REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-100/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog AB zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. - dalje: KZ-21.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Karlovcu od 18. prosinca 2023. broj K-5/2021-37 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 14. siječnja 2025. broj I Kž-143/2024-8, u sjednici održanoj 11. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog AB za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Karlovcu od 18. prosinca 2023. broj K-5/2021-37 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 14. siječnja 2025. broj I Kž-143/2024-8 osuđen je AB zbog počinjenih kaznenih djela protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-21., utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ-21. te povrede obveza vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ-21. Za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ-21. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci, za kazneno djelo iz članka 256. stavka 3. KZ-21. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 248. KZ-21. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, nakon čega je, uz primjenu odredbe članka 51. KZ-21., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
2. Protiv te presude osuđenik je po braniteljici, odvjetnici Ivani Špehar Janković podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 450. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020.
- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP), bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP-a te povrede prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP-a, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje“. Ujedno je predložio da se, temeljem članka 518. stavka 5. ZKP-a, rješenjem odgodi izvršenje pobijane pravomoćne presude do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske po izjavljenom izvanrednom pravnom lijeku.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP-a spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 4. lipnja 2025. pod brojem Ksm-DO-123/2025-3 s mišljenjem da zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovoj braniteljici.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 450. stavkom 1. ZKP-a osuđenik navodi kako se pravomoćna presuda temelji na dokazima koji nisu neposredno izvedeni na raspravi pred prvostupanjskim sudom.
6.1. Obrazlažući navedeni prigovor podnositelj zahtjeva ističe kako iz zapisnika s održane rasprave od 14. prosinca 2023. proizlazi da je ta rasprava trajala svega 30 minuta (od 11,30 do 12,00 sati), a u tom vremenskom razdoblju sud nije mogao, uz sve ostale obavljene radnje, izvesti i dokaze čitanjem materijalne dokumentacije kako je to u zapisniku konstatirano. Iako je na tu okolnost ukazivano i u izjavljenoj žalbi na prvostupanjsku presudu, sud drugog stupnja nije našao da bi se zbog toga radilo o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP-a, obrazlažući to na način da su se na toj raspravi optuženik i njegov branitelj suglasili s prijedlogom državnog odvjetnika da se navedena dokumentacija pročita, da na pročitano nisu imali primjedbi, a niti su nakon toga predlagali da se, radi dodatnog pojašnjenja, pojedini dokumenti ponovni pročitaju. No, unatoč tome osuđenik smatra da ovi dokazi na raspravi na kojoj je okončan ovaj kazneni postupak nisu ponovno neposredno izvedeni čime je, po njegovoj ocjeni, sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 450. stavkom 1. točkom 1. ZKP-a, a koja povreda je bila od utjecaja na pravomoćnu presudu.
6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, pobijana pravomoćna presuda ne temelji se na dokazima koji nisu neposredno izvedeni na raspravi.
6.3. Naime, iz sadržaja zapisnika o održanoj raspravi od 14. prosinca 2023. (list 522- 523 spisa predmeta) proizlazi kako je navedena rasprava, zbog proteka roka, započela ispočetka, na navedenoj raspravi su bili nazočni optuženik i njegov tadašnji branitelj te su tom prigodom predstavnik optužbe i optuženik suglasno predložili da se pročita materijalna dokumentacija pribavljena od strane državnog odvjetnika i optuženika. Nakon što je sva ta dokumentacija pročitana i razgledana u dokaznom postupku nazočne stranke nisu imale primjedbi, niti su, radi eventualnog razjašnjenja nejasnoća, predložile dodatno čitanje ili razgledavanje pojedinih dokumenata odnosno nisu predložili izvođenje bilo kakvih drugih dokaza. Pritom nije bez značaja i činjenica da je u ovom kaznenom predmetu već ranije, i to u dva navrata, rasprava zbog proteka vremena započinjala iznova kada je, uz suglasnost stranaka i u nazočnosti optuženika i njegovog branitelja, također pročitana i razgledana materijalna dokumentacija i kada stranke isto tako nisu imale primjedbi na pročitanu i razgledanu dokumentaciju (zapisnik od 3. studenog 2022., list 414-415 spisa predmeta i zapisnik od 28. travnja 2023., list 486-487 spisa predmeta). Dakle, kada se ima u vidu izneseno, a osobito konstatacije koje su navedene u zapisniku sa sporne rasprave od 14. prosinca 2023., a u odnosu na pročitanu i razgledanu dokumentaciju te činjenicu da stranke ne samo da nisu imale primjedbi na tako izvedeni dokaz, već u konačnici nisu imale primjedbi niti na konstatacije i sadržaj samog zapisnika, za zaključiti je, a kako to pravilno konstatira i drugostupanjski sud, da su ovi dokazi doista neposredno izvedeni na toj raspravi i da su stranke, barem u bitnome, bile upoznate sa sadržajem predmetne materijalne dokumentacije, zbog čega onda nisu niti imale primjedbi na tako izvedene dokaze te prijedloge za eventualnu dopunu dokaznog postupka. Stoga se, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, pravomoćna presuda ne temelji na dokazima koji nisu neposredno izvedeni na raspravi.
7. Ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP-a osuđenik smatra kako su činjenični opisi izreke pravomoćne presude pod točkama 1. i 2. manjkavi iz razloga što isti ne sadrže nužne i zakonom propisane elemente (zakonska obilježja) kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-21. (točka 1. izreke presude) te kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ-21. (točka 2. izreke presude), dok je činjenični opis kaznenog djela povrede obveza vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ-21. (točka 3. izreke presude) u potpunosti nejasan i nerazumljiv, zbog kojih nedostataka je, po ocjeni podnositelja zahtjeva, izreka takve presude u cijelosti nerazumljiva i ne sadrži sve zakonom propisane nužne elemente da bi se radilo o predmetnim kaznenim djelima za koja je podnositelj zahtjeva u konačnici i osuđen. Pritom osuđenik u nastavku ovog dijela zahtjeva detaljno i opširno obrazlaže iz kojih to razloga smatra da je izreka presude pod točkama 1., 2. i 3. činjeničnog dijela izreke presude nerazumljiva i ne sadrži sve nužne elemente na temelju kojih bi se moglo zaključivati kako su radnjama koje je poduzeo ostvarena objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranih kaznenih djela (stranica 4., 6. odlomak odozgo do stranice 15., 6. odlomak odozgo zahtjeva).
7.1. Međutim, niti u navedenom podnositelj zahtjeva nije u pravu.
7.2. Naime, iako se u ovom dijelu zahtjeva osuđenik poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP-a suštinski i sadržajno se radi o prigovorima koji se odnose na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a (nerazumljivost, manjkavost i nejasnoća izreke presude u odnosu na činjenične opise pod točkama 1., 2. i 3. izreke). No, pritom podnositelj zahtjeva zanemaruje činjenicu da se u odnosu na osnovu pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a isti ne može pozivati na nedostatke koji upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a s obzirom da ta povreda odredaba kaznenog postupka ne ulazi u krug taksativno propisanih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-a, a zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti, neovisno o tome radi li se o prvostupanjskom ili žalbenom postupku.
8. I na koncu nije u pravu osuđenik kada u nastavku zahtjeva tvrdi da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz razloga što je ostvarena povreda prava okrivljenika na obrazloženu sudsku odluku te zbog toga što je drugostupanjski sud u žalbenom postupku postupao arbitrarno budući da na pojedine žalbene navode uopće nije odgovorio.
8.1. Argumentirajući u nastavku zahtjeva istaknuti prigovor osuđenik obrazlaže razloge zbog kojih smatra da mu je presudom suda prvog stupnja povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku s obzirom da, po njegovoj ocjeni, obrazloženje te presude ne sadrži navode o sadržaju pročitane i pregledane dokumentacije, detaljnu i sveobuhvatnu analizu dokaznog postupka, razloge temeljem kojih izvedenih dokaza je određenu činjenicu našao dokazanom, ocjenu proturječnosti koja iz pojedinih dokaza proizlazi, ocjenu na temelju kojih odlučnih činjenica proizlazi da su sva tri kaznena djela počinjena s izravnom namjerom te dostatno obrazloženje o izrečenoj kazni. U odnosu na drugostupanjsku presudu osuđenik ističe da način na koji je obrazložena drugostupanjska odluka dovodi u pitanje sam smisao žalbenog postupka. Navodi kako u toj drugostupanjskoj presudi nije odgovoreno u odnosu na žalbene navode koji se odnose na odluku o kazni, prigovor koji se odnosi na izostanak odgovarajućeg obrazloženja prvostupanjske presude i bitne nedostatke činjeničnih opisa izreke presude. Smatra da mu je zbog navedenih nedostataka u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi uskraćeno pravo na obrazloženu te svakoj prosječnoj osobi razumljivu sudsku odluku, koje pravo mu je zajamčeno na ustavnoj, konvencijskoj i zakonskoj osnovi, uslijed čega je došlo do povrede ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika.
