Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-147/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Katarine Žuk, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆT zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika od 22. travnja 2022. protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1371/19 od 28. veljače 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĆT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1371/19 od 28. veljače 2022. na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj 4 K-1371/19 od 2. listopada 2019. stavljena je izvan snage te je optuženi ĆT proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 te je temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom ĆT je izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeni ET je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženom CT je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude te naknaditi nužne izdatke i nagradu punomoćnika oštećenika u iznosu koji će biti određeni posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženik, po branitelju mr. sc. Draženu Letici, odvjetniku u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i ukine pobijanu presudu.

3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-178/2022 od 19. svibnja 2022.

5. U žalbi je optuženik zahtijevao da se o sjednici drugostupanjskog vijeća izvijesti branitelj a s obzirom da mu je isti otkazao zastupanje u ovom postupku na sjednicu su pozvani državni odvjetnik i optuženik koji su pozive uredno primili a na sjednicu nisu pristupili pa je sjednica vijeća, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08, održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da je izreka presude proturječna sama sebi i dokazima u spisu pri čemu ne navodi u čemu se sastoji ta proturječnost. Povodom njegove žalbe ovo vijeće je ispitalo prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 te nije našlo da bi bile počinjene povrede materijalnopravne ili procesnopravne prirode na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Optuženik se u stvari žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu iznosi svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza sugerirajući oprečne zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud. Međutim, prvostupanjski sud je na temelju savjesne ocjene provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i optuženika osnovano proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

9. S osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da u postupku nije dokazano da je oštećenog 20. lipnja 2019. šakama udarao u lijevu stranu glave jer to ne proizlazi niti iz jednog personalnog i materijalnog dokaza, osim iz iskaza oštećenog i njegove supruge. Iz liječničkog nalaza za oštećenog ne proizlazi da bi postojale ozljede (kontuzijski biljezi) koje ozljede bi postojale da je nekoliko puta šakom udario oštećenog po glavi. Svjedok MT u svom iskazu opisuje da je optuženik opalio šamar oštećenom a svjedokinja ČT da joj je oštećeni rekao da je dobio šamar od optuženika a oboje svjedoka nisu vidjeli oštećenog na podu što opisuju oštećeni i njegova supruga u svojim iskazima. Nadalje, prvostupanjski sud iskaz svjedoka TT prihvaća samo u dijelu koji ide na njegovu štetu dok dio iskaza koji mu ide u korist ne prihvaća jer se radi o njegovom prijatelju koji mu nastoji pomoći dok istovremeno prihvaća iskaz supruge oštećenog ne dovodeći u pitanje njezinu objektivnost. Prvostupanjski sud ne spominje da oštećeni i njegova supruga nisu sudu predočili snimku događaja te da je oštećeni bio pritvoren zbog kaznenog djela prijetnje na njegovu štetu i da mu je oduzeto vatreno oružje. Naposljetku, iskaz svjedoka GT prvostupanjski sud ne ocjenjuje a radi se o jedinom mogućem očevidcu događaja od 22. lipnja 2019. Zbog tako selektivnog ocjenjivanja dokaza činjenično stanje je pogrešno utvrđeno.

