REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj Ovr-2737/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Marici Lović, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista Ivana Prančića, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja ĆB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, protiv ovršenika LB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Britvić, odvjetnici u Splitu, radi ovrhe, dana 11. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naprave što ga je dana 14. listopada 2025. ovrhovoditelj pokrenuo kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-38/14 od 23. listopada 2018. godine.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da u roku od 8 dana naknadi ovršeniku trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 93,75 EUR.

Obrazloženje

1. Kod ovog je suda zaprimljen prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naprave što ga je dana 14. listopada 2025. ovrhovoditelj pokrenuo kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-38/14 od 23. listopada 2018. godine.

2. Ovršenik ističe da je predmetna ovrha u cijelosti neosnovana i nezakonita te da sukladno odredbi čl. 210. Ovršnog zakona, uz odgovarajuću primjenu odredaba čl. 50., čl. 53., čl. 65. i čl. 70. Ovršnog zakona, podnosi prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu ovrhe.

3. Ovršenik navodi da je novčana tražbina, koju da je ovrhovoditelj imao prema njemu temeljem uvodno citiranih presuda i na osnovu kojih da je podnio predmetni zahtjev za izravnu naplatu, prestala prijebojem međusobnih novčanih i dospjelih tražbina ovrhovoditelja i ovršenika.

4. Ovršenik navodi da ima novčanu tražbinu prema ovrhovoditelju temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj P2-3849/09, od 12. studenoga 2010., potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžo-309/12 od 13. kolovoza 2012. godine.

5. Nadalje, ovršenik navodi da je ovrhovoditelj u postupku koji da se pred ovim sudom vodi pod brojem Ovr-915/20 dao Izjavu o prijeboju dana 16. lipnja 2025., kojom da je u cijelosti prebio svoju tražbinu (čiju naplatu sada traži predmetnim zahtjevom za izravnu naplatu) sa tražbinom koju ovršenik ima prema njemu.

6. Ovršenik navodi da je tražbina, čiju naplatu ovrhovoditelj predmetnim zahtjevom za izravnu naplatu traži, prestala postojati, čime da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3., 9. i 10. Ovršnog zakona u vezi sa čl. 210. Ovršnog zakona, uslijed čega ovršenik predlaže da sud pljenidbu i prijenos proglasi nedopuštenim.

7. U očitovanju na prijedlog ovršenika, ovrhovoditelj navodi da je prijedlog ovršenika podnesen samo radi odugovlačenja ovršnog postupka i odgađanja časa ispunjenja vjerovnikovog potraživanja.

8. Ovrhovoditelj smatra da ovršenik neutemeljeno i neargumentirano traži od suda da odredi odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava paušalnim navođenjem da bi ovršenik trpio nenadoknadivu štetu, budući da je za očekivati da se isti neće moći naplatiti u protuovrsi od ovrhovoditelja koji je trenutno blokiran. Ovrhovoditelj navodi da sama činjenica što su računi ovrhovoditelja u blokadi ne ukazuje na vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete u slučaju da ovršenik u parnici uspije dokazati da je ovrha u ovom predmetu bila nedopuštena, jer da ovrhovoditelj ima i drugu imovinu iz koje se ovršenik može naplatiti. Ovrhovoditelj smatra da se ne može govoriti o tome da ovršenik trpi bilo kakvu štetu kada plaća dug na temelju pravomoćne i ovršne presude.

9. Nadalje, u odnosu na navode ovršenika koji se tiču postojanje Izjave o prijeboju, ovrhovoditelj se očitovao doslovno kako slijedi: Ovršenik LB ističe da je u ovršnom postupku posl. br. Ovr-915/20, a u kojem je bio ovrhovoditelj, prestao biti stranka i na mjestu ovrhovoditelja ostaje samo SB, misleći na Ugovor o ustupu potraživanja (cesija) dostavljen u spis 14.7.2025. god., dakle nakon druge objedinjene izjave o prijeboju od 16.06.2024. god. koju je u spis dostavio ĆB,uz apsolutno promašeno navođenje duga glavnice od 3.754,73 eura i zatezne kamate u iznosu od 4.513,86 eura, a što ukazuje i na daljnje odbijanje prijedloga prijeboja uz istodobno potpuno zanemarivanje postojanja iste od LB.

10. Ovrhovoditelj na koncu ističe da su predmetni prijedlozi ovršenika u potpunosti neodrživi, da obiluju nepravilnostima, nezakonitostima i proturječnostima, te predlaže sudu odbiti prijedloge ovršenika u cijelosti kao neosnovane.

11. U odnosu na gore navedene tvrdnje ovrhovoditelja, ovršenik se očitovao podneskom od 10. prosinca 2025., navodeći da u cijelosti osporava sve navode iz predmetnog odgovora kao činjenično neistinite i pravno neosnovane.

12. Ovršenik navodi da ovrhovoditelj u svom odgovoru iznosi navode o kojima nema mjesta raspravljanja u konkretnoj pravnoj stvari. Ovršni postupak Ovr-915/20, kao i ugovor o ustupu potraživanja predan u istome, da su irelevantni za ovaj ovršni postupak i elaboriranje o istima u odgovoru ovrhovoditelja da nema smisla.

13. Ovršenik smatra da je sve detaljno iznio i obrazložio u svom prijedlogu, te smatra potrebnim za istaknuti da je i sam ovrhovoditelj u svom odgovoru još jednom potvrdio valjanost predmetne Izjave o prijeboju, koju da je sam sastavio i dostavio, navodeći, između ostalog: …dakle nakon druge objedinjene izjave o prijeboju od 16.06.2024. god. koju je u spis dostavio ĆB“.

14. Ovršenik ističe da se u konkretnom slučaju radi o materijalno pravnom prigovoru prijeboja o kojem da se ne odlučuje u izreci presude te da se ne radi o procesno pravnom prigovoru prebijanja o kojem se odlučuje u izreci presude. U predmetnoj Izjavi o prijeboju da se radi o materijalno pravnom prigovoru prijeboja koji je uređen u člancima 195. do 202. Zakona o obveznim odnosima i da, ukoliko su ispunjeni zakonski razlozi, do prijeboja dolazi Izjavom o prijeboju, bez obzira prihvaća li druga strana prijeboj.

15. Ovršenik navodi da nije sporna valjanost i zakonitost predmetne Izjave o prijeboju te da je istom prestala novčana tražbina koju da je ovrhovoditelj imao prema ovršeniku i radi koje identične tražbine da je podnio predmetni zahtjev za izravnu naplatu. Ovršenik smatra da se radi o besprizornosti u postupanju ovršenika gdje isti da osobno sastavlja i daje Izjavu o prijeboju, a onda da za istu tražbinu pokreće zahtjev za izravnu naplatu. Ovršenik navodi da će, ukoliko se ne usvoji prijedlog ovršenika, prema njemu biti učinjena iznimna nepravda.

16. Odredbom članka 210. stavka 1. i 2. OZ-a propisano je kako slijedi: (1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. (2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

17. Odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

18. U konkretnom slučaju ovršenik svoj prijedlog temelji na tvrdnji da je tražbina ovrhovoditelja prestala prijebojem, što predstavlja žalbeni razlog propisan odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a. Ovršenik je u spis priložio primjerak navedene Izjave o prijeboju od 16. lipnja 2025. godine.

19. Pregledom predmetne Izjave o prijeboju od 16. lipnja 2025. utvrđeno je da su točni navodi ovršenika o tome da je spomenutom izjavom ovrhovoditelj proveo prijeboj međusobnih dospjelih, a nenaplaćenih potraživanje između ovrhovoditelja i ovršenika te je predmet tog prijeboja u cijelosti bila i predmetna tražbina koju ovrhovoditelj – četiri mjeseca poslije prijeboja – želi naplatiti u postupku izravne naplate (iako je prethodno tu svoju tražbinu uvrstio u Izjavu o prijeboju).

20. U očitovanju od 08. prosinca 2025., po ocjeni ovog suda, punomoćnik ovrhovoditelja ne osporava postojanje, kako je naziva, "druge objedinjene Izjave o prijeboju" te, po ocjeni ovog suda, ne dovodi u pitanje valjanost i zakonitost te Izjave jer punomoćnik ovrhovoditelja ne tvrdi, primjerice, da je predmetna Izjava o prijeboju sastavljena pod prisilom, da je krivotvorena, da nije potpisana od strane ovrhovoditelja i slično.

21. Dakle, po ocjeni ovog suda, iz gore navedenog, proizlazi da među strankama nije sporna valjanost i zakonitost predmetne Izjave o prijeboju od 16. lipnja 2025., koju je sastavio i potpisao upravo ovrhovoditelj, uslijed čega je trebalo proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos predmetne tražbine jer je prestala prijebojem. Zato je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 14. stavka 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24.). Ovršeniku, zastupanom po punomoćniku - odvjetniku, pripada na ime troška iznos od 18,75 bodova za sastav podneska od 19. studenoga 2025., temeljem Tbr. 11. toč. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarife), te 18,75 bodova za sastav podneska od 10. prosinca 2025. temeljem Tbr. 11. toč. 10. Tarife. Dakle, ovršeniku na ime troška pripada iznos od 37,5 bodova, odnosno 75,00 eura (1bod=2,00 eura, temeljem Tbr. 54. Tarife), koji iznos potom treba uvećati za 25 % PDV-a (18,75 EUR), nakon čega trošak ovršenika iznosi 93,75 EUR, koliko mu je i dosuđeno u izreci ovog rješenja.

U Splitu 11. prosinca 2025.

S U D A C:

Marica Lović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka istog, a podnosi se županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku ovrhovoditelja

- punomoćniku ovršenika

- Financijskoj agenciji

- u spis