Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1741/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Jelene Bušić, kao člana vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koga zastupa punomoćnik Boris Marohnić, odvjetnik iz [adresa], protiv 1-tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 57500462912, koga zastupa punomoćnica Lara Denona, odvjetnica iz Rijeke i 2-tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance group d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52848403362, koga zastupa punomoćnik Damir Cibralić, odvjetnik iz Pule, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-125/22 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana, ukida presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-125/22 od 26. travnja 2024. i vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadom troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se 1. tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, OIB: 57500462912 i 2. tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, OIB: 52848403362 da isplate tužitelju BD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.106,09 EUR skupa s zakonskom zateznom kamatom na taj iznos u visini propisanoj čl.29. ZOO (u visini propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22); odnosno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) koja se do dana 31.07.2015.g. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015.g. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; a od dana 01.01.2023.g. po stopi, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3% poena i u slučaju promjena prema važećem propisu, odnosno sve prema važećem propisu za pojedini period) koja teče od dana 31.03.2019.g. do konačne isplate sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se 1. tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, OIB: 57500462912 i 2. tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, OIB: 52848403362 da naknade tužitelju BD, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove skupa s zakonskom zateznom kamatom na taj dosuđeni iznos u visini propisanoj čl.29. ZOO (u visini propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22); odnosno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) koja se do dana 31.07.2015.g. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015.g. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; a od dana 01.01.2023.g. po stopi, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3% poena i u slučaju promjena prema važećem propisu, odnosno sve prema važećem propisu za pojedini period) koja teče od dana prvostupanjskog presuđenja do konačne isplate sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da 1-tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 26. travnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tužitelju da 2-tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.250,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 26. travnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale na osobnom vozilu u štetnom događaju koji se dogodio 31. ožujka 2019. na dionici Autoceste A7, 14 km + 850 m (Rijeka – Rupa) naletom srne na vozilo.

7. Sud prvog stupnja utvrdio je:

- da je 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. izdao putni radni list od 30./31. ožujka 2019. radi obilaska dionice Autoceste A7 14 + 850 gdje je uočeno vozilo tužitelja koje da je naletjelo na srnu, a da je isto razvidno i iz dnevnika rada i ophodarskog dnevnika 1. tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o.

- da je očevid o prometnoj nezgodi obavila Policijska postaja Opatija, pri čemu je ispunjeno europsko izvješće o prometnoj nezgodi,

- da ponuda broj 2/1/01 Obrta za autolimarske radove vlasnika HD od 10. svibnja 2019. za limarske radove, lakirerske radove i autodijelove iznosi 15.873,90 kn,

- da je [obrt] vlasništvo HD **.**.2020. tužitelju izdao [broj] na iznos od 15.868,40 kn za izvedene limarske radove, lakirerske radove i autodijelove,

- da je vještak za cestovni promet Goran Husinec u svom nalazu i mišljenju od 7. studenog 2023. zaključio da s obzirom na oštećenja na osobnom vozilu, brzini koja je iznosila 80 km/h te vremenu kada da se srna pojavila u vidokrugu vozača osobnog vozila, pa je do sudara preostalo 1,1 sec za koje vrijeme vozač nije mogao izbjeći sudar, kao i da troškovi popravka nastale štete bez PDV-a iznose 2.227,93 eur, odnosno da troškovi popravka s PDV-om iznose 2.784,91 eur.

8. Sud prvog stupnja je nalaz i mišljenje prometnog vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i potpun.

9. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. Osnovano tužitelj ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2 . toč. 11. ZPP-a jer je presuda nerazumljiva i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

11. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) i čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 - dalje: ZC) s obrazloženjem da u radu 1. tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o. nije bilo niti jednog propusta na kojima bi se temeljila odgovornost za naknadu štete jer je kao pravna osoba koja upravlja autocestom dokazao da je poduzeo sve mjere zaštite dok u toč. 19. obrazloženja pobijane presude navodi da su prigovori promašene pasivne legitimacije 1. tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o. i 2. tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance group d.d. u cijelosti osnovani jer za nalet srne na vozilo tužitelja odgovara eventualno vlasnik srne kao opasne stvari, pa je nejasno odbija li sud prvog stupnja tužbeni zahtjev iz razloga što je utvrdio da nema odgovornosti 1. tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o. i 2. tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance group d.d. za nastanak štetnog događaja ili odbija zbog usvajanja prigovora promašene pasivne legitimacije, pa se presuda u tome dijelu ne može ispitati.

12. Prema odredbi čl. 50. st. 1. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, s tim da prema st. 2. istog članka pravna osoba, koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

13. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da se prema st. 3. istoga članka za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Kod odgovornosti na osnovi krivnje prihvaćeno je načelo presumirane krivnje, dakle, prema st. 3. navedenog članka krivnja štetnika se pretpostavlja, što znači da štetnik, ako se želi osloboditi odgovornosti, mora dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje (slučajno) s tim da se predmnijeva najblaži oblik krivnje (obična nepažnja).

14. Predmetna tužba za naknadu štete podnesena je protiv pravne osobe koja upravlja cestom pa se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje ( čl. 50. st. 1. ZC-a ). Nadalje, čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14 i 3/21) propisano je da su upravitelji cesta u obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Prema odredbi čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 92/19), prometnu opremu ceste čini, između ostalog, zaštitna žičana ograda, a prema čl. 78. st. 1. istog Pravilnika, zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste.

15. 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. je društvo koje upravlja autocestama te je njegova zakonska obveza održavati autoceste što uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama. Na autocesti je potrebno u potpunosti isključiti mogućnost pojavljivanja divljih životinja, a što je zadatak 1. tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o. Zbog navedenog, ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije 1. tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o. i 2. tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance group d.d.

16. Budući u konkretnom slučaju nije sporno da se na kolniku autoceste našla divlja životinja – srna, da je došlo do naleta vozila tužitelja na srnu, upravo ta činjenica ukazuje na postojanje propusta u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde, da je postojala rupa u zaštitnoj ogradi ili da zaštitna ograda nije postavljena na način da spriječi ulaz divljači na autocestu. U suprotnom se ne bi moglo dogoditi da se srna nađe na prostoru kolnika autoceste (tako i odluke Vrhovnog suda poslovni broj Rev 1004/2022-2 od 3. rujna 2024., Rev 1187/2024-2 od 12. studenog 2024., Rev 1271/2024-2 od 2. listopada 2024. i dr.).

17. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na strani su 1. tuženika Hrvatskih autocesta d.d., a ne tužitelja. Činjenica da je 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. po svojim radnicima izvršio ophodnju spornog dijela autoceste ne znači da ne postoji njegova odgovornost, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo na onom dijelu koji kritične nezgode nije bio kontroliran od strane ophodara. U smislu izloženog 1. tuženik Hrvatske autoceste d.d je bio dužan dokazati da je do istrčavanja divljači-srnu na autocestu došlo bez njegove krivnje, odnosno isključivom krivnjom treće osobe.

18. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude navodi da je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka prometne struke kao stručan i potpun.

19. Iz tako prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka i očitovanja vještaka na primjedbe proizlazi da vozač osobnog vozila nije mogao izbjeći sudar odnosno nalet na srnu, da je brzina vozila iznosila 80 km/h a da je na predmetnoj dionici dopuštena brzina 90 km/h, da je vozilo oštećeno na prednjem desnom dijelu dok je iz Dnevnika rada ophodarske službe razvidno da je na mjestu prometne nezgode na kolniku zatečeno tijelo srne, sud prvog stupnja zaključuje da nije bilo propusta 1. tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o. u održavanju autoceste, pa osnovano ukazuje tužitelj da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost pa se presuda ne može ispitati.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a.

21. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. II. i III. izreke, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari i o konačnom uspjehu stranaka u postupku, a u novoj odluci o troškovima postupka sud prvog stupnja odlučiti će i o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će bitnu povredu odredbi parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem u smislu naprijed navedenog, raspravit će i ostale žalbene navode tuženika koji su od utjecaja na ishod postupka te će donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

Osijek, 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac