P-3240/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TROMBA d.o.o. OIB: 01795887340, Šišan, Ulica Franje Mošnja - Via Franjo Mošnja 18, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ivica, odvjetnik iz Zagreba, Fra Andrije Kačića MIošića 9A, protiv tuženika Ruto promet d.o.o. OIB: 29200006396, Zagreb, Karlovačka cesta 2A, kojeg zastupa punomoćnik Saša Augustin, odvjetnik, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. studenog 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marka Ivice, odvjetnika, te u prisutnosti punomoćnika tuženika Martine Perić, odvjetnice, dana 11. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Ruto promet d.o.o. OIB: 29200006396, Zagreb, Karlovačka cesta 2A da tužitelju TROMBA d.o.o. OIB: 01795887340, Šišan, Ulica Franje Mošnja - Via Franjo Mošnja 18 isplati iznos od 7.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 3. 8.2023. godine do isplate, i to sve po stopi do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.116,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 11.12. 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu dana 29.11.2023. u kojoj navodi kako su tužitelj i tuženik tijekom mjeseca srpnja 2023. sklopili ugovor o montaži prozorskog sustava "Guillotine", tim se ugovor tuženik obvezao isporučiti i montirati rečeni prozorski sustav dok se tužitelj obvezao platiti tuženiku iznos od 12.250,00 EUR. Tuženik je izdao tužitelju ponudu te je sukladno dogovoru tužitelj uplatio predujam u iznosu od 7.000,00 EUR. Po uplati predmetnog predujma tužitelj je pokušavao stupiti u kontakt sa tuženikom no taj kontakt je bio otežan te je stoga tužitelj odlučio odustati od narudžbe budući da su svi rokovi za isporuku i montažu protekli. Stoga je tužitelj zatražio povrat iznosa od 7.000,00 EUR obzirom da je iz držanja tuženika bilo očigledno da ne namjerava ispuniti ugovorenu obvezu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
3. Sud je tijekom postupka proveo slijedeće dokaze, te je izvršio uvid u ponude (list 5, 9 i 54 spisa), u sms-poruke (listovi 6-27 spisa), u e-mail od 11.11.2023. (list 28-30 spisa) te je izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka (list 63-64 spisa).
4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama nisu bile sporne odlučne činjenice a koje proizlaze iz gore citiranih dokaza i iz iskaza parničnih stranaka, i to kako slijedi:
- da su stranke sklopile ugovor kojim se tuženik obvezao isporučiti tužitelju staklenu stijenu za ugovoreni iznos od 12.250,00 EUR.
- da je tužitelj platio dio ugovorene cijene za staklenu cijenu u iznosu od 7.000,00 EUR na račun tuženika i to 2.8.2023.
- da tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu i isporučio tužitelju ugovorenu staklenu stijenu.
6. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na povrat dijela ugovorene cijene od 7.000,00 EUR koju je platio tuženiku temeljem sklopljenog ugovora.
7. U ovoj pravnoj stvari sud polazi od čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje u tekstu ZOO) kojim je određeno da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
8. Nadalje odredbom čl. 361. st. 1 ZOO-a određeno je da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Stavkom 2. određeno je da vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. Stavkom 3. je određeno da kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor. Stavkom 4. je određeno da ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.
9. Odredbom čl. 361. st. 1. ZOO-a određeno je da kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Stavkom 2. određeno je da ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Odredbom st. 3. određeno je da ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.
10. Pri tome je sud imao u vidu i odredbu čl. 1111 ZOO-a kojom je određeno da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. St. 3 istog članka predviđeno je da obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
11. Obzirom na spornu okolnost ima li tužitelj pravo na povrat iznosa od 7.000,00 EUR a primjenjujući gore citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima i činjenična utvrđenja ovaj sud je utvrdio kako tužitelj ima pravo na povrat uplaćenog iznosa budući da je predmetni ugovor raskinut.
12. Uvidom u ponudu koja prileži na listu 5 spisa utvrđeno je kako je rok za isporuku predmeta bio 45 dana od potvrde narudžbe i reguliranog plaćanja dok je kao potvrda narudžbe navedeno da se traži plaćanje iznosa od 70% ugovorene cijene. Kako je tužitelj izvršio uplatu u iznosu od 7.000,00 EUR 2.8.2023. razvidno je kako je nakon toga dana počeo teći ugovoreni rok isporuke od 45 dana za isporuku stvari. Nadalje, iz dostavljene komunikacije porukama stranaka koje prileže na listovima 7-27 spisa razvidno je kako tuženik nije izvršio svoju obvezu u ugovorenom roku od 45 dana. Navedeno proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja RE koji je naveo kako je za isporuku robe ugovoren rok i to 30 ili 40 dana od uplate avansa. U navedenom dijelu ovaj sud prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tužitelja jer je isti u skladu sa ponudom te je istovremeno životan i logičan. Stoga nije prihvaćen dio iskaza zakonskog zastupnika tuženika HE u kojem navodi kako nije mogao naručiti proizvod pa samim time ni isporučiti ga budući da nije dobio točne dimenzije za ugradnju proizvoda od tužitelja. Naime, u ovom je dijelu iskaz zakonskog zastupnika tuženika nelogičan jer se nigdje u ponudi ne navodi da se treba izvršiti još dodatna kontrola dimenzija prije isporuke i narudžbe samog proizvoda.
13. Nadalje, u pogledu odlučne činjenice davanja izjave o raskidu ugovora kao pretpostavke za povrat plaćenog avansa od 7.000,00 EUR a sve u smislu gore citirane odredbe čl. 360 i 362 Zakona o obveznim odnosima valja reći kako spisu ne prileži pisana i izričita izjava o raskidu predmetnog ugovora te da u tom smislu zakonski zastupnici stranaka iskazuju različito (tako zakonski zastupnik tužitelja RE navodi da je dao usmenu izjavu o raskidu dok zakonski zastupnik tuženika HE navodi da takvu izjavu nikada nije primio), no unatoč navedenom ovaj sud smatra kako je predmetni ugovor raskinut i to konkludentnim radnjama.
14. Naime, izjava volje se može izraziti i konkludentnim radnjama (čl. 249 st. 1 ZOO-a) pa tako i izjava volje za raskidom ugovora (tako i Vs, Rev-1743/88 i VSRH Revd-4250/2023).
15. Dakle, ponašanje tužitelja nakon listopada 2023. bilo je takvo da se iz njega moglo zaključiti da daje izjavu o raskidu te ono doista predstavlja izjavu o raskidu u smislu čl. 360 ZOO-a. Tako je zakonski zastupnik tužitelja u telefonskoj poruci od 30.10.2023. (list 26 spisa) koja je upućena zakonskom zastupniku tuženika naveo da traži povrat akontacije do 31.10.2023. a ukoliko ne vrati da podnosi kaznenu prijavu. Nadalje, isto tako i e-mailu od 13.11.2023. koji je tuženiku uputio odvjetnik tužitelja LE kao njegov punomoćnik se navodi kako tužitelj podnosi prema tuženiku "Zahtjev za povrat novca zbog neispunjena obveze". Opisanim radnjama po mišljenju ovog suda tužitelj je jasno dao do znanja tuženiku da daje izjavu o raskidu sklopljenog ugovora.
16. No, svakako je tužitelj dao izjavu o raskidu podnošenjem ove tužbe pa je istekom primjerenog roka nakon podnošenja te tužbe ugovor raskinut po samom zakonu sukladno čl. 362 ZOO-a (tako i VSRH Rev-x 488/2017).
17. Slijedom navedenog budući da je u ovom postupku utvrđeno kako je tužitelj osnovano raskinuo predmetni ugovor o montaži prozorskog sustava razvidno je da je samim time tuženik stekao obzirom na osnovu koja je kasnije otpala utuženi iznos pa iz navedenih činjeničnih utvrđenja i citirane odredbe čl. 1111. ZOO proizlazi osnovan osnov tužbenog zahtjeva tužitelja. Stoga je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos koji je stekao temeljem raskinutog ugovora.
18. Visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na 7.000,00 EUR sud je utvrdio uvidom u nalog za isplatu (list 4 spisa), a navedeno nije bilo sporno među strankama.
19. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu.
20. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na utuženi iznos sud polazi od odredbe čl. 1115 ZOO-a kojom je određeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Po mišljenju ovog suda tuženik je u konkretnom slučaju nepošten stjecatelj iz razloga što iz njegovog držanja tijekom postupka proizlazi kako ne želi ispuniti svoju ugovornu obvezu te kako očito i nije imao namjeru ispuniti ugovorom preuzetu obvezu i u ugovorenom roku od 45 dana od potvrde narudžbe koji se trenutak preklapa sa uplatom predujma sve kako je to naznačeno u ponudi isporučiti ugovorenu robu.
21. Odluka o visini stope zatezne kamate dosuđena je po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.
22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke.
23. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 5 i čl. 155. ZPP-a i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: OT) isti se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, i to po 200,00 EUR za sastav tužbe ( Tbr. 7/1 OT), te za pristup na ročišta 5.2.2025., 6.4.2025. i 5.11.2025. (Tbr. 9/1 OT), čemu valjala pridodati iznos od 25%
PDV-a (200,00 EUR), te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 58,23 EUR i presudu 58,23 EUR (u skladu sa čl. 2 ZPP-a tužitelju je dosuđen taj iznos iako bi imao pravo na iznos od 116,45 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ( Narodne novine br. 26/03. i 125/11.) pa ukupno dosuđeni trošak ovog postupka iznosi 1.116,46 EUR, a kako je to odlučeno kao u izreci ove presude.
24. Tužitelju nije priznat trošak na sudsku pristojbu na presudu preko priznatog iznosa jer je isti zatražio samo iznos od 58,23 EUR umjesto iznosa od 116,45 EUR a sve sukladno čl. 2 ZPP-a
U Zagrebu, 11. prosinca 2025.
S u d a c:
Maja Šebalj Širić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužitelju pp uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu 116,45 EUR
2. Tuženiku po pp