1                     Poslovni broj Gž-556/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-556/2023-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Željke Sebelić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz P. K., OIB: ..., zastupanog po pun. I. V. odvjetniku iz K., protiv tuženika banka Z. d.d. sa sjedištem u Z., ..., OIB: ..., zastupanog po pun. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. & Partneri iz Z., radi ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-306/2021-16 od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-306/2021-16 od 3. veljače 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

              "I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 14.2. Ugovora o kreditu broj ... od dana 2.11.2011. godine, solamniziranog kod javnog bilježnika, a sklopljenog između tužitelja Z. B. iz P. K., OIB: ... i tuženika banka d.d. sa sjedištem u Z., ..., OIB:..., a koja glasi: “Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2% od iznosa kredita“.

              II. Nalaže se tuženiku banka d.d. sa sjedištem u Z., ..., OIB: ... da tužitelju Z. B. iz P. K., OIB: ..., isplati iznos od 360,00 eura/2.696,40 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20.11.2011. godine do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1.8.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

              III. Nalaže se tuženiku banka d.d. sa sjedištem u Z., ..., OIB: ... da tužitelju Z. B. iz P. K., OIB: ..., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.771,82 eura/13.349,78 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. od 3. veljače 2023. godine pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

 

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška postupka i troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog čl. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

6. Neosnovano se u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 14. toč. 2. Ugovora o kreditu kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u kojem je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2% iznosa kredita, te da se naloži tuženiku na isplatu utuženog iznosa od 360,00 eur/2.696,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenoga 2011. pa do isplate.

 

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika 2. studenoga 2011. zaključen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 18.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti, te da je odredbom čl. 14. toč. 2. Ugovora ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2% iznosa kredita.

 

9. Sporno je među strankama, da li je predmetna odredba čl. 14. toč. 2. Ugovora o kreditu ništetna.

 

10. Iz utvrđenja suda slijedi da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu od 2. studenoga 2011. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09. i 78/12., dalje: ZZP/07), međutim prvostupanjski sud se u presudi poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03) koje su odredbe istovjetne odredbama ZZP-a iz 2007., stoga isto nije utjecalo na pravilnost pobijane presude.

 

11. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07 ( istovjetno čl. 81. st. 1. ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenju uzrokuju značajnu neravnotežnu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. iste odredbe propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a st. 3. istog čl. propisano je da činjenica o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardu ugovorom trgovca, a st. 4. istog čl. propisano je da je trgovac dužan dokazati, ako tvrdi da se o takvoj odredbi unaprijed sastavljenoj pojedinačno pregovaralo, a odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

 

12. Prema utvrđenju suda iz iskaza tužitelja, saslušan kao stranka u postupku, proizlazi da mu nitko od djelatnika banke nije objasnio spornu ugovorenu odredbu ni na što je utrošen iznos koji je na ime obrade kredita platio niti mu je rečeno na što se taj trošak kredita odnosi, a niti ga je itko uputio na mogućnost prigovora na isto, nego su se pregovori sveli na podatak o iznosu kredita, visini rate i trajanju otplate kredita.

 

13. Valjana je ocjena prvostupanjskog suda da se o utuženoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo jer je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane kreditora te zbog toga tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, već je tuženiku dano da jednostavno svojom odlukom utvrđuje visinu tih naknada, a niti je tužitelj imao stvarne mogućnosti s obzirom da mu nije bilo objašnjeno točan način kako će se utvrđivati visina tzv. ulazne naknade, time je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a time je i prouzrokovana značajna neravnoteža pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega je predmetna odredba Ugovora o kreditu čl. 14. toč. 2. nepoštena, te slijedom toga i ništetna sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP/07, te čl. 322. u vezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO).

 

14. Nadalje, u tumačenju čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 iz presude suda Europske Unije u predmetima broj C-259/2019 i C-224/2019, proizlazi da nalaganje plaćanja naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka što je u suprotnosti s zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu da provjeri.

 

15. Naime, plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2% kredita očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, određena u postotku iznosa kredita, a niti tvrdi u žalbi da se o predmetnoj odredbi ugovora pojedinačno uopće pregovaralo, a time što se tuženik poziva da je imao pravo na ugovaranje nakade za obradu kreditnog zahtjeva prema Zakonu o bankama ("Narodne novine" 84/02. i 12/06.) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora, ne znači da takva ugovorna odredba koja je unaprijed formulirana, pripremljena od strane tuženika na koju tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj, ne može biti predmet preispitivanja poštenosti po čl. 96. ZZP/07.   

 

16. Nesporno je među strankama visina potraživanja.

 

17. Stoga je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 360,00 eur/2.696,40 kn s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća plaćenog iznosa pa do isplate sukladno čl. 1111. st. 1. ZOO-a, kao stečenog bez osnove.

 

18. Odluka o zateznoj kamati, suprotno žalbenim navodima tuženika, u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se tuženik, koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

 

19. Istaknuti prigovor zastare potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan, obzirom da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke kojom su utvrđene ništetne predmetne odredbe Ugovora o kreditu.

 

22. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, a žalbenim navodima se samo paušalno osporava odluka o parničnom trošku.

 

21. Slijedom izloženog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Osijek, 19. listopada 2023.

 

                                                                                                                                               Predsjednik vijeća

                                                                                                                    Branka Guljaš, v.r.