REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-4379/2015-144.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ani Lovrinov u pravnoj stvari I. tužitelja mldb. DO (nom. DOD), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa otac i zakonski zastupnik BO, a kojeg zastupa punomoćnik ŠO, odvjetnik iz [adresa], II. tužiteljice FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik ŠO, odvjetnik iz [adresa], III. tužitelja BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik ŠO, odvjetnik iz [adresa], IV. tužitelja JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ŠO, odvjetnik iz [adresa] i punomoćnik Nikola Bošković-Slivonja, odvjetnik iz Zagreba, V. tužitelja mldb. GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa otac i zakonski zastupnik BO, a kojeg zastupa punomoćnik ŠO, odvjetnik iz [adresa], protiv I. tuženika KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH, OIB: 65119154523, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Leko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, i II. tuženika POLIKLINIKA ZA GINEKOLOGIJU I OPSTETRICIJU GINEKO, OIB: 85723409574, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik MO, odvjetnica iz [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani I. tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u [adresa], i umješača na strani II. tuženika Uniqa osiguranje d.d., OIB: 75665455333, sa sjedištem u [adresa] Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 13. siječnja 2025. u prisutnosti III. tužitelja osobno, punomoćnika I. tuženika CO, odvjetnika, punomoćnice II. tuženika MO, a u odsutnosti uredno pozvanih I. i II. umješača te udaljenog punomoćnika I. -V. tužitelja IO, odvjetnika, dana 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev I. -V. tužitelja koji glasi:

"1. Prvotuženik Klinička bolnica "Sveti Duh", [adresa], OIB: 65119154523 i drugotuženik Poliklinika GINEKOS, [adresa], OIB: 85723409574 dužni su prvotužitelju DO platiti iznos od 116.796,07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od 22.12.2015.g., pa do isplate, te mu plaćati rentu u iznosu od 1.274,14 EUR mjesečno, počevši od 04.08.2012.g. pa nadalje, s time da dospjele obroke plati odmah, a dospijevajuće do 10-tog u mjesecu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se do 31.07.2015.g. određuje, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g., uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa rente 10-tog u mjesecu, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Prvotuženik Klinička bolnica "Sveti Duh", [adresa], OIB: 65119154523 i drugotuženik Poliklinika GINEKOS, [adresa], OIB: 85723409574 dužni su drugotužiteljici FO platiti iznos od 58.398,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od 22.12.2015.g., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Prvotuženik Klinička bolnica "Sveti Duh", [adresa], OIB: 65119154523 i drugotuženik Poliklinika GINEKOS, [adresa], OIB: 85723409574 dužni su trećetužitelju RO platiti iznos od 58.398,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od 22.12.2015.g., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

4. Prvotuženik Klinička bolnica "Sveti Duh", [adresa], OIB: 65119154523 i drugotuženik Poliklinika GINEKOS, [adresa], OIB: 85723409574 dužni su četvrtotužitelju JO platiti iznos od 9.954,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od 22.12.2015.g., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

5. Prvotuženik Klinička bolnica "Sveti Duh", [adresa], OIB: 65119154523 i drugotuženik Poliklinika GINEKOS, [adresa], OIB: 85723409574 dužni su petotužitelju GO platiti iznos od 9.954,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od 22.12.2015.g., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

6. tuženici su dužni tužiteljima nadoknaditi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate."

II. Odbija se zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka od I.-V. tužitelja.

III. Nalaže se odvjetniku IO (nom. ŠO) OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da naknadi I. tuženiku Kliničkoj bolnici Sv. Duh trošak parničnog postupka u iznosu od 12.405,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se odvjetniku IO (nom. ŠO) OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da naknadi II. tuženiku Poliklinici za ginekologiju i opstetriciju Gineko trošak parničnog postupka u iznosu od 24.810,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I.-V. tužitelji u tužbi od 22. prosinca 2015. navode da je u srpnju 2012. kod II. tužiteljice utvrđena blizanačka trudnoća sa urednim tijekom. U kontaktu sa izabranom liječnicom, II. tužiteljici je preporučeno, javiti se za stručnu pomoć dr. ĐO, kao uglednom stručnjaku za blizanačku trudnoću, kod II. tuženika, koji liječnik i ustanova su preuzeli praćenje i brigu o predmetnoj trudnoći II. tužiteljice. Dana 28. rujna 2012. II. tužiteljica je pristupila na prvi kontrolni pregled kod II. tuženika kojim nalazom je predmetna trudnoća evidentirana kao uredna te je preporučeno mirovanje i kontrola sa 18 tjedana. Dana 29. listopada 2012. II. tužiteljica je pristupila na drugi kontrolni pregled kod II. tuženika kojim nalazom je evidentirana ranije kraća hospitalizacija 8. i 9. listopada 2012. zbog pojave oskudne sukrvice, sa urednim kontrolnim nalazom dana 19. listopada 2012. Nadalje, utvrđeno je postojanje hematoma između listova ovoja, zatraženo je obaviti više biokemijskih nalaza, urinokulturu, preporučeno je mirovanje te je II. tužiteljica naručena na kontrolni pregled za 4 tjedna. Dana 30. studenog 2012. II. tužiteljica je pristupila trećem kontrolnom pregledu kod II. tuženika kojom prilikom je utvrđen uredan ginekološki nalaz kao i nalazi ranije zatraženih laboratorijskih pretraga. Nakon što je nekoliko dana ranije primijetila kontinuirano povremeno curenje tekućine iz rodnice, drugačijeg intenziteta i izgleda, II. tužiteljica je dana 22. prosinca 2012. primljena na pregled kod dr. ĐO, požalivši se na opisano curenje tekućine. Nalazom II. tuženika od 22. prosinca 2012. evidentirano je postojanje oskudne sukrvice sa nešto sluzi, zatražena je urinokultura, preporučeno je mirovanje te je II. tužiteljica upućena kući sa kontrolom za 3 tjedna. Predmetnim nalazom navedeno je da oba ploda imaju normalnu količinu plodne vode. Dana 27. prosinca 2012. prilikom uzimanja briseva u zdravstvenoj ustanovi Poliklinika Sunce II. tužiteljici je konstatirana obilnija vodenasto sluzava sekrecija sa tragovima krvi, ultrazvučno je dijagnosticiran manjak plodne vode kod jednog blizanca te je ista upućena na hitni bolnički pregled u KB Sveti Duh zbog otjecanja plodne vode. Istog dana II. tužiteljica je hitno zatražila pregled i medicinsku pomoć kod I. tuženika kojom prilikom je proveden ultrazvučni pregled, navedeno da ne postoji gubitak plodne vode kod II. tužiteljice te je ista otpuštena kući. Dana 30. prosinca 2012. u jutarnjim satima II. tužiteljica, u 25. tjednu predmetne treće trudnoće, osjetila je pojavu trudova te početak prijevremenog poroda zbog čega se hitno javila u dežurnu službu I. tuženika, koja služba najprije procjenjuje da kod II. tužiteljice ne postoje trudovi, da bi zatim stanje II. tužiteljice bilo prekvalificirano kao prijevremeni porod zbog prijevremenog prsnuća plodnih ovoja te se pristupilo hitnom carskom rezu. U navedenom porodu II. tužiteljica je rodila dvoje muške djece, težine 840 i 790 g, te Apgar statusom 5/6, te je istoj rečeno da zbog nedovoljne razvijenosti djeca imaju 10% vjerojatnosti za preživljavanje. Nakon 33 sata i 15 minuta života, unatoč mjerama intenzivnog neonatalnog liječenja i skrbi, sin II. tužiteljice i III. tužitelja te brat I., IV. i V. tužitelja ZO preminuo je dana 31. prosinca 2012. Sa minimalnim izgledima za preživljavanje I. tužitelj DO podvrgnut je čitavom nizu kritičnih medicinskih intervencija i postupaka te je nakon 7 mjeseci boravka u bolničkoj skrbi, dana 3. kolovoza 2012. otpušten kući. U navedenih 7 mjeseci borbe za život I. tužitelja, isti se u više navrata nalazio u kritičnom stanju u kojim okolnostima II. tužiteljica i III. tužitelj nisu emocionalno bili u stanju oprostiti se sa preminulim sinom ZO zbog čega je isti pokopan tek 15. srpnja 2013. Kao posljedica prijevremenog rođenja, a unatoč svim poduzetim mjerama liječenja i skrbi, kod I. tužitelja su nastupila brojna teška medicinska stanja i komplikacije sa krvarenjem u mozgu, hidrocefalusom, nekrotizirajućom upalom probavnog trakta s perforacijom crijeva, zatajenjem bubrega, sepsom i MRSE bakterijemijom te nizom drugih medicinskih dijagnoza i stanja, a što su sve rezultiralo teškim i trajnim oštećenjima moždane funkcije, vidne funkcije te intelektualnih i psihomotoričkih sposobnosti čime je osobito teško narušeno tjelesno i duševno zdravlje I. tužitelja. Osjetivši kontinuirano otjecanje plodne vode II. tužiteljica je 22. prosinca 2012. kod II. tuženika te 27. prosinca 2012. kod I. tuženika zatražila stručnu medicinsku pomoć. Unatoč činjenici da je II. tužiteljica ukazivala na pojavu i osjećaj curenja plodne vode, te unatoč objektivnom nalazu curenja tekućine, stručne službe I. i II. tuženika zanemarile su prijavu i pritužbu II. tužiteljice te pogrešno i lakomisleno zaključile da kod II. tužiteljice ne postoji otjecanje plodne vode niti bilo kakva druga opasnost za zdravlje majke i djece. Navedenom prilikom nisu poduzete nikakve razumne stručne mjere niti intervencije radi cjelovitog dijagnosticiranja, liječenja ili prevencije komplikacija zdravstvenog stanja II. tužiteljice već je ista isključena iz medicinskog nadzora i skrbi te otpuštena kući. Uslijed izostanka potrebne medicinske skrbi i nadzora kod II. tužiteljice je 30. prosinca 2012. nastupilo pucanje plodnih ovoja te prijevremeni porod sa posljedičnom smrću jednog djeteta te teškim oštećenjem zdravlja drugog. Prilikom pružanja zdravstvene zaštite II. tužiteljici djelatnici I. i II. tuženika propustili su poduzeti razumne stručne mjere i intervencije radi cjelovitog dijagnosticiranja, liječenja i prevencije komplikacija zdravstvenog stanja II. tužiteljice te su postupili nepažljivo i nesavjesno, a sa teškim štetnim posljedicama za tužitelje. Uslijed teško narušenog zdravlja I. tužitelj DO trpi tešku neimovinsku štetu u vidu fizičkih boli, straha te duševnih boli zbog trajnog smanjenja opće radne i životne sposobnosti, kao i imovinsku štetu u vidu trajnih povećanih potreba za tuđom pomoći i njegom u opsegu od najmanje 16 sati dnevno. Jednako tako zbog smrti sina ZO te osobito teškog invaliditeta drugog sina DOD. i III. tužitelji trpe neimovinsku štetu u vidu teških i dubokih duševnih boli. Zbog osobito teškog invaliditeta brata BOD. i V. tužitelji trpe neimovinsku štetu u vidu teških i dubokih duševnih boli. Stoga na ime naknade štete I. tužitelj mldb. DO potražuje i to na ime pretrpljenih fizičkih boli, straha i duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti iznos od 116.796,07 EUR(=880.000,00 kn) te na ime povećanih potreba za tuđom pomoći i njegom mjesečnu rentu u iznosu od 1.274,14 EUR (=9.600,00 kn). II. tužiteljica ČO na ime duševnih boli zbog smrti sina ZO te duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta sina mldb. DO potražuje iznos od 58.398,04 EUR (=440.000,00 kn), III. tužitelj BO na ime duševnih boli zbog smrti sina ZO te duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta sina mldb. DO potražuje iznos od 58.398,04 EUR (=440.000,00 kn), IV. tužitelj JO na ime duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta brata mldb. DO potražuje iznos od 9.954,21 EUR (=75.000,00 kn) te V. tužitelj mldb. GO na ime duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta brata mldb. DO potražuje iznos od 9.954,21 EUR (=75.000,00 kn), uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu od 12. veljače 2016. navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer su djelatnici I. tuženika prilikom poroda II. tužiteljice postupali u potpunosti prema pravilima struke. U podnesku predanom na ročištu 3. lipnja 2016. I. tuženik poriče da bi u nalazu Poliklinike Sunce od 27. prosinca 2012. bio ultrazvučno dijagnosticiran manjak plodove vode kod jednog blizanca jer se isto ne navodi u tom nalazu, a nije niti potkrijepljen nalazom UZV, dok je u navedenom nalazu utvrđeno da je dijagnosticirana obilnija vodenasto sluzava sekrecija sa tragovima krvi iz rodnice. Istog dana II. tužiteljica je pregledana kod I. tuženika te je u medicinskoj dokumentaciji navedeno da je količina plodove vode uredna. Otjecanje plodove vode dijagnosticirano je 3 dana kasnije, 30. prosinca 2012. prilikom hospitalizacije kod I. tuženika gdje je II. tužiteljica zaprimljena zbog prijevremenog prsnuća plodovih ovoja i započetog prijevremenog porođaja uz postojanje trudova. II. tužiteljici je to bila treća trudnoća. Prva trudnoća protekla je uredno i završila urednim porođajem. Druga trudnoća protekla je uredno do pred kraj kada je dijagnosticiran zastoj u rastu i manjak plodove vode te je trudnoća završena indukcijom porođaja. Treća trudnoća je neočekivano bila blizanačka jer anamnestički kod supružnika nije bilo u obitelji blizanačke trudnoće. U prvom trimestru pacijentica je imala krvarenje iz maternice kroz rodnicu i zbog navedenog se javila na pregled te dobila terapiju za isto (Utrogestan 3×2 tablete). U drugom trimestru nema aktivnog vaginalnog krvarenja, ali je u materištu detektiran hematom 55x36x21 mm u 17. tjednu trudnoće. U 23. tjednu trudnoće dimenzije hematoma iznose 80×60×30mm što ukazuje na evidentno povećanje hematoma, a time i stalno krvarenje u materište, unatoč ordiniranoj terapiji. Znanstveno je dokazano da postoji korelacija između krvarenja u prvom trimestru trudnoće i mogućeg lošijeg ishoda trudnoće. Prognoze se pogoršavaju ako je prisutno krvarenje i u drugom trimestru što se tiče ishoda trudnoće, a najčešće povezane sa prijevremenim porođajem, prijevremenim prsnućem plodovih ovoja, zastojem u rastu ploda, smrti ploda itd. Napominje se da ne postoji učinkovita intervencija glede istog, a pacijentici se samo može priopćiti i pojasniti mogući negativni ishod trudnoće. U literaturi se navodi da pacijentice sa krvarenjem prije 20. tjedna gestacije imaju 12% šanse za smrt ploda, odnosno u više od 50% pacijentica koje su imale krvarenje trudnoća završi pobačajem. Vaginalno krvarenje udruženo je sa povišenim rizikom za prijevremeno prsnuće plodovih ovoja tijekom trudnoće. U retrospektivnoj studiji na preko milijun žena uspoređene su trudnoće s vaginalnim krvarenjem i bez vaginalnog krvarenja. Dokazano je da krvarenje u prvom trimestru podiže rizik za prijevremeni porođaj, abrupciju posteljice, prijevremeno prsnuće plodovih ovoja. Kod blizanačke trudnoće ti rizici su povećani. Sama blizanačka trudnoća naspram jednoplodne trudnoće sa sobom nosi povećani rizik za prijevremeni porođaj, prematuritet djece (nezrelost kod prijevremenog porođaja), fetalnu i novorođenačku smrt. Prijevremeni porođaj je udružen s povećanim perinatalnim mortalitetom te kratkotrajnim i dugotrajnim pobolom djece koje su udružene sa nezrelošću. Incidencija porođaja djece vrlo niske porođajne težine manje od 1500 g kod blizanačke trudnoće iznosi 5%. Uspoređujući jednoplodnu naspram dvoplodne trudnoće smrtnost kod jednoplodne trudnoće iznosi 5,5‰ naspram 24‰ u blizanačkoj trudnoći. Najčešći uzrok prijevremenog porođaja, prijevremenog prsnuća vodenjaka i svih komplikacija koje idu s njim je infekcija. Kod primarnog ginekologa u cervikalnim brisevima II. tužiteljice nađena je ureaplasma urealyticum (laboratorijsi nalaz od 13.9.2012. prema brisu od 4.9.2012.) te je dobila terapiju Sumameda 3x500 mg. U ponovljenim cervikalnim brisevima i dalje je bila prisutna ureaplasma urealyticum, a koja se povezuje sa negativnim ishodima trudnoće odnosno sa spontanim prijevremenim porođajem, prijevremenim prsnućem plodovih ovoja, pobačajima, iznenadnim uterinim smrtima i niskom porođajnom težinom djece. Neke studije našle su korelaciju između terapija antibioticima infekcije ureaplasma urealyticum sa prodruženjem trajanja trudnoće. U jednoj studiji opisano da je kod 23% nedonoščadi koje je rođeno između 23. i 32. gestacijskog tjedna bile pozitivne mikrobiološke kulture uzete sa pupkovine na ureaplasma urealyticum. Isto tako je povezana sa kongenitalnom pneumonijom novorođenčadi. U drugom radu se spominje se da je ureaplasma urealyticum pozitivna kod pola nedonoščadi rođenih ispod 32. tjedna gestacije. Iz svega navedenog vidljivo je da se na neka stanja nije moglo utjecati kao što je neočekivana blizanačka trudnoća (u 10% slučajeva završava prijevremenim porođajem), krvarenje u prvom trimestru, te nastavak krvarenja u drugom trimestru (porast hematoma) koji sa sobom nose povećani rizik za prijevremeni porođaj i loš perinatalni ishod (12%). Kumulativno je to od 20-22 % rizika da dođe do prijevremenog porođaja. Stanje na koje se moglo utjecati je infekcija koje se trebala riješiti prije začeća, odnosno evaluacijom cervikalne flore uzimanjem cervikalnih briseva te detekcijom patogena (ureaplasma urealyticum) koji ima najvišu stopu učestalosti pobačaja i prijevremenog porođaja. Isti se povezuje sa seksualnom aktivnošću i klasificiran je kao spolno prenosiva bolest i direktno je povezan sa korioamniotitisom (upalom ovoja i posteljice) te time dovodi do prijevremenog prsnuća plodovih ovoja ili tihog prijevremenog porođaja. Samim nalazom cervikalnog brisa ne može se znati da li se radi o kolonizaciji ili infekciji. Stoga se u oba slučaja daju antibiotici jer je manja šteta dati antibiotik kod kolonizacije, nego ga ne dati kod infekcije. Za sva stanja II. tužiteljica je dobila adekvatnu terapiju, antimikrobnu i potpornu (Sumamed i Utrogestan) te se ne može govoriti o neadekvatnom liječenju. Obilni vaginalni iscjedak jedan je od simptoma uznapredovale upale, ali može biti normalni nalaz pojačanog vaginalnog iscjetka. II. tužiteljica je višekratno ultrazvučno praćena i niti u jednom trenutku do hospitalizacije 30. prosinca 2012. nije detektiran manjak plodove vode. U tužbi se navodi da je II. tužiteljica primjena u ustanovu I. tuženika jer da ne postoje trudovi, a potom se kao razlog hospitalizacije navodi prijevremeni porođaj zbog pretemporalnog prsnuća plodovih ovoja. Uvidom u povijest bolesti kao razlog prijema navodi se prijevremeno prsnuće plodovih ovoja. Isto je detektirano ultrazvučno kod prvog ploda koje je okrenuto na zadak, napominje se značajno manja količina plodove vode (po prvi puta) te je potvrđeno AmniSure testom. Toco sonda na kardiotopografsku zapisu ne bilježi stezanja. Anamnestički pacijentica navodi povremeno stezanje maternice što liječnik potvrđuje palpatorno pregledom maternice te upisuje pod genitalni nalaz (kontrahirana). Da su kod primitka detektirane kontrakcije, odnosno trudovi vidljivo je iz ordinirane terapije gdje je ordinirana tokoliza uz terapiju stimulacije sazrijevanja fetalnih pluća i antibiotik intravenozno. Dakle u tužbi je navedeno još jedno stanje koje nije potkrijepljeno dokazima, odnosno dokazi upućuju na upravo suprotan zaključak: trudovi su postojali. Također osporava navode iz točke II. tužbe jer je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je prilikom boravka II. tužiteljice kod I. tuženika medicinska dokumentacija kvalitetno vođena te je iz nje razvidno da je praćenje stanja plodova bilo kontinuirano i s povećanom pažnjom i da je sam porod vođen prema pravilima struke. Na krvarenje, hematom i liječenje već prije stečene cervikalne infekcije za koju je poznato da se prenosi spolnim odnosom, I. tuženik nije mogao utjecati. Dakle, liječnici I. i II. tuženika nisu bili ti koji su pacijentici dali blizanačku trudnoću, vaginalno krvarenje i unutarmaterični hematom, nego su to životna sudbinska stanja koje liječnici mogu dijagnosticirati, pratiti i pokušati liječiti uz neizvjestan ishod. Poznato je da davanje terapije ne mora imati apsolutnu učinkovitost. Isto tako za infekciju ureaplasma urealyticum koja je detektirana u cervikalnim brisevima, a dokazano je da je uzročnik velikog broja komplikacija u trudnoći uključujući i privremeni porođaj i prijevremeno prsnuće plodovih ovoja, ne snose odgovornost I. i II. tuženici, nego pacijentica koje u trudnoću ušla sa aktivnom cervikalnom infekcijom. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan radi nepostojanja elemenata odštetne odgovornosti I. i II. tuženika te ni uzročno-posljedične veze između poduzetih radnji i nastupjelih posljedica, a niti krivnje jer su njihovi djelatnici postupali u svemu kako je trebalo.

3. II. tuženik u odgovoru na tužbu od 11. veljače 2016. navodi da je II. tužiteljica u blizanačkoj trudnoći gestacijske dobi od 11 tjedana pristupila na pregled kod II. tuženika dana 28. rujna 2012. kada je i pregledana od dr. ĐO, s napomenom da je prije toga obavila tri pregleda: prvi u Domu zdravlja Centar, drugi u Poliklinici Sunce te ponovo u Domu zdravlja Centar. Pri ranijem pregledu u Poliklinici Sunce kod II. tužiteljice je dijagnosticirana genitalna infekcija ureaplasmom koja je u toj ustanovi liječena antibioticima. Navedenog dana dr. ĐO je II. tužiteljici obavio ginekološki ultrazvučni pregled s time da je napravljena i ultrazvučne cervikometrija. Svi učinjeni pregledi i nalazi bili su uredni. S obzirom da se radilo blizanačkoj trudnoći, a tužiteljica bila u dobi od 37 godina, dr. ĐO je istu naručio na pregled kod I. tuženika za dan 19. listopada 2012., a kod sebe na redovitu kontrolu u 18. tjednu trudnoće, tj. za 6-7 tjedana. Sljedeći put II. tužiteljica na pregled kod II. tuženika dolazi dana 29. listopada 2012., a nakon dva pregleda koje je obavila kod I. tuženika. Na tom pregledu dr. ĐO konstatira prisutnost stare, srednje obilne smeđe krvi u rodnici, navodi da je grlić maternice zatvoren i normalno dugačak, ne nalazi tragova otjecanja plodne vode ili naznaka postojanja trudova. Ultrazvučnim pregledom ustanovi se uredna vitalnost, rast, pokreti i anatomija blizanaca te podjednaka količina plodove vode u oba blizanca. U cilju otkrivanja uzroka krvarenja, detaljnim UZV pregledom otkrije se nakupina krvi (hematom) između slojeva plodovih ovoja smještenih iznad unutarnjeg ušća maternice, a čime se objasni prisutnost stare krvi u maternici. Obzirom na opisano stanje dr. ĐO određuju obaviti standardne laboratorijske nalaze, analizu testa zgrušavanje krvi te analizu pokazatelja infekcije (CRP i urinokultura). Preporučeno je mirovanje i ranije terapija, naručuje se za kontrolu za 4 tjedna. Dana 30. studenog 2012. II. tužiteljica dolazi na treći pregled kod II. tuženika na kojem dr. ĐO konstatira da su ranije traženi nalazi u granicama referentnih vrijednosti, osim povišenih nalaza leukocita i bakterija u mokraći. Trudnica je subjektivno dobro, ne žali se na krvarenje. Pregledana je ginekološki i ultrazvučno, stanje dobro, količina plodove vode u oba blizanca uredna. Pri UZV pregledu posebna je pažnja posvećena posteljici i donjem segmentu maternice, ne nalazi se prisutnost na prethodnom pregledu prisutnog hematoma. Nastavlja se ranija terapija u koju se uključuje i magnezij, sve radi povoljnog učinka na relaksaciju maternice, a što je posebno važno kod višeplodnih trudnoća. Trudnica se naručuje za pregled 4 tjedna. Dana 22. prosinca 2012. II. tužiteljica četvrti put dolazi kod II. tuženika. Na pregledu se konstatira dobro opće stanje, također se učini ginekološki i UZV pregled te cervikometrija. Svi nalazi upućuju na dobro stanje, s time da je primijećena oskudna sukrvica sa nešto sluzi, dok je grlić maternice dovoljno dugačak i zatvoren. UZV pokazuje uredan rast, anatomiju i količinu plodove vode u oba ploda te uredan nalaz obje posteljice. Uz rub jedne od posljedica ponovno se vidi hematom koji je smješten između listova plodovih ovoja i stijenke maternice, no ne nalazi se znakova abrupcije i retroplacentarnog hematoma. Po završetku pregleda dr. ĐO opet traži kontrolu kompletne krvne slike, CRP- a, urinokulture i cervikalnih briseva. Nastavlja se ranija terapija i naručuje se za kontrolu za 3 tjedna. Ovo je bio posljednji pregled kojeg je II. tužiteljica napravila kod II. tuženika. Iz priložene medicinske dokumentacije razvidno je da se II. tužiteljica dana 27. prosinca 2012. javila u Polikliniku Sunce radi uzimanja cervikalnih briseva i pritom navela postojanje "od jutros" vodenastog iscjetka. Iz priložene dokumentacije također je razvidno da je II. tužiteljica 27. prosinca 2012. ultrazvučno pregledana kod I. tuženika, a dana 30. prosinca 2012. javlja se kod I. tuženika radi prijevremenog prsnuća plodnih ovoja te tada uslijedi porod carskim rezom. S obzirom na sve gore navedeno nema nikakve sumnje da je II. tuženik u cijelosti postupao u skladu s pravilima liječničke struke te da u njegovom postupanju nema nikakvog propusta. II. tuženik je II. tužiteljicu posljednji put pregledao 22. prosinca 2012., obavio detaljan ginekološki i UZV pregled i cervikometriju, ordinirao terapiju, uputio obaviti potrebne pretrage i naručio za sljedeći pregled. Pri uzimanju uzoraka, a pet dana nakon učinjenog pregleda kod II. tuženika trudnica je navela da "od jutra" ima vodenast iscjedak, što znači da ga pet dana prije na pregledu kod II. tuženika nije imala. Iz samih navoda tužbe proizlazi da je 30. prosinca 2012. nastupilo pucanje plodnih ovoja što se dogodilo osam dana nakon pregleda kod II. tuženika, a što sve nedvojbeno upućuje na zaključak da se sva moguća patologija i loša zbivanja kod trudnice događala nakon 22. prosinca 2012. nakon što je II. tuženik zadnji puta pregledavao trudnicu te da nema nikakve odgovornosti II. tuženika. Ističe da su netočni i neistiniti navodi tužitelja da je poticanje plodove vode kod II. tužiteljice već bilo prisutno 22. prosinca 2012. na pregledu kod II. tuženika. Cjelokupni tijek i rezultati pregleda detaljno su opisani u nalazu od tog dana te tužitelji nepovoljni ishod trudnoće II. tužiteljice pokušavaju prebaciti i na II. tuženika. Nadalje, tužitelji također netočno iznose podatke da je u Poliklinici Sunce ultrazvučno dijagnosticiran manjak plodove vode kod jednog blizanca iako se to medicinskoj dokumentaciji o pregledu u Poliklinici Sunce od tog datuma uopće ne navodi. Također se ne navodi da je trudnica hitno upućena na pregled na [adresa] zbog otjecanja plodove vode. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na II. tuženika.

4. Umješač na strani I. tuženika Croatia osiguranje d.d. u cijelosti se priklanja navodima I. tuženika iz odgovora na tužbu, osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja kao i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja djelatnika I. tuženika i nastupjelim neželjenim posljedicama.

5. Umješač na strani II. tuženika Uniqa osiguranje d.d. stupa u parnicu kao umješač na strani II. tuženika, a jer je II. tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod pravnog prednika umješača Basler osiguranje Zagreb d.d.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju (list 9-206, 246-517, 556- 598, 605-641 spisa), rodni list za DO (list 207 spisa), smrtni list za ZO (list 208 spisa), rodni list za ZO (list 209 spisa), izvadak iz matice rođenih za JO (list 210 spisa), rodni list za GO (list 211 spisa), policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 519-520 spisa), policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 536-542 spisa), saslušani su svjedokinja ĆO (list 663-664 spisa), II. tužiteljica (list 666-668 spisa), III. tužitelj (list 668-670 spisa), tadašnji zakonski zastupnik II. tuženika dr. ĐO (list 670-671 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Splitu (list 697-709, 887-890 spisa), te je saslušan vještak dr. Boris Bačić (list 742-745, 785-789, 919-924 spisa).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Među parničnim strankama nesporno je da je II. tužiteljica ČO tijekom blizanačke trudnoće liječena kod I. i II. tuženika, da je navedena trudnoća okončana prijevremenim porodom 30. prosinca 2012. muških blizanaca od kojih je mldb. ZO preminuo **.**.2012., dok je mldb. BOD, I. tužitelj u ovom postupku, zbog posljedica rođenja u 25. tjednu trudnoće teškog zdravstvenog stanja, dok je sporno da li postoji odgovornost I. i II. tuženika odnosno da li je prilikom vođenja trudnoće II. tužiteljice počinjena liječnička pogreška te visina tužbenog zahtjeva.

9. Predmetni postupak započeo je 22. prosinca 2015. te je ovoj raspravnoj sutkinji spis dodijeljen u rad rješenjem Predsjednice Parničnog odjela ovog suda poslovni broj 48 Su-19/20 od 1. listopada 2020. Rješenjem od 5. listopada 2020. određeno je provođenje medicinskog vještačenja u navedenom predmetu sukladno prijedlogu stranaka po Medicinskom fakultetu u Splitu. Nalaz i mišljenje dostavljeno je sudu 7. lipnja 2021. Prema službenoj bilješci od 14. rujna 2021. (list 717 spisa) punomoćnik I.-V. tužitelja je pristupio u sudnicu raspravne sutkinje kako bi "razgovarao o vještačenju". Isti je upućen svoje prigovore na nalaz i mišljenje iznijeti pisanim putem te upozoren kako nije primjereno da sudac razgovara sa strankom o spisu bez prisutnosti druge strane i opetovano zamoljen da napusti sudnicu. Podneskom od 29. rujna 2021. I.-V. tužitelji su izjavili prigovore na nalaz i mišljenje te je ročište zakazano za 10. svibnja 2022. radi očitovanja vještaka. Na ročištu za glavnu raspravu 10. svibnja 2022. proveden je dokaz saslušanjem vještaka dr. Borisa Bačića radi očitovanja na istaknute prigovore I. -V. tužitelja na nalaz i mišljenje. Na navedenom ročištu 12. svibnja 2022. je punomoćnik I. -V. tužitelja rješenjem suda upozoren da ne prekida suca u govoru i da ne povisuje ton u sudnici. Na istom ročištu je punomoćnik I. -V. tužitelja ponovo rješenjem suda upozoren da ne prekida suca u diktiranju zapisnika i govoru jer će sljedeći put biti kažnjen novčanom kaznom i udaljen iz sudnice. Navedeno ročište je zbog proteka vremena prekinuto u 15,10 sati te je nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazan za 12. srpnja 2022. u 12,00 sati. Budući vještak nije mogao pristupiti na zakazano ročište isto je rješenjem od 4. srpnja 2022. preloženo za 5. prosinca 2022. u 12,00 sati. Službenom bilješkom od 12. svibnja 2022. (list 747 spisa) utvrđeno je kako je punomoćnik I.-V. tužitelja telefonski kontaktirao raspravnu sutkinju radi "dogovora sastanka" te je telefonski razgovor prekinut uz navođenje sutkinje da nije primjereno da sudac ima sastanak s jednom strankom bez prisutnosti druge stranke. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 5. prosinca 2023. u 12,00 sati počelo je u 13,00 sati zbog dojave o bombi u zgradi suda. Na navedenom ročištu je nastavljeno saslušanje vještaka na pitanja punomoćnika I.-V. tužitelja. Tijekom ročišta je punomoćnik I. -V. tužitelja upozoren rješenjem suda da se svim sudionicima u sudnici, kako sucu tako i vještaku, obraća primjerenim tonom i na primjeran način. Nakon navedenog upozorenja punomoćnik I.-V. tužitelja je vrijeđao vještaka navodeći da izmišlja i prilagođava činjenice po svom nahođenju pa je rješenjem suda od 5. prosinca 2022. punomoćniku I.-V. tužitelja izrečena novčana kazna u iznosu od 365,45 EUR zbog vrijeđanja vještaka doc. dr. sc. Borisa Bačića. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž- 477/2023 od 21. prosinca 2023. Ročište od 5. prosinca 2022. je zbog proteka vremena prekinuto u 15,15 sati, a nastavak ročišta zakazan je za 22. svibnja 2023. u 12,00 sati. Budući su u ovom predmetu već bila održana dva ročišta za glavnu raspravu koja su sveukupno trajala 4 sata i 5 minuta, a na kojima je pitanja vještaku postavljao isključivo punomoćnik I. -V. tužitelja, dok I. i II. tuženik te umješači nisu ni došli u priliku postavljati pitanja vještaku, rješenjem od 13. veljače 2023. naloženo je strankama i umješačima da u roku od 8 dana pisanim putem dostave sva pitanja za vještaka doc. dr. sc. Borisa Bačića, kako bi se vještak mogao očitovati pisanim putem do održavanja ročišta za glavnu raspravu zakazanu za 22. svibnja 2023. u 12,00 sati te je ograničeno vrijeme punomoćniku I. -V. tužitelja i I.-V. tužiteljima za postavljanje daljnjih pitanja vještaku na ročištu za glavnu raspravu zakazanu za 22. svibnja 2023. u 12,00 sati na vrijeme od jednog sata. U podnesku od 7. ožujka 2023. punomoćnik I.-V. tužitelja je naveo da neće postupiti po navedenom rješenju uz neprimjerene komentare o načinu vođenja postupka. Stoga je raspravna sutkinja, iako ne postoje objektivne okolnosti koje bi utjecale na njezinu nepristranost, zbog neprimjerene komunikacije punomoćnika I. -V. tužitelja sa sudom, zatražila izuzeće od suđenja u ovom predmetu. Navedeni zahtjev je odbijen rješenjem predsjednice suda poslovni broj 29 Su-528/23-2 od 18. travnja 2023. Protiv raspravne sutkinje su I. -V. tužitelji podnijeli kaznenu prijavu te zahtjev za izuzeće 7. svibnja 2024. koji je odbijen rješenjem predsjednice suda poslovni broj 29 Su-1004/2024-3 od 13. lipnja 2024. Pisanom dopunom vještačenja od 7. siječnja 2025. vještak je odgovorio na postavljena pitanja II. tuženika te nakon očitovanja stranaka na dopunu nalaza i mišljenja zakazano ročište za glavnu raspravu za 13. studenog 2025. Na navedeno ročište su osim pozvanih stranaka i sudionika te vještaka, pristupile i određene osobe kao javnost po pozivu punomoćnika I. -V. tužitelja. Nastavljeno je sa izvođenjem dokaza saslušanjem vještaka dr. Borisa Bačića. Postavljena tri pitanja punomoćnika I. -V. tužitelja su zabranjena jer je vještak tijekom postupka na ista već odgovorio. Potom je VO, koji je sudjelovao kao javnost, udaljen iz sudnice jer je utvrđeno da se isti raspravlja s vještakom i obraća se neprimjerenim tonom sudu. Po njegovom udaljenju upozoreni su svi sudionici koji sudjeluju kao javnost u ovom postupku na glavnoj raspravi da se ne obraćaju niti sudu niti drugim sudionicima u postupku i ne komentiraju tijek rasprave. Potom je ponovo zabranjeno pitanje punomoćnika I.-V. tužitelja jer je na navedeno pitanje vještak već odgovorio. Zatim je punomoćnik I.-V. tužitelja upozoren da ne prekida suca u vođenju glavne rasprave. Potom je zabranjeno pet pitanja punomoćnika I. -V. tužitelja vještaku jer je na sva pitanja vještak već odgovorio te je utvrđeno da punomoćnik I.-V. tužitelja prekida vještaka u davanju odgovora. Isti je potom od suda upozoren da ne prekida nikog od sudionika glavne rasprave jer će u protivnom biti udaljen iz sudnice. Nastavljeno je sa saslušanjem vještaka i po odgovoru vještaka na postavljeno pitanje je utvrđeno da punomoćnik I. -V. tužitelja navodi kako vještak manipulira iskazom i odgovara kako mu "paše" te da potom punomoćnik I.-V. tužitelja opetovano prekida sutkinju u vođenju glavne rasprave, da povisuje ton i da navodi sljedeće: "Vi zloupotrebljavate svoj položaj, prisvajate si ovlasti kojih nemate i dozvoljavate vještaku odgovaranje na pitanja koja nisu postavljena". Punomoćnik I.-V. tužitelja je ponovo upozoren da ne povisuje ton u sudnici i da se na primjeren način obraća sudu i ostalim sudionicima. Nakon navedenog upozorenja isti je nastavio s vikanjem i ponavljanjem kako sutkinja zloupotrebljava svoj položaj i vodi raspravu sukladno svojoj želji pa je isti udaljen iz sudnice. Budući je odbio napustiti sudnicu po donošenju rješenja o udaljenju, pozvana je pravosudna policija kako bi istog udaljili iz sudnice te je do njihovog dolaska punomoćnik I.-V. tužitelja nastavio neprestano povišenim tonom vrijeđati sud i ostale sudionike u ovom postupku, a potom je i LO, koji je raspravi prisustvovao kako javnost, počeo komentirati tijek glavne rasprave te su obojica uz pratnju pravosudnih policajaca udaljeni iz sudnice u 13,06 sati i doneseno je rješenje da će se ročište temeljem čl. 318. st. 2. ZPP-a održati bez prisutnosti punomoćnika I.-V. tužitelja. Na navedenom ročištu je nastavljeno sa izvođenjem dokaza ispitivanjem vještaka te je glavna rasprava na tom ročištu i zaključena temeljem čl. 304. ZPP-a.

10. Temeljem odredbe čl. 10. st. 1. ZPP-a sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Nadalje, sukladno odredbi čl. 311. st. 1. i 2. ZPP-a sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke i izvodi dokaze te je dužnost suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća da se brine da se o predmetu spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu. Temeljem odredbe čl. 318. st. 1. i 2. ZPP-a ako osoba koja sudjeluje u postupku u podnesku ili na ročištu vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, odnosno ako to učini osoba koja prisustvuje ročištu, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 60,00 do 1.320,00 eura, a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom. Ako stranka ili zastupnik stranke bude udaljen iz sudnice, ročište će se održati i bez njihove prisutnosti. Posebno se ističe da je sukladno čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24 i 136/25, u daljnjem tekstu: ZS) zabranjen svaki oblik utjecaja na donošenje sudske odluke, posebno svaki oblik prisile prema sucima, zlouporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenje medija i javnih istupanja na način suprotan načelima demokratskog društva, a koje ima za svrhu utjecaj na tijek i ishod sudskih postupaka.

11. Navedena odredba zapravo je ostvarenje načela neovisnosti i samostalnosti suca koji vodi konkretan sudski postupak zajamčena čl. 115. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14, u daljnjem tekstu: Ustav), a što je preduvjet za ostvarenje prava na pravično i pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, u daljnjem tekstu: Konvencija), kao i čl. 29. st. 1. Ustava. Pritom se ističe da pravo na pravično i pošteno suđenje postoji za sve stranke u postupku, a ne samo za tužitelje koji su inicirali pokretanje ovog postupka, jer su stranke u parničnom postupku ravnopravne te kako tužitelj ima pravo dokazivati svoje navode, tako to pravo ima i tuženik, dok je dužnost suda sukladno čl. 311. st. 1. i 2. ZPP-a da se o predmetu spora svestrano raspravi, uvažavajući procesna jamstva neovisnosti i nepristranosti u odnosu na sve stranke u postupku.

12. Iz opisanog tijeka postupka razvidno je da punomoćnik I.-V. tužitelja tijekom ovog postupka grubo zloupotrebljava svoja prava u postupku – isti neprimjerenim pokušajima utjecaja na raspravnu sutkinju pokušava ishoditi povoljniju odluku za svoje stranke, prvo pokušavajući vanraspravno ishoditi sastanak u predmetu i time nedopušteno utjecati na tijek vođenja postupka bez prisutnosti suprotnih strana, a potom po neuspjehu takvih pokušaja, zlouporabom prava u postupku opetovano postavljajući ista pitanja vještaku bez ikakve namjere da se doista i raspravi predmetno vještačenje, nego s isključivom namjerom odugovlačenja i diskreditiranja vještaka uz sveukupno skoro 6 sati saslušanja vještaka u kojem su punomoćnik I.-V. tužitelja pa potom III. tužitelj postavljali pitanja vještaku. Pritom je na svim ročištima na kojima je saslušavan vještak (10.5.2022., 5.12.2022. i 13.11.2025.) punomoćnik I.-V. tužitelja kontinuirano prekidao rad suda, vrijeđao druge sudionike u postupku, obraćao se sudu i drugim sudionicima neprimjerenim tonom i rječnikom, odbio se pokoriti naredbama suda za održavanje reda sve opravdavajući pravima svojih stranaka na raspravljanje. Pritom je očito da isti pod pravom na raspravljanje smatra samo onakav tijek postupka koji je u skladu sa njegovim željama, a ne i zakonskim odredbama. Time je punomoćnik I.-V. tužitelja teško zloupotrebljavao svoja procesna ovlaštenja u ovom postupku tužitelja te je unatoč upozorenjima suda za održavanje reda na glavnoj raspravi na sva tri ročišta na kojem je saslušavan vještak opetovano ometao vođenje glavne rasprave pokušavši spriječiti sud da istu dovrši pa je u konačnici sa ročišta za glavnu raspravu od 13. studenoga 2025. udaljen iz sudnice. Međutim, i po udaljenju iz sudnice isti odbija izaći i ponovno podnosi zahtjev za izuzeće suca, a koji ponavlja i podneskom od 27. studenog 2025. opetovano iznoseći kao razlog za izuzeće svoje nezadovoljstvo načinom vođenja konkretnog predmeta od strane raspravne sutkinje i iznošenje vlastitih viđenja kako bi navedeni postupak trebao biti vođen, uz neprimjerene i nepristojne komentare.

13. Ponovljeni zahtjevi punomoćnika I. -V. tužitelja za izuzeće su odbačeni kao nedopušteni rješenjima od 13. studenog 2025. i 11. prosinca 2025., a temeljem odredbe čl. 73. st. 3. ZPP-a.

14. Zahtjev IV. tužitelja za povrat u prijašnje stanje od 20. studenog 2025., kao i zahtjev I. i V. tužitelja za povrat u prijašnje stanje od 21. studenog 2025. odbačeni su kao nedopušteni rješenjima od 11. prosinca 2025.

15. Stanke i svi sudionici u postupku dužni su se ponašati na primjeren način te u svojim podnescima ili na ročištu ne smiju ni na koji način vrijeđati niti sud niti druge sudionike u postupku. Stranka u postupku ima svako pravo biti nezadovoljna odlukom i načinom na koji sud vodi postupak koji očito nije u skladu sa očekivanjem stranke. Međutim, sudski postupak je zakonom propisani postupak u kojem sud odlučuje o zahtjevu stranke za pružanje pravne zaštite u skladu sa propisanim zakonskim pretpostavkama, a ne očekivanjima stranke. Nezadovoljna stranka ne smije svoje nezadovoljstvo iskazivati na nepristojan način vrijeđajući sud ili druge sudionike u postupku, a o pravilnosti i zakonitosti provedenog postupka i odluke donesene na temelju tako provedenog postupka može odlučivati samo nadležni viši sud povodom eventualnog pravnog lijeka nezadovoljne stranke.

16. Pritom se također ističe da je načelo jednakosti oružja konstitutivni element konvencijskog prava na pristup sudu i na pošteno i pravično suđenje u razumnom roku zajamčenim čl. 6. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava, a sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u predmetima De Haes i Gijsels protiv Belgije, Steel i Morris protiv [adresa], D protiv Azerbejdžana. Pravni standard pravičnog postupka i koncept "jednakosti oružja" zahtijeva postojanje procesnih jamstava koje strankama pružaju ujednačene mogućnosti utjecanja na tijek i rezultat postupka, ponajprije sudjelovanjem u procesnim radnjama. Razvidne procesne manipulacije punomoćnika I.-V. tužitelja koje se pokušavaju opravdati raspravnim načelom, a zapravo se radi o gruboj zlouporabi prava u postupku, onemogućile su druge stranke i sudionike da sudjeluju u postupku te dovele do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a što je sud sukladno čl. 10. st. 1. ZPP-a i čl. 311. st. 1. i 2. ZPP-a dužan spriječiti.

17. U odnosu na sudjelovanje I. tužitelja mldb. DO na ročištu za glavnu raspravu 13. studenog 2025. ističe se da sukladno čl. 306. st. 2. ZPP-a na raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. Pritom se navedena odredba ne odnosi samo na javnost koja može prisustvovati glavnoj raspravi već i na stranke u ovom postupku. Naime, sukladno čl. 79. st. 1. ZPP-a stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku odnosno ima parničnu sposobnost. Sukladno čl. 80. st. 1. ZPP-a stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njezin zakonski zastupnik, koji sukladno čl. 81. st. 1. ZPP-a može u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku. Odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i156/23, u daljnjem tekstu: ObZ) iznimno predviđaju sudjelovanje maloljetnog djeteta u obiteljskopravnim predmetima i to sukladno čl. 359. st. 1. i 2. ObZ-a u stvarima u kojima se odlučuje o osobnim pravima i interesima djeteta sud će, na zahtjev djeteta, uz prethodno mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, rješenjem dopustiti djetetu koje je navršilo četrnaest godina da iznosi činjenice, predlaže dokaze, podnosi pravne lijekove i poduzima druge radnje u tom postupku ako je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice tih radnji. Nadalje, sukladno čl. 360. st. 1. i 2. ObZ-a u postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta sud će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi, na prikladnom mjestu i u nazočnosti stručne osobe, ako procijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno. Nadalje, sukladno čl. 360. st. 4. ObZ-a dijete mora biti obaviješteno o predmetu, tijeku i mogućem ishodu postupka na način koji je prikladan njegovoj dobi i zrelosti te ako to ne predstavlja opasnost za razvoj, odgoj i zdravlje djeteta. Dakle, i u obiteljskopravnim predmetima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta je njegovo sudjelovanje u postupku strogo ograničeno, prvenstveno na način da je to sudjelovanje prikladno njegovoj dobi i zrelosti te da ne predstavlja opasnost za razvoj, odgoj i zdravlje djeteta. Pravo djeteta na izražavanje mišljenja i sudjelovanja u postupcima o pravima koja ga se tiču u skladu s njegovom dobi i zrelosti predviđeno je i čl. 12. Konvencije o pravima djeteta iz 1989. ("Službeni list SFRJ" br. 15/90, "Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 12/93) te čl. 3. Europske Konvencije o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 1/10 i 3/10). Sudjelovanje mldb. djeteta na glavnoj raspravi u redovnom parničnom postupku kao što je ovaj predmet sasvim sigurno ne ispunjava navedene uvjete. Naime, sudjelovanje djeteta u sudskom postupku bi trebalo biti na prikladnom mjestu i u nazočnosti stručne osobe, ako je to prikladno dobi i zrelosti djeteta. Mldb. BOD unatoč činjenici da ima nepunih 13 godina, nažalost s obzirom na svoja kognitivna ograničenja nije u mogućnosti sudjelovati u postupku niti na taj način (na prikladnom mjestu i u nazočnosti stručne osobe) te je dovođenje istog na glavnu raspravu u ovom predmetu u potpunosti suprotno sa njegovom dobrobiti i mogućnosti njegovog sudjelovanja u postupku kao i preporukama Rezolucije Europskog parlamenta od 5. travnja 2022. o zaštiti prava djeteta u postupcima građanskog, upravnog i obiteljskog prava (Službeni list EU, 434/2022) o Pravosuđu prilagođenom djeci u postupcima građanskog, upravnog i obiteljskog prava.

18. Na ročištu za glavnu raspravu 13. studenog 2025. punomoćnik I.-V. tužitelja ŠO se legitimirao kao punomoćnik svih tužitelja u ovom postupku. Budući je tijekom postupka IV. tužitelj JO postao punoljetan, po upitu suda da li raspolaže posebnom punomoći za VI. tužitelja JO, a punomoć je sukladno čl. 81. st. 1. za IV. tužitelja potpisao zakonski zastupnik isti je naveo da ne raspolaže istom i da će ju naknadno dostaviti pa mu je sud sukladno čl. 98. st. 2. ZPP-a dopustio zastupanje IV. tužitelja na navedenom ročištu, uz nalog da u roku od 8 dana dostavi valjanu punomoć. Podneskom od 20. studenog 2025. IV. tužitelj je dostavio punomoć za zastupanje u ovom predmetu izdanu odvjetniku Nikoli Boškoviću-Slivonji te je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Rješenjem od 25. studenog 2025. naloženo je IV. tužitelju da se očituje da li odobrava parnične radnje što ih je za njega poduzeo odvjetnik ŠO. Podneskom od 27. svibnja 2025.

IV. tužitelj je naveo da odobrava sve parnične radnje koje je za njega poduzeo odvjetnik ŠO od 5. siječnja 2021., osim zastupanja na ročištu 13. studenog 2025. te predlaže ukinuti parničnu radnju zastupanja IV. tužitelja odvjetnika IO na navedenom ročištu.

19. Sukladno čl. 3. st. 3. ZPP-a sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i propisima javnog morala. Ovaj postupak je u ime I.-V. tužitelja tužbom od 22. prosinca 2015. pokrenuo odvjetnik ŠO kojem su II. i III. tužitelji potpisali punomoć za zastupanje te je III. tužitelj kao zakonski zastupnik tada mldb. I., IV. i V. tužitelja također potpisao punomoć za zastupanje istom odvjetniku, koji se pri dolasku na ročište 13. studenog 2025. i legitimirao kao punomoćnik svih tužitelja u ovom postupku. Da nije tako, sud mu ne bi dopustio zastupanje IV. tužitelja u ovom postupku. Nadalje, a kao što je već ranije rečeno, sud je temeljem čl. 10. st. 1. ZPP-a dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. U predmetu Mamić i drugi protiv Hrvatske Europski sud za ljudska prava iznio je opća načela iz svoje prakse koja se odnose na zlouporabu prava: zlouporabu prava treba razumjeti na način da predstavlja štetno korištenje prava svog nositelja u svrhe različite od onih za koje je to pravo namijenjeno; zlouporabom prava može se smatrati svako ponašanje podnositelja zahtjeva koje je očito protivno svrsi prava na podnošenje zahtjeva Europskom sudu na ljudska prava, a koje ometa pravilno funkcioniranje Suda ili pravilno vođenje postupka pred njim; zlouporaba prava može proizaći i iz cilja koji se nastoji ostvariti takvim zahtjevom; zlouporaba domaćih pravnih sredstava i ponašanje podnositelja zahtjeva pred nacionalnim vlastima predstavljaju mjerodavne čimbenike u ocjeni treba li zahtjev smatrati zloupotrebom prava te da bi se ponašanje kvalificiralo kao zloupotreba prava na prijavu, ono mora biti namjerno, a ta namjera mora biti utvrđena s dovoljnom sigurnošću.

20. Navedena opća načela primjenjiva su i u redovnim domaćim sudskim postupcima. U konkretnom slučaju, kada isti odvjetnik tijekom cijelog postupka zastupa sve tužitelje koji su članovi obitelji u bliskim obiteljskim odnosima (na temelju kojih odnosa upravo i traže naknadu štete), kada se navedeni odvjetnik na početku rasprave legitimira kao punomoćnik svih tužitelja te na upozorenje suda da treba dostaviti punomoć za IV. tužitelja jer je u međuvremenu postao punoljetan te isti zatraži dopuštenje zastupanja što mu sud i dopusti, tada ovakva izjava IV. tužitelja kojom odobrava sve radnje tog odvjetnika osim zastupanja na tom ročištu za glavnu raspravu predstavlja zlouporabu prava u postupku u kojem IV. tužitelj pokušava za sebe (a posredno i za ostale tužitelje) ostvariti tzv. "win-win" situaciju odnosno situaciju u kojoj bi zbog takve izjave sud ukinuo parničnu radnju zastupanja koju IV. tužitelj nije odobrio te preotvorio glavnu raspravu radi (ponovnog) saslušanja vještaka – a što je sadržajno i bio prijedlog IV. tužitelja te I- i V. tužitelja u podnesenim prijedlozima za povrat u prijašnje stanje.

21. Stoga, a budući se radi o zlouporabi prava koju je sud dužan spriječiti, sud ovakvo raspolaganje IV. tužitelja nije uvažio sukladno čl. 3. st. 3. ZPP-a.

22. Radi utvrđenja tijeka vođenja trudnoće II. tužiteljice i da li je u istome bilo propusta u liječenju od strane I. i II. tuženika saslušani su svjedokinja ĆO, II. i III. tužitelj, tadašnji zakonski zastupnik II. tuženika te je provedeno medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Splitu.

23. Iz iskaza svjedokinje ĆO proizlazi da je II. tužiteljica bila njezina pacijentica, a to zna jer je nakon što je zaprimila poziv suda pronašla u svojoj bazi podataka o pacijentima takav podatak. Sve što je vezano uz njezino liječenje kod nje utvrdila je i navela u medicinskoj dokumentaciji. Sjeća se da je kod nje bila u dva navrata budući je tada radila na Jarunu, a što je bilo blizu njezine kuće. Imala je rizičnu trudnoću, kod nje je dolazila davati cervikalne briseve, dok su njezinu trudnoću vodili liječnici iz bolnice. Nakon što bi ona gospođi uzela briseve, ista bi se vratila kući mirovati. Sjeća se da je kod nje bila sa 8 tjedana trudnoće te 3-4 dana prije poroda, kao i da je uzimala terapiju za održavanje trudnoće i da je mirovala. Drugi detalji su navedeni u medicinskoj dokumentaciji. Ne sjeća se da li se II. tužiteljica kada je dolazila k njoj žalila na kakve ginekološke probleme, ako je, sve je upisala u medicinsku dokumentaciju. Da je II. tužiteljica imala rizičnu trudnoću i kako je sve na kraju završilo zna iz njezine priče budući da je i kasnije dolazila k njoj na pregled te joj je tada i sve ispričala. Od kada je vidjela prvi puta II. tužiteljicu kada je došla k njoj s 8 tjedana trudnoće smatrala je da se radi o rizičnoj trudnoći, budući je utvrdila da ima blizanačku trudnoću, a od početka krvari i ima infekciju te joj je bilo preporučeno strogo mirovanje i najjače doze lijekova koji se daju za održavanje trudnoće. Kada pacijent dođe k njima da uzmu cervikalne briseve, dolazi sa inicijalnom uputnicom svog liječnika ginekologa, oni uzmu bris te ga proslijede nadležnim institucijama za obradu te pacijent sam preuzima nalaze tih briseva, a njima može javiti rezultat briseva. U konkretnom slučaju tamo gdje je navedeno da "nalaz brisa nedostaje" znači da II. tužiteljica nije dostavila nalaz odnosno rezultate istog. II. tužiteljici je bio propisan Utrogestan i koliko se sjeća ista ga je koristila kroz cijelu trudnoću. Ako je II. tužiteljica predočila kakvu medicinsku dokumentaciju pri dolasku k njoj, ona bi upisala, a ako ne, tada nema upisa. Bilo kojoj trudnici kod njih pogledaju da li se čuju otkucaji djetetova srca.

24. Iz iskaza II. tužiteljice proizlazi da je nju njezina primarna ginekologinja dr. B uputila dr. ĐO kao stručnjaku za višeplodne trudnoće, te je tako i otišla k istome i isti je nakon pregleda rekao da je sve u redu. Dana 8.10. doživjela je veliki izljev krvi pa je zbog istoga otišla u [adresa] gdje je provela noć, no ne sjeća se više da li joj je rečeno zbog čega se ovaj izljev krvi dogodio, a sljedećeg dana otpuštena je kući. Kako je bila naručena za 19.10. u [adresa] na pregled, tako je na isti i došla, te nakon neka 2-3 sata čekanja kada ju je liječnica zaprimila, gotovo ju nije niti htjela pregledati, no na njezino inzistiranje ipak je to učinila i na kraju je rekla da su oba dječaka živa, da su osnovni parametri u redu, a što će na kraju biti da joj nitko ne može reći. Iza toga otišla je 29.10. na pregled kod dr. ĐO, te joj je on rekao da ima hematom pa da je najvjerojatnije ovo krvarenje zbog istoga. Nekoliko dana prije 22.12. imala je iscjedak nježno ružičaste tekućine koji je znao napuniti cijeli jedan mali dnevni uložak, pa je otišla na pregled kod dr. ĐO koji joj je rekao da je sve u redu i da napravi briseve, no ova voda je i dalje izlazila iz nje. Briseve je radila u poliklinici Sunce gdje joj je liječnica koje je iste radila rekla da joj se čini da je kod jednog djeteta manja količina plodne vode, da bih iza toga isti dan otišla na hitnu gdje su je ultrazvučno pregledali i rekli joj da je sve u redu. Ovaj iscjedak što se pojavio još od par dana prije 22.12. i dalje je konstantno bio prisutan da bih 30.12.oko 8 sati ujutro osjetila kontrakcije maternice, radi čega je pozvala supruga i otišla u [adresa]. Kada je došla u [adresa] u predrađaonicu rekla im je da ima kontrakcije maternice međutim onaj tko ju je zaprimio nije reagirao. Nakon neka dva sata kako je na [adresa] čekala ova ista liječnica koja ju je zaprimila najprije se otišla konzultirati s nekim, a potom joj je rekla da ide po štapić i da će se provjeriti plodna voda. Iza toga je došla starija liječnica i rekla da odmah mora u rađaonu na carski rez te joj je dan papir da potpiše za isto, a što je i potpisala dok je iza toga dobila injekciju i uspavali su je. Nakon što je polako dolazila k sebi iza carskog i ovog uspavljivanja, primijetila je da se nalazi u prostoriji u kojoj se pacijenti nakon operacije bude, te joj je najprije pristupila jedna liječnica i rekla da su djeca osjetljiva, a nakon toga je došla dr. Š te joj saopćila da jedno dijete neće biti još dugo živo pa da ukoliko ga žele krstiti da krste djecu, a što su i učinili. Tražila je da joj daju ZO na ruku da se s njim oprosti, no nisu joj to dozvolili, pa još dan danas ima nezacijeljenu ranu na srcu. Teških zdravstvenih problema imao je i BOD i borio se za život, pa je zbog tih teškoća hitno prebačen u Klaićevu gdje se borio za život i proveo nekih 6,5-7 mjeseci. BOD je tijekom svog života prošao preko 30 operacija, sav je izboden, celebralac je 5 stupnja, ne govori, potpuno je ovisan o njima, stalno je na terapijama, na patronažnoj je njezi, te se kroz cijelo ovo vrijeme bori za život. Tako je i u kritičnom stanju bio od kraja 2018. da bi mu se u veljači 2019. donekle stabiliziralo stanje, a kroz ovu borbu za život prošao je i reanimacije. Također ima i tešku epilepsiju te mu lijekovi ne pomažu za isto, pa su morali prijeći na kortikosteroide. Ovom djetetu je potrebna 24 satna njega, te istu pružaju suprug i ona, a pomažu i njezini roditelji, a tri puta tjedno dolazi fizioterapeut koja provodi vježbe s njim. Zbog svog zdravstvenog stanja BOD obavlja fizioterapije, jahanje na konju i plivanje na bazenu, time da od ovoga jedino HZZO refundira patronažu i defektologicu sa Goljaka, a privatno ide na Vojta terapiju, zatim ide i u udrugu Anđela gdje se također usluge plaćaju, a plaćaju i jahanje na konju te plivanje na bazenu. Kako bi mu pružili sve što je potrebno za njegu mjesečno za istu moraju izdvojiti i par tisuća kuna. Napominjem da iako je fizioterapija, jahanje na konju, plivanje na bazenu preporučeno nakon njezinog inzistiranja, i isto mu i uistinu i pomaže, njima se refundira samo patronaža i defektologica. JO i GO obožavaju BOD, time da je JO kao stariji lakše shvatio situaciju oko BOD za razliku od GO koji je u početku bio i dosta suzdržan, te su česti odlasci u Klaićevu, i izostanak majke u onom punom smislu oko brige i pažnje za njega na njega utjecali kao jedna trauma, no sada i on u potpunosti prihvaća brata te mu se briga oko njega u pojedinim segmentima koje mu povjeri može u potpunosti sigurno izvršiti. Njihovi sinovi JO i GO dobivaju od supruga i nje pažnju koliko im najviše dopušta ova briga oko BOD, nastoje ih usmjeravati u sve u što se inače djeca usmjeravaju kao i shodno njihovim željama i što se tiče školskih i što se tiče izvanškolskih aktivnosti, ali uvijek u okviru onoga što mogu organizirati obzirom da je prvenstvena pažnja i briga fokusirana na BOD. Tako se i njih dvojica moraju svemu prilagoditi jer im je BOD prva i najveća briga. Ovaj pregled od 19.10. dogovoren je na način da je ona zamolila dr. ĐO da im, ukoliko može, dogovori pregled u Sv. Duhu kod dr. F, a što je on i učinio. Misli da BOD ne vidi već da samo razlikuje svjetlost i tamu, ne može se samostalno kretati, ne može samostalno jesti, ne može samostalno obavljati higijenu. BOD se može osmjehnuti i pružiti ljubav, svjestan je nje kao majke i svojih članova obitelji te fizioterapeuta, dok što se tiče ostalog svijeta može reći da BOD živi u svom svijetu. Nakon poroda obratila se dr. ĐO i to iz razloga što joj je bio izrazio sućut. Trenutno je još uvijek na produženom porodiljnom dopustu do 8. godine, a nakon toga ne zna što će biti, voljela bi se vratiti na posao sa skraćenim radnim vremenom od polovice radnog vremena. Na početku trudnoće istu je vodila kod svoje primarne ginekologice, a potom kada joj je preporučila dr. ĐO, išla je na preglede i kod dr. ĐO i u [adresa] kod dr. F, te je kroz cijelu trudnoću obavila sve preporučene preglede, mirovala je i čini joj se da je kroz cijelo vrijeme koristila i to od početka Utrogestan, a sve obzirom joj je već to bila treća trudnoća i imala je već godine, te obzirom je ova trudnoća bila okarakterizirana kao visoko rizična. Da se radi o visoko rizičnoj trudnoći rekla je već dr. B. Prije ove treće trudnoće nije imala nikakvih ginekoloških problema. Prva i druga trudnoća su bile normalne. 2007. imala je jednu infekciju, no vezano za istu jedni nalazi su upućivali na klamidiju, dok su drugi isključivali istu. Ne sjeća se da li se u 2007. u Petrovoj vodila pod dijagnozom sekundarne neplodnosti. Nije imala nikakvih upala jajnika. Ne zna da li joj je objašnjeno što je hematom i što može uzrokovati, no pročitala je da je to krvni ugrušak, a 22.12. dr. ĐO joj je rekao da je moguće da je zbog njega bilo krvarenje te isti ponovno izmjerio i utvrdio da se isti povećao. Više se ne sjeća na koji način odnosno kako je tekao pregled 8.10. te što joj je tada učinjeno. U bolnici Sv. Duh prije poroda je bila 2 puta na pregledu, a kod dr. ĐO 4-5 puta. Na pregled 22.12. kod dr. ĐO bila je naručena. 27.12. otišla je u Polikliniku Sunce izvaditi briseve koje je dr. ĐO preporučio. U Poliklinici Sunce na pregledu je rekla za isticanje tekućine koje je krenulo koji dan prije 22.12. Ne zna zašto u medicinskoj dokumentaciji stoji da je iscjedak imala od jutra 27.12. Tog dana 27.12., nakon Poliklinike Sunce obavljen je pregled u [adresa] gdje je liječnica napravila i ginekološki i ultrazvučni pregled. BOD prima osobnu invalidninu, no ne zna točno u kojem iznosu te o tome zna bolje suprug, a isto tako supruga bi trebalo pitati i da li BOD prima naknadu za tuđu njegu.

25. Iz iskaza III. tužitelja proizlazi da se tiče održavanja trudnoće supruge, bio je na svim pregledima kod dr. ĐO, dok na ovim pregledima na [adresa] je vozio suprugu na iste, te mu je ona odmah prepričala što se na istima dešavalo, a vozio ju je i u Polikliniku Sunce. U 8. mjesecu zamjena dr. B konstatirala je blizanačku trudnoću te je u njezinoj ordinaciji iza toga je obavljen još jedan pregled. Na njezinu preporuku došli su do dr. ĐO i kod istoga su bili prvi puta na pregledu krajem 9. mjeseca kada im je rekao spol djece, tj. da su oba dječaka i da se radi o dvojajčanim blizancima. Kako je njegova supruga prvo dvoje djece rodila u [adresa] tako je htjela i vezano za ovu trudnoću, no kako su ih u Sv. Duhu bili odbili, zamolili su dr. ĐO da im on dogovori pregled kod liječnice u [adresa] koju je njegova supruga željela. Dr. ĐO im je dogovorio pregled u Sv. Duhu za 19.10., a k njemu su se trebali javiti na pregled za mjesec dana tj. 29.10. Dana 7.10. njegova supruga je krvarila, te su zbog toga otišli na hitnu u [adresa] gdje su njoj rekli da su oba djeteta živa, da srca kucaju i da ima hematom te su joj pojasnili da ovaj hematom nastaje jer se maternica kod blizanačke trudnoće naglo širi i tako udara u stijenke maternice. Htjeli su suprugu otpustiti kući ili da eventualno kod njih prenoći na promatranju, pa su izabrali da ostane preko noći. Dana 19.10. njegova supruga je došla u [adresa] na dogovoreni pregled te kada je izašla s pregleda bila je totalno šokirana te mu je ispričala da je pregled obavljen na brzinu, da joj je rečeno da su oba djeteta živa. Napominje da je njegova supruga na svaki pregled nosila svu dokumentaciju koju je imala i u vezi trudnoće i općenito. Iza toga supruga je bila na dogovorenom pregledu kod dr. ĐO 29.10. gdje je konstatirao da je sve u redu, i zakazao joj novi termin za kraj 11. mjeseca, a onda opet za 22.12. Cijelo vrijeme trudnoće supruga je kod kuće mirovala te su čak unajmili ženu da im čisti stan. Par dana prije 22.12. počelo joj je curkati, pa kako je imala dogovoren pregled kod dr. ĐO za 22.12. odlučili su na tom pregledu reći dr. ĐO za ovo curkanje. Na tom pregledu 22.12. supruga je rekla dr. ĐO za curenje, isti ju je pregledao i rekao da je sve u redu te da treba obaviti briseve, a odmah je dogovorio i novi termin za 13.1. Supruga je pokušala obaviti briseve u Domu željezničara 24.12., no kako je bio Badnjak, liječnica joj je rekla da je velika gužva pa da dođe 27.12. Kako je 27.12. liječnica u domu Željezničara radila u popodnevnoj smjeni, odlučili su da ne čekaju do popodne, već da odmah ujutro odu obaviti uzimanje briseva i tako su otišli u Polikliniku Sunce. U Poliklinici Sunce supruzi su uzeli briseve te mu je rekla da je liječnici rekla kako ima problema sa curenjem od par dana prije 22.12., na što joj je liječnica rekla da onda može kod njih obaviti i ultrazvuk, što je supruga i obavila, nakon čega joj je liječnica rekla da jedno dijete odnosno donji blizanac ima manjak plodne vode i da se hitno javi u [adresa]. Supruga se tog istog dana 27.12. javila u [adresa], da bi joj rekli da je sve u redu i poslali je kući. Dana 30.12. supruga ga je nazvala i rekla da ima kontrakcije maternice i da je porod počeo pa ju je hitno odvezao u [adresa]. Tamo joj je najprije jedna liječnica rekla da se ne radi o nikakvim kontrakcijama, da bi kasnije obavili ultrazvučni pregled i pregled plodne vode, te je jedna starija liječnica rekla da hitno mora na carski rez. Supruga je obavila carski rez, dječaci su rođeni, no međutim u teškom stanju, morali su ih oživljavati i stavljeni su u inkubator. 31.12. rečeno im je da jedan od dječaka neće preživjeti i da ako žele da ga dođu krstiti, pa su tako djecu i krstili, a rekli su im i da će ih obavijestiti kad ZO premine, da se mogu s njime oprostiti. ZO je tog istog dana 31.12. navečer preminuo te su im dozvolili da se oproste s njim i da ga malo podragaju u inkubatoru, a kako je bilo neizvjesno da li će i BOD preživjeti, odlučili su da odmah ne pokopaju ZO već da vide što će biti sa BOD, tako da je ZO ostao kod njih u hladnjači sve do 15.7. kada se Pavlovo stanje stabiliziralo i tada je skinut sa vanjske drenaže. Po rođenju BOD je ostao neka tri tjedna u [adresa], no kako mu se zdravstveno stanje pogoršalo, a isto nisu mogli liječiti u [adresa], tako je BOD premješten u Klaićevu, gdje je obavio niz operacija da bi tek 3.8. BOD došao kući. Kada je BOD došao kući nije znao udahnuti, progutati, nakašljati se pa su ga krenuli to učiti. Zbog zdravstvenog stanja BOD prisiljeni su voditi kompletnu brigu o njemu te kako je rekla i njegova supruga, isti ne govori, ne može sjediti, stajati, obavljati higijenu ili što drugo. Posvećuju mu skoro svu pažnju, a to ih i financijski košta, jer mu sve terapije i tretmane, koji bi mogli održati njegovo stanje ili eventualno napraviti kakav minoran pozitivni pomak, gledaju da pruže. Ova situacija s pok. ZO i sada BOD, utjecala je i na dvojicu ostalih sinova, time da je ovaj stariji još shvatio da je jedan brat umro, a drugi da je teško bolestan, no doživio je takvu traumu jer je imao i zadirkivanja u školi, a u jednom trenutku je rekao da ne želi imati djecu, jer da se boji da ne bi imao dijete kakvo je i BOD. Što se tiče ovog manjeg, isti je bio star skoro tri godine, nije shvaćao situaciju oko svega, već je samo primjećivao da je jedan brat došao kući, da su jednom bratu cijelo vrijeme išli u bolnicu i da su mu cijelo vrijeme stalno posjećivali pažnju, zbog čega se on osjećao zakinutim i ljubomornim. Danas i taj sin shvaća situaciju. Preostaloj dvojici sinova nastoje pružiti sve, no međutim uvijek u okviru onoga što mogu nakon što se zadovolje potrebe BOD. BOD preko HZZO-a daju jedino fizioterapeuta i defektologicu koja u zadnje vrijeme ne dolazi iz razloga što trebaju naći zamjenu za prethodnu defektologicu koja je dala otkaz, a ostalo sve što treba financiraju sami, pa tako imaju mjesečno oko 5.000,00 kn troškova bez izvanrednih troškova. Također preko HZZO-a idu pelene, cipelice i kolica. Pored fizioterapeuta što podmiruje HZZO, oni još dodatno plaćaju fizioterapeuta kod kojeg odlaze dva puta tjedno, tri puta tjedno za odlazak u Anđele i jednom tjedno jahanje konja i jedanput tjedno bazen koji sami provode. BOD zbog svog zdravstvenog stanja i potreba prima s jednog kraja 831,50 kn (dječji doplatak), drugog kraja 1.250,00 kn odnosno sada 1.500,00 kn (naknada socijalne skrbi) te kod grada Zagreba 200,00 kn. Njegova supruga nema status njegovateljice, jer kada bi isti imala ili tražila tada bi morala dati otkaz u firmi i postati djelatnica socijalne skrbi, a ako BOD umre na kraju bi ostala bez posla. Sada njegova supruga prima naknadu u visini od 2.328,20 kn. Također BOD je propisana i posebna prehrana i to u vidu dodataka prehrani te isto ide preko HZZO-a dok ostalu hranu financiraju oni i u pravilu mu gledaju dati ono što i oni jedu, ali usitnjeno odnosno izmiksano. Što se tiče komunikacije s BOD, ne znaju koliko on njih razumije i shvaća, ali im se zna refleksno nasmiješiti, tako da je to jedina komunikacija koju imaju s njime. Trenutno zdravstveno stanje BOD nije životno ugroženo, isti trenutno nije za bolnicu, no što će biti s njim u budućnosti to je sada neizvjesno. Na pregledu 27.12. supruga mu je rekla da ju je pregledala mlađa liječnica, a iz papira je vidio da nigdje ne piše specijalizacija.

26. Iz iskaza tadašnjeg zakonskog zastupnika II. tuženika ĐO proizlazi da je sudjelovao u vođenju trudnoće II. tužiteljice te je u predmetno vrijeme bio zaposlen u poliklinici Ginekos kao liječnik specijalist ginekologije i porodništva. Kod njega je II. tužiteljica obavila ukupno 4 pregleda dok je kod ostalih ginekologa bilo više od 4 pregleda. Kod njega je prvi pregled obavljen u 12. tjednu trudnoće, a kao razlog za obavljanje istog je bio ultrazvučni pregled i rani kombinirani probir, no međutim II. tužiteljica je odbila rani kombinirani probir pa je obavio samo ultrazvučni pregled i ginekološki pregled i rezultati tih pregleda su bili uredni. Već na tom prvom pregledu vidio je iz dokumentacije da je kod II. tužiteljice evidentirana infekcija ureaplazmom, a inače se kod nje se radilo o visoko rizičnoj trudnoći koja nije samo uzrokovana godinom života pacijentice i blizanačkom trudnoćom i ovom infekcijom, te na tom pregledu nisu utvrđeni znakovi krvarenja. Nakon toga obavljena su dva pregleda jedan u 15. tjednu trudnoće i jedan u 18. tjednu trudnoće te se tu tek pokreće priča glede hematoma i na ta dva sljedeća pregleda napravio je i ginekološki pregled i standardni ultrazvučni pregled koji su pokazali da je sve u redu, a napravio je i transvaginalnu cervikometriju, koja je pokazala da nema znakova prijetećeg prijevremenog poroda. Na ta dva pregleda vidio je iz dokumentacije koju je pacijentica donijela sa sobom da je u istoj evidentiran pojačani vaginalni iscjedak. U njegovim nalazima opisano je kakav je bio iscjedak na njegovim pregledima. Po ova dva pregleda ponovno je naručio pacijenticu za pregled za neka 4 tjedna te na ovom posljednjem četvrtom pregledu sjeća se da je pacijentica izravno navela da joj ne curi plodna voda, subjektivno da se osjeća dobro, da nije imala kontrakcije, nalaz ultrazvučnog pregleda je takav da na svima piše da se vidi normalna količina plodne vode kao i na sva tri pregleda je cervikometrija uredna, ne vidi se otvaranja unutarnjeg ušća, a niti je on na tim pregledima primijetio da curi plodna voda. Na tom četvrtom pregledu ultrazvučni pregled potvrđuje već ranije utvrđeno postojanje hematoma. Na ovom četvrtom pregledu, a obzirom da se radi o visoko rizičnoj trudnoći i da je u dokumentaciji evidentirana infekcija ureaplazmom preporučio je i da se obavi urinokultura, analiza krvne slike, CRP i cervikalni brisevi, te je odredio kontrolu za 3 ili 4 tjedna očekujući da dobije te nalaze i da shodno rezultatima istih prilagodi daljnje vođenje trudnoće i eventualnu daljnju terapiju. S ovim četvrtim pregledom završilo je njegovo sudjelovanje u vođenju trudnoće II. tužiteljice. Napominje da kod II. tužiteljice od početka njezine dokumentacije vezano za spornu trudnoću stoji postavljena dijagnoza prijetećeg pobačaja i napomena da se preporuča mirovanje, a na njegovom posljednjem pregledu se ova dijagnoza pretvara u dijagnozu PPI odnosno prijeteći prijevremeni porođaj. Ovu dijagnozu je stavio ne samo zbog višeplodne trudnoće nego i zbog administrativnog mirovanja tj. da se II. tužiteljici može produžiti održavanje trudnoće. Rani kombinirani probir je način za procjenu rizika promjene kromosomskih bolesti kod djeteta te isti predstavlja neinvanzivni postupak. Kod lošeg rezultata ranog kombiniranog probira obavezno se pacijentici preporuča kariotipizacija. Faktore rizika koje je utvrdio su višeplodna trudnoća, godine života pacijentice, iz nalaza evidentirana infekcija ureaplazmom te iz svojih ultrazvučnih pregleda evidentirano postojanje hematoma. Specijalizacija stručnjak blizanačke trudnoće ne postoji, on radi ne samo vezano uz blizanačke trudnoće već i za sve ostalo te je stručnjak i za sva ostala područja iz svoje specijalizacije, a primarno se bavi porodništvom. Količinu plodne vode ocjenjuje ultrazvučnim pregledom, a otjecanje plodne vode ginekološkim pregledom ili ultrazvučnim nalazom koji mu pokazuje manjak plodne vode i AmniSure testom. Od ove tri metode najpouzdanija metoda za utvrđivanje oticanja plodne vode je jasan klinički nalaz pri ginekološkom pregledu da otječe plodna voda. U vrijeme kada je gospođa bila kod njega AmniSure test se teško nabavljao te ga je u to vrijeme isti imao Sv. Duh, dok je on isti nabavio tek koju godinu kasnije. Kao četvrta metoda za utvrđivanje otjecanja plodne vode bio bi test kompresom, koja se smatra relativno nepouzdanom metodom. Na njegovim pregledima nije uočio nikakvih promjena na cerviksu već je isti bio uredan. Ne sjeća se da li je nakon poroda kontaktirao sa II. tužiteljicom, a u njezinu bolničku dokumentaciju nakon poroda nije imao uvid te se ne sjeća tko mu je javio kako je završio porod i tekao postporodni tijek. Tijekom svojih pregleda nije II. tužiteljici propisivao nikakve antibiotike, ali zna da je imala antibiotsku terapiju.

27. Sud nije posebno cijenio iskaz II. tužiteljice u dijelu u kojem je opisivala tijek svoje trudnoće i postupke I. i II. tuženika, a budući se radi o subjektivnom dojmu same II. tužiteljice kao pacijentice, na koji dojam zasigurno utječe i ishod navedene trudnoće te njezin iskaz nije u skladu sa medicinskom dokumentacijom o njezinom liječenju. Iz istih razlog sud nije posebno cijenio niti iskaz III. tužitelja jer se i u njegovom slučaju radi o subjektivnom dojmu, a isti niti nema neposrednih saznanja već posrednih iz pričanja same III. tužiteljice. Što se tiče dijela njihovih iskaza u kojima opisuju stanje mldb. I. tužitelja i organizaciju brige oko njega, sud im vjeruje jer su navedeni iskazi logični, uvjerljivi i životni te su u skladu sa ostalim provedenim dokazima u spisu. Svjedokinja ĆO i zakonski zastupnik II. tuženika ĐO su u bitnome iskazivali sukladno medicinskoj dokumentaciji u spisu i pojašnjavali pojedine nalaze pa sud njihovim iskazima vjeruje.

28. Iz pisanog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu od 7. lipnja 2021. proizlazi da je poradi same prirode prijevremenog poroda teško zaustaviti samo događanje. Nažalost, današnja medicina nema neko pravo rješenje za zaustavljanje prijevremenog poroda bez obzira na različite protokole liječenja i upotrebu različitih lijekova. Također, u slučaju oticanja plodne vode ne postoji neko "pravo" rješenje za prevenciju prijevremenog prsnuća plodnih ovoja, kao niti nekakva terapija koja bi dovela do zatvaranja vodenjaka i ponovne normalizacije količine plodne vode. Ovi rizici su svi izraženi kod blizanačkih trudnoća. Bez obzira na ranije ili kasnije dijagnosticiranje oticanja plodne vode, terapija nažalost ne mijenja bitnije ishod prijevremenog poroda. Komplikacije s izrazito prijevremeno rođenom djecom su često smrtni ishod ili moždana oštećenja. Kod roditelja i od strane majke postavljena je sumnja je li se moglo bolje prevenirati i ranije prepoznati početak samog prijevremenog poroda i produžiti trudnoću. Nažalost, opće je poznato da u slučaju hematoma, nakon što se uzmu brisevi i ordinira koliko je potrebna antibiotska terapija, daljnje liječenje obuhvaća samo praćenje i mirovanje trudnice. Ovo mirovanje nije nužno da bude provedeno na način da se trudnica hospitalizira. Što se tiče samog skraćivanja cervikalnog kanala u razdoblju nakon 22. tjedna mogu se ordinirati magnezij, hormonalni preparati ili terapija tokolizom. Mogu se napraviti cervikalni brisevi i ordinirati antibiotska terapija. Upotreba ove terapije nije nažalost smanjila učestalost prijevremenih poroda zadnjih nekoliko desetljeća. Problem neprepoznavanja oticanja plodne vode može biti povezan s tzv. visokim prsnućem plodovih ovoja. Ovdje se radi o tome da plodna voda otječe povremeno i u manjoj količini pa ne dolazi do uočljivog smanjenja plodne vode kod predležećeg blizanca pri pregledu ultrazvukom. U slučaju da se pacijentica i hospitalizirala, a u slučaju urednih krvnih nalaza, terapija bi bila intravenozna tokoliza čiji je efekt upitan. Također, postoje i rizici primjene ove terapije, pogotovo kada se radi o njenoj dugotrajnog uporabi. Budući se radilo o prijevremenom porodu, blizanačkoj trudnoći i prezentaciji zatkom, liječnici se sasvim opravdano odlučuju za dovršenje trudnoće carskim rezom. Neonatološki tretman je izveden po pravilima struke. Ishod je nažalost loš, ali se radi o ranom prijevremenom porodu gdje su sve opisane komplikacije moguće, a ishod liječenja je neizvjestan. U Republici Hrvatskoj je u to vrijeme smrtnost ekstremno nezrele nedonoščadi od 25 tjedana bila preko 70%. Međutim, i danas udio preživjele novorođenčadi s posljedicama kao što su kronična plućna bolest, kognitivno oštećenje, cerebralna paraliza i neurosenzorni deficit, nije se znatno smanjio. Ne postoji uzročno-posljedična veza između liječenja II. tužiteljice i postupanja I. i II. tuženika te zaostalih zdravstvenih posljedica kod I. tužitelja i smrtne posljedice ZO. Uzročno-posljedična veza postoji između komplikacije u trudnoći i ishoda trudnoće, a samo liječenje i praćenje nije direktno povezano s ishodom. U smislu uzročno-posljedične veze sadašnjeg psihičkog stanja i smetnji malodobnog DO, oni su sasvim sigurno u uzročno-posljedičnoj vezi sa medicinskim stanjima tijekom trudnoće, za vrijeme poroda, neonatološkog i kasnijeg razdoblja života. U liječenju II. tužiteljice, tj. u praćenju i vođenju njezine trudnoće nije bilo liječničkih grešaka ili propusta, odnosno djelatnici I. i II. tuženika su u navedenoj situaciji postupali u skladu s pravilima struke. U praćenju trudnoće prilikom nalaska hematoma uobičajeno je samo praćenje istog, nema neke terapije koja mijenja ishod u slučaju hematoma. Pri pozitivnom nalazu briseva ordinirana je terapija prema antibiogramu, a što je uobičajena terapija. Pri sumnji na oticanje plodne vode uobičajeni postupak je ultrazvučna procjena količine plodne vode. Ukoliko je količina plodne vode uredna, obično se ne radi o prsnuću ovoja. Kod hematoma je povećan rizik od spontanog pobačaja, kao i od prijevremenog poroda. Nažalost, kako je već rečeno, jedina terapija je uzimanje briseva i, ukoliko su brisevi pozitivni, ordiniranje antibiotske terapije. Blizanačka trudnoća dodatno povećava rizik za prijevremeni porod. Cervikalne infekcije mogu pokrenuti prijevremeni porod ili inducirati spontani pobačaj. Prijevremeni porod ili spontani pobačaj su nepredvidiva događanja, mogući su različiti ishodi, terapija je ograničena i njezina efikasnost je također upitna. Postoje različiti terapijski protokoli, međutim broj odnosno postotak pobačaja i prijevremenih poroda se praktički nije promijenio. Time ostaje upitna djelotvornost i naša sposobnost da zaustavimo prijevremeni porod. I. tužitelju je potrebna trajna tuđa pomoć i njega u punom opsegu, ali te potrebe ne proizlaze iz zadobivenih ozljeda. Problemi kod I. tužitelja su prouzročeni komplikacijama u trudnoći i prijevremenim porodom, a ne ozljedama. Radi se o ujednačeno teškom zaostajanju u svim razvojnim područjima: motorika, gruba i fina, vidna i akustična percepcija i vokalna ekspresija te socioemocionalni status. Liječenje DO nije završeno, ono je trajno. Način i vrste liječenja ovise o procjeni i odabiru fizijatra, logopeda te drugih potrebnih specijalista. Ono što je moguće jest samo održavanje općeg zdravstvenog stanja I. tužitelja odnosno pokušaj održavanja ovog postojećeg stanja. Zaključno, ne postoji uzročno-posljedična veza između liječenja II. tužiteljice i postupanja I. i II. tuženika te zaostalih zdravstvenih posljedica I. tužitelja i smrtne posljedice njegovog brata blizanca ZO. U liječenju II. tužiteljice, tj. u praćenju i vođenju njezine trudnoće nije bilo liječničkih grešaka ili propusta. Mldb. DO je dječak sa složenom perinatalnom anamnezom, s visokim neurorazvojnim rizikom što se i očituje kroz teško psihomotorno zaostajanje. Ne postoji sposobnost za samozbrinjavanje, za samostalni rad, a prognostički je izvjesno s forenzički dostatnom vjerojatnošću zaključiti da će on trajno ostati osoba s potrebom pomoći i njege u punom opsegu od strane skrbnika, odnosno socijalnog okružja i to 14-16 sati dnevno. Stanje je trajno, proaktivno liječenje i tretman koji bi promijenili stanje u smislu poboljšanja su u biti završeni ili ne postoje. Od svih preporučenih habilitacijskih tretmana za očekivati je da su samo u svrhu zadržavanja postojećeg stanja i sprječavanja urušavanja istog.

29. Saslušan na ročištu 10. svibnja 2022. vještak dr. Boris Bačić, ginekolog, iskazao je da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovor I.-V. tužitelja da je naveo da se radi o sudbinskom tijeku liječenja, navodi da se ne radi o sudbinskom događanju nego se radi o tome da se prijevremeni porod tretira i kontrolira na isti način, bilo da se radi u SAD, Hrvatskoj ili Europskoj uniji. U razvijenim zemljama je standardiziran protokol i on je uvijek isti, sve trudnice dobivaju isti tretman, ali je ishod neizvjestan, ne može se predvidjeti kome će pomoći, a kome ne. U odnosu na prigovor I.-V. tužitelja da je moguća hospitalizacija i davanje terapije intravenozne tokolize navodi kako je to standardna terapija koja nije rizična osim ako se daje duže vrijeme i ako se pojačava doza. Međutim kod nekih trudnica to uspješno zaustavi prijevremeni porod, a kod nekih dovodi do produženja do trenutka poroda 7 do 10 dana, no kod nekih trudnica ni takva terapija ni pojačano davanje većih doza tokolitika ne uspijeva zaustaviti prijevremeni porod. U izvanbolničkom praćenju pacijentice može se dati Utrogestan koja je prva linije terapije u slučaju skraćivanja cerviksa, ali uspješnost tog lijeka je još niža od intravenoznih tokolitika. Što se tiče oticanja plodne vode ukoliko plodni ovoj pukne na grliću maternice plodna voda će iscuriti u cijelosti i to se vidi na UZV. Ukoliko se radi o visokom prsnuću plodnog ovoja to se na UZV ne može dijagnosticirati. Ženi povremeno može procuriti manja količina plodne vode obično kod kretanja, a ako se to ne dogodi prilikom kontrole onda će liječnik zaključiti da je sve u redu. Trudnicama u visokom stupnju trudnoće prilikom kašljanja može pobjeći i mokraća pa liječnik ne može utvrditi osim ako plodna voda ne curi na pregledu da se radi o curenju plodne vode. Što se tiče liječenja hematoma isto se svodi na praćenje UZV uz mirovanje trudnice, a takve se pacijentice se ne hospitaliziraju. Prijevremeni porod se smatra svaki porod prije 37. tjedna trudnoće, međutim ukoliko do prijevremenog poroda dođe u 24. ili 25. tjednu kao što je bilo u konkretnom slučaju te kod djece porođajne težine manje od kilograma je i danas u SAD smrtnost oko 50%, a u Hrvatskoj 2012. je bila i značajno viša zbog ekstremne nezrelosti djeteta. Većina djece koja i preživi zbog nerazvijenosti pluća dolazi do hipoksije u mozgu i trajnih neuroloških oštećenja. Ne može se predvidjeti ishod terapije koja se daje standardno kod prijevremenog poroda. To se može usporediti sa onkološkim pacijentima u kojem se pacijentu koji ima metastaze da kemoterapija i dođe do izlječenja, dok kod pacijenta sa ranom fazom karcinoma uz istu terapiju dođe do metastaza i do pogoršanja bolesti. Blizanačke trudnoće se smatraju rizičnima, ali se vode ambulantno, kao i sve druge trudnoće. Na daljnji upit punomoćnika I .-V. tužitelja da li je trudnoća II. tužiteljice u medicinskoj dokumentaciji bila označena kao visoko rizična trudnoća, vještak odgovara da u medicinskoj dokumentaciji nije uobičajeno naznačivati stupanj rizičnosti trudnoće, a kao što je već ranije navedeno podrazumijeva se da je blizanačka trudnoća rizična. Na daljnji upit da li je postajalo još faktora rizika kod II. tužiteljice navodi da je nakon cervikalnog brisa, koja nije uobičajena pretraga u svakoj trudnoći, a niti u blizanačkoj trudnoći ustanovljena infekcija ureoplazmom koja je adekvatno liječena i nakon toga je praćeno stanje trudnice. Uočeni hematom u početku trudnoće je praćen standardno UZV što je uobičajeno praćenje te se može smatrati dodatnim rizikom. Dob od 37 godina koliko je tužiteljica imala u vrijeme trudnoće može se smatrati graničnom dobi za rizik. Nakon propisane adekvatne terapije nisu ponovljeni brisevi cerviksa. Sama infekcija je otkrivena u 8. tjednu od strane Poliklinike Sunce te da je došlo do daljnjeg razvoja infekcije povećao bi se hematom i došlo bi do spontanog pobačaja. Budući je nakon terapije trudnoća uredno nastavljena nije bilo nužno ponavljati bris, to je procjena liječnika koji vodi trudnoću. Hematom i sama infekcija nisu nužno povezani pogotovo u ranijoj trudnoći. U trudnoći može nastati mnoštvo hematoma bez infekcije odnosno da su brisevi negativni, a u medicinskoj literaturi se nigdje ne povezuje direktno hematom sa infekcijom cerviksa. Infekciju djece nakon poroda utvrđuje patalog analizom posteljice te on kao ginekolog ne može komentirati takav patohistološki nalaz. U slučaju prsnuća plodnog ovoja može doći do infekcije djeteta i posteljice, ali taj tip infekcije nije povezan sa prijašnjom infekcijom cerviksa ureoplazmom. Tu se radi o drugom profilu infekcije koja dolazi zbog prsnuća plodnog ovoja. Kod svih trudnica postoji rizik za prijevremeni porod, a kod blizanačkih trudnoća je taj rizik nešto veći. U ranoj fazi trudnoće utvrđena je infekcija i liječena je te je bio prisutan hematom koji se kasnije resorbirao, a to ne bi povećavalo rizik za prijevremeni porod kod blizanačke trudnoće. U konkretnom slučaju to nije bio razlog prijevremenog poroda već ranije visoko prsnuće plodnih ovoja. Nakon uvida u nalaz i mišljenje ispravlja svoj navod i ističe da su 30.12.2012. kod II. tužiteljice ponovljeni cervikalni brisevi koji su bili uredni, a u odnosu veličinu hematoma navodi kako su razlike u veličini hematoma stvar mjerenja i hematom je izmjeren u 15. tjednu trudnoće i bio je 5x3 cm, a dva mjeseca kasnije izmjeren je 6x3 cm, a prilikom hospitalizacije nije uopće opisan. Očito se radi o rezidui ugruška koji nije od utjecaja na prijevremeni porod. Hematom ne može uzrokovati prsnuće plodnih ovoja, može izazvati abrupciju posteljice što u konkretnom slučaju nije bio slučaj. Infekcija može uzrokovati prsnuće plodnih ovoja i pokretanja prijevremenog poroda. Budući su ponovljeni cervikalni brisevi prije poroda koji su bili uredni to vjerojatno nije bio uzrok jer je moguće da postoji infekcija koja nije utvrđena, a nije moguće analizirati i detektirati sve moguće uzročnike infekcije. Postoji standardno testiranje u kojem se testira jedan određeni broj uzročnika koji mogu izazvati infekciju, ali ne testiraju se svi. Ureoplazma može biti uzročnik prsnuća plodnih ovoja, ali u konkretnom slučaju kako je pacijentica liječena u 8. tjednu trudnoće da je i dalje perzistirala infekcija došlo bi do spontanog pobačaja ili još ranijeg prijevremenog poroda. Svrha liječenja prijetećeg prijevremenog poroda je pokušaj zaustavljanja prijevremenog poroda, ali u većini slučajeva kada prijevremeni porod krene i kad žena dobije kontrakcije vrlo ga je teško zaustaviti. Svrha liječenja jest produženje trudnoće koliko je god moguće a da se time ne ugrožava život trudnice. Statistika prijevremenih poroda je unatoč svim pokušajima liječenja slična sada kao i prije 10-tak godina. Standard liječenja u praćenju trudnoće je u SAD-u tri pregleda u trudnoći, a u Hrvatskoj 10 pregleda. Znanstveno nije dokazano da veći broj pregleda tijekom praćenja trudnoće povećava rizik od infekcije niti rizik od prijevremenog proda. Simptomi prijevremenog poroda su prsnuće plodnog ovoja i prijevremeni trudovi. Samo skraćivanje cerviksa praćeno UZV nije standardizirano kao standardna metoda za predviđanje prijevremenog poroda. Radi se o novoj metodi koja znanstveno nije uvedena kao standardna metoda praćenja. Prilikom pucanja plodnih ovoja i curenja plodne vode i kod standardnog prsnuća plodnog ovoja i visokog prsnuća postoji povišen rizik za infekciju. I ginekolozi teško uočavaju to visoko prsnuće plodnog ovoja, a smatra da žene još teže mogu uočiti razliku da se radi o tom visokom prsnuću odnosno da li se radi o curenju plodne vode ili bježanju mokraće. Žene u takvim slučajevima znaju ići pod druga mišljenja, a česti pregledi ako se radi o visokom prsnuću koje nije prepoznato može povećati rizik od infekcije. Kad žena dolazi na pregled i tvrdi da joj curi voda liječnik pregledava cerviks i gleda da li iz njega curi plodna voda i da li se vidi i radi se UZV, a ako je na UZV normalna količina plodne vode, a nije se pregledom cerviksa ustanovilo da curi voda žena se vraća kući. Prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio se znanstvenim radovima čije je citate izostavio zbog preglednosti vještačenja, ali također prilikom izrade nalaza i mišljenja je vještačio kakva je bila praksa u vrijeme nastanka štetnog događaja 2012., a ne danas. U svom radu koristi znanstvene baze iz Cohrane baze podataka i Metaanalize, a ne pojedinačne studije na malom broju pacijenata kao što su studije rađene ha hrvatskim pacijentima u Hrvatskoj. Smjernice hrvatskog ginekološkog društva prate te najnovije podatke, ali s velikim utjecajem pojedinačnih mišljenja stručnjaka za koje misli da znanstveno nisu relevantne. Postoji biokemijsksi test za prijevremeno curenje plodne vode, ali ne može sa sigurnošću tvrditi da li je bilo moguće upotrijebiti i da li je bio korišten u bolnici gdje je II. tužiteljica pregledana. Test je pouzdan ukoliko je svježe prsnuće plodnog ovoja, ali mu nakon 24 sata pada pouzdanost, a nakon 48 sati više nije pouzdan. Ne može se sjetiti od kada ga koriste u Splitskoj bolnici, sigurno u posljednjih 3-4 godine, ali nije siguran za razdoblje prije, a nema saznanja za bolnice u Zagrebu. Perinatalnu infekciju se može utvrditi krvnim pretragama i mikrobiološkim pretragama, ali postoji mogućnost da je subklinička, a to znači da su svi nalazi uredni, da je bris negativan i da postoji infekcija. Ako se utvrdi da je kod žena došlo do visokog prsnuća plodnog ovoja tada je nužna hospitalizacija. Standarnda klinička praksa u tom slučaju je da se može krenuti sa preventivnom tokolizom, a drugi smjer je da se prati CRP, prati krvna slika i naprave brisevi. Primarni je ovaj smjer sa praćenjem krvne slike i brisevima. Ako se dokaže postojanje infekcije daje se antibiotska terapija.

30. Na ročištu 5. prosinca 2022. na kojem je nastavljeno saslušanje vještaka, isti je nadalje iskazao da postoji problematika kod dijagnostike visokog prsnuća ovoja. Naime, kada ovoj pukne na cerviksu tada dolazi do kompletnog istjecanja plodne vode i sasvim je jasno da je došlo do puknuća ovoja. Kod visokog napuknuća ovoja ne dolazi do istjecanja plodne vode u cijelosti, nego u manjim količinama što ovisi i o kretanju trudnice pa može doći do istjecanja malo plodne vode, zatim nekoliko dana ništa i potom ponovno malo plodne vode. Kada trudnica dođe na pregled i ako na samom pregledu nije došlo do isticanja plodne vode prilikom pregleda grlića maternice, a kojim pregledom se može utvrditi da li voda curi ili ne, postoji druga metoda da se trudnici da kompresa koju nosi i ukoliko je vlažna može se posumnjati općenito na puknuće ovoja. Ukoliko se pri pregledu na UZV ustanovi dovoljna količina plodne vode, a prilikom pregleda se nije utvrdilo da curi ploda voda onda se trudnica šalje kući. Prilikom visokog prsnuća dolazi do teže mogućnosti infekcije amniona te se na laboratorijskim nalazima u tom slučajevima ne uočava neka infekcija. U konkretnom slučaju II. tužiteljici je rađena cervikometrija, a radi se o UZV pretrazi kojom se mjeri grlić maternice, i tada se indirektno može utvrditi na UZV da li ima plodne vode između glave djeteta i unutrašnjeg ušća grlića maternice, a uobičajeno je da se u medicinskoj dokumentaciji to ne opisuje ukoliko je sve uobičajeno i uredno. U konkretnom slučaju nije dijagnosticirano visoko prsnuće plodnog ovoja iz razloga što za to nije bilo dijagnostičkih uvjeta, a to je da je pregledom na grliću maternice utvrđeno curenje plodne vode, a da se istovremeno na UZV utvrdi da postoji sloj vode između glave djeteta i unutarnjeg ušća grla maternice, no na cerviksu se mora vidjeti da curi voda. Tek ukoliko se utvrdi da curi voda se može posumnjati na dijagnozu visokog prsnuća plodnog ovoja. Kao što je već ranije naveo ne događa se uvijek na pregledu da se utvrdi da curi plodna voda pa je iz tog razloga dijagnosticiranje visokog prsnuća problematično u praksi. Drugi način dijagnosticiranja nije moguć. Biokemijski test za curenje plodne vode zove se AmniSure. Taj test kao i svi drugi testovi ima određenu osjetljivost i nije 100% pouzdan. On je visoko osjetljiv u idealnim uvjetima, što ne bi bilo u konkretnom slučaju, a taj test se indicira samo u slučaju ako se sumnja na curenje plodne vode, a što u konkretnom predmetu nije bio slučaj. Kada je iskazao da je uzrok prijevremenog poroda visoko prsnuće plodnog ovoja, govorio je o tom uzroku u visokom stupnju vjerojatnosti kao sudski vještak i s obzirom na opisani tijek događaja u medicinskoj dokumentaciji. Ne može to kategorički tvrditi jer nije pregledao II. tužiteljicu prije poroda nego je samo vještačio na temelju dostupne medicinske dokumentacije. U ovom predmetu je imenovan vještakom te je dao svoje mišljenje o mogućem uzroku prijevremenog poroda kod II. tužiteljice i to mišljenje je dao na temelju svog kliničkog iskustva, ali kao vještak u ovom predmetu ne može kategorički tvrditi da je to bilo upravo tako jer to ne proizlazi sa sigurnošću iz medicinske dokumentacije. Smatra da su II. tužiteljicu pregledali iskusni liječnici koji bi to utvrdili da je bilo dijagnostičkih uvjeta, ali kako je već ranije iskazao ne može to tvrditi na osnovu medicinske dokumentacije, a i dijagnozu visokog prsnuća plodnog ovoja je vrlo teško dijagnosticirati ukoliko na samom pregledu ne dođe do curenja plodne vode. Kada je II. tužiteljica zaprimljena u bolnicu, utvrđeno je curenje plodne vode te je istog dana i operirana carskim rezom. II. tužiteljicu su pregledali 27.12.2012., i tada nije utvrđeno curenje plodne vode od strane ginekologa, a zatim je 30.12.2012. napravljen test AmniSure i utvrđeno je curenje plodne vode te je tužiteljica operirana carskim rezom. Ne zna da li je liječnica koja je pregledala II. tužiteljicu 27.12.2012. liječnik specijalist ginekologije i opstreticije, nije analizirao specijalizacije pojedinačnih liječnika jer to nije bio zadatak vještačenja, a II. tužiteljica je sveukupno pregledana više od 10 puta tijekom trudnoće u dvije ugledne privatne poliklinike i kod I. tuženika. Uobičajeno je u tijeku školovanja liječnika za specijalistu, tzv. specijalizaciji je da mladi liječnici na hitnom prijemu pregledavaju žene jer je to dio njihove edukacije, nema saznanja da li je navedena liječnica bila na specijalizaciji i u kojoj fazi je bila tada, može pretpostaviti da je bila, a u slučaju je bila specijalizantica tada ni ne bi u Hrvatskoj liječničkoj komori bila zavedena kao specijalist jer još nije položila specijalistički ispit. I on je tijekom svoje specijalizacije prije polaganja specijalističkog ispita pregledavao žene na hitnom prijemu. Rad u bolnici organiziran je tako da specijalizanti prijavljuju specijalistima koji su im u nadzoru bilo kakvu neuobičajenu situaciju koju su utvrdili prilikom pregleda. Iz medicinske dokumentacije nije vidljivo precizno koji je liječnik pregledao, a koji je bio obaviješten i njihova međusobna komunikacija nije zavedena u dokumentaciji. Nije uobičajeno da se u medicinskoj dokumentaciji piše svaka rečenica ili sva dokumentacija koja se događa između specijalizanta i specijalista u okviru dežurstva. Što se tiče potpisivanja nalaza, u vještačenju nije vještačio tko je što potpisao, a da li je uobičajeno da specijalist supotpisuje nalaz specijalizanta ovisi o bolničkoj praksi određene ustanove. Već je ranije naveo da se AmniSure radi u slučaju sumnje na curenje plodne vode, ako ne postoji sumnja onda se ne radi. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je nalaz od 27.12.2012. nalaz iz UZV knjižice. U takav se unosi samo nalaz UZV, a ne i nalazi pregleda. Pojašnjava nalaz UZV I. tuženika KB Sv. Duh od 27.12.2012. u kojem je naznačeno "cervikometrija 22 mm T znak" budući je cervikometrija pretraga gdje se vaginalnim ultrazvukom pregledava grlić maternice, i kada postoji znak u obliku T to znači da se cerviks ne otvara, a kada je u obliku slova U tada dolazi do otvaranja cerviksa. Na pitanje da li je infekcija ureoplazom egzistirala tijekom cijele trudnoće odgovara da su napravljeni cervikalni brisevi u početku trudnoće i u medicinskoj dokumentaciji 3.9.2012. se spominje da je izolira ureoplazma. Pacijentica je tretirana Sumamedom što je uobičajeno praksa. 30.12.2012. iz medicinske dokumentacije je vidljivo i napisano u vještačenju da su cervikalni brisevi uredni. Prema tome zaključuje da su u trenutku poroda cervikalni brisevi bili uredni, a cervikalni brisevi uključuju i nalaz ureoplazme. Nalaz ureoplazme od 4.1.2013., od briseva uzetih II. tužiteljici u Poliklinici Sunce, je nakon prijema II. tužiteljice u bolnicu i nakon smrti jednog od blizanaca i taj nalaz liječnici u bolnici 30.12.2012. nisu imali pa nisu niti mogli indicirati liječenje antibioticima bez takvog nalaza. Ureoplazma može uzrokovati prsnuće plodnih ovoja, no u konkretnom slučaju za to nema podataka. Na upit da li je stafilokok epidermitis uzrok intraaminskim infekcijama navodi da u trudnoći i tijekom poroda nije nađena takva infekcija. Intraaminska infekcija je infekcija plodne vode ili plodnih ovoja ili oboje. U odnosu na nalaz na listu 260 gdje je kod II. tužiteljice utvrđeno da je imala leukocite od 19.471 navodi da se radi o nalazu gdje je krv tužiteljici vađena nakon poroda, pa se radi o nalazu koji liječnici u samom trenutku utuženog štetnog događaja nisu imali niti su mogli prosuđivati i određivati terapiju bez nalaza. Takav nalaz leukocita kod tužiteljice može ukazivati na upalu, ali napominje da je II. tužiteljici uvedena antibiotska terapija na dan poroda, ali isto tako kod nekih trudnica nakon poroda carskim porodom leukociti znaju biti povišeni oko 17 do 18.000. Nalaz CRP od 18,3 nakon carskog reza nije značajno povišen jer znaju biti i veće vrijednosti jer CRP osim što može pokazati infekciju može porasti i zbog operativnog zahvata. To nije posebno isticao u svom nalazu i mišljenju jer je navodio paramatre koji su mu bili bitni. U slučaju prijevremenog poroda koji se događa do otprilike 31. ili 32. tjedna se mogu davati kortikosteoridi kako bi se ubrzalo sazrijevanje pluća kod djece koja su rođena kod prijevremenog poroda i u konkretnom slučaju je bilo indicirano davanje kortikosteroida u tom cilju, iako je danas u dijagnostici upitno do kojeg bi ih tjedna trebalo davati.

31. Budući je ispitivanje vještaka u ovom predmetu trajalo 4 sata te je pitanja postavljao isključivo punomoćnik I. -V. tužitelja te je zloupotrebljavao svoja procesna ovlaštenja na tim ročištima postavljajući opetovano ista pitanja vještaku koja je sud potom zabranjivao jer je vještak već na ista odgovorio, rješenjem od 13. veljače 2023. naloženo je strankama i umješačima da u roku od 8 dana pisanim putem dostave sva pitanja za vještaka doc. dr. sc. Borisa Bačića, kao bi se vještak mogao očitovati pisanim putem do održavanja ročišta za glavnu raspravu zakazanu za 22. svibnja 2023. u 12,00 sati, a potom je ograničeno vrijeme punomoćniku I. -V. tužitelja i I.-V. tužiteljima za postavljanje daljnjih pitanja vještaku na ročištu za glavnu raspravu zakazanu za 22. svibnja 2023. u 12,00 sati na vrijeme od jednog sata, a s obzirom na opsežan broj ponavljajućih pitanja koje je vještaku postavio punomoćnik I. -V. tužitelja na održanim ročištima za glavnu raspravu i nemogućnosti ostalih stranaka i sudionika da sudjeluju u procesnoj radnji ispitivanja vještaka, a radi ostvarenja prava I. i II. tuženika te umješača na čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama zajamčenog prava na jednakost oružja kao element prava za pravično suđenje.

32. Očitujući se na pitanja II. tuženika u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu od 7. siječnja 2025. navodi se na pitanje da li se prema medicinskoj dokumentaciji priloženoj u predmetu vidi da II. tužiteljica upućuje da je primijetila sumnju na curenje plodne vode da 22.12.2012. pregledom u Poliklinici Ginekos nije nađeno prijevremeno prsnuće vodenjaka. U nalazu se ne spominje da trudnica dolazi na pregled radi sumnje na prijevremeno prsnuće vodenjaka. Pacijentica se upućuje napraviti cervikalne briseve, KKS, CRP, urinokulturu. Naručuje se na kontrolu za 3 tjedna. 27.12.2012. u nalazu Poliklinike Sunce u 24. tjednu trudnoće se navodi: "Dolazi radi uzimanja briseva". U nastavku istog nalaza piše: "Od jutros vodenasti iscjedak". U statusu pacijenta piše: "Sekrecija obilnija vodenasto sluzava s tragovima krvi". UZV kucajevi oba gemina pozitivni. Liječnik preporuča pratiti iscjedak (test kompresom), a u slučaju pozitivnog testa kontrola u bolničkoj ustanovi. 27.12.2012. prilikom ultrazvučnog pregleda u KB "Sveti Duh" nema znakova smanjenja plodne vode kod blizanaca (uredan AFI u 4 kvadranta). 30.12.2012. liječnici u KB "Sveti Duh" nalaze prsnuće plodovih ovoja. AmniSure test pozitivan. U otpusnom pismu (svezak II, strana 16, red 26) piše: "Prije 3 dana (od dana poroda to je 27.12) primijetila oskudni iscjedak, a potom više nije bilo pojačanog iscjetka." Van medicinske dokumentacije u spisu se nalazi iskaz tužiteljice o početku curenja vode ili prsnuću vodenjaka. Na pitanje da li se u medicinskoj dokumentaciji priloženoj u predmetu vidi da II. tužiteljica upućuje II. tuženika na pregledima koji su vršeni kod II. tuženika, na curenje plodne vode odgovoreno je da u medicinskoj dokumentaciji II. tuženika nije navedeno da pacijentica dolazi na pregled radi sumnje na spontano prsnuće plodnih ovoja. AmniSure test se 2012. nije primjenjivao kod svake pacijentice s rizičnom trudnoćom, niti se primjenjivao na svakom pregledu kod pacijentica s rizičnom trudnoćom nego se koristi kada liječnik sumnja na spontano prsnuće plodnih ovoja. Ni danas se ne primjenjuje kod svake pacijentice s rizičnom trudnoćom, nego samo u slučaju sumnje na prsnuće plodnih ovoja.

33. Na ročištu 13. studenog 2025. vještak je nastavno iskazao na poseban upit punomoćnika I.-V. tužitelja, a kao što je već odgovorio, da sumnja kao sudski vještak koji je vještačio temeljem dokumentacije da je vrlo vjerojatno došlo do visokog prsnuća plodnih ovoja, ali kako što je već naveo takva dijagnoza u medicinskoj dokumentaciji nije postavljena i to je samo njegova sumnja kao vještaka u ovom predmetu što je moglo dovesti do prijevremenog poroda. Prijevremeni porod može krenuti i zbog infekcije, ali i spontano bez ikakve infekcije. Budući je tijekom njegovog saslušanja bilo prigovora koju je medicinsku dokumentaciju koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja citira članak iz British Medical Journal objavljen 2025. u kojem se govori o globalnoj epidemiji prijevremenih poroda te se već u prvoj rečenici navodi da nema promjena u postotku prijevremenih poroda u odnosu na prošlu dekadu u bilo kojoj regiji, a što potvrđuje da bez obzira koja terapija se daje nije došlo do smanjenja tog broja prijevremenih poroda i svih posljedica koje proizlaze iz istog. On već 30 godina obavlja porode u Splitskoj bolnici i prema njegovom kliničkom iskustvu, prijevremeni porod kada krene ima svoj tijek koji se ne može predvidjeti bez obzira na ordiniranu terapiju. Kod nekih pacijentica ista terapija sprječava porod dok kod drugih ne sprječava porod, i upravo ovaj članak koji je citirao govori kako od štetnog događaja pa do danas nije pronađen medicinski protokol koji bi bitno smanjio broj prijevremenih poroda. Na upit III. tužitelja vještak navodi kako je na pregledu 22.12.2012. II. tužiteljici obavljen UZV pregled i ginekološki pregled. Ne može iskazati da li je ginekološki pregled izvršen prstima ili uz upotrebu spekuluma jer se uobičajeno u medicinskoj dokumentaciji to posebno ne navodi. Što se tiče pregleda 27.12.2012. napravljen je UZV pregled, ali u dokumentaciji nije opisano da je napravljen i ginekološki pregled. Prilikom izrade nalaza i mišljenja svoj nalaz bazira na medicinskoj dokumentaciji i rijetko ocjenjuje iskaze liječnika u postupku, kako i stranaka. Nije uzeo u obzir iskaz dr. ĐO danog u ovom postupku jer se postavlja pitanje vjerodostojnosti iskaza nakon što se neki štetni događaj već dogodio. Kod prijema II. tužiteljice kod I. tuženika 30.12.2012. napravljen je AmniSure test koji je bio pozitivan te je ginekološkim pregledom utvrđeno da je II. tužiteljica otvorena 3 cm, dok je na prethodnim pregledima bila zatvorena i onda joj je ordinirana standardna protokolna terapija za sprječavanje prijevremenog poroda. Smatra da je postupanje iz Poliklinike Sunce 27.12.2012. kada je liječnica II. tužiteljicu uputila na test kompresom i potom na pregled u bolnicu korektno postupanje liječnika ginekologa. Postupanje I. tuženika 27.12.2012. također je bilo korektno. Takvi slučajevi se uobičajeno ne hospitaliziraju i čak i da je tada bila hospitalizirana i zadobila propisanu terapiju protokolima za curenja plodne vode odnosno za prijevremeni porod, ne garantira da se da se takvo stanje ne bi nastavilo i rezultiralo porodom. Postoje 3 indikacije zbog kojih se žena hospitalizira u slučaju sumnje na prijeteći prijevremeni porod: otvaranje cervikalnog ušća, trudovi i/ili curenje plodne vode. U konkretnom slučaju je II. tužiteljica bila zatvorena, nije imala trudove, niti je utvrđeno da joj curi plodna voda. Test AmniSure se tada radio isključivo ako postoji sumnja na curenje plodne vode, što u konkretnom slučaju nije bio slučaj. Liječnica u Poliklinici Sunce je posumnjala na curenje plodne vode, međutim kada je II. tužiteljica došla na pregled kod I. tuženika tada na istom nije potvrđena sumnja na curenje plodne vode, te iz tog razloga, a s obzirom da nije postojala sumnja, nije niti napravljen AmniSure test.

34. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka Medicinskog fakulteta u Splitu i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda I. tužitelja, a vještak Boris Bačić je detaljno usmeno obrazložio nalaz i mišljenje i otklonio sve prigovore I. -V. tužitelja. Pritom se ističe da isti nisu niti imali namjeru kvalitetno raspraviti nalaz i mišljenje jer su nakon dva ročišta na kojima je detaljno saslušavan vještak odbili postupiti po nalogu suda iz rješenja od 13. veljače 2023. da dostave pitanja za vještaka pisanim putem, a kako bi se na ponovnom ročištu usmeno očitovanje vještaka moglo usredotočiti na objašnjavanje eventualnih nedoumica i nejasnoća, a ne na ponavljajuća pitanja.

35. U konkretnom slučaju se radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje, prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) koja propisuje da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, da bi postojala izvanugovorna odgovornost za štetu I. i II. tuženika u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke: moraju postojati subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu – štetnik i oštećenik, mora postojati štetna radnja koju je počinio štetnik, a na strani oštećenika mora nastati šteta. Nadalje, mora postojati uzročna veza između izvršene štetne radnje štetnika i štete koja je nastala oštećeniku te mora postojati protupravnost štetne radnje, dok se krivnja štetnika presumira. Temeljem čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, a pod koje se razumijevaju i pravo na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo. Osoba koja odgovara za štetu (poslodavac liječnika, medicinske sestre, ustanova i sl.) neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovornost I. i II. tuženika temelji se na odredbi članka 1061. ZOO-a. Na građanskopravnu odgovornost liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika primjenjuje se opća odredba o odgovornosti koja određuje da je sudionik u obveznom odnosu i u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, s pažnjom dobrog stručnjaka. To znači da je liječnik i svaki drugi zdravstveni djelatnik dužan postupati s povećanom pažnjom. Kako se odgovara po načelu presumirane krivnje, tuženik, u ovoj vrsti parnica, mora u postupku naknade štete dokazivati da nije kriv, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge njegov djelatnik postupao lege artis, prema pravilima struke, te primjena stručnih znanja i općepriznatih medicinskih dostignuća, važećih u vrijeme štetnog događaja (ex ante). Dva su temeljna oblika krivnje, namjera i nepažnja, što znači da krivnja postoji kad je štetnik, zdravstveni radnik, prouzročio štetu namjerno ili s nepažnjom. Namjerno postupa onaj koji postupa znajući i hotimice, dok s nepažnjom postupa onaj koji ne upotrijebi potreban stupanj pažnje, dakle onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan, dobar liječnik/zdravstveni djelatnik. Predmnijeva se obična nepažnja, kao najbliži oblik i stupanj krivnje štetnika. To znači da se pretpostavlja da je zdravstveni radnik kriv za počinjenu štetu jer nije postupao u obavljanju zdravstvene djelatnosti kao dobar stručnjak, odnosno dobar profesionalac. Postupajući protivno pravilima struke važećim u vrijeme nastanka štetnog događaja, contra legem artis, čini se liječnička greška, a odgovornost tuženika postoji ako je greška nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja, čiji uzroci mogu biti u neznanju ili nemaru. Liječnička greška je medicinski pojam. Za pravnu znanost i sudsku praksu je relevantno je li došlo do propusta u radu djelatnika medicinske ustanove. Do toga može doći u liječenju, profilaksi, dijagnostici, invazivnim liječenjima, rehabilitaciji, skrbi bolesnika i dr., a zbog zanemarivanja ili odstupanja od medicinskih standarda ili pravila medicinske struke, činjenjem ili nečinjenjem. Pritom se pojam "liječničke greške" i "komplikacija" različito tumači u medicinskoj i pravnoj struci, te se pod pojmom "komplikacija" vrlo često podrazumijevaju jatrogene ozljede. Sudskomedicinski pojam komplikacije moguće je definirati kao slučajnu štetu. Slučajna šteta je situacija kada pacijent trpi neželjene posljedice na svoje zdravlje koje nisu nastale zbog povreda pravila i metoda/standarda rada zdravstvene struke, dakle kao neizbježan životni tijek događaja. Slučaj je upravo takav događaj koji bismo da smo ga predvidjeli mogli spriječiti, i štetnik čija se odgovornost temelji na načelu krivnje neće odgovarati. Od komplikacija se razlikuje nepovoljan ili jatrogeni događaj kao događaj u kojem dolazi do nenamjerne i nepoželjne štete za pacijenta (ozljeda ili komplikacija) liječenjem, a koje treba razlikovati od komplikacija koje mogu nastati tijekom ispravne primjene liječenja. Komplikacija nastaje usprkos medicinski ispravnom provedenom postupku koji je izveden pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava i organizacijom rada. Kad komplikacije prijeđu granice prihvatljivoga uobičajenog rizika nastaje odgovornost pružatelja zdravstvene usluge. U slučajevima nastanka štete mora se jasno razdvojiti je li do štete došlo neželjenim ishodom pojedinog postupka ili je do štete došlo greškom pružatelja zdravstvenih usluga. Odgovornost postoji ako je greška prilikom liječenja nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja (ovakvo pravno shvaćanje zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju posl. broj Rev-608/2019 od 23. siječnja 2024.).

36. Iz provedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je sljedeće:

kod II. tužiteljice je utvrđena blizanačka trudnoća koju je ista vodila kod I. i II. tuženika,

- ista je tijekom trudnoće mirovala uz terapiju Utrogestanom,

- na nalazima cervikalnih briseva iz rujna 2012. izolirana je ureaplazma te je dana odgovarajuća antibiotska terapija,

- dana 22.12.2012. pregledana je kod II. tuženika, nalaz je bio uredan, upućena je napraviti cervikalne briseve, KKS, CRP, urinokulturu i naručena je za kontrolu za 3 tjedna.

- dana 27.12.2012. dolazi u Poliklinike Sunce radi uzimanja briseva, utvrđen je vodenasti iscjedak te je preporučeno pratiti iscjedak (test kompresom), a u slučaju pozitivnog testa preporučena je kontrola u bolničkoj ustanovi.

- dana 27.12.2012. prilikom ultrazvučnog pregleda kod I. tuženika nema znakova smanjenja plodne vode kod blizanaca (uredan AFI u 4 kvadranta)

- dana 30.12.2012. prilikom prijema kod I. tuženika liječnici utvrđuju prsnuće plodovih ovoja te rade AmniSure test koji je pozitivan i koji se primjenjuje kada postoji sumnja na prsnuće plodnih ovoja, ordinirana je terapija za pokušaj sprječavanja prijevremenog poroda, terapija za sazrijevanje pluća djece te antiobiotska terapija,

- unatoč poduzetim mjerama porod se nastavio i dovršen je carskim rezom u kojem je rođeno dvoje muške djece – ZO koji je sutradan preminuo te BOD (ovdje I. tužitelj) koji je teškog zdravstvenog stanja što je posljedica prijevremenog poroda.

37. Prema mišljenju vještaka kod II. tužiteljice je najvjerojatnije došlo do visokog prsnuća plodnih ovoja kod kojih plodna voda otječe polako, u nepravilnim razmacima i nejednake količine i koji se ne mogu dijagnosticirati UZV pregledom, osim ako na samom ginekološkom pregledu liječnik ne utvrdi curenje plodne vode. U slučaju nepostojanja sumnje na curenje plodne vode, AmniSure test se ne provodi kao rutinska terapija. Prema navedenom nalazu i mišljenju, opisana postupanja I. i II. tuženika su medicinski ispravno provedeni i u skladu sa medicinskim standardima i protokolima u vrijeme nastanka štetnog događaja te nije propušteno provesti nijednu mjeru liječenja koja bi dovela do povoljnijeg ishoda trudnoće II. tužiteljice, odnosno zaustavljanja prijevremenog poroda koji je počeo 30. prosinca 2012. i unatoč danom standardnom medicinskom protokolu nije došlo do zaustavljanja već započetog poroda nego je dovršen carskim rezom. Stoga, unatoč nepovoljnom ishodu trudnoće II. tužiteljice koja je rezultirala prijevremenim porodom dva dječaka, od kojih je jedan sutradan preminuo, a drugom su zaostale teške i trajne posljedice kao posljedica prijevremenog rođenja, a što je sasvim sigurno i osobna i obiteljska tragedija kako II. i III. tužitelja kao roditelja, tako i IV. i V. tužitelja kao braće, za takav nepovoljan ishod ne postoji odgovornost djelatnika I. i II. tuženika pa samim time ni odgovornost I. i II. tuženika za naknadu štete te je stoga tužbeni zahtjev I. -V. tužitelja odbijen kao neosnovan.

38. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

39. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

40. Zahtjev I.-V. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen jer isti nisu uspjeli u sporu.

41. Što se tiče I. i II. tuženika isti bi temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a po načelu "gubitnik plaća" imali pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

42. Vrijednost predmeta spora utvrđena je u iznosu od 329.948,97 EUR. Naime, temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema st. 2. tog članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru toga udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva (vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva I. tužitelja iznosi 116.796,07 EUR uvećano sukladno čl. 36. ZPP-a za iznos petogodišnje rente od 76.448,40 EUR, odnosno 193.244,47 EUR, zahtjev II. i III. tužitelja iznosi svaki po 58.398,04 EUR te zahtjev IV. i V. tužitelja iznosi svaki po 9.954,21 EUR, a što je sveukupno 329.948,97 EUR). Stoga je, kod donošenja odluke o troškovima postupka, vrijednost predmeta spora utvrđena zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. broj Rev-791/2023-3 od 2.7.2025.

43. I. tuženiku bi bio priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (329.948,97 EUR EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. I. tuženiku bi bio priznat trošak za sastav obrazloženih podnesaka od 23.12.2019. i 9.9.2021. po 2481 bodova (tbr. 8/1), te za pristup na ročišta 17.9.2019., 10.5.2022., 5.12.2022. i 13.11.2025. po 2481 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 14886 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 29.772,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 37.215,00 EUR, na koji iznos bi bile dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

44. II. tuženiku bi bio priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (329.948,97 EUR), a prema odredbama OT, i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. II. tuženiku bi bio priznat trošak za sastav obrazloženih podnesaka od 11.2.2016., 31.3.2017., 3.4.2024. i 12.2.2025. po 2481 bodova (tbr. 8/1), za sastav obrazloženih podnesaka od 4.5.2017., 8.10.2021. i 26.10.2023. po 100 bodova (tbr. 8/3), za sastav podneska od 11.3.2016. po 25 bodova (tbr. 8/4) te za pristup na ročišta 3.6.2016., 6.12.2016., 21.3.2019., 17.9.2019., 10.5.2022., 5.12.2022. i 13.11.2025. po 2481 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 27416 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 54.832,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 68.540,00 EUR, na koji iznos bi bile dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

45. II. tuženiku ne bi bio priznat trošak sastava podnesaka od 1.8.2018. i 31.8.2020. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

46. I.-V. tužitelji bi bili dužni sveukupno I. i II. tuženiku naknaditi parnične troškove u sveukupnom iznosu od 105.755,00 EUR.

47. Uzimajući u obzir opća načela iz prakse Europskog suda za ljudska prava izraženim između ostalog i u predmetima Klauz protiv Hrvatske, Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, Bursać i drugi protiv Hrvatske, Perša protiv Hrvatske, Marić protiv Hrvatske, Derbuc protiv Hrvatske, Svečak i drugi protiv Hrvatske, Stankov protiv Bugarske ovaj sud smatra da bi nalaganjem plaćanja troškova I.-V. tužitelju u navedenom iznosu to za iste bio prekomjeran teret koji bi ograničio njihovo pravo na pristup sudu. Iako pravilo da "gubitnik plaća" teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova, u ovom slučaju, a s obzirom na posebne okolnosti ovog predmeta ovaj sud smatra da su ispunjeni uvjeti da se I. -V. tužitelje oslobodi obveze plaćanja parničnih troškova I. i II. tuženiku. Naime, iako su I. i II. tuženici privatne pravne osobe (s tim da je osnivač I. tuženika Republika Hrvatska) pa su opisana načela puno stroža nego u slučaju da je suprotna strana država, u konkretnom slučaju se radilo o zahtjevu za naknadu štete čiji uspjeh nije bilo moguće predvidjeti bez provođenja stručnog medicinskog vještačenja, a visina postavljenog tužbenog zahtjeva nije bila pretjerana već u skladu sa tada važećim Orijentacijskim kriterijima za ujednačavanje visine naknade neimovinske štete obavljenim od Vrhovnog suda Republike Hrvatske radi ujednačavanja sudske prakse prilikom dosuđivanja visine naknada neimovinske štete. Osim toga, I. tužitelj je maloljetna teško invalidna osoba koja nema izvore vlastitih prihoda i koji će sukladno nalazu i mišljenju vještaka cijeli svoj život trebati punu skrb skrbnika ili socijalne službe pa bi nalaganje plaćanja takvih troškova za njega bio izrazito prekomjeran teret koji isti iz vlastite imovine ne bi mogao podmiriti. Također, i I. tužitelj i IV. tužitelj i V. tužitelj su u vrijeme pokretanja postupka bili maloljetni te su ovaj postupak u njihovo ime pokrenuli roditelji kao zakonski zastupnici na što isti ni na koji način nisu mogli utjecati. Nadalje, V. tužitelj je i dalje maloljetan, dok je IV. tužitelj mlađa odrasla osoba kojoj bi ovakav financijski teret na početku njegovog odraslog života također predstavljao izrazito prekomjeran teret. Pritom se ističe da i II. i III. tužitelji do provođenja medicinskog vještačenja u ovom predmetu nisu mogli predvidjeti neuspjeh u ovom postupku, a budući su isti skrbnici I. tužitelja koji je maloljetno invalidno dijete za koje imaju povećane troškove koje su detaljno opisivali, te skrbnici maloljetnog V. tužitelja, ovaj sud smatra da bi nalaganje plaćanja parničnih troškova i za iste predstavljao prekomjeran teret te je stoga odbio zahtjev I. i II. tuženika da naloži I.-V. tužitelju plaćanje troškova parničnog postupka.

48. Međutim, sukladno čl. 156. st. 1. i 2. ZPP-a stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio, a sud može odlučiti da zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke nadoknadi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovao svojom krivnjom.

49. Budući je vještak sadržajno na sva bitna pitanja punomoćnika I.-V. tužitelja odgovorio već na ročištu 10. svibnja 2022. to su sve daljnje parnične radnje u postupku uzrokovane ponašanjem punomoćnika I. -V. tužitelja koji je ponavljanjem istih pitanja, ometanjem rada suda i neprimjerenim ponašanjem odugovlačio postupak i uzrokovao daljnje troškove I. i II. tuženiku. I. tuženiku je tako priznat trošak pristupa na ročišta 5.12.2022. i 13.11.2025. po 2481 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 4962 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 9.924,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 12.405,00 EUR, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. II. tuženiku je priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka od 3.4.2024. i 12.2.2025. po 2481 bodova (tbr. 8/1), te trošak pristupa na ročišta 5.12.2022. i 13.11.2025. po 2481 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 9924 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 19.848,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 24.810,00 EUR, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Stoga je temeljem čl. 156. st. 2. ZPP- a naloženo punomoćniku I. -V. tužitelja da I. tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.405,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, te da II. tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 24.810,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

50. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).

51. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. I.-V. tužitelju po pun.

2. IV. tužitelju po pun.

3. I. tuženiku po pun.

4. II. tuženiku po pun.

5. I. umješaču

6. II. umješaču