10. Međutim, optuženik ne osporava da je oštećenom u događaju od 20. lipnja 2019. udario dva šamara pa stoga nije od utjecaja na pravilnost utvrđenih činjenica što oštećenom prilikom liječničkog pregleda nije utvrđena ozljeda na glavi. Optuženiku se ne stavlja na teret da je oštećenog tjelesno ozlijedio već da mu je prijetio 22. lipnja 2019. a postupanje optuženika 20. lipnja 2019. su okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinio, odnosno da je oštećenog najprije fizički napao 20. lipnja 2019. a potom mu 22. lipnja 2019. prijetio zbog čega je kod oštećenog izazvao opravdan osjećaj uznemirenosti i straha za život. Drugim riječima, prvostupanjski sud je u tom dijelu prihvatio iskaze oštećenog i njegove supruge koji se sigurno najbolje sjećaju događaja i optuženika oglasio krivim da je u događaju od 20. lipnja 2019. oštećenog nekoliko puta udario šakom u predjelu lijeve strane glave a 22. lipnja 2019. mu prijetio gestikulirajući rezanje grkljana prelazeći rukom preko svog vrata. S tim u vezi, ostali ispitani svjedoci nisu bili prisutni u oba događaja već djelomično događaju od 20. lipnja 2019. i oni u svojim iskazima djelomično potvrđuju iskaze oštećenog i njegove supruge jer ih u cijelosti nisu mogli potvrditi kada nisu cijelo vrijeme bili prisutni događaju. Tako je svjedokinja ČT na mjesto događaja došla naknadno a oštećeni joj je ispričao da ga je optuženik udario a vidjela je da su oštećeni i njegova supruga bili uznemireni. Svjedok MT nije vidio što se događalo, osim što je vidio da je optuženik ošamario oštećenog i primio ga za kragnu, čuo je viku ali što je točno izgovoreno nije čuo, vidio je da je supruga oštećenog bila uznemirena a njihova kćer izbezumljena. Svjedok ST opisuje da je sa svoje terase djelomično vidio kako je neki čovjek mahao rukama i pokazivao s dva prsta prema glavi, kao da puca sebi u glavu a nakon čega je oštećeni bio vrlo uplašen, njegova maloljetna kćer je plakala a poznato mu je da je zbog cijele te situacije oštećeni prodao kuću i odselio. Svjedok GT nema neposrednih saznanja o kaznenom djelu već samo zna da mu je optuženik ispričao da se posvađao s oštećenim i da ga je ošamario, ne zna da li jednom ili dva puta. Dakle, iskazi oštećenog i njegove supruge su djelomično potvrđeni iskazima svjedoka ČT, MT i ST pa ih prvostupanjski sud s pravom prihvaća. Što se tiče svjedoka AT, prijatelja optuženika njegov iskaz također potvrđuje da ga je optuženik tražio da stane ispred kuće oštećenog, da je vidio da je optuženik oštećenog nekoliko puta ošamario i da je oštećeni počeo plakati nakon čega je optuženik ušao u vozilo pa su otišli s mjesta događaja. Ovaj svjedok opisuje i da je oštećeni prvi odgurnuo optuženika ali taj dio njegovog iskaza nitko ne potvrđuje pa ni svjedok MT pa ga sud s pravom ne prihvaća, neovisno o tome da li je on optuženikov prijatelj i kao takav zainteresiran pomoći optuženiku. Naposljetku, činjenice da li je oštećeni predao snimke događaja i posjedovao kakvo oružje koje mu je policija oduzela nisu od utjecaja na odlučne činjenice u ovom postupku i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

11. S osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da prvostupanjski sud nije ispitao u svojstvu svjedoka ŠT i PT, djelatnike V Policijske postaje Zagreb koje je predlagao a niti je obrazložio odbijanje tih dokaznih prijedloga. Međutim, ove dokazne prijedloge optuženik nije ponovio na raspravi koja je započela iznova 28. veljače 2022. (list 141-144) nakon koje je donesena presuda. Naime, 28. veljače 2022. rasprava je započela ispočetka zbog proteka vremena a na poziv suda da predloži dokaze optuženik je bio suglasan sa čitanjem materijalne dokumentacije, osim medicinske dokumentacije za mlt. BT te je bio suglasan da se pročitaju iskazi oštećenog i ostalih svjedoka kao i da se ispita svjedok ST. Dakle, optuženik nije predložio ispitivanje svjedoka ŠT i PT a niti je te svjedoke bilo potrebno ispitati jer je činjenično stanje po prvostupanjskom sudu u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

12. Optuženik u žalbi navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, no to ničim posebno ne obrazlaže. Stoga se u konkretnoj situaciji radi o tzv. posrednoj povredi, a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i optuženika oglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

13. Optuženik u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni ali ni to ničim posebno ne obrazlaže a s obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno članku 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni sud je preispitao kaznu na koju je optuženik osuđen.

14. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani optuženika cijenio njegovu neosuđivanost pa se počinjenje ovog kaznenog djela može smatrati slučajnim događajem dok je otegotnim cijenio težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela. Posebno otegotne okolnosti na strani optuženika nisu nađene.

15. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

16. Prvostupanjski sud je optuženika temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Blažom kaznom se ne bi u dovoljnoj mjeri utjecalo na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, izrazila društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela niti bi se ojačalo povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

17. Stoga je valjalo žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 482. ZKP/08.

Sisak, 11. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Melita Avedić