Poslovni broj: Gž R-81/2023-4

1

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. R. iz T., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u S., protiv tuženika C. d.o.o. Z., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici iz O. d. Ž. i p., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-1958/2022-18 od 7. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o    j e

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja P. R. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-1958/2022-18 od 7. srpnja 2023. 

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika C. d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka.              

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "I. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu temeljem tuženikove Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od dana 26. veljače 2021., kojom je tuženik otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelju nije dopušten.

 

              II. Poništava se tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od dana 26. veljače 2021.

 

              III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana vratiti tužitelj na posao i to na poslove koje je tužitelj obavljao prema sklopljenom Ugovoru o radu 30. svibnja 2018. odnosno druge odgovarajuće poslove čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljinji od uvjeta rada poslova koje je tužitelj obavljao."

              II. Dužan je tužitelj P. R. iz T., OIB: … u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku C. d.o.o. Z., OIB: … parnični trošak u iznosu od u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamato koja na navedeni iznos teče od presuđenja u visini stope određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, kao referentne stope, na koju se dodaje tri postotna poena."

 

              2.  Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. U žalbi ponavlja navode iznesene tijekom postupka, ponovno ukazuje da je osobno uvjetovani otkaz, otkaz bez krivnje radnika koji se daje u situaciji kada radnik želi ispunjavati svoje radne obveze, ali to nije u mogućnosti zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, da tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz. Tužitelj u žalbi navodi da tuženik nije donio Pravilnik o radu i da nije imenovao osobu ovlaštenu za prijem i odgovor na pritužbe radnika vezane za dostojanstvo radnika, odnosno da tužitelju nije omogućena zaštita prava iz radnih odnosa niti dostojanstveno ukazivanje na nepravilnosti tijekom radnog odnosa. Tužitelj u žalbi ponavlja i navode da je osnovni razlog otkazivanja ugovora o radu njegova objava nepravilnosti u radu poslodavca vezanih za prijavu tuženika za Potpore za očuvanje radnih mjesta zbog poteškoća uzrokovanih pandemijom COVID-19 virusa. Predlaže žalbu usvojiti i pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje.

 

              3.  U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja te predlaže žalbu tužitelja odbiti u cijelosti i prvostupanjsku presudu potvrditi. Potražuje naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

              4.  Žalba tužitelja je neosnovana.

 

              5.  Razmatranjem pobijane presude i postupka koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbenim navodima ukazuje tužitelj, jer je pobijana presuda jasna i razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama te ne postoje razlozi zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati. 

 

              5.1.  Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

              6.  Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da otkaz ugovora o radu temeljem tuženikove Odluke o redovitom otkazu zbog osobno uvjetovanih razloga od 26. veljače 2021. nije dopušten, da se navedena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga poništi, kao i zahtjev da tuženik tužitelja vrati na rad na poslove koje je obavljao prema Ugovoru o radu sklopljenom 30. svibnja 2018. odnosno druge odgovarajuće poslove koji ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada poslova koje je tužitelj obavljao.

 

              7. Za donošenje zakonite odluke o ovakvom tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe članka 115. stavak 1. točka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR). Stoga su neosnovani ti žalbeni prigovori tužitelja.

 

              7.1. Kao nesporno među strankama je utvrđeno da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 30. svibnja 2018., da je tuženik 26. veljače 2021. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga, protiv koje Odluke je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, da tuženik na taj zahtjev nije odgovorio, kao i da je tužba u ovom predmetu pravovremeno podnesena. 

 

              7.2.  Utvrđeno je, jer to nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o radu, da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu analitičara. 

 

              7.3. Utvrđeno je da je tuženik svoju odluku o Otkazu obrazložio navodima da tužitelj tijekom radnog odnosa koji je trajao tri godine nije pokazao zadovoljavajući stupanj poznavanja proizvoda i tehničkih rješenja, da je postizavao rezultate ispod prosjeka, značajno kasneći u realizaciji zadanog, da je imao učestalu potrebu za pomoći kolega, da je zbog svega dolazilo do nezadovoljstva klijenata, nadređenih ali i kolega, da je bio obuhvaćen sa tri programa PIP-a odnosno plana poboljšanja učinkovitosti radnika kada je postigao samo kratkoročne rezultate, da je tužitelj nezainteresiran izvršavati zadatke kako je to nužno potrebno u IT industriji, da je ocjena poslodavca da se radi o trajnim osobinama i sposobnostima radnika zbog kojih nije u mogućnosti obavljati poslove radnog mjesta analitičar.

