Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1234/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Društva hrvatskih filmskih autora i producenata, Zagreb, Boškovićeva 23, OIB: 91490194399, zastupanog po punomoćniku Marku Ujeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Singar d.o.o., Zagreb, Tomislavova 11, OIB:88081849998, zastupanog po punomoćnici Nataši Kovar Ričko, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. lipnja 2025. poslovni broj: Pn-1374/2024-68 u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. lipnja 2025. poslovni broj: Pn- 1374/2024-68:

- preinačuje u dijelu u dijelu točke I. izreke presude u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom štete u visini od 2.000,00 EUR i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za period od 28. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke presude u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom štete u visini od 1.981,68 EUR zajedno sa zateznim kamatama

- preinačuje u točki II. izreke presude i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.605,18 EUR (tisuću šesto pet eura i osamnaest centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 11. prosinca 2025. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 243,58 EUR (dvjesto četrdeset tri eura i pedeset osam centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim traži da se tuženiku Singar d.o.o. naloži da mu na ime naknade štete isplati iznos od 3.981,68 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, kao i zahtjev kojim traži da mu tuženik naknadi parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od 16. lipnja 2025. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet spora je naknada neimovinske štete koju tužitelj - pravna osoba trpi zbog povrede prava osobnosti na ugled i dobar glas zbog objavljene informacije u tjedniku „7DNEVNO“, čiji je tuženik nakladnik.

6. Sud prvog stupnja obrazlaganje zauzetog stajališta o neosnovanosti tužbenog zahtjeva započeo je od nesporne činjenicama da je dana 10. svibnja 2019. u tjedniku 7DNEVNO na 54., 55., 56. i 57. stranici objavljen članak naslova: "Puk'o im film! USKORO PADA POSLJEDNJA KLAPA SKANDALOZNE korupcijske afere među hrvatskim filmašima" autora OM u kojem je tužitelj prikazan kao društvo koje na netransparentan način raspolaže s javnim, namjenskim sredstvima, dakle novcem koji pripada svim domaćim i stranim vlasnicima audiovizualnih autorskih prava. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog povrede časti i ugleda nanesene objavom ovog članka sud je nakon provedenog testa razmjernosti ocijenio da je postojao opravdani interes javnosti za objavu spornog članka budući se tužitelj dijelom financira i iz javnog novca pa se radi o raspolaganju javnim novcem, kao i budući je tužitelj javna osoba, a iz čega je zaključio da je njegovo pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti ograničeno interesom javnosti o slučajevima koji su, kao i predmetni članak, u vezi s javnom službom ili dužnosti koju obavlja, sve sukladno čl. 7 st. 2. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04., 84/11. i 81/13. u nastavku ZM). Nadalje, sud je utvrdio i da nisu ispunjene u čl. 21. st. 4. ZM-a propisane pretpostavke za oslobođenje nakladnika odštetne odgovornosti (a to je, između ostalog slučaj, ako je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri te ako je proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri) budući ih tuženik nije dokazao. Međutim, razmatrajući opseg nastale štete u smislu 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11. i 78/15., dalje u tekstu: ZOO-a) sud iznosi stav da ni tužitelj u ovom postupku nije dokazao da mu je zbog objave spornog članka povrijeđeno pravo na dostojanstvo, čast i ugled niti da bi zbog navodnog difamiranja njegovi članovi trpjeli uvrede i nelagode u svakodnevnom životu i radu, koji bi bili takvog intenziteta da bi ispunjavali uvjete iz čl. 1100. ZOO za dosuđenje naknade štete, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.

7. Tužitelj u žalbi navodi kako prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je tuženik objavio informacije koje nemaju utemeljenje u činjenicama niti je u tom smjeru tuženik uopće predložio dokaze. Ukazuje da iz obavijesti Ministarstva financija proizlazi da se protiv tužitelja od 2015. pa do dana sastavljanja odgovora na tužbu (7. lipnja 2021.) ne vodi postupak iz nadležnosti Ministarstva, sukladno Zakonu o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija niti se provodio financijski nadzor niti ima podnesenih predstavki protiv tužitelja te je i Županijsko državno odvjetništvo dostavilo podatak da se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak u svezi financijskog poslovanja. Iz navedenog, prema mišljenju tužitelja, proizlazi da niti jedna informacija koja je navedena u članku nema uporište u stvarnosti, a da se autor nije niti potrudio provjeriti istinitost informacija, već mu je isključivi cilj bio difamirati tužitelja. Štoviše, tužitelj ukazuje da identitet autora nakladnik krije, tako da je i iz toga vidljivo da je već prilikom pisanja članka isključiva namjera bila iznijeti informacije kojima se blati tužitelj. Pozivajući se na odredbu čl. 19. ZOO tužitelj ističe da u dokazivanju tijekom parnice za naknadu štete nastale objavom informacije sud ne mora utvrđivati da li je oštećenik pretrpio duševne boli i strah te da li su takvi bolovi i strah bili tolikog intenziteta da opravdavaju odmjeravanje pravične novčane naknade, već se dokazima treba utvrditi činjenica da li je objavom informacija povrijeđeno pravo osobnosti, jedno ili više njih kumulativno. U predmetnom članku o tužitelju se govori kao o udruzi koja je premrežena korupcijom, kojom se upravlja kao mafijaškom organizacijom koja zamračuje milijune kuna, a svojim članovima naređuje omertu te smatra da su prethodne informacije koje je tuženik objavio, a koje se odnose na tužitelja, objektivno podobne prouzročiti neimovinsku štetu tužitelju. Korupcija spada u krug najnegativnijih društvenih pojava, na koje javnost gleda s posebnim gnušanjem, a naročito kad se radi o udruzi koja štiti i ostvaruje autorska i sva druga prava koja proizlaze iz audiovizualnog stvaralaštva i koja izravno odgovara Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Ističe da je za tužitelja, a i ostale pravne osobe, izrazito važno pravo na ugled i dobar glas što predstavlja predodžbu javnosti o djelatnosti pravne osobe, a upravo ovakvim navodima iz članka se narušava ugled i dobar glas tužitelja bez uporišta niti u jednoj činjenici. Konačno, ukazuje i da prvostupanjski sud ispušta iz vida da se test razmjernosti provodi kada se radi o sukobu dva prava, a ne prava i neprava, budući ne postoji tuženikovo pravo da iznosi neistinite i zlonamjerne informacije.

8. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa u okviru odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka US RH, 84/08., 96/08. - odluka US RH, 123/08.

– ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., i 89/14., - odluka US RH - dalje: ZPP), ovaj je sud utvrdio da pobijanom presudom nije ostvarena niti jedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok tužitelj iako žalbu podnosi među ostalim i radi povrede postupka, istu ne konkretizira.

9. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio kako priloženu dokumentaciju tako i iskaze saslušanih svjedoka i z.z. tuženika, ali je na temelju istih, pogrešno zaključio da u ovom konkretnom slučaju pravo tužitelja na dostojanstvo, čast i ugled i trpljenje uvreda i nelagode članova tužitelja u svakodnevnom životu i radu nisu bili takvog intenziteta da bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 1100. ZOO za ostvarenje prava na naknadu štete.

10. Naime, ocjenjujući da tužitelj svojim navodima nije pojasnio ni dokazao da mu je povrijeđeno pravo na dostojanstvo, čast i ugled koji bi bili takvog intenziteta da bi ispunjavali uvjete iz čl. 1100. ZOO, prvostupanjski je sud pogrešno ocijenio doseg i posljedice napisanog članka kojim se tužitelja nedvojbeno diskreditira kada ga se prikazuje kao društvo u kojem nekolicina moćnika na tajanstven način „drma neutvrđenom količinom milijuna ili desetaka milijuna dok većina filmaša ili filmaških udruga živi sirotinjski“. Uzimajući u obzir težinu štetne radnje kojom novinar višekratno ukazuje na financijsku prijevaru i nezakonito upravljanje udrugom, sud prvog stupnja pogrešno je ocijenio na koji način su se izrečeni navodi manifestirali na tužitelja, budući objektivno sadržaj napisanog i objavljenog članka, ako nije istina, prema mišljenju ovog suda, može kod svake udruge dovesti do povrede prava osobnosti, sukladno odredbi čl. 19. u svezi s čl. 1100. ZOO-a, a kako to opravdano tvrdi tužitelj.

11. Suprotno zauzetom stavu prvostupanjskog suda o značaju činjenica utvrđenih provedenim dokazima te utemeljenju odluke na teretu dokazivanja sukladno kojem je našao da tužitelj nije dokazao znatne posljedice objavljenog članka prije svega materijalnim dokazima pa ni saslušanjem svjedoka ĐM, stav je ovoga suda da je tužitelj upravo realnim i jasnim navodima ovog svjedoka dao sudu potpunu i životnu sliku o svim nastalim štetnim posljedicama objave članka.

12. Opseg posljedica nesporno napisanog i objavljenog novinskog članka tužitelj je dokazao dodatnim saslušanjem člana Upravnog odbora tužitelja od 2009. - 2013. te predsjednika društva od 2014. - 2017. ĆM, iz čijih navoda jasno proizlazi da je nakon objave članka nekoliko nasljednika pokojnih članova tužitelja, nositelja autorskih prava, reagiralo na način da ne žele imati nikakvog posla s tužiteljem „jer su oni mafijaška organizacija“, aludirajući na sadržaj članka. Istaknuto je i da se tužitelj dijelom financira novcem od telekompanija, hotelijera, kabel operatera te da sa svima njima mora ugovoriti financiranje, pa je objavljeni članak, koji je potom i prenesen putem društvenih mreža, uzrokovao dodatno opravdavanje financijskog poslovanja tužitelja. Nakon objave članka nazivali su i članovi tužitelja, a neki su tražili i da ih se ispiše iz društva kao npr. O i Đ, jer nisu htjeli biti dio društva za koje se pisalo da radi kao mafija, da u njemu vlada omerta, time da je bivši član Đ objavio i javno pismo u stilu "opraštam se Ć sa vama" u kojem se pozivao na jednake okolnosti koje su navedene u članku. Nadalje, tužitelj je zbog objave ovog članka imao i lošu reputaciju kod njegove krovne udruge, a to je CISAC te je zastupnik za ovu regiju, gospodin iz Bugarske do kojeg je došao sporni članak putem društvenih mreža, zvao i tražio obrazloženje, a objašnjenje je zatraženo i iz Zavoda za intelektualno vlasništvo. Konačno, tužitelj je imao svog predstavnika i u društvu Writers and directors worldwide, koji te godine nije bio odabran upravo zbog loše reputacije društva.

13. Dovedu li se ove okolnosti u vezu s činjenicom da je tužitelj strukovna, dobrovoljna i neprofitna udruga profesionalnih filmskih redatelja i scenarista utemeljena u svrhu poticanja, pomaganja i razvoja hrvatske kinematografije, hrvatskog audiovizualnog stvaralaštva, kao i da je članstvo dobrovoljno, član je i FERA- Europske federacije audiovizualnih redatelja kao i WDW (Writers and directors worldwide) te CISAC-a, svjetske krovne organizacije koja se bavi kolektivnim ostvarivanjem autorskog prava, a čije postojanje, članstvo i rad očito ovise o percepciji javnosti, percepciji njenih članova i drugih članova međunarodne asocijacije, stav je ovoga suda da je napisani članak povrijedio čast i ugled društva uzrokujući znatnu štetu koja u smislu čl.19. i čl.1100. ZOO opravdava dosuđenje naknade štete.

14. U smislu odredbe čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a između ostalog štite se i pravo na čast, ugled, dostojanstvo, pa se stoga i povreda časti i ugleda iznošenjem neistinitih ili uvredljivih navoda putem medija mora smatrati štetnom radnjom kojom se drugome nanosi šteta i žrtva takvih postupanja kao protupravnih ima pravo na naknadu štete koju reguliraju propisi obveznog prava. Svrha popravljanja neimovinske štete ogleda se u nastojanju da se dosuđenim novčanim iznosom postigne što je više moguće pravična i približna satisfakcija u vidu uklanjanja nastalih štetnih posljedica. Naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast, dostojanstvo pravne osobe dosuđuje se ako sud procijeni da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju takvu naknadu neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema.

15. Uzimajući u obzir okolnosti samog slučaja, mjesto objave članka, činjenicu da je tužitelj javna osoba, da članak opsežno i u više navrata iznosi uvredljive navode odnoseće na financijsko poslovanje tužitelja, uspoređujući njegovo poslovanje sa funkcioniranjem „mafije“, koji tekst se iz tiskovnog izdanje proširio društvenim mrežama te je objava predmetnog članka izazvala posljedice kako u odnosima među članovima tužitelja, tako i u odnosu društva prema međunarodnim udruženjima i prema pravnim osobama s kojima dogovora financiranje poslovanja tužitelja, stav je ovog suda da tužitelju pripada pravo na novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti (prava na čast i poslovni ugled) u novčanom iznosu od 2.000,00 EUR sukladno čl. 1100. ZOO-a, dok je tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 1.981,68 EUR odbijen neosnovan.

16. Zbog navedenog ovaj je sud primjenom čl. 368. st.1 . ZPP-a potvrdio presudu u točki I. izreke u dijelu u kojem se odbija zahtjev tužitelja za naknadom štete iznosu od 1.981,68 EUR. Obzirom na izneseno obrazloženje valjalo je pak žalbu tužitelja u odnosu na odbijeni iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti od 2.000,00 EUR prihvatiti osnovanom te zbog pogrešne primjene materijalnog prava presudu prvog stupnja u tom dijelu točke I. izreke temeljem odredbe čl. 373. točka 3. ZPP-a preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu naknade neimovinske štete za ovaj iznos, kako je dosuđeno u izreci ove presude sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe primjenom čl. 1103. ZOO-a

17. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, to je o troškovima postupka dužan odlučiti primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a. Razmotri li se uspjeh stranaka u ovoj parnici proizlazi da je tužitelj uspio u omjeru od 100% s osnovom, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 50,23% pa je njegov uspjeh u parnici 75,11% od kojeg postotka je sud oduzeo tuženikov uspjeh u sporu od 24,89% i dobio pozitivnu razliku na strani tužitelja od 50,22%.

18. Osnovano je tužitelju zastupanom po odvjetniku kao potrebne za vođenje ovog postupka priznati parnične troškove koji se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova Tbr. 8.t.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za tad odvjetnika (Narodne novine 138/23. i 107/25., dalje Tarife), trošak sastavljanja zahtjeva za objavu ispravka informacije od 28. svibnja 2019. po Tbr. 28 Tarife, zastupanja na ročištima 10. ožujka 2020., 2. srpnja 2020., 18. veljače 2021., 25. svibnja 2021., 30. siječnja 2023., 25.svibnja 2023., 28. siječnja 2025. i 14. svibnja 2025. u iznosima od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t 1 Tarife) te na ročištima 26. listopada 2021. i 15.ožujka 2022. u iznosu od po 25 bodova za svako (Tbr. 9.t.5 Tarife) kao i trošak sastavljanja žalbe po Tbr.10.t.1. Tarife u visini od 125 bodova. Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25% PDV-a u iznosu od 587,50 EUR te trošak plaćenih sudskih pristojbi na tužbu, presudu i žalbu u iznosima od po 86,27 EUR, ukupno priznat trošak tuženika iznosi 3.196,31 EUR. Ovaj trošak stavljen u omjer sa uspjehom tužitelja u postupku od 50,22 % u konačnici daje iznos od 1.605,18 EUR.

19. U tom smislu je odluka suda prvog stupnja u točki II. izreke na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a preinačena te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.605,18 EUR uvećan za iznos zatezne kamate od donošenja ove odluke do isplate i ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

20. Tužitelj je sa svojom žalbom uspio sa 50,22 %. Tužitelju je stoga temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10/1 u svezi Tbr. 7/1 i Tbr. 46. OT u iznosu od 312,50 EUR. Uz to tužitelju je priznat i plaćeni trošak sudske pristojbe u iznosu od 172,54 EUR. Stavi li se i ovdje u omjer priznati trošak žalbenog postupka sa uspjehom tužitelja u žalbi dobije se iznos od 243,58 EUR na čije plaćanje je također obvezan tuženik.

U Varaždinu 11. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun