Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-324/2025

Općinski sud u Metkoviću

Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Stanka Obradović, uz sudjelovanje zapisničara Nikole Bjeliša, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika: 1. MT iz [adresa] i 2. MTČ na istoj adresi zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narone novine "70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), a što je kažnjivo po čl. 22 st. 5. citiranog Zakona povodom izdanog optužnog prijedloga Policijske postaje Metković klasa: 211-07/25-5/70716 od 17. 03. 2025. godine, nakon održane glavne rasprave, javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 182. st. 1. toč. 1. Prekršajnog zakona RH u svezi čl. 24a istog Zakona.

Okrivljenici: 1. MT, sin M, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođen **.**.1991.

god u [adresa], s prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa], državljanin RH,

nositelj OPG-a, oženjen otac dvoje malodobne djece, lošeg imovinskog stanja

1. MTČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći E, rođena **.**.1992. godine u [adresa], s prebivalištem [adresa], SSS, likovne umjetnosti, udana majka dvoje djece, lošeg imovnog stanja,

Oslobađaju se od optužbe

• da bi u točno neutvrđenom vremenskom periodu od mjeseca rujna 2024. godine do mjeseca siječnja 2025. godine u mjestu Trn, Općina Slivno i u obiteljskoj kući koja se nalazi na kućnom broju 77 okrivljenici pod 1. MT kao otac i pod 2. MTČ kao majka, usred lošeg roditeljskog odgoja počinili nasilje u obitelji i tjelesno kažnjavanje na štetu svog djeteta ET (2021.) na način da bi nad svojim malodobnim djetetom kćeri ET (2021.) kao roditelji počinili nasilje na način da su u više navrata i u prisutnosti drugog djeteta VT (2012.) kćeri okrivljenika pod 1. iz prvog braka, zbog primjenjivanja neadekvatnih odgojnih mjera u više navrata primjenjivali nedopuštene odgojne metode u obliku tjelesnog nasilja nad djetetom na način da su dijete ET fizički kažnjavali pri čemu je okrivljenica pod 2. uz uporabu tjelesne snage udarala rukom i šibom po stražnjici i bedru, da bi okrivljenik pod 1. otac također tijekom Božićnih blagdana u točno utvrđenom vremenom povremeno rukom, otvorenim dlanom, udarao dijete ET, po stražnjici, da bi izazivajući opisanim nasiljem i svojim ponižavajućim postupanjem kod svog djeteta, kćeri ET, koja nije zadobila vidljive tjelesne ozljede prouzročili poniženost, uznemirenost i povredu dostojanstva,

dakle da bi kao član obitelji počinio nasilje u obitelji na štetu djeteta,

pa da bi time postupili protivno odredbi čl. 10. st. 1. toč. 2. Zakona o zaštiti od

nasilja u obitelji, a što bi bilo kažnjivo po čl. 22. st. 5. citiranog Zakona.

II. Temeljem čl. 140 st. 2 Prekršajnog zakona RH troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska postaja Metković, izdala je optužni prijedlog klasa: 211-07/25-5/70716 od 17. 03. 2025. god. protiv okrivljenika 1. MT i 2. KT i zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno kvalificiranog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik 1. MT dostavio je pisanu obranu u kojoj je naveo da ovim putem želi objasniti što se stvarno dogodilo u njihovom domu zadnji put kad je kod njih na adresi u [adresa] bila njegova kći iz prvog braka VT kako bi otklonio sve sumnje da je ikoga maltretirao ili ugrožavao odnosno to nije istina. Navodi što se tada dogodila između njegove malodobne kćeri ET i VT jer je ET bila vesela, razigrana budući da joj je starija sestra VT falila, te je skakala po njoj, vukla je za kosu, skidala joj majice i hlače jer je htjela da se igra s njim, te to nije bilo zlonamjerno već obična dječja igra, a VT je to jako smetalo. Navodi da su on i supruga KT više puta rekli ET da prestane i da VT pusti na miru, te kako te riječi nisu pomagale, navodi da su oboje lagano udarili po stražnjici onako kako roditelj napravi kad dijete neće stati. Navodi da se pritom ET smijala, nije plakala, nije se uvrijedila, nije bila uplašena, te da to dovoljno govori da nije bilo nikakvo nasilje nego normalna roditeljska situacija da se situacija smiri. Navodi kada se to dogodilo da je uzeo ET k sebi a VT je poslao u dječju sobu da ima svoj mir. Ninin emocionalni slom nije zbog njih jer je VT u sobi plakala, ali problem nije bio u njemu ni supruzi KT nego u Nininom emocionalnom stanju. Navodi da ET kod njih raste zdravo i sretno, te da je ET dobro dijete, živa i pametna, tvrdoglava, ima humor koja rijetko imaju djeca njezine dobi te da s njom idu na engleski, gimnastiku, ista se razvija uredno, čak i napreduje. Navodi da je uče granicama da odraste u dobru i stabilnu osobu. Navodi da nikad nije ništa učinio na štetu nijednom dijete te da mu je VT jednako vrijedna kao ET i V, sve što radi radi iz brige i ljubavi a ne iz ljutnje. Navodi nadalje da nikoga nije tukao, ponižavao ni maltretirao a sve što se događalo, događalo se u okviru normalnog obiteljskog odgoja.

3. Drugookrivljena MTČ je na glavnoj raspravi kod ovoga suda za dana 17. 11. 2024. godine u svoju obranu izjavila: "Razumjela sam navode optužnog akta tužitelja, ne osjećam se krivom za učin djela iz čl. 10. st. 1. toč. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji a kažnjivo po čl. 22. st. 5 istog Zakona. Ni ja ni suprug MT nismo uopće a niti od rujna 2024 do siječnja 2025. u [adresa] u obiteljskoj kući br. 77, ([adresa]), nismo počinili psihičko nasilje u obitelji na štetu našeg djeteta ET ( 2021) niti prema istoj primjenjujemo metode lošeg roditeljskog odgoja. Navodim da to nije bilo ni u prisutnosti VT (2012) kćer moj supruga K koju ima sa DT koja živi u [adresa] a rođena iz Garešnice. U ovom slučaju je neosnovano prijavljen nakon što su službenici HZZ Socijalni rad Područni ured Dubrovnik 28. 01. 2025. zaprimili dopis odnosno dopis je zaprimljen u PP Dubrovnik temeljem obavljenih razgovora sa VT u nazočnosti njene majke gdje VT koja je polaznica 7. razreda Osnovne škole i. Gundulića u Dubrovniku je neosnovano izjavila dok je boravila kod nas da smo ja i suprug MT u više navrata počinili nasilje nad našim djetetom ET odnosno da smo upotrebom tjelesne snage udarali po stražnjici i bedru kako rukom tako i šibom, što nije istina. Ja sam izjavila kod PP Metković da ne zlostavljam svoju kćer ET ni na koji način, koja je vesela i nestašna, razgrana, tu izjavu sam dala u ožujku 2025 i izjavila sam tom prilikom da sam u 2-3 navrat u zadnjim 5-6 mjeseci kada bi ET bila nemirna otvorenim dlanom je udarila po guzi ne nanoseći joj ozljede niti strah niti ponižavajući odnos a u siječnju 2025. "

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u optužni prijedlog tužitelja ( strana 1-5), Službena zabilješka PP Dubrovnik ( 7-10 x2) od 28. 01. 2025. i 25. 02. 2025 osim u djelu obavijesnih razgovora, službena zabilješka PP Metković ( strana spis 11), zapisnik o ispitivanju MT ( strana spisa 12-14), zapisnik o ispitivanju KT )( strana 15-17), obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potrebe žrtve za zaštitom ( strana 18) obrazac rizičnog faktora ( stana spisa 19-20), obavijest o žrtvi nasilja u obitelji ( strana spisa 21-22), uvid u službenu zabilješku PP Metković ( strana spisa 23-24), obavijest na ime MTČ ( strana spisa 25) u svezi priopćenja prekršaja iz čl. 10 Zakona o zaštiti o d nasilja u obitelji te obavijest na ime MT ( strana spisa 26) u svezi priopćenja prekršajnog djela iz čl. 10, uvid u prekršajnu evidenciju na ime MTČ, od 21. 10. 2025 iz koje proizlazi da ista nije do sada osuđivana te uvid u prekršajnu evidenciju na ime MT iz koje proizlazi da je osuđivan presudom ovog dua broj: Pp-.366/2024 od 31. 07. 2024 pravomoćno 16. 08. 2024. iz čl. 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5. U dopuni zapisnika glavne rasprave od dana 17. studenog 2025. godine na zapisnik o glavnoj raspravi od 19. studenog 2025. godine u dokaznom postupku izvršen je uvid u zapisnik o glavnoj raspravi održanoj 17. 11. 2025. godine kod ovog suda ( stana spisa 28-31), te u provedeni dokazni postupak (strana spisa 30-31), uvid u pisanu obranu okrivljenika MT dostavljana ovom sudu dan s1¸9. 11. 2025. godine elektroničkim putem ( strana spisa 32-33), čita se pisana obrana okrivljenika.

6. U predmetnom slučaju proizlazi da se okrivljenicima stavlja na teret nasilje u obitelji odnosno počinjenje prekršajnog djela iz čl. 10. st. 1. tč. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, što bi bilo kažnjivo po čl. 22. st. 5 citiranog Zakona.

7. Naime čl. 10. st. 1. tč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda a pod 2. citiranog Zakona da je nasilje u obitelji tjelesno kažnjavanje ili drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci.

8. Uvidom u predmetni spis službenu zabilješku PP Dubrovnik od 28. siječnja 2025. godine (strana spisa 7-8) proizlazi da je ista sačinjena povodom zaprimanja dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrovnik u kojem su proslijedili e-mail MTČ u kojem navodi sumnju na povredu djetetovih prava od strane majke DT prema djetetu VT sa kojim djetetom je obavljen razgovor u nazočnosti djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured.

9. Uvidom u službenu zabilješku PP Dubrovnik od 25. veljače 2025. godine (strana spisa 9-10) proizlazi da je u policijskoj postaji po policijskim službenicima obavljen razgovor sa djetetom VT u nazočnosti majke DT, a vezano za događaj od 08. veljače 2025. godine.

10. Uvidom u službenu zabilješku PP Metković od 13. ožujka 2025. godine (strana spisa 11) proizlazi da je obavljen razgovor sa djetetom ET vođen na adresi prebivališta u nazočnosti socijalne radnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Metković bez nazočnosti roditelja a na okolnosti sumnje kako roditelji nad djetetom primjenjuju neprimjerene odgojne metoda odnosno fizički kažnjavaju dijete ET.

11. Uvidom u službenu zabilješku PP Metković od 14. ožujka 2025. godine (strana spisa 23-24) proizlazi da je ista sačinjena u prostorijama PP Metković na okolnosti postupanja u svezi saznanja dostavljenih od PU Dubrovačko neretvanske prilikom obavljanja razgovora sa djetetom VT (2012.) iz Dubrovnika da se došlo do saznanja kako MTČ i njezin suprug MT iz [adresa] su u više navrata primjenjivali neadekvatne odgojne mjere prema djetetu ET (2021.) tjelesno kažnjavajući rukom po stražnjici u više navrata od strane majke MTČ te jednom od strane oca MT, tako da su u više navrata primjenjivali nedopuštene odgojne metode-fizičko nasilje.

12. Naime odredbom čl. 10. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano da je nasilje u obitelji: 1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, 2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, 3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, 4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanja korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganje osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, 5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osoba starije životne dobi koje dovod do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstva i time joj nanosi tjelesne ili duševne smetnje, dok je čl. 22. st. 5. citiranog Zakona propisano: ako je nasilje iz st. 1. ovog članka počinjeno na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1700 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 ( sedamdeset) dana.

13. Analizom obrane okrivljenika MTČ i MT proizlazi da isti opisuju predmetni slučaj u kojem opovrgavaju učin prekršajnog djela koje im se stavlja na teret navodeći da dijete nisu nikada ozlijedili niti su prema njoj ponižavajuće postupili isključujući fizičku silu odnosno tjelesno nasilje odnosno isključuju da su ostvarili učin prekršajnog djela odnosno obilježja bića prekršajnog dijela koje im se stavlja na teret navodeći da njihovo postupanje je rezultat postojanja nije rezultat postojanja ugrožavanja života djeteta budući da djetetu nisu nanosili tjelesne ozljede, navodeći da u trenucima razigranosti njihove malodobne kćerke prema svojim iskazima majke da ju je otvorenim dlanom udarila po stražnjici, što se također očituje u iskazu oca isključujući tom prilikom da su dijete ugrožavali ili na bilo koji način maltretirali.

14. U predmetnom slučaju je nesporno da je dijete okrivljenih malodobna ET (2021.) ispitana u nazočnosti djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Metković, prema kojem se zaključuje da roditelji trebaju biti svjesni postupanja u odnosu na svoju djecu u konkretnom slučaju na kći ET (2021.) te da se u primjeni odgojnih metoda postupanja prema djeci ne primjenjuje nikakva fizička sila niti tjelesno kažnjavanje bilo kakav način nasilničkog kažnjavanja u obitelji.

15. Iz iskaza obrane okrivljenih proizlazi da su svjesni obilježja bića prekršajnog djela koje im se stavlja na teret u konkretnom slučaju ali sud zaključuje da roditelji svojim iskazima ukazuju da vode brigu o svojoj kćeri ET (2021.) te da istu ne maltretiraju ni ugrožavaju već vode računa o njezinom normalnom razvoju ali s obzirom da je njihovo istupanje udaranjem djeteta po stražnjici roditeljska reakcija u namjeri da se dijete smiri a ne nikakvo nasilje niti zlonamjerno postupanje prema djetetu što ukazuje da se primjenjivalo u rijetkim situacijama pa s obzirom na iznijete okolnosti predmetnog slučaja prema iskazu okrivljenih i izvedenih dokaza u postupku pojedinačno, proizlazi da postupanje prijavljenih MT i MTČ kako je opisano u izreci ove presude koji svojim iskazom poriču prekršajno djelo tjelesnog kažnjavanja ili ponižavajućeg postupanja nad djetetom jer postupanje prijavljenih u svakom slučaju ne bi trebalo predstavljati ostvarivanje elemenata tjelesnog ili psihičkog nasilja koje bi moglo ugroziti integritet malodobnog djeteta ili djeteta navedenih supružnika, niti to ukazuje da bi to moglo prouzročiti ili izazvati opasnost da će kod istog prouzročiti fizičku ili psihičku bol odnosno osobnu ugroženost ili bilo kakvo ponižavajuće postupanje, tako da se osjeti ugrozda zdravlja djece u ovom slučaju dodajući k tome osobne okolnosti prijavljenih koji su svjesni predmetne situacije te iskazali da nemaju namjeru nauditi djetetu i da dijete vole što isti potvrđuju jer svi žive zajedno u obitelji i vode računa o normalnom uzrastu i razvoju djeteta tako da im je briga za malodobnu u korektnom slučaju ET uredna što znači da okrivljeni MT i MTČ kao roditelji nisu imali nikakve pobude za neprimjereno postupanje, dodajući k tome da sud nije utvrdio nikakve nastale posljedice za povredu zaštićenog dobra pa je osnovano za prijavljene primijeniti odredbu čl. 182. st. 1. tč. 1. Prekršajnog zakona RH i iste osloboditi od optužbe za djelo za koje se terete u optužnom prijedlogu tužitelja.

16. Shodno iznijetom sud nije mogao prema prijavljenima primijeniti zaštitnu mjeru obaveznog psihosocijalnog tretmana radi otklanjanja nasilničkog ponašanja u obitelji prema kćeri ET jer nije utvrđeno postojanje opasnosti da bi isti mogli ponoviti odnosno počiniti nasilje u obitelj i nad njom odnosno sud smatra da to nije nužno ni opravdano ne samo što to samo proizlazi iz iskaza okrivljenih već i zbog toga što nije utvrđeno da bi isti u budućem ponašanju mogli ugroziti interes djeteta koji žive u obiteljskom domu zajedno, navodeći da zajednički supružnici zajednički žive i vode brigu o svojim malodobnim kćerima ET i D te da su svjesni i uputa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Metković na planu skrbi i brige o djetetu, slijedom čega nema osnove za primjenu ni zaštitne mjere, približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji naspram malodobne kćeri ET jer ne postoji opasnost ponavljanja odnosno činjenja nasilja u obitelji nad istom.

17. Sud je dakle okrivljene oslobodio od optužbe za učin djela koje im se stavlja na teret primjenom čl. 182. st. 1. tč. 1. Prekršajnog zakona RH uz primjenu odredbe 24a istog Zakona prema kojem se smatra da nema prekršaja iako su ostvarena njegove bitna obilježja jer u postupanju okrivljenih odnosno od strane istih stupanj ugrožavanja naprijed navedenih vrijednosti je ne znatan i ne postoji potreba da se isti sankcioniraju što je u konačnosti u interesu cijele obitelji, a uzimajući u obzir okolnosti utvrđene ocjenom izvedenih dokaza u postupku.

18. Slijedom iznijetog sud je ocijenio temeljem iskaza prijavljenih osoba da svojim izjavama iskazuju da vode brigu o djetetu u predmetnom slučaju malodobnoj kćeri ET a i drugoj kćeri D te da svoju djecu vole kao i to da su upućeni na modele pravilnog ponašanja u obitelji odnosno ne nasilnog rješavanja problema u obitelji i okruženju radi adekvatne komunikacije na području roditeljstva, te usklađenosti odgojnog djelovanja u formiranju identiteta djece o strane svih koji su na to pozvani.

19. Shodno iznijetom u konkretnom slučaju odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. Temeljem čl. 140 st. 2 Prekršajnog zakona RH troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Metkoviću, 11. prosinca 2025. god.

Zapisničar

Sudac

Nikola Bjeliš

Stanka Obradović

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Metkoviću u dva istovjetna primjerka a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku, MT, [adresa], Trn

2. Okrivljeniku, ETČ, [adresa], Trn

3. Tužitelju- Policijska postaja Metković,

4. U spis.

Po pravomoćnosti:

Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Metković,