 

              8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, temeljem tako utvrđenih činjenica, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao da je imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog osobno uvjetovanih razloga, odnosno da je ta Odluka dopuštena. 

 

8.1. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o poslovima (analitičar) koje je tužitelj obzirom na stručnu spremu i trogodišnje radno iskustvo, pa i prolaskom tri programa PIP-a, mogao i morao uspješno samostalno izvršavati u zadanim rokovima. To stoga što je tužitelj za vrijeme trajanja programa PIP-a, kada je radio uz nadzor mentora s uspjehom završavao zadatke, dakle napredovao je. Međutim iz dokaznog postupka, posebno iskaza saslušanih svjedoka N. B., M. J., K. K. M., M. P., N. S. i I. F. proizlazi, da je taj napredak bio samo privremeni, odnosno  da tužitelj nije ostvario trajni napredak u radu kako se očekivalo nakon provođenja navedenih programa. Na to nedvojbeno ukazuje i činjenica za potrebom provođenja PIP programa čak tri puta što upućuje na zaključak da je tuženik u više navrata utvrdio da tužitelj nije u mogućnosti samostalno, odnosno bez teškoća i pomoći kolega, izvršavati poslove svog radnog mjesta u zadanim rokovima. U povezanosti s navedenim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o kontinuiranoj tužiteljevoj neučinkovitosti i ustrajnoj nevoljkosti u poštivanju specifičnih pravilna rada IT sektora. Napominje se da iz dokaznog postupka proizlazi da je posao bio koncipiran kao rad na projektima u timu, pa neispunjavanje ili kašnjenje u ispunjavanju obveza od strane samo jednog člana tima uzrokuje kašnjenje cijelog tima u izvršavanju zadatka. Nadalje, iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da su timovi bili sastavljeni od radnika s različitih mjesta rada, da se radilo i od kuće, ali da su radnici morali stalno biti povezani putem e-maila ili chata, međutim da je tužitelj često bio nedostupan kolegama i nadređenima koji su radili na istom projektu, ali i da je za vrijeme radnog vremena gledao filmove i obavljao osobne poslove i telefonske razgovore. Potrebu dostupnosti kolegama tužitelj shvaća na način kao da je važno da je analitičar nazočan jutarnjem sastanku, dok se tijekom radnog dana ukoliko je okupiran drugim poslovima niti ne treba javiti na poziv ili odgovoriti na e-mail.

 

8.2.  Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je takvim postupanjem tužitelj pokazao da ne samo da ne može, već i da ne želi raditi onako kako to proces rada kod tuženika zahtjeva od svih radnika, pa i od tužitelja, a pokazao je zapravo i nonšalantni odnos prema radu, radnom vremenu, timskom radu, kao i manjak ambicije i motiviranosti za izvršavanje radnih zadataka, što je za posljedicu imalo opće nezadovoljstvo radom tužitelja. Nadalje, sve navedeno ukazuje da se radi o trajnoj osobini tužitelja jer je nedvojbeno da opisani odnos tužitelja prema poslu i kolegama, tuženik kao poslodavac nije uspio izmijeniti ne samo provođenjem programa PIP-a u tri navrata, već ni stimulacijskim mjerama (ugovor o radu na neodređeno vrijeme, povećanje plaće…).

 

9.  Slijedom svega navedenog, Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 26. veljače 2018. je dopuštena, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, slijedom čega je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

10. Za ovaj postupak, odnosno dopuštenost otkaza ugovora o radu, nisu relevantni žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na navodno nepostojanje Pravilnika o radu i neimenovanje osobe ovlaštene za primanje i rješavanje pritužbi radnika vezanu za dostojanstvo radnika, a niti navodi da je tužitelju onemogućena zaštita  radnih prava tijekom trajanja radnog odnosa niti ukazivanje na nepravilnosti tijekom radnog odnosa. Upravo da su navodi tužitelja i točni on zaštitu tih prava ne može tražiti u ovom sporu koji se vodi radi poništenja odluke o otkazu.                             

             

              11.  Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita.

 

              12.  Slijedom svega navedenog, obzirom da žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tužitelja valjalo je kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

 

              13.  Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer isti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda  nije bio nužan za vođenje postupka.

 

U Sisku, 19. listopada 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

   Alenka Lešić,v.r.