strane policijskih službenika da podnese kaznenu prijavu protiv ŽŽ, a nakon što je to odbio on je iz svojstva svjedoka prešao u svojstvo okrivljenika.

Predstavnik ovlaštenog tužitelja ističe kako taj dio iskaza svjedoka nema apsolutno nikakve veze sa inkriminiranim događajem.

Ispitana svjedokinja KŽ, policijska službenica, u svom je iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 7. lipnja 2024. sa kolegom OŽ u večernjim satima bila upućena na intervenciju na adresu [adresa] u [adresa], a povodom dojave SŽ da njegov bratić glasno služba glazbu pa da mu to smeta. Dolaskom na navedenu adresu obavili su razgovor sa ĐŽ i dojaviteljem i ona ga je tom prilikom upozorila na ponašanje i da puštanjem glasne glazbe remeti javni red i mir. Nakon toga napustili su navedenu adresu. Nakon otprilike pola sata MŽ je ponovno zatražio intervenciju policije protiv ŽŽ. Ponovno je s kolegom došla na navedenu adresu, te je čula iz kuće dopiranje glasne glazbe. U dvorište kuće izašli su ŽŽ i MŽ, rekli su ŽŽ da puštanje glasne glazbe remeti javni red i mir i da će biti priveden u postaju. Tada su smjestili ĐŽ u policijsko vozilo i ona je sjela na vozačevo mjesto, a tada je do policijskog vozila pristupila djevojka ŽŽ i otvorila vrata vozila pa je ŽŽ izašao iz vozila. Pritom je djevojka rekla ŽŽ da ne želi ostati sama u kući s MŽ zbog nekih njegovim burnih reakcija. ŽŽ je otišao u kuću i s prozora kuće pokazivao im srednji prst te ih je pozivao da dođu u dvorište radi razgovora. Nakon toga došlo je do primjene sredstava prisile tj. uporabe tjelesne snage i lisica. To je sve što ima za iskazati.

Na poseban upit suca odgovara kako je okrivljenik u dvorištu prilikom njihovog drugog dolaska nešto vikao i galamio ali ne zna koje riječi.

Na pitanje predstavnika ovlaštenog tužitelja odgovara kako ih je prilikom prve intervencije MŽ pustio u kuću gdje su razgovarali, a prilikom druge intervencije ih je pustio u dvorište. Odgovara kako je ona osobno čula prilikom drugog dolaska glazbu koja je dopirala iz kuće do ulice. Odgovara kako je utvrdila da je glazbu puštao upravo ŽŽ jer ga je bratić MŽ prijavio, a prilikom prve intervencije i sam ŽŽ je u razgovoru priznao da je puštao glazbu i da znade da ne smije tako puštati glazbu te se ispričao. Odgovara kako ona ni u jednom trenutku nije vikala na okrivljenika niti mu psovala majku. Odgovara kako okrivljeniku nije govorila niti klošaru jedan, niti ga je u bilo kojem trenutku udarala šakom niti laktom u glavu, niti ga na bilo koji način udarala. Odgovara kako se u trenutku druge intervencije, prilikom dolaska MŽ nalazio u dvorištu, čekao ih je. Odgovara kako im MŽ tom prilikom nije spominjao da bi se situacija riješila nego je rekao da ga vodimo, a kada su ga krenuli voditi MŽ je počeo govoriti da ga ipak ne treba voditi.

Na pitanje braniteljice okrivljenika svjedokinja odgovara da prilikom druge intervencije ih je MŽ pustio u dvorište i pritom je govorio da ŽŽ pušta glazbu, a nije izrazio nikako neslaganje s tim da oni ne bi smjeli ući u dvorište. Odgovara kako prilikom druge intervencije niti u jednom trenutku nije ulazila u kuću. Odgovara kako se ne može sjetiti koji tip glazbe je puštao jer je prošla godina dana od događaja, a i nije obraćala pozornost na to koja je pjesma.

Predstavnik ovlaštenog tužitelja je prigovorio pitanju jer se ne odnosi na činjenični opis terećenih prekršaja.

Na pitanje braniteljice okrivljenika svjedokinja odgovara kako je prvi put kada je bila na intervenciji u kući vidjela da je okrivljenik puštao glazbu na mobitel povezan sa zvučnikom, a prilikom druge intervencije nije vidjela na koji način okrivljenik pušta glazbu ali je pretpostavila da na isti način kao i prilikom prve intervencije. Odgovara kako je okrivljenik pokazivao njima srednji prst, koliko se sjeća, s prozora, koji je jedini na toj fasadi.

Predstavnik ovlaštenog tužitelja je uložio prigovor te istaknuo kako je bila noć, pa svjedokinja nije niti mogla vidjeti koliko prozora ima kuća niti je to bitno za prekršaj.

Na pitanje braniteljice okrivljenika odgovora kako je intervencija bila po noći. Odgovara kako se ne sjeća da li je prozor bio otvoren ili zatvoren jer je to bilo prije godinu dana, ali je sasvim jasno vidjela da je okrivljenik pokazao srednji prst. Odgovara kako je svjetlo u kući bilo ugašeno. Odgovara kako se, nakon što su ga vidjeli na prozoru, okrivljenik sam spustio na balkon koji je od zemlje cca 1,5 m, kad se spustio na balkon pozvala ga je da dođe da razgovaraju, na što je je on skočio preko ograde balkona. Odgovara kako mu je ona nakon toga rekla da će zbog počinjena prekršaja iz čl.13. i čl.17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira morati poći s njima u Policiju postaju, nakon čega je okrivljenik počeo bježati.

Braniteljica okrivljenika postavlja pitanje o okolnostima koje su se dogodile prilikom primjene sredstava prisile. Na pitanje braniteljice na koji način je okrivljenik remetio javni red i mir odnosno tko je prvi upotrijebio fizičku silu svjedokinja odgovara da je okrivljenik počeo bježati i tada je uporabljena sila prema istom.

Predstavnik ovlaštenog tužitelja je prigovorio pitanjima vezanim uz primjenu fizičke sile prema okrivljeniku te predložio da sud zanemari odgovore svjedokinje vezane uz takva pitanja. Odgovara kako misli da nitko od susjeda nije prijavio okrivljenika za puštanje glasne glazbe iz te kuće.

Braniteljica okrivljenika nije imala daljnjih pitanja za svjedokinju, a u cijelosti je prigovorila istinitosti iskaza.

