Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-353/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katarine Žuk, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Melite Avedić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog CU zbog kaznenih djela iz članka 240. stavak 1. i 2. i članka 305. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 2. studenog 2022. i optuženika od 9. studenog 2022. i 21. studenog 2022. protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-79/2021 od 22. rujna 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog CU kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-79/2021 od 22. rujna 2022. stavljena je izvan snage presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-79/2021-2 od 15. veljače 2021. kojom je izdan kazneni nalog te je optuženi CU proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – zlouporabe povjerenja iz članka 240. stavak 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv pravosuđa – davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. KZ/11. Temeljem članka 240. stavak 2. KZ/11 optuženom CU je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, temeljem članka 305. stavak 1. KZ/11 mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženom CU je izrečena uvjetna osuda kojom je istodobno određeno da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te mu je na temelju članka 56. stavak 4. u vezi članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 određena posebna obveza da u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude nadoknadi oštećenom AU štetu u iznosu 13.277,00 kuna/1.762,16 eura. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 optuženik je upozoren da će sud, ako u potpunosti ili u većoj mjeri ne izvrši određenu mu posebnu obvezu, donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne. Temeljem članka 158 stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) naloženo je optuženom CU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećenom AU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 13.277,00 kuna/1.762,16 eura u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni AU upućen u parnicu. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi CU je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1., 6. i 8. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 1.176,00 kuna/156,08 eura, od čega se iznos od 64,00 kune odnosi na troškove svjedokinje IU, iznos od 112,00 kuna na troškove svjedoka HU a iznos od 1.000,00 kuna na paušalnu svotu, dok će se o visini troškova punomoćnika oštećenika odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu i optuženik osobno te po branitelju Borisu Vinčiću, odvjetniku u Zagrebu.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu se žalbi zbog odluke o kazni, uvjetnoj osudi i sigurnosnoj mjeri predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne strožu kaznu zatvora s duljim rokom provjeravanja te da mu izrekne sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti iz članka 71. KZ/11.

4. Optuženik je osobno i po branitelju podnio žalbe zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni a u kojima predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda i da ga oslobodi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. S obzirom da su žalbe optuženika iz istih zakonskih osnova i podudarne u žalbenim razlozima biti će razmatrane kao jedna žalba.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-400/2022 od 19. prosinca 2022.

7. U žalbi je optuženik zahtijevao da se o sjednici drugostupanjskog vijeća izvijesti branitelj pa su na sjednicu pozvane stranke i branitelj optuženika na koju nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik te optuženik i njegov branitelj, pa je sjednica vijeća, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08, održana u njihovoj odsutnosti.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

9. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi kao i razlozima presude koji su ostali potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Činjenični opis izreke presude je u očitoj suprotnosti s obrazloženjem što pobijanu presudu čini nerazumljivom i kontradiktornom pa je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

10. Međutim, optuženik ne navodi u čemu se sastoji proturječnost u izreci presude, proturječnost razloga koji su navedeni u presudi kao ni zbog čega je izreka presude nerazumljiva a razlozi presude nejasni. Stoga je povodom žalbi optuženika i državnog odvjetnika ovo vijeće ispitalo prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 te nije našlo da su počinjene povrede materijalnopravne ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio opis događaja kako je postavio državni odvjetnik a posebno je nekritički prihvatio iskaz svjedoka PU koji je izazvao ovaj postupak i koji je zainteresiran za njegov ishod. Nedosljednost iskaza ovog svjedoka prvostupanjski sud pokriva bolešću i starošću svjedoka pri čemu gubi iz vida da je PU u [adresa] poznat po prijevarama, koji je u konkretnoj situaciji obmanuo svog brata koji mu je davao novac za dug koji nije uplaćivao AU. Prvostupanjski sud olako zaključuje o kompliciranom poslovnom odnosu na njegovu štetu. Kao odvjetnik nikada nije bio interesantan organima progona pa je nelogično da ne bi zatvorio i ovaj pravni posao dovodeći u pitanje svoj ugled, osobito jer se radi o relativno malom iznosu. Nema nelogičnosti koju navodi prvostupanjski sud u okolnosti da nije odmah prijavio otuđenje sporne potvrde iz svog ureda jer je objasnio da jedno vrijeme nije mogao doći do spisa pa ni znati da mu je otuđena potvrda a kada je to uspio poduzeo je kaznenopravne aktivnosti koje su potrebne. Zaključno smatra da je prvostupanjski sud svoje zaključke utemeljio na nedovoljno utvrđenom dokaznom materijalu što otvara prostor za postojanje razumne sumnje glede istinitosti činjenične podloge koja radi toga nije podobna za standardnu kaznenu presudu. Stoga je povrijeđeno načelo in dubio pro reo jer je prvostupanjski sud na njegovu štetu, dvojbe o činjenicama rješavao na temelju nedosljednog iskaza oštećenog i direktno zainteresiranog svjedoka PU, na njegovu štetu.