8.2. Međutim, niti ovi prigovori podnositelja zahtjeva nisu osnovani.
8.3. Naime, prvenstveno treba naglasiti kako se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ne mogu promatrati izolirano odnosno odvojeno jedna od druge s obzirom da one zajedno čine jednu cjelinu te kao jedna jedinstvena cjelina predstavljaju osnovu za pravilno presuđenje. Analizom obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud prvog stupnja dao detaljne, jasne i razumljive razloge zbog kojih je osuđenika proglasio krivim i osudio za sva tri kaznena djela pa prigovori koje u ovom dijelu zahtjeva ističe podnositelj u svojoj biti, kao i u podnesenoj žalbi, odražavaju njegovo nezadovoljstvo s tako danim razlozima i obrazloženjem prvostupanjskog suda. S druge strane, suprotno tvrdnjama osuđenika, drugostupanjski se sud u svojoj odluci očitovao na sve istaknute žalbene osnove (bitna povreda odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odluka o kazni i odluka o troškovima kaznenog postupka) te je na jasan, argumentiran i dostatan način odgovorio na sve bitne navode žalbe koju je osuđenik podnio protiv prvostupanjske presude, čime je u potpunosti postupio u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP-a. Pritom treba naglasiti kako se sud drugog stupnja očitovao na žalbene prigovore koji se odnose na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a (točka 7. do 9. obrazloženja presude) i prigovore koji se odnose na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP-a (točka 10. do 11.1. obrazloženja presude) te prigovore u odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a (točka 11.2. obrazloženja presude). Isto tako valja napomenuti kako je drugostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, argumentirano, dostatno i na potpuno razumljiv način obrazložio zbog čega smatra da je u odnosu na sva predmetna kaznena djelo činjenično stanje pravilno i na potpuni način utvrđeno (točka 12. do 16. obrazloženja presude), smatrajući istovremeno kako je u odnosu na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen i kazneni zakon. Pritom je sud drugog stupnja također odgovorio i na žalbene prigovore koji se ponovno problematiziraju i u ovom zahtjevu, a tiču se odluke o kazni (točka 17. do 19. obrazloženja presude), izostanka odgovarajućeg obrazloženja prvostupanjske presude (točka 10. obrazloženja presude) i nedostataka činjeničnih opisa izreke presude (točka 7.1. do 9. obrazloženja presude). To što osuđenik takvo obrazloženje i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na ove okolnosti i utvrđene odlučne činjenice i nadalje ne prihvaća te s njima polemizira, kao i u podnesenoj žalbi, i u podnesenom zahtjevu, nije relevantno kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku. Naime, kada se sud drugog stupnja u svojoj odluci očitovao na sve iznesene žalbene osnove te kada je u bitnome dao i odgovore na sve žalbene prigovore, nalazeći ih neosnovanim i prihvaćajući u tom pravcu kao pravilno i utemeljeno obrazloženje prvostupanjskog suda, tada u takvoj situaciji nije bio dužan iznositi detaljniju i opširniju argumentaciju za svoje stavove i zaključke od one koju je u konkretnom slučaju dao, posebno u situaciji kada se izjavljenom žalbom ne iznosi ništa bitno i novo što bi utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Međutim, sasvim drugačija bi bila obveza drugostupanjskog suda u situaciji kada bi u žalbenom postupku utvrdio da u prvostupanjskoj presudi postoje takvi nedostaci ili nejasnoće u postupku utvrđivanja odlučnih činjenica odnosno u procesu zaključivanja, a što ovdje nije bio slučaj, tako da zbog navedenog nije bilo niti potrebe detaljnije elaborirati svoje zaključke.
8.4. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da mu je u ovom kaznenom predmetu, iz razloga koji su u zahtjevu navedeni, a potom detaljno i obrazloženi, pravomoćnom presudom teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje u vidu prava na obrazloženu sudsku odluku, a isto tako u ovom konkretnom slučaju, iz razloga koji su prethodno obrazloženi, ne radi se o arbitrarnoj odluci suda drugog stupnja, posebno ne u mjeri koja bi kompromitirala pravičnost postupka gledano u cjelini. Naime, drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije počinio prethodno citiranu postupovnu povredu s obzirom da drugostupanjska presuda sadrži sve zakonom propisane sastavnice iz članka 487. stavka 1. ZKP-a i u njoj je odgovoreno na sve istaknute žalbene osnove i sve bitne žalbene razloge, tako da nema govora o tome da bi u ovoj fazi kaznenog postupka bila ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a, na koju se neosnovano poziva podnositelj zahtjeva.
9. Stoga nisu ostvarene povrede na koje ukazuje osuđeni AB u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
10. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP- a, odlučeno je kao u izreci. Posljedično tome, nije bilo niti uvjeta za odgodu izvršenja pravomoćne presude u smislu članka 518. stavka 5. ZKP-a.
Zagreb, 11. prosinca 2025.
Predsjednica Vijeća:
Ileana Vinja