Braniteljica okrivljenika je izrazila primjedbe na to što je sud na okolnosti vjerodostojni iskaza svjedokinje odbio postavljanje pitanja vezao za događaje koje su uslijedili nakon intervencije policije zbog dojave o glasnoj glazbi i koje su bili istovremeni s navodnom vikom i navodnim vrijeđanjem okrivljenika, znači događaji su se događali istovremeno, a branitelju je onemogućeno postavljanje pitanja vezano za točan slijed događaja i situacija čime je onemogućeno potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja.

Sudac je priopćio braniteljici okrivljenika kako je odbio mogućnost da svjedokinja odgovara na pitanja koja sa terećenim činjeničnim opisom nemaju veze.

Ispitani svjedok HŽ, policijski službenik, u svom je iskazu iznio kako se sjeća da je dana 07.06.2024. u večernjim satima, sa kolegicom KŽ bio upućen na intervenciju povodom dojave da ŽŽ glasno pušta glazbu. Dojava je bila od strane njegovog bratića SŽ. Dolaskom na mjesto dojave ušli su u dvorište i kuću te su razgovarali s ŽŽ i MŽ, upozorili su ĐŽ da ne smije puštati glasnu glazbu, a on se s tim složio. Tom prilikom zamijetio je da je ŽŽ puštao glazbu putem zvučnika na kojeg je bluetoothom bio spojen mobitelom. Nakon razgovora napustili su navedenu adresu. Nakon nekog vremena ponovno je zaprimljena dojava i zatražena je intervencija pa su kolegica i on ponovno došli na istu adresu. Tom prilikom čuo je galamu iz kuće, a galamili su ŽŽ i MŽ ali više ŽŽ. Ne zna koje riječi je ŽŽ galamio, a pretpostavlja da je bilo negodovanje zbog traženja intervencije. Prilikom druge intervencije nije bilo nikakve glazbe. Zbog Andrijinog ponašanja odlučili su ga privesti postaju i on je u početku surađivao no tada se umiješala njegova djevojka pa je ŽŽ izašao iz vozila, nije se htio vratiti u auto nakon što su mu rekli da se vrati. I kolegica je pokušavala uvjeriti okrivljenika da uđe u službeno vozilo. U trenutku dok mu je kolegica prilazila ŽŽ ju je rukama odgurnuo i dao se u bijeg. Uputili su se u potragu za ŽŽ, pješice, a kad su se ponovno vratili na adresu vidio je ĐŽ kako stoji na katu kuće, na balkonu i pokazuje im srednji prst i viče: Di ste murja, pušite si kurac. Pritom im je vikao: Dođite ovamo, a on ga je smirivao govoreći mu da siđe dolje da to riješe. ŽŽ je skočio sa gornjeg balkona na prizemni i zatim u dvorište te je došao do kolegice i njega. Ponovno su mu objasnili da je remetio javni red i mir i da je gurnuo policijsku službenicu i vrijeđao policijske službenika i da mora poći s njima pa se ŽŽ složio poći s njima ali se u međuvremenu njegov bratić MŽ usprotivio i nije dao da se ŽŽ privodi. Nakon toga imali su upotrebu sredstava prisile prema ŽŽ. To je sve što ima za iskazati.

Na pitanje predstavnika ovlaštenog tužitelja svjedok odgovara kako su prvi put na dolazak intervencije čuli glasnu glazbu, a drugi put je čuo prepirku između okrivljenika i njegovog bratića.

Na pitanje braniteljice okrivljenika svjedok odgovara kako su kod dolaska na drugu intervenciju ušli u dvorište nakon što ih je MŽ pustio, a nakon njegovog zvonjenja, a nisu ulazili u kuću. Odgovara kako je te večeri MŽ i prvi i drugi put prijavio glasnu glazbu, a ne zna da li je netko od susjeda prijavljivao remećenje javnog reda i mira. Odgovara da je on stajao ispred ulaznih vrata u dvorište kada je okrivljenik pokazivao srednji prst, a okrivljenik se nalazio na balkonu kuće. Odgovara kako je u vrijeme druge intervencije u kući bilo upaljeno svjetlo. Odgovara kako su vikali ŽŽ i MŽ u dvorištu, a kolegica nije vikala. Odgovara da je prvi prisilu upotrijebio ŽŽ kada se dao u bijeg i tom prilikom ih je odgurnuo, nakon čega ga je uhvatio oko struka i bila je primjena sredstava prisile. Odgovara kako je drugi put prilikom intervencije MŽ bio na strani ŽŽ i više nije želio surađivati iako je zvao policiju i drugi put. MŽ je počeo protestirati u trenutku kada je ŽŽ bježao i tada više nije želio njihovu intervenciju iako je do tada očekivao da će postupati u okviru svojih nadležnosti.

Braniteljica okrivljenika je prigovorila istinitosti iskaza svjedoka, ukazala na kontradiktornosti između njegovog iskaza i iskaza KŽ obzirom da je svjedok izjavio da se prvi put prilikom intervencije čula glasna glazba vani, a drugi put da se čula samo vika te da je okrivljeni navodno bio na balkonu prilikom gestikuliranja prstom dok je svjedokinja izjavila da je bio na prozoru te je svjedokinja izjavila da se prvoga puta glazba uopće nije čula, a drugog puta da je glazba bila glasna i da se čula van kuće. Smatra da postoje pretpostavke da se okrivljenik po načelu ''in dubio pro reo'' u cijelosti oslobodi od optužbe.

10.

U nastavku dokaznog postupka sudac je ispitao svjedokinju ĆŽ koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 7. lipnja 2024. iza 23,00 sata bila u obiteljskoj kući svog dečka ŽŽ, na adresi [adresa] u [adresa]. ŽŽ je puštao glazbu, a njegovom bratu MŽ je to zasmetalo jer nakon teške prometne nesreće je osjetljiv na zvukove i svjetlo pa je MŽ zatražio intervenciju policije. Kada su došli policajci obavljen je razgovor i policajci su otišli svojim poslom. Nakon nekog vremena ponovno su došli policajci i tada je nastao sukob između ŽŽ i policajke BŽ. ŽŽ je prilikom druge intervencije policije govorio kako želi na miran način riješiti situaciju, da neće više puštati glazbu i da policijski službenici mogu u miru otići, a oni ostati u njihovoj kući ali je tada policijska službenica verbalno napala ĐŽ, a zatim ga je i fizički počela tuči. To je sve što ima za iskazati.

Na poseban upit suca odgovara kako predmetne zgode nije čula da bi ŽŽ vikao i galamio u dvorištu niti vidjela da bi policijskim službenicima pokazivao srednji prst. On je cijelo vrijeme bio miran.