12. Prije svega, iskaz svjedoka PU nije doveden u sumnju u mjeri kako to pokušava prikazati optuženik. Naime, činjenice koje proizlaze iz njegovog iskaza a koje su u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom i iskazom svjedoka AU o načinu na koji se naplatio od AU nisu od takvog značaja kao što smatra optuženik budući je nesporno da je svjedok PU u cijelosti obeštećen od AU za iznos koji je neosnovano sustegnut s njegovog računa u ovršnom postupku. Da li je namirenje tog iznosa bilo rezultat parničnog i ovršnog postupka ili rezultat dobrovoljne činidbe AU nije toliko bitno. U ostalim dijelovima iskaz svjedoka PU je potkrijepljen iskazima ispitanih svjedoka o dinamici međusobnih odnosa između AU, PU, HU i optuženika, odnosno postojanju duga HU prema AU koji je preuzeo PU te prisilnoj naplati dugovanog iznosa s računa PU u ovršnom postupku Ovrv-202/12. S druge strane u spisu postoji potvrda optuženika o preuzimanju novca u iznosu od 11.000,00 kuna i 300,00 eura od AU za obeštećenje PU u ovršnom postupku, koju činjenicu optuženik ne osporava pa je sporno samo da li je optuženik taj novac platio PU ili nije. Upravo iz spomenute potvrde o preuzimanju novca jasno proizlazi da je ona namijenjena i za deblokadu računa ovršenika (PU) pa je jasno da je optuženik taj novac trebao uplatiti na račun ovršenika što nije učinio a niti mu je novac predao na ruke jer tako proizlazi iz iskaza PU. Ocjenjujući iskaz optuženika glede te činjenice prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je neuvjerljivo da je optuženik predao novac PU bez pisane potvrde jer je odvjetnik, da ne bi odmah prijavio otuđenje potvrde a njegove navode o nemogućnosti pristupa uredu ne potvrđuje svjedokinja IU koja je radila kod optuženika u njegovoj odvjetničkoj kancelariji. Isto tako, svjedok AU na čiji iskaz optuženik nema primjedbi navodi da je nakon predaje novca nebrojeno puta zvao optuženika koji mu se nije javljao te odlazio u njegovu kancelariju gdje ga nije zaticao kako bi provjerio što je s novcem budući ga je PU pitao što je s njegovim novcem. Da je optuženik novac koji je preuzeo od AU predao PU sigurno bi se javio na pozive AU. Stoga je prvostupanjski sud izvan svake dvojbe utvrdio sve odlučne činjenice u postupku i osnovano optuženika proglasio krivim radi počinjenja kaznenih djela zlouporabe povjerenja iz članka 240. stavak 1. i 2. KZ/11 i davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. KZ/11.

13. Optuženik ničim posebno ne obrazlaže povredu kaznenog zakona na njegovu štetu pa se radi o tzv. posrednoj povredi a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i optuženika proglasio krivim radi počinjenja kaznenih djela zlouporabe povjerenja iz članka 240. stavak 1. i 2. KZ/11 i davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. KZ/11.

14. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da je prvostupanjski sud utvrdio olakotne okolnosti na njegovoj strani ovlaš, formalno ih interpretirajući pa ispada da imaju samo simboličko značenje a radi se o važnom dijelu presude za njega. Prvostupanjski sud ih nije precizno definirao i nijansirao iz čega se vidi koliki je bio njihov utjecaj na odluku o kazni a neosuđivana je osoba.

15. Državni odvjetnik u žalbi zbog odluke o kazni navodi da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika dok je propustio otegotnim cijeniti težinu počinjenih kaznenih djela, da je optuženik kao odvjetnik bio svjestan društvene neprihvatljivosti davanja lažnog iskaza na sudu ali je unatoč tomu postupio protivno zakonskim propisima i kodeksu odvjetničke etike. Smatra da postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će zlouporabom djelatnosti koju obavlja ponoviti kazneno djelo a koja opasnost proizlazi iz činjenica da se protiv njega vodio stegovni postupak pred Hrvatskom odvjetničkom komorom, da je u razdoblju od 28. travnja 2014. do 17. ožujka 2017. ovdje počinio dva kaznena djela pri čemu nije pokazao ni minimalnu dozu samokritičnosti i žaljenja pa je optuženiku bilo potrebno izreći sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti iz članka 71. KZ/11 te ga osuditi na strožu kaznu zatvora s duljim rokom provjeravanja.

16. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani optuženika cijenio njegovu kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost sa zaključkom da je njegov dosadašnji život bio potpuno usklađen s općeprihvaćenim društvenim normama i da se u konkretnom slučaju radi o jednom ekscesu u njegovom neporočnom životu. Nadalje, prvostupanjski sud je olakotnim cijenio i optuženikove osobne i imovinske prilike, odnosno da je oženjen i uredno zaposlen sa stalnim mjesečnim primanjima iz čega proizlazi da je urednog socijalnog funkcioniranja. Otegotnih okolnosti na strani optuženika prvostupanjski sud nije našao.

17. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

18. Prvostupanjski sud je optuženiku temeljem članka 240. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, temeljem članka 305. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine i izricanje posebne obveze u vidu naknade štete oštećenom AU u iznosu od 13.277,00 kuna/1.762,16 eura u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude smatrajući da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja. I po uvjerenju ovog vijeća takvom kaznom će se u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na optuženika i druge građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

19. Naime, optuženik je neosuđivana osoba, od počinjenja kaznenih djela je prošlo više od 11 godina pa uz izricanje posebne obveze u vidu popravljanja štete oštećenom AU, jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci uz izricanje uvjetne osude s duljim rokom kušnje u trajanju 3 (tri) godine će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. U tom smislu nije u pravu državni odvjetnik da je prvostupanjski sud trebao optuženiku otegotnim cijeniti da se protiv njega vodio stegovni postupak pred Hrvatskom odvjetničkom komorom, da je u razdoblju od 28. travnja 2014. do 17. ožujka 2017. ovdje počinio dva kaznena djela i da je postupio protivno zakonskim propisima i kodeksu odvjetničke etike jer je zbog toga ovdje proglašen krivim. Isto tako nije bilo potrebe optuženiku izreći sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti iz članka 71. KZ/11 jer s obzirom na raniju neosuđivanost optuženika nema opasnosti da će u obavljanju te djelatnosti ponovo počiniti kazneno djelo.

20. Budući da žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane, odlučeno je kao u izreci temeljem članka 482. ZKP/08.

Sisak, 11. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Katarina Žuk