Na pitanje branitelja odgovara da je glazba bila puštana putem mobitela. Prema njezinom mišljenju glazba se čula unutar kuće. Odgovara kako se predmetne večeri susjedi nisu žalili na buku. Odgovara kako je mogla vidjeti ĐŽ odnosno postojao je fizički vizualni kontakt između njega i nje i da je pokazivao srednji prst ona bi to mogla vidjeti. Odgovara da je prije dolaska policije pokušala razgovarati sa MŽ i ŽŽ i pokušala je smiriti situaciju između njih. Odgovara kako je MŽ u prometnoj nesreći izgubio dio vida, osjetljiv je zbog prometne nesreće. Odgovara kako je te večeri nazočila razgovoru između MŽ i ŽŽ i ŽŽ je rekao da se ne želi svađati i raspravljati i dogovorili su se da se pomire i ne rade probleme i ŽŽ se ispričao i rekao da više neće puštati glazbu ako to MŽ smeta. Odgovara kako je MŽ zvao policiju kako bi smirio situaciju, a ne da se razviju neki daljnji problemi. Odgovara kako su se razgovori koje je opisala odvijali u kući. Odgovara kako je policijska službenica ŽŽ psovala majku, psovala sve, vrijeđala, vidjelo se da se postavila na nivo gdje si daje puno toga za pravo.

11.

Na ročište za glavnu raspravu na kojem je trebalo izvesti dokaz suočenjem okrivljenika i ispitanih policijskih službenika, nije pristupio okrivljenik niti policijski službenici KŽ i HŽ.

Braniteljica okrivljenika je opravdala izostanak okrivljenika iznoseći razloge navedene u pisanoj obrani predanoj Sudu.

Braniteljica je iskazala kako su policijski službenici bili dužni odazvati se pozivu, a svoj eventualni nedolazak ispričati te da bi Sud vrednovati nedolazak policijskih službenika na današnju raspravu u korist obrane. Ako je sporno da je okrivljenik žrtva nasilja, da je psihijatrijski liječen ili da je sporna metodologija obrane na ovaj način, predlaže službenim putem od Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež (Ivana Kukuljevića 11, Zagreb) pribaviti svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju za okrivljenika, službenim putem od Općinskog suda u Karlovcu i Županijskog suda u Karlovcu zatražiti presude u kojima je žrtva obiteljskog nasilja okrivljenik. Također uvažavajući narav prekršajnog postupka i žurnost, ako sud ne nalazi elemenata za oslobađajuću presudu, predlaže se i pribava kaznenog spisa radi uvida u iskaze policijskih službenika, kao potkrijepe njihove nedosljednosti u ključnim dijelovima iz kojih je razvidno da ne postoji narušavanje javnog reda i mira.

12.

U predanoj pisanoj obrani okrivljenika navedeno je kako se okrivljenik ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se optužuje.

Okrivljenik navodi kako dana 7. lipnja 2024. ni na koji način nije narušavao javni red i mir. Njegov bratić MŽ teško je nastradao u prometnoj nesreći u kolovoz 2020. godine u kojoj je zadobio osobito teške tjelesne ozljede opasne po život od kojih se nikada nije i neće do kraja oporaviti. Zbog zadobivenih ozljeda MŽ je jako osjetljiv na izvanjske podražaje što je sam potvrdio kao i da je nepotrebno zatražio pomoć policijskih službenika prilikom prve intervencije. Odmah po dolasku policijskih službenika MŽ je objasnio da nema potrebe ni za kakvom intervencijom ili postupanjem. Poslije prve intervencije policijski službenici su mirno otišli. Glazba je bila u potpunosti ugašena, a MŽ i on su mirno razgovarali. Nakon nekog vremena iz njemu nepoznatog razloga policijski službenici su se vratili. MŽ je došao do ograde te im rekao da nema potrebe za njihovim ponovnim dolaskom ili intervencijom. Negodovao je i govorio da nemaju nalog za ulazak u privatni posjed, ali ih je na njihovo inzistiranje i da spriječi bilo kakav sukob pustio u dvorište njihove obiteljske kuće. Njega je ponovni dolazak policijskih službenika jako zbunio jer nije bilo nikakvog razloga za njihovim dolaskom. On je ponavljao da je sve u redu i da ne želi nikakve probleme. Međutim, policijska službenica KŽ počela ga je tući, vikala je i verbalno ga vrijeđala: „klošaru mali", ''jebem ti mater". On nije vikao niti glasno pričao, samo je ponavljao da ne želi probleme. MŽ je ponavljao da ne treba nikakvu policijsku intervenciju, da je sve u redu, molio je policijske službenike da odu s privatnog posjeda- Međutim, policijski službenici su se na to potpuno oglušili. Jedinu buku u dvorištu obiteljske kuće je radila policijska službenica BŽ koja je jako vikala. On ne razumije zašto ga je vrijeđala i udarala. On nikada nije policijskim službenicima pokazivao srednji prst niti bi to ikada učinio. To su potvrdili MŽ i ĆŽ koji su bili sa njim cijelo vrijeme. Policijski službenici su prvi fizički nasrnuli na njega, srušili ga na pod, tukli ga i odvezli policijskim autom u policijsku postaju. MŽ je ostao u dvorištu obiteljske kuće u nevjerici. Kasnije je MŽ zajedno s ĆŽ došao u policijsku postaju. MŽ su prvo ispitivali kao svjedoka, a onda su ga uhitili nekoliko sati kasnije kada je odbio podnijeti prijavu protiv njega. On je kao dijete bio žrtva fizičkog nasilja od strane njegove majke koja je pravomoćno osuđena zbog toga što ga je tukla presudama Općinskog suda u Karlovcu i Županijskog suda u Karlovcu. Bio je izdvojen iz obitelji i smješten u tri različita doma do punoljetnosti. Uslijed dugotrajne izloženosti nasilju od strane njegove majke bio je na liječenju i jedno vrijeme hospitaliziran u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež, Ivana Kukuljeviéa 11, Zagreb. Kao žrtvi obiteljskog nasilja veliku traumu mu stvara iznova se suočavati s osobama koje su ga tukle, vikale i vrijeđale. Više puta iskazivao je vezano za ovaj događaj na policiji, državnom odvjetništvu i u kaznenom postupku. Više puta bio je u istoj prostoriji s policijskim službenicima i to kod njega stvara veliku nelagodu i strah. Zadnje je u njihovoj prisutnosti ispitan u Ivanić Gradu na sudu u predmetu K-28/2025 10. rujna 2025. Nakon svega što se dogodilo, više nikada ne želi vidjeti te policijske službenike, s njima se suočavati i zato se brani pisanom obranom. Nije ništa krivo napravio. Puštao je glazbu na mobitel u kući u kojoj je živio koja se mogla čuti samo u sobi u kojoj se puštala ili eventualno u susjednoj sobi kuće. Sigurno se nije mogla čuti na ulici ili od strane susjeda. MŽ i on dijele kućanstvo, tada i danas zajedno žive u istoj kući na adresi [adresa], a njihovi se odnosi nisu narušili te još uvijek zajedno žive, kuhaju, provode vrijeme u istim prostorijama koje kao i njihovi životi čine jednu cjelinu. S njima sada živi i njegova djevojka ĆŽ. Prije druge policijske intervencije glazba je bila u potpunosti ugašena. Nitko od susjeda nije čuo glazbu ili buku. Nitko izvan obiteljske kuće nije čuo glasnu glazbu niti je itko tražio intervenciju policije. On ne razumije zašto su policijski službenici došli na drugu intervenciju, zašto su ga izvukli iz dvorišta obiteljske kuće, zašto su ga tukli, uhitili i odveli u policijsku postaju. Moli da ga sud u cijelosti oslobodi od optužbe.

13.

U nastavku glavne rasprave braniteljica okrivljenika je istaknula kako su na prethodno ročište imenovani svjedoci bili uredno pozvani te su isti bili dužni odazvati se, a oni nisu pristupili niti ispričali izostanak tako da bi takvu nedosljednost u postupanju valjalo tumačiti u korist okrivljenika.

Također nedolazak predstavnika ovlaštenog tužitelja, a bez isprike za to, ukazuje na odstupanje od optužbe, a u korelaciji sa sa nizom nedorečenosti i nedosljednosti u iskazima policijskih službenika te u njihovim nesudjelovanju u daljnjem postupku.

14.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 1050037723, službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj 1973 od 7. lipnja 2024. u 22,00 sati, izvješće sastavljeno 7. lipnja 2024. u Policijskoj postaji Velika Gorica, službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj 1976/24 od 7. lipnja 2024. u 23,10 sati, izvješće sastavljeno 8. lipnja 2024. u službenim prostorijama Policijske postaje Velika Gorica i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Andriju Maslek od 21. siječnja 2025.

15.

U završnom govoru braniteljica okrivljenika je iskazala kako predstavnik ovlaštenog tužitelja nije pristupio niti na prethodno, a niti na današnje ročište. U provedenom postupku tužitelj nije dokazao da bi okrivljenik narušavao javni red i mir. Cijeli događaj se odvijao na privatnom posjedu obiteljske kuće u kojem zajedničkom kućanstvu žive okrivljenik i njegov bratić MŽ koji je pozvao policiju na prvu intervenciju. Nitko od susjeda se nije žalio na buku ili glazbu niti je mogao jer se ništa nije čulo izvana niti je bilo dostupno pogledu ili čujnosti javnosti. Svaka suprotna tvrdnja bila bi proizvoljno tumačenje ničim u postupku potkrijepljeno. Ne radi se o javnom mjestu, a iskaz policijskih službenika o tome na koji bi način okrivljenik navodno remetio javni red i mir oprečan je. Policijska službenica KŽ navela je da je prilikom druge intervencije čula glazbu. Policijski službenik HŽ naveo je da prilikom druge intervencije nije bilo bilo nikakve glazbe. Naravno da se protekom vremena ne očekuju identični iskazi, identičnost bi bila i sumnjiva ali se ne može protek vremena iskoristiti protiv okrivljenika kada taj protek dovede do nepodudarnosti oko samog bića prekršaja jer bi galama, muzika bili upravo ključni dijelovi prekršaja pa ako nema njih nema niti prekršaja. Razlog uhićenja okrivljenika nije činjenica zatjecanja u počinjenju prekršaja. Razlog ne može biti niti kazivanje prijavitelja jer on sam navodi da nema potrebe za postupanjem, štoviše nevoljno pušta policijske službeniku u kuću. Stoga je očito da je razlog uhićenja koji je uslijedio najmanje 10 minuta od dolaska isprovociranost policijskih službenika izvjesno besmislenom prijavom, a to najviše vidimo stoga što je okrivljenik uhićen u dvorištu. Vrhunac paradoksa što su naknadno protekom sat vremena policijskih službenici uhitili i prijavitelja kada je on dobrovoljno došao u policijsku postaju da vidi što je s bratićem i da ponovno pokuša izgladiti situaciju. Slijedom navedenog predlaže se okrivljenika osloboditi od optužbe primjenom načela in dubio pro reo. Podredno predlaže se primijeniti institut beznačajnog prekršaja.

II/ A

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene pisane obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u točki I/ u izreci presude, pa da bi tako počinio prekršaj kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Sudac je cijenio pisanu obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prvog prekršaja za koji se tereti, a opisan je u točki I/1) u izreci ove presude te osporava svoju prekršajnu odgovornost, pa je zaključio da je njegova obrana u odnosu na prvi terećeni prekršaj smislena, promišljena i konkretna, a uvelike i uvjerljiva te stvarno moguća, zatim da je okrivljenik činjenice iznosio jasno, razumljivo, životno i okolnosno, da je tijekom glavne rasprave odlučno i ustrajno tvrdio da se nije ponašao na način kako mu se stavlja na teret te da nije počinio prvi prekršaj za koji je optužen.

Sudac je pisanu obranu okrivljenika cijenio posebno u dijelu gdje iznosi kako je puštao glazbu na mobitel u kući u kojoj je živio koja se mogla čuti samo u sobi u kojoj se puštala ili eventualno u susjednoj sobi kuće, a sigurno se nije mogla čuti na ulici ili od strane susjeda te da on nije vikao niti glasno pričao.

Sudac je obranu okrivljenika u tom dijelu ipak uzeo s oprezom odnosno sumnjom jer smatra kako svakako postoji određena stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na prvi terećeni prekršaj iznio na način da je zataškavao, opravdavao i relativizirao svoje protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvori dojam i uvjerenje kako je on predmetne zgode u kući puštao glazbu, ali da ista nije dopirala do ulice, te da nije vikao, to jest kako svojim ponašanjem nije remetio javni red i mir, odnosno kako nije postupio suprotno zakonskim odredbama niti počinio prvi terećeni prekršaj.

Sudac je zaključio kako se može razborito procijeniti i razložno smatrati da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na prekršaj opisan u točki I/1) u izreci presude oblikovao s ciljem da bi zatajio i prikrio svoj mogući nezakoniti postupak te se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za prvi prekršaj koji mu se stavlja na teret Optužnim prijedlogom.

Sudac je cijenio iskaze svjedoka SŽ, bratića okrivljenika, i svjedokinje ĆŽ, djevojke okrivljenika, s oprezom i zadrškom, odnosno sumnjom, iako je zaključio da su njihovi iskazi jasni, razumljivi, životni, pa i uvjerljivi, jer smatra kako je prirodno da su ovi svjedoci, bratić i djevojka okrivljenika, zbog bliskog osobnog, obiteljskog i emocionalnog odnosa s istim, snažno zainteresirani za ishod ovog sudskog postupka, pa da stoga postoji stvarna mogućnost i razumna vjerojatnost da su njihovi iskazi slabe validnosti i sumnjive vjerodostojnosti, odnosno da su imenovani svjedoci svoje iskaze iznijeli neobjektivno i pristrano u korist okrivljenika, svog bratića i dečka.

Sudac je utvrdio da je svjedok SŽ svojim iskazom potvrđivao kako je predmetne zgode okrivljenik puštao glazbu na mobitel i ta glazba nije dopirala izvan kuće, ali kako svjedok ima zdravstvenih tegoba njemu je u jednom trenutku ta glazba zasmetala, pa je obavijestio policiju i zatražio intervenciju. Svjedok je izjavio i kako se glazba nije čula van kuće jer je okrivljenik puštao glazbu preko mobitela. Imenovani svjedok je također priopćio kako okrivljenik predmetne zgode nije vikao niti galamio u dvorištu kuće već je samo govorio da želi mirno riješiti situaciju i ne želi probleme.

Sudac je također utvrdio kako je svjedokinja ĆŽ svojim iskazom potvrđivala da je predmetne zgode u obiteljskoj kući njezin dečko, okrivljenik, puštao glazbu, a njegovom bratu je to zasmetalo pa je zatražio intervenciju policije. Svjedokinja je izjavila i da je glazba bila puštena putem mobitela, a da se prema njenom mišljenju glazba čula unutar kuće, te da se predmetne večeri susjedi nisu žalili na buku. Imenovana svjedokinja je također priopćila kako je prilikom druge intervencije okrivljenik govorio kako želi na miran način riješiti situaciju.

Oboje imenovanih svjedoka sukladno su konstatirali i dokazivali da se predmetne zgode glazba čula samo unutar kuće, da je to smetalo samo bratiću okrivljenika te da glazba nije dopirala izvan kuće, a također su izravno, odnosno neizravno izjavili kako okrivljenik nije vikao prilikom intervencije policije.

Sudac je zaključio kako postoji zbiljska vjerojatnost da su ispitani imenovani svjedoci prešutjeli stvarne okolnosti predmetnog događaja, odnosno da su svoje iskaze iznosili tako što su isticali okolnosti koje idu u korist okrivljenika, a moguće prikrivali one koje istom idu na štetu, a sve u namjeri da svog optuženog bratića i dečka, to jest okrivljenika, zaštite od optužbe i prekršajne odgovornosti te ga pokušaju osloboditi od krivnje i kažnjavanja za prvi terećeni prekršaj.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedoka KŽ i OŽ, policijskih službenika, pa je zaključio kako su njihovi iskazi jasni, razumljivi i životni te u velikom dijelu uvjerljivi, a pritom je rezimirao da su oboje svjedoka prilikom iskazivanja svoja opažanja i/li saznanja iznosili objektivno i profesionalno te vjerodostojno i nepristrano.

Sudac je utvrdio da je svjedokinja KŽ u svom iskazu prvotno iznijela da je prilikom ponovnog dolaska na adresu okrivljenika čula iz kuće dopiranje glasne glazbe te je naknadno potvrdila da je osobno čula prilikom drugog dolaska glazbu koja je dopirala iz kuće do ulice, a potom je iskazala da je prvi puta kada je bila na intervenciji u kući vidjela da je okrivljenik puštao glazbu na mobitel povezan sa zvučnikom te je konačno na pitanje odgovorila kako misli da nitko od susjeda nije prijavio okrivljenika za puštanje glasne glazbe iz kuće. Svjedokinja je izjavila i kako je okrivljenik u dvorištu prilikom drugog dolaska nešto vikao i galamio, ali ne zna koje riječi.

Sudac je utvrdio da je svjedok OŽ u svom iskazu prvotno iskazao kako je predmetne zgode upućen na intervenciju i dolaskom na mjesto dojave zamijetio je da je okrivljenik puštao glazbu putem zvučnika na kojeg je bluetoothom bio spojen mobitelom, dok prilikom druge intervencije nije bilo nikakve glazbe, a potom je iskazao kako su prvi put na dolazak intervencije čuli glasnu glazbu, a drugi put je čuo prepirku između okrivljenika i njegovog bratića. Svjedok je izjavio i kako je prilikom ponovnog dolaska s kolegicom na adresu okrivljenika čuo galamu iz kuće, da ne zna koje riječi je okrivljenik galamio te da je drugi put čuo prepirku između okrivljenika i njegovog bratića, a potom je priopćio da su oni vikali u dvorištu.

Sudac je prilikom procijene iskaza ispitanih imenovanih svjedoka, policijskih službenika, utvrdio postojanje sukladnosti između njihovih iskaza u odnosu na okolnost puštanje glazbe od strane okrivljenika prilikom prve intervencije, jer je svjedokinja KŽ iskazivala da je tom prilikom vidjela da okrivljenik pušta glazbu na mobitel povezan sa zvučnikom, a što je potvrdio i svjedok OŽ jer je zamijetio je da je okrivljenik puštao glazbu putem zvučnika na kojeg je bluetoothom bio spojen mobitelom.

Međutim, sudac je utvrdio postojanje nesukladnosti i proturječnosti u iskazima imenovanih svjedoka u odnosu na okolnost puštanje glazbe od strane okrivljenika prilikom druge intervencije, jer je svjedokinja KŽ iznijela da je čula glazbu koja je dopirala iz kuće do ulice, dok je svjedok OŽ iskazao da tom prilikom nije bilo nikakve glazbe. Također sudac je zamijetio kako je svjedokinja KŽ potvrdila da je prilikom drugog dolaska okrivljenik u dvorištu nešto vikao i galamio, dok je svjedok OŽ prvo potvrdio da je čuo galamu iz kuće, a naknadno je izjavio da je okrivljenik vikao u dvorištu.

Sve navedene okolnosti, odnosno neodređenosti i nejasnoće u iskazima imenovanih ispitanih svjedoka, kod suca su dodatno ojačale sumnju u stvarno postojanje krivnje i prekršajne odgovornosti okrivljenika za prvi terećeni prekršaj, odnosno produbile su skepsu da bi okrivljenik počinio prekršaj opisan u točki I/1) u izreci presude upravo na način kako je optužen.

Sudac uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, nije mogao utvrditi odlučne činjenice i okolnosti, pa stoga niti temeljem tih dokaza nije mogao dokazati ni zaključiti da bi okrivljenik uistinu počinio prvi terećeni prekršaj opisan u podnesenom Optužnog prijedlogu.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 21.01.2025.g., za osobu: ŽŽ, utvrdio da je okrivljenik do tada bio pravomoćno prekršajno osuđen.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

Sudac nije mogao izvesti dokaz suočenjem okrivljenika i policijskih službenika KŽ i OŽ iz razloga što niti okrivljenik, a niti svjedoci, nisu pristupili na ročište za glavnu raspravu na kojem je bilo moguće provesti navedeni dokaz. Pritom je okrivljenik opravdavao svoj nedolazak na ročište za suočenje, navodeći kao razlog zadobivene traume u djetinjstvu i izloženost obiteljskom nasilju, dok policijski službenici nisu opravdali svoj izostanak.

Budući je okrivljenik u obrani iznio da više nikada ne želi vidjeti imenovane policijske službenike i s njima se suočavati, sudac je zaključio kako se ovaj dokaz ionako ne bi mogao izvesti niti u slučaju da su svjedoci pristupili na ročište.

Također, sudac smatra kako se, u konkretnim okolnostima, niti nedolazak okrivljenika na ročište za suočenje, niti nedolazak imenovanih svjedoka, ne može na nikakav razumno prihvatljiv i opravdan način tumačiti ni u korist, a ni na štetu okrivljenika, pa da bi se na opisanoj procesnoj situaciji moglo eventualno utemeljiti zaključak o njegovoj ne/krivnji.

Sudac nije izvodio druge postojeće i moguće dokaze, pa tako niti dokaze koje je predložila obrana okrivljenika, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na prvi dio optužbe protiv okrivljenika, osim o njegovom oslobađanju za prvi terećeni prekršaj opisan u točki I/1) u izreci presude.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

II/ B

Slijedom svega navedenog, nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene, moguće i svrhovite dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da bi okrivljenik počinio prvi prekršaj koji mu se stavlja na teret, na način opisan u točki I/1) u izreci presude.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

Povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, sudac nije mogao sa sigurnošću, nesporno i bez sumnje utvrditi , niti je našao dovoljno dokazanim da je okrivljenik počinio prvo prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u točki I/1) u izreci presude, jer temeljem svih izvedenih dokaza nije mogao utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno nije mogao nesporno dokazati da bi predmetne zgode okrivljenik puštao glasnu glazbu te da je ista dopirala do ulice, niti da bi okrivljenik vikao i galamio u dvorištu kuće, pa zbog navedenog razloga nije mogao utvrditi niti stvarnu odgovornost i krivnju okrivljenika za prvi prekršaj koji mu je stavljen na teret.

Sudac je nesporno utvrdio da je predmetne zgode okrivljenik u kući puštao glasnu glazbu putem mobitela koji je bio spojen na zvučnik, zbog čega je MŽ zatražio intervenciju policije, te da je prilikom intervencije policijskih službenika vikao i galamio.

Međutim, sudac nije mogao nesporno utvrditi da li je okrivljenik počinio terećeni prekršaj, na način da je predmetne zgode glazba bila toliko glasna da bi dopirala do ulice, niti je mogao utvrditi da li je okrivljenik vikao u kući zbog svađe s bratićem ili na dvorištu, pa da bi time remetio javni red i mir, odnosno nije mogao dokazati da je okrivljenik počinio prekršaj na način kako je to opisano u Optužnom prijedlogu i u točki I/ u izreci presude.

Nakon provedenog dokaznog postupka sudac je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da okrivljenik predmetne zgode nije remetio javni red i mir na drugi način, kao niti vikanjem, odnosno tako što bi u kući puštao glasnu glazbu putem mobitela koji je bio spojen na zvučnike i da bi ista dopirala do ulice, te da bi vikao i galamio u dvorištu kuće, pa da bi opisana ponašanja bila dostupna sluhu publike iz okolnih prostora, to jest izložena slušanju javnosti.

Obzirom na iznesenu obranu okrivljenika, odnosno obzirom na njegovo odlučno i ustrajno poricanje vlastite krivnje i počinjenja prvog terećenog prekršaja, kao i obzirom na činjenice utvrđene svim izvedenim osobnim i materijalnim dokazima, a budući osim ispitanih svjedoka nije bilo drugih nepristranih svjedoka kao neposrednih očevidaca događaja, to jest objektivnih i pouzdanih, a nezainteresiranih svjedoka čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje ne/krivnje okrivljenika, kod suca su se pojavile opravdane sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih, dostupnih i svrhovitih dokaza.

Sve tijekom dokaznog postupka utvrđene činjenice učvrstile su sumnju suca da bi okrivljenik zaista bio kriv za prvi prekršaj koji mu je stavljen na teret, odnosno da bi predmetne zgode u kući puštao glasnu glazbu, a vikao i galamio u dvorištu, pa time remetio javni red i mir, kako je optužen.

Sudac smatra kako niti jednim izvedenim, mogućim i svrhovitim dokazom nije nesporno utvrđeno i dokazano da bi okrivljenik predmetne zgode uistinu počinio prvi terećeni prekršaj, na način opisan u točki I/1) u izreci presude

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da okrivljenika ĐŽ treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u točki I/1) u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

III/ A

Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj iz čl.17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na način pobliže opisan u točki II/2) u izreci presude, pa da je tako počinio drugi prekršaj koji mu je stavljen na teret, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona, zbog čega je donio odluku kao u točki II/ u izreci presude.

Sudac je cijenio pisanu obranu okrivljenika kojom izravno poriče počinjenje drugog prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost i krivnju, ali iznesenu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane razumljivi, razložni i smisleni, ali zapravo taktični, isplanirani i smišljeno svrsishodni, te da je okrivljenik tijekom prekršajnog postupka i izvođenja dokaza, svojom obranom neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio drugi prekršaj za kojeg se tereti Optužnim prijedlogom.

Sudac je mišljenja da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje drugog prekršaja iz optužnog akta, svoju obranu oblikovao jasno i logično te životno i razložno, ali ipak pragmatično, smišljeno i neuvjerljivo, na način i s ciljem kako bi kod Suda stvorio dojam da svojim ponašanjem nije postupio suprotno zakonskim odredbama, a pritom je isticao okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do njegovog oslobađanja od prekršajne odgovornosti, dok je sudac temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio i sa sigurnošću zaključio da je okrivljenik stvarno počinio drugi terećeni prekršaj.

Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na drugi prekršaj koji mu se stavlja na teret, a kojeg on izravno i ustrajno ne priznaje, oblikovao u namjeri kako bi otklonio odgovornost za vlastito postupanje suprotno zakonom propisanom, pa na takav način izbjegao prekršajnu odgovornost i kažnjavanje.

Sudac smatra da je okrivljenik prešućivao, prikrivao, opravdavao i/li umanjivao težinu svojeg protupravnog ponašanja, to jest svog omalovažavajućeg i uvredljivog postupka i djelovanja prema služenim osobama prilikom vršenja njihove službe, a sve to u cilju vlastite koristi te s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao ili umanjio kažnjavanje za drugi terećeni i počinjeni prekršaj.

Suprotno iznesenoj obrani, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik stvarno počinio drugi inkriminirani prekršaj zbog kojeg se tereti Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka SŽ, bratića okrivljenika, kao i iskaz svjedokinje ĆŽ, djevojke okrivljenika, na isti način kako je navedeno u točki II/ A 3. u obrazloženju ove presude.

Sudac je opetovano zaključio kako su ispitani svjedoci, zbog bliskih osobnih, obiteljskih i/li emotivnih odnosa sa okrivljenikom, izrazito zainteresirani za ishod ovog postupka, zbog čega ne mogu biti objektivni i vjerodostojni, pa da su stoga svoje iskaze iznosili pristrano u korist okrivljenika, svog bratića i dečka.

Sudac je utvrdio da je svjedok SŽ svojim iskazom prvotno iskazao kako se predmetne zgode okrivljenik prilikom druge intervencije, nakon što je negdje pobjegao, vratio u kuću, pa se pojavio na balkonu kuće, a policajka ga je pozvala da siđe u dvorište, a potom je priopćio kako okrivljenik nije policajcima pokazivao srednji prst lijeve ruke, niti je vikao.

Sudac je utvrdio da je svjedokinja ĆŽ u svom iskazu priopćila kako predmetne zgode nije čula da bi okrivljenik vikao i galamio u dvorištu, niti je vidjela da bi policijskim službenicima pokazivao srednji prst, a potom je izjavila da je mogla vidjeti okrivljenika jer je postojao fizički vizualni kontakt između njih i da je pokazivao srednji prst ona bi to mogla vidjeti.

Sudac je zaključio kako postoji zbiljska mogućnost i stvarna vjerojatnost da su imenovani svjedoci svoje iskaze iznosili pristrano u korist okrivljenika, na načine da su potvrđivali obranu okrivljenika, a pritom prešućivali, prikrivali i/li ublažavali puno značajnije i teže protupravno ponašanje okrivljenika, a sve u namjeri da istog zaštite od prekršajne odgovornosti i kažnjavanja za prekršaj koji mu se kao drugi stavlja na teret optužnim aktom.

Slijedom navedenog, budući je sudac posumnjao u istinitost i uvjerljivost te objektivnost i vjerodostojnost iznesenih iskaza oboje imenovanih ispitanih svjedoka, sudac im nije poklonio vjeru i nije prihvatio njihove iskaze u odnosu na drugi prekršaj koji je stavljen na teret okrivljenika.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedoka KŽ i OŽ, policijskih službenika, na isti način kako je navedeno u točki II/ A 4. u obrazloženju ove presude.

Sudac smatra da su imenovani svjedoci svoje iskaze iznosili jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da zapravo nisu pristrano zainteresirani za ishod ovog postupka, te je zaključio da su svjedoci predmetne činjenice i svoja opažanja iznosili na temelju osobnih i profesionalnog saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje su iznijeli u svojim iskazima u odlučnom i presudnom dijelu sukladne međusobno, kao i s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njihovim iskazima, u odnosu na drugi prekršaj koji je stavljen na teret okrivljenika, nije našao bitnih kontradiktornosti ili značajnih nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njihovih iskaza.

Nakon što su oboje ispitanih imenovanih svjedoka komentirali obranu okrivljenika i nakon što su odgovarali na postavljena pitanja, sudac je, s jedne strane, osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja oboje svjedoka, a s druge strane, se učvrstio u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana u dijelu gdje poriče svoju krivnju za počinjenje drugog terećenog prekršaja, neuvjerljiva i proračunato svrsishodna.

Sudac je zaključio kako se iskazi ispitanih svjedoka, policijskih službenika, uzajamno činjenično nadopunjuju te se logično potkrepljuju i cjelovito životno upotpunjavaju, a takvom zaključku snažno je doprinijela i okolnost kako njihovi iskazi nisu istovjetni niti posve suglasni, pa je stoga sudac uvjeren kako iskazi svjedoka nisu bili prethodno dogovoreni niti planirani, već su spontano, iskreno i vjerodostojno izneseni pred Sudom.

Sudac smatra kako iskazi oboje ispitanih imenovanih svjedoka u potpunosti slabe uvjerljivost obrane okrivljenika u odnosu na drugi prekršaj za koji je optužen, te da u cijelosti dovode u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a jačaju uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za drugi terećeni prekršaj.

Sudac je utvrdio da je svjedokinja KŽ u svom iskazu prvotno iznijela, uz ostalo, da je predmetne zgode, kada je došla s kolegom na ponovnu intervenciju, okrivljenik otišao u kuću i s prozora kuće pokazivao im srednji prst te da ih je pozivao da dođu u dvorište radi razgovora. Potom je svjedokinja iskazala kako je okrivljenik pokazivao njima srednji prst, pa je zatim odgovarajući na pitanje ponovila kako je sasvim jasno vidjela da je okrivljenik pokazao srednji prst.

Sudac je utvrdio da je svjedok OŽ u svom iskazu prvotno iskazao kako je predmetne zgode, kada je s kolegicom došao na ponovnu intervenciju, vidio okrivljenika kako stoji na katu kuće, na balkonu i pokazuje im srednji prst i viče, uz ostalo, dođite ovamo. Potom je svjedok iskazao da je stajao ispred ulaznih vrata u dvorište kada je okrivljenik pokazivao srednji prst, a okrivljenik se nalazio na balkonu kuće.

Sudac je osobito cijenio iskaze imenovanih svjedoka, policijskih službenika, u dijelu gdje su sukladno iskazali i potvrdili da je okrivljenik predmetne zgode prema njima pokazivao srednji prst.

Sudac je naročito vodio računa o činjenici kako su imenovani svjedoci, policijski službenici, predmetne zgode bili neposredni očevidci drugog terećenog prekršaja te su izravno opažali i doživljavali počinjenje drugog inkriminiranog prekršaja od strane okrivljenika.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanih imenovanih svjedoka, u vezi sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio drugi prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

Sudac je zaključio kako nije od nikakve presudne važnosti niti od odlučnog značenja okolnost da su se iskazi ispitanih svjedoka, policijskih službenika KŽ i OŽ, razlikovali oko sporednih i marginalnih detalja vezanih uz mjesto s kojeg im je okrivljenik pokazivao srednji prst, da li je to bilo s prozora ili balkona, te da li je svjetlo u kući bilo ugašeno ili upaljeno, nalazeći čvrsto uporište za takav zaključak u činjenici što su oboje svjedoka jasno, nedvojbeno i potpuno sukladno potvrdili bitnu i odlučnu činjenicu, to jest da im je okrivljenik predmetne zgode pokazivao srednji prst.

Sudac je i sve ostale izvedene materijalne dokaze cijenio na način kako je navedeno u točki II/ A 5. i 6. u obrazloženju ove presude.

Sudac nije mogao izvesti dokaz suočenjem okrivljenika i imenovanih policijskih službenika, niti je izvodio druge postojeće i moguće dokaze, pa tako niti dokaze koje je predložila obrana okrivljenika, iz razloga koji su već navedeni u točki II/ A 8. i 9. obrazloženja ove presude.

III/ B

Nakon provedene glavne rasprave, analizom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu i povezujući izvedene dokaze s obranom okrivljenika, kao i temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja drugog djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u točki II/2) u izreci presude.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako sve navedene okolnosti koje su iznesene u obrani kao razlozi poricanja počinjenja drugog terećenog prekršaja, ne mogu okrivljenika osloboditi od drugog prekršajnog djela za koje se optužuje, već su samo pokušaji okrivljenika da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne odnosno umanji kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu se kao drugi stavlja na teret optužnim aktom.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.17. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja.

Sudac je cijeneći obranu okrivljenika, a temeljem izvedenih valjanih i vjerodostojnih dokaza, to jest iskaza ispitanih svjedoka policijskih službenika, s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode zaista ostvario biće prekršaja opisano u navedenom propisu i tako počinio drugi terećeni prekršaj, jer je predmetne zgode policijskim službenicima pokazivao srednji prst i vikao im, pa je time omalovažavao i vrijeđao službene osobe prilikom i u vezi vršenja službe.

Sudac smatra kako se okrivljenik ne može osloboditi odgovornosti i krivnje za počinjenje drugog terećenog prekršaja, jednostavnim, kratkim i neosnovanim iznošenjem u svojoj pisanoj obrani da nikada nije policijskim službenicima pokazivao srednji prst niti bi to ikada učinio.

Pritom je sudac zamijetio kako okrivljenik, pored izravnog poricanja, ne iznosi konkretne obrambene razloge u odnosu na drugi terećeni prekršaj, već se samo poziva na iskaze svjedoka SŽ i ĆŽ, svog bratića i djevojke.

Osim navedenog, sudac smatra kako se kontekstualne okolnosti, obiteljske i životne, na koje okrivljenik smišljeno i svrsishodno upire te ih ciljano naglašava u svojoj pisanoj obrani, kao dodatne razloge za poricanje počinjenja terećenog prekršaja, a koje su usmjerene na relativiziranje, odnosno isključivanje njegove odgovornosti za počinjeni prekršaj, nikako ne mogu sa sigurnošću utvrditi, niti nesporno potvrditi, a niti utemeljeno i s opravdanjem prihvatiti i/li uvažiti.

Sudac je uvjeren kako s jedne strane, sve utvrđene nejasnoće, nesukladnosti i kontradikcije između iznesene obrane okrivljenika i činjenica navedenih u Optužnom prijedlogu, kao i između njegove obrane i iskaza svjedoka policijskih službenika, a s druge strane sukladnosti između obrane i iskaza svjedoka SŽ i ĆŽ, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja drugog terećenog prekršaja od strane okrivljenika te zapravo nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne koja mu je izrečena, odnosno sudac je uvjeren kako je stvarno izvjesno da su one zapravo samo posljedica pokušaja okrivljenika da prikrije svoje kažnjivo postupanje te izbjegne propisane posljedice takvog protupravnog ponašanja.

Sudac je mišljenja kako je okrivljenik tijekom cijelog postupka, u cilju izbjegavanja svoje prekršajne odgovornosti, ustrajno pokušavao minorizirati te zatajiti i prikriti, temeljnu činjenicu omalovažavanja i vrijeđanja službenih osoba prilikom vršenja i/li u vezi s vršenjem službe, odnosno da je predmetne zgode policijskim službenicima prilikom intervencije pokazivao srednji prst lijeve ruke i vikao “šta ste došli, dođite tu da razgovaramo“.

Sudac je uvjeren kako sve okolnosti koje je okrivljenik iznosio u svojoj obrani tijekom postupka kao razloge poricanja počinjenja prekršaja, ne mogu istog osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji okrivljenika da prikrije svoj protupravni postupak i da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne odnosno umanji kažnjavanje za počinjeni prekršaj, kojeg on ne priznaje, a koji mu je kao drugi stavljen na teret optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

Sudac smatra kako okrivljenik ustrajno i neosnovano osporava počinjenje i svoju prekršajnu odgovornost i krivnju za drugi prekršaj za koji je optužen.

Sudac je zaključio da je za sigurno i nesporno utvrđenje krivnje za počinjenje drugog prekršaja radi kojeg se okrivljenik tereti, odlučna objektivna činjenica, koja je nesporno potvrđena izvedenim dokazima, to jest iskazima ispitanih policijskih službenika, odnosno činjenica da je predmetne zgode svojim postupkom i ponašanjem omalovažavao i vrijeđao službene osobe prilikom vršenja njihove službe.

10.

Stoga je sudac nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u točki II/2) u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, pa ga je kaznio novčanom kaznom, u visini koja je unutar granica utvrđenog raspona koji je Zakonom propisan za počinjeni prekršaj, odnosno najmanjom zakonski propisanom kaznom, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečene novčane kazne, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

11.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da je prije počinjenja inkriminiranog prekršaja već bio pravomoćno prekršajno osuđivan i to zbog remećenja javnog reda i mira.

12.

13.

Sudac je odlučio da okrivljeniku za počinjeni prekršaj opisan u točki II/2) u izreci presude ne izreče kaznu zatvora kao strožu vrstu, već samo novčanu kaznu, jer je temeljem stupnja krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja okrivljenika, zaključio da će se ta svrha postići i blažom vrstom kazne.

Prilikom donošenja ove odluke sudac je uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

14.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 11. prosinca 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Šetalište Franje Lučića 1, Velika Gorica